Medeni mjesec s Ekaterinom je za Milesa - Carskog revizora - divna prilika da pobjegne od redovnog posla i iskoristi vrijeme za galaktiku turneju, dok njihovi blizanci Aral Alexander i Helen Natalia sazrijevaju u izvanmaterninim replikatorima, no glas cara Gregora stii e Milesa i na drugom kraju poznatog svemira.
Na svemirskoj stanici Kvadara, ljudskih bia genetski modificiranih za ivot u besteinskim uvjetima (dvije dodatne ruke umjesto nogu), opasna situacija koja se razvila gotovo ni iz ega prijeti da se rasplamsa u mali lokalni rat, osim ako Miles ne upotrijebi svoje poznate diplomatske sposobnosti.
Istraga koju e Miles provesti pribavit e mu nekoliko iznenaenja, od kojih e pojava jednog poznatog lica biti posebno dobrodola. I upravo kad pomisli kako je rijeio misterij, stvari e se zakomplicirati do beskraja. Oekujte najgore. Milesov ivot bit e izravno ugroen, galaktiki rat nezamislivih razmjera je na pomolu, smrtonosna bioloka oruja bit e upotrijebljena bez milosti a, to je najgore, ini se da e Miles i Ekaterina zakasniti na roenje vlastitih blizanaca!
U najnovijem romanu u seriji Pustolovine Milesa Vorkosigana Lois McMaster Bujold odvest e vas u svijet njezina ranog (na hrvatski jo neprevedenog) romana U slobodnom padu za koji je 1988. godine dobila Nebulu, nagradu amerikog udruenja SF pisaca.
Sa 50.000 tiskanih primjeraka u Hrvatskoj, Miles je zacijelo najpopularniji lik u znanstveno-fantastinoj literaturi, ako ne i ire. U prijevodu Martine Anii i uz ilustraciju Esada Ribia, roman Diplomatski imunitet dvanaesti je izlet u svijet Lois McMaster Bujold.
Lois McMaster Bujold DIPLOMATSKI IMUNITET
Lois McMaster Bujold Diplomatski imunitet
Naslov izvornika Diplomatic Immunitv
Copvright  2002 by Lois McMaster Bujold
Prevela s engleskoga Martina Anii
Ilustracija Esad T. Ribi
Urednik Neven Antievi
Lektura
Marija piranovi
LOIS McMASTER
BUJOLD
DIPLOMATSKI IMUNITET
PUSTOLOVINE MILESA VORKOSIGANA
Zagreb 2003. prvo izdanje
Lois McMaster Bujold
Knjige iz serije Pustolovine Milesa Vorkosigana
Krhotine asti (Shards of Honor)
Pripravnik za ratnika (The Warrior's Apprentice)
Vorska igra (The Vor Game)
Cetaganda (Cetaganda)
Braa po oruju (Brothers in Arms)
Ples zrcala (Mirror Dance)
Pamenje (Memorv) Granice vjenosti (Borders of Infinitv)
Komarr (Komarr)
Graanska dunost (A Civil Campaign) Zimoslavni darovi (Winterfair Gifts)
U pripremi:
Barravar (Barrayar)
Ethan od Athosa (Ethan of Athos)
PRVO POGLAVLJE
Na slici iznad vid-ploe spermij se svijao u elegantnim, zavojitim krivuljama. Njegovo je migoljenje postalo energinije kad ga je nevidljiv stisak medicinskog mikro-trak-tora dohvatio i usmjerio prema meti, jajacu nalik na biser: oblom, blistavom i bogatom obeanjima.
"Jo jednom, mome, u proboj  za Englesku, Harry, i za svetog Jurja", mrmljao je Miles ohrabrujui ga. "Ili barem za Barravar i mene, a moda i za djeda Piotra. Ha!" Uz posljednji trzaj, spermij je nestao u raju koji mu je usud namijenio.
"Miles, zar opet gleda te djeje slike?" dopro je do njega veseli Ekaterinin glas koja je u tom trenutku izala iz udobne kupaonice njihove brodske kabine. Dovrila je pletenje kose na zatiljku, privrstila je, pa se nagnula preko njegova ramena dok je on sjedio u stolcu pred stanicom. "Je li to Aral Alexander, ili Helen Natalia?"
"Pa, Aral Alexander u nastajanju."
"Ah, vidim da se ponovno divi svojoj spermi."
"I tvojem prekrasnom jajacu, moja gospo." Podigao je pogled prema svojoj supruzi, velianstvenoj u tekoj tunici od crvene svile koju joj je kupio na Zemlji, pa razvukao osmijeh od uha do uha. Topao, ist miris njezine koe po-
kakljao mu je nosnice i on gaje sretno udahnuo. "Zar nisu bili prekrasan komplet gameta? Barem dok su trajali."
"Jesu, a pretvorili su se i u prelijepe blastociste. Zna, dobro je da smo otili na ovaj put, inae bi ti  kunem se  bio tamo i pokuavao otklopiti replikatore da vidi to se unutra dogaa, ili bi tresao male siroie kao da su Zi-moslavni darovi, samo da uje kako zveckaju."
"Pa, meni je sve to novo."
"Tvoja mi je majka prole Zimoslave rekla da e se, im embriji budu sigurno usaeni, poeti ponaati kao da si osobno izmislio reprodukciju. Kad se samo sjetim da sam mislila kako pretjeruje!"
Zarobio joj je ruku i dahnuo poljubac u njezin dlan. "I to mi kae dama koja je cijelo proljee sjedila i uila u djejoj sobi, pokraj stalka s replikatorima? I kojoj je iznenada trebalo dvostruko vie vremena nego prije za svaku zadau?"
"Sto, naravno, nije imalo nikakve veze s njezinim gospodarom koji je svakih pola sata upadao unutra da vidi kako ona napreduje?" Ruka je, osloboena, vrlo laskavo prela rubom njegove brade. Miles je razmatrao bi li joj trebao predloiti da propuste prilino dosadno drutvo za objedom u brodskom putnikom salonu, narue obrok u kabinu, ponovno se razodjenu i vrate u krevet do kraja smjene. Iako, inilo se da Ekaterina nita na njihovu putovanju ne smatra dosadnim.
Ovaj je galaktiki medeni mjesec pomalo okasnio, ali moda je tako i bolje, mislio je Miles. Poetak njihova braka bio je prilino neugodan i bilo je dobro to je doba u kojem su se prilagoavali jedno drugome ukljuivalo i mirno razdoblje kune rutine. Ali kad bi pogledao unatrag, inilo mu se da je prva godinjica onog tekog, zimskog vjenanja kojeg su svi dobro upamtili stigla za nepunih petnaestak subjektivnih minuta.
Odavno su se dogovorili da e taj datum proslaviti zaetkom djece u materninim replikatorima. Rasprava nikad nije bila o tome kad, ve o koliko. On je jo uvijek vjerovao kako je njegov prijedlog da ih naprave sve odjednom bio divljena vrijedan u svojoj djelotvornosti. Nikad nije ozbiljno mislio ono s brojem dvanaest; jednostavno je namislio poeti s tim prijedlogom i poslije ga smanjiti na est. Njegova majka, njegova tetka i, kako se inilo, sve njegove poznanice, pokrenule su se kako bi mu objasnile daje poludio, ali Ekaterina se samo nasmijeila. Na kraju su se dogovorili da ponu s dvoje, Aralom Alexanderom i Helen Natalijom  dvostrukom porcijom uda, uasa i oduevljenja.
Na rubu vid-snimke, Prva djetetova dioba stanica bila je prekinuta treptanjem crvenog svjetla koje je oznaavalo stizanje poruke. Miles se lagano namrtio. Tri su se skoka odmaknuli od Suneva sustava i bili u dubokom meuzvjezdanom prostoru, letei izmeu crvotoina brzinom manjom od brzine svjetlosti, to je trebalo potrajati puna etiri dana. Bili su na putu prema Tau eti, gdje e obaviti orbitalni transfer na brod koji ide za Escobar, a na Escobaru jo jedan kojim e prijei skonu rutu izmeu Sergvara i Komarra prema domu. Nije ba oekivao da e ovdje primiti ikakav vid-poziv. "Primam", zapjevuio je.
Aral Alexander inpotentia je nestao, a zamijenila gaje glava na ramenima kapetana Tau Cetanskog putnikog krstaa. Tijekom ovoga dijela svog putovanja Miles i Ekaterina dva su ili tri puta veerali za njegovim stolom. ovjek je Milesu udijelio napet osmijeh i kimnuo. "Lorde Vor-kosigan."
"Da, kapetane? to mogu uiniti za vas?"
"Brod koji se predstavio kao barravarski Carski glas-niki brod javio nam se i zatraio doputenje za uskladi-
vanje brzine i spajanje s nama. ini se da imaju hitnu poruku za vas."
Milesove su se obrve uzdignule, a eludac potonuo. Iz iskustva je znao kako Carstvo na ovaj nain nikad ne predaje dobre vijesti. Na njegovu ramenu, Ekaterinina se ruka napela. "Svakako, kapetane. Spojite me s njima."
Kapetanove su tamnopute Tau Cetanske crte lica nestale, a trenutak poslije zamijenio ih je mukarac u bar-ravarskoj radno-dnevnoj carskoj uniformi na ijem su se ovratniku nalazile porunike oznake i igle Sektora IV. Pred Milesovim su oima letjeli prizori atentata na Cara, Kue Vorkosiganovih spaljene do temelja zajedno s repli-katorima u njoj ili, to je bilo jo strasnije i vjerojatnije, njegova oca koji je pretrpio smrtonosni modani udar  uasavao se dana kad e ga neki glasnik ukoena lica osloviti s gospodine grofe Vorkosigan.
Porunik je salutirao. "Lorde Revizore Vorkosigan? Ja sam porunik Smolvani s glasnikog broda Kestrel. Imam poruku koju vam moram osobno predati, snimljenu pod vlastorunim peatom Cara, a moje su zapovijedi da vas poslije toga ukrcam."
"Nismo valjda zaratili? Nitko nije umro?"
Porunik Smolvani pognuo je glavu. "Koliko je meni poznato, ne, gospodine." Udarci Milesova srca malo su se stiali; iza njega, Ekaterina je ponovno poela disati. Porunik je nastavio: "Ali, ini se da je komarrska trgovaka flota zaplijenjena na nekom mjestu po imenu Postaja Graf, Zajednica Slobodnih Stanita. Na popisu se nalazi kao neovisan sustav, na vanjskom rubu Sektora V. Moje su neifrirane letne zapovijedi da vas to sigurnijom brzinom odvedem tamo, te da vam do daljnjega budem na usluzi." Nasmijeio se pomalo sumorno. "Nadam se da nije u pitanju rat, gospodine, jer ini se da ne alju nikoga drugog osim nas."
"Zaplijenjena? Nije u karanteni?"
"Koliko sam ja razabrao, gospodine, radi se o nekakvoj pravnoj zbrci."
Njuim diplomaciju. Miles napravi grimasu. "Pa, zapeaena e poruka, bez sumnje, vie toga pojasniti. Donesite mije, a ja u je pogledati dok se budemo pakirali."
"Da, gospodine. Kestrel e se spojiti za nekoliko minuta."
"Vrlo dobro, porunice." Miles prekine vezu.
"Mi?" rekla je Ekaterina tihim glasom.
Miles je oklijevao. Porunik je rekao da se ne radi o karanteni. Oito, ni o ratu u kojem se puca. Barem jo ne. S druge pak strane, nije mogao zamisliti da bi Car Gregor prekinuo njegov dugo odgaani medeni mjesec zbog neeg beznaajnog. "Bolje da najprije pogledam to mi Gregor ima rei."
Spustila je poljubac na vrh njegove glave i jednostavno rekla: "Dobro."
Miles podigne svoju runu kom-vezu prema usnama i promrmlja: "Orunie Roic  smjesta se javite na dunost u moju kabinu."
Disk s podacima i Carskim peatom, a koji je kratko iza toga porunik predao Milesu, bio je oznaen s Osobno, a ne s Tajno. Miles je poslao Roica, svog tjelohranitelja-i--posilnoga da, zajedno sa Smolvanijem izdvoji i prenese prtljagu, ali je Ekaterini domahnuo rukom da ostane. Ubacio je disk u osigurani ita koji je porunik takoer donio sa sobom, smjestio ga na noni ormari uz krevet kabine, pa ga utipkavanjem oivio. Sjeo je na rub kreveta uz Ekaterinu, svjestan topline i vrstoe njezina tijela. Za ljubav njezinim zabrinutim oima, uzeo ju je za ruku i umirujue je stisnuo.
Pojavile su se poznate crte lica Cara Gregora Vorbar-re, mrave, tamnopute i suzdrane. Iz jedva primjetno stisnutih usana Miles je iitao duboku uznemirenost.
"ao mije to ti prekidam medeni mjesec, Miles," poeo je Gregor, "ali ako te ova poruka sustigla, znai da nisi promijenio raspored putovanja, pa si ionako na putu kui."
Znai, nije mu ba previe ao.
"Moja je dobra srea, a tvoja loa, da si sluajno ovjek koji je fiziki najblii ovoj zbrci. Ukratko, jedna od naih trgovakih flota pod komarrskom zastavom uplovila je u luku u dubokom svemiru na rubu Sektora V kako bi nadopunila zalihe i prebacila teret. Jedan  ili vie, izvjea su nejasna  asnik iz njezine barravarske vojne pratnje dezertirao je, ili je otet. Moda je i ubijen  i o tome su izvjea nejasna. Ophodnja koju je zapovjednik flote poslao po njega upala je u nevolje s lokalnim stanovnitvom. Dolo je  ovo promiljeno oblikujem  dolo je do paljbe, oteene su zgrade i oprema, a ini se da na obje strane ima teko ranjenih. Jo nisu prijavljene nove smrti, ali to se, bog nam pomogao, do trenutka u kojem ti prima ovu poruku moglo i promijeniti.
Problem  ili barem jedan od problema jest u tome da smo dobili dva bitno razliita izvjea o slijedu dogaaja; jedan od lokalnog CarSigova promatraa na Postaji Graf, a drugi od zapovjednika nae flote. ini se daje vie lanova barravarskog osoblja zadrano u svojstvu talaca, odnosno uhieno, ovisno o tome kojoj verziji ovjek vjeruje. Podnesene su optunice, novane kazne i trokovi vrtoglavo rastu, a lokalno je stanovnitvo odgovorilo vezivanjem uz dok svih brodova koji se tamo trenutano nalaze, sve dok se zbrka ne razrijei na njihovo zadovoljstvo. Preko glava barravarske pratnje sad na nas urlaju i svi komercijalni zapovjednici flote, s treom varijantom cijele prie. Za tvoj, ovaj, gust, sva izvorna izvjea koja smo dosad primili
nalaze se u privitku ove poruke. Uivaj." Od Gregorove se grimase Miles trznuo.
"A da bi problem bio jo osjetljiviji, flota o kojoj se radi u pedesetpostotnom je vlasnitvu obitelji Toscane." Gre-gorova mlada supruga, Carica Laisa, bila je Komarranka roenjem i nasljednica Toscaneovih, a njihov je politiki brak bio od golema znaenja za krhku zajednicu planeta koji su inili Carstvo. "Rjeenje problema koje e zadovoljiti moju tazbinu, a istodobno pokazati kako se Carstvo jednako poteno odnosi i prema njihovim komarrskim trgovakim suparnicima  preputam tvojoj domiljatosti." Gregorov je slabani osmijeh sve govorio.
"Postupak zna. Zahtijevam i zapovijedam tebi, kao svom Glasu, da se prebaci na Postaju Graf to bre i sigurnije moe, te uredi tu situaciju prije nego to se jo vie pogora. Izvuci sve moje podanike iz ruku mjesnog stanovnitva i ponovno pokreni flotu. Ali, lijepo te molim  tako da ne zapone rat i ne probije moj Carski proraun.
Ono stoje od kritine vanosti, otkrij tko lae. Ako lae CarSigov promatra, to je problem koji treba predati njihovu zapovjednom lancu. Ako lae zapovjednik flote  a to je, usput budi reeno, admiral Eugin Vorpatril  to postaje moj... vrlo velik problem."
Odnosno, vrlo velik problem Gregorova opunomoenika, njegova Carskog Glasa, njegova Carskog Revizora  to znai, Milesa. Miles je razmotrio zanimljive zamke koje lee u nastojanju da se, bez podrke i daleko od kue, uhiti visoki vojni asnik usred ljudstva kojim zapovijeda ve vrlo dugo i koje mu je najvjerojatnije osobno odano. I to jo asnika iz obitelji Vorpatril, potomka barravarskog plemikog klana s dalekosenim i vanim politikim vezama u Vijeu grofova. Milesova vlastita tetka i brati bili su iz iste obitelji. Oh, ba ti hvala, Gregore.
Car je nastavio: "to se tie stvari bliih Barravaru, neto je uskomealo Cetagandance oko Rho ete. Sad nema potrebe ulaziti u neobine pojedinosti, ali bilo bi mi drago kad bi ovu krizu sa zapljenom rijeio to bre i djelotvornije moe. Ako ta stvar s Rho etom postane jo malo neobinija, elim da bude kod kue, na sigurnom. Komunikacijski zaostatak izmeu Barravara i Sektora V prevelik je da bih ti stalno dahtao za leima, ali bilo bi lijepo da mi, ako nema nita protiv, povremeno poalje izvjee o stanju ili napretku." Gregorov se glas nije promijenio kako bi izrazio ironiju. Nije ni morao. Miles je frknuo. "Mnogo sree", zakljuio je Gregor. Slika na zaslonu pretvorila se u nijemi prikaz Carskog Peata. Miles je pruio ruku i iskljuio ita. Podrobnija izvjea moe proitati i kad krene na put.
On? Ili mi?
Letimino je pogledao Ekaterinin blijedi profil; okrenula je svoje ozbiljne plave oi prema njemu. Zapitao ju je: "eli li poi sa mnom, ili nastaviti prema kui?"
"Mogu li poi s tobom?" pitala je sumnjiavo. "Naravno da moe! Jedino je pitanje eli li?"
Njezine su se tamne obrve podigle. "To svakako nije jedino pitanje. Misli li da u ti biti od ikakve koristi, ili u te samo ometati u poslu?"
"Postoji slubena korist, a postoji i neslubena korist. Nemoj se kladiti daje prva vanija od druge. Zna kako ljudi razgovaraju s tobom kad posredno ele predati poruku meni?"
"Oh, da." Usne su joj se s odbojnou iskrivile.
"Pa, da, znam daje to zamorno, ali zna, tebi jako dobro ide razvrstavanje takvih stvari. Da ne spominjem kakve se sve informacije mogu dobiti prouavanjem svih vrsta lai kojima se ljudi slue. I, ovaj, ne-lai. Moda e
tamo biti ljudi voljnih da iz nekog razloga razgovaraju s tobom, a sa mnom ne."
Sloila se s istinitou njegovih tvrdnji malom kretnjom svoje slobodne ruke.
"Osim toga... predstavljalo bi mi veliko olakanje imati uza se nekoga s kim mogu slobodno razgovarati."
Kad je ovo ula, osmijeh joj se malo nakrivio. "Razgovarati, ili dati sebi oduka?"
"Ja  akhm!  pretpostavljam da e ovaj sluaj sadravati dosta oduaka, da. Misli da to moe podnijeti? Moglo bi biti prilino gusto, a dosadu da i ne spominjem."
"Zna, Miles, ti stalno govori kako je tvoj posao dosadan, ali oi su ti zablistale."
Nakaljao se i, nimalo pokajniki, slegnuo ramenima.
Njezino je veselje izblijedjelo, a obrve su joj se skupile. "to misli, koliko e vremena biti potrebno da se to raisti?"
Razmotrio je izraun koji je ona, bez sumnje, upravo napravila. Do predvienog roenja jo je est tjedana, plus minus nekoliko dana. Njihov bi ih prvotni plan putovanja vratio u Kuu Vorkosigan itav jedan udobni mjesec prije toga. U odnosu na toku na kojoj su se sad nalazili, Sektor V bio je u smjeru posve suprotnom od Barravara, ukoliko se za mreu skonih toaka kojom su ljudi plovili kako bi stigli odavde tamo uope moglo rei da ima smjer. Nekoliko dana odavde do Postaje Graf, plus dodatna najmanje dva tjedna putovanja kako bi otamo stigli kui, ak i najbrim od brzih glasnikih brodova. "Ako uspijem srediti stvari za manje od dva tjedna, moi emo se oboje vratiti kui na vrijeme."
Kratko se nasmijala. "Koliko god seja trudila biti suvremena galaktika ena, ovo je udan osjeaj. Svakojaki mukarci ne stiu kui na vrijeme kad im se raaju djeca,
ali Moja mama nije toga dana bila u gradu tako daje propustila moje roenje, to zvui... to nekako zvui kao ozbiljnija prituba."
"Ako se stvar razvue, pretpostavljam da te mogu samu poslati kui, s odgovarajuom pratnjom. Ali i ja bih elio biti tamo." Zastao je. Menije to prvi put, prokletstvo, naravno da sam sav sluen. Tu oiglednu izjavu jedva je uspio sprijeiti da mu sie s usana. Njezin ju je prvi brak ostavio izreetanu osjetljivim oiljcima, od kojih ni jedan nije bio tjelesni, a ova se tema doticala vie njih. Reci to drugaije, o, diplomate. "Je li tebi... lake zato to ti je drugi put?"
Izraz na njezinu licu postao je zamiljen. "Nikki je tjelesno roen; naravno da je sve bilo mnogo tee. Replikato-ri uklanjaju mnotvo rizika  naoj su djeci mogle biti ispravljene sve genetike pogreke, nee stradati zbog tekog poroda  znam da je zrenje u replikatoru na svaki nain bolje i odgovornije. Nije ba da su zakinuti, a opet..."
Podigao je njezinu ruku i usnama dotaknuo zglobove prstiju. "Mene time ne zakida, to ti jamim."
Milesova se majka odluno zalagala za uporabu repli-katora, s razlogom. On se sad, u dobi od trideset i neto, ve pomirio s tjelesnim oteenjima koja je u njezinoj maternici pretrpio zbog napada soltoksinom. Samo mu je hitno prebacivanje u replikator spasilo ivot. Teratogenet-ski vojni otrov uinio ga je zakrljalim u rastu i krhkih kostiju, no djetinjstvo puno agonije lijenikih tretmana dovelo ga je gotovo do potpune funkcionalnosti, ako ve, naalost, ne i do pune visine. Veina je njegovih kostiju, komad po komad, bila kasnije zamijenjena sintetikima, s naglaskom na rijei komad. Ostala su oteenja, morao je priznati, bila njegova krivnja. No inilo mu se daje manje udo to to je jo uvijek iv nego to to je uspio osvojiti
I
Ekaterinino srce. Njihova djeca nee morati pretrpjeti sline traume.
Dodao je: "A ako misli da ti je sad sve tako raskono lagodno, pa tvoje tradicionalne vrline ne dolaze do izraaja, onda priekaj dok ne izau iz tih replikatora." Nasmijala se: "To je tono!"
"Dobro." Uzdahnuo je. "Bila mi je namjera da ti na ovom putovanju pokaem svu velianstvenost galaktike u najelegantnijem i najprofinjenijem drutvu. ini se da umjesto toga kreem prema mjestu na kojem je bog u Sektoru V rekao laku no i drutvu svadljivih, izluenih trgovaca, ljutitih birokrata i paranoinih militarista. ivot je pun iznenaenja. Ide sa mnom, ljubavi? Za dobrobit mog duevnog zdravlja?"
Oi su joj se veselo suzile. "Kako bih mogla odoljeti takvom pozivu? Naravno da idem." Uozbiljila se. "Hou li prekriti pravila sigurnosti ako poaljem poruku Nikkiju i javim mu da emo zakasniti?"
"Uope nee. Ali bolje da je poalje s Kestrela, prije e stii."
Kimnula je. "Nikad prije nisam bila tako daleko od njega. Pitam seje li usamljen."
Nikki je, s majine strane obitelji, ostao u drutvu etiri ujaka i jednog praujaka s odgovarajuim brojem ujni, stadom bratia i sestrini te malom vojskom prijatelja i svojom bakom Vorsoisson. Na Milesovoj se strani nalazilo proireno osoblje Kue Vorkosigan i njihove ire obitelji, kao i stric Ivan i stric Mark koji su kao podrku imali cijeli klan Koudelka. Predstojao je dolazak bake i djeda Vorkosigan koji su ga oboavali kao daje njihov, a koji su namjeravali na proslavu roenja stii poslije Milesa i Eka-terine, no kako su sad stvari stajale, mogli bi stii i prije njih. Ako on ovaj nered ne uspije privesti kraju u dogledno vrijeme, Ekaterina bi na Barravar mogla krenuti ne-
to ranije od njega, ali, ni prema kojoj racionalnoj definiciji te rijei, nee biti sama.
"Ne vidim kako bi mogao biti", ree Miles iskreno. "Pretpostavljam da on tebi nedostaje vie nego mi njemu. Da nije tako, uspio bi rei vie od jednoslone poruke koja nas je zatekla na Zemlji. Jedanaestogodinji djeaci mogu biti prilino sebini. Znam da sam ja bio takav."
Obrve su joj se podigle. "Oh? A koliko si ti poruka poslao svojoj majci tijekom prola dva mjeseca?"
"Mi smo na medenom mjesecu. Nitko ne oekuje da na... Uostalom, ona se uvijek doepa izvjea sigurnosne slube o meni."
Njezine su obrve ostale podignute. On je razborito dodao: "I njoj u poslati poruku s Kestrela."
Bio je nagraen osmijehom lanice Udruenja majki. Kad bolje razmisli, mogao bi poruku adresirati i na oca, iako su njegovi roditelji uvijek jedno s drugim dijelili njegova pisma. I uglas se alili kako ih rijetko alje.
Jedan sat blagog kaosa bio je potreban da se dovri njihov prijelaz na barravarski Carski glasniki brod. Brzi su glasniki brodovi svoju pokretljivost uglavnom dugovali smanjenoj nosivosti. Miles je bio prisiljen odbaciti sve osim njihove najnunije prtljage. Znatan preostatak, koji je ukljuivao i zapanjujuu koliinu suvenira, nastavit e svoj put prema Barravaru s veinom njihove malobrojne pratnje: Ekaterininom sobaricom, gospoicom Pym i, na mnogo veu Milesovu alost, obojicom orunika koji su bili Roicova zamjena. Sa zakanjenjem mu je, dok su se on i Ekaterina smjetali u kabinu koju su dijelili, palo na pamet daje trebao spomenuti kako e skueno biti njihovo boravite. On je na slinim brodovima tijekom svojih godina u CarSigu putovao tako esto da je ogranienja
I
prihvaao zdravo za gotovo  bio je to jedan od rijetkih aspekata njegove negdanje karijere u kojemu mu je njegovo omaleno tijelo predstavljalo prednost.
I premda je ostatak dana ipak proveo u krevetu sa svojom enom, bilo je to prvenstveno zahvaljujui tome to nije bilo drugog mjesta na koje bi se moglo sjesti. Podigli su gornji leaj kako bi imali mjesta za glave, pa sjeli na suprotne krajeve donjeg, Ekaterina kako bi tiho itala iz runog itaa, a Miles kako bi uronio u Gregorovu obeanu Pandorinu kutiju izvjea s diplomatske bojinice.
Prouavao ih je jedva pet minuta kad je ispalio Ha!
Ekaterina je svoju voljnost da bude ometena pokazala time to gaje pogledala i uzvratila s Hm?
"Upravo sam shvatio zato mi je Postaja Graf zvuala tako poznato. Za Boga miloga, pa mi idemo u Kvadrosve-
mir.
I
"Kvadrosvemir? Ve si bio na tom mjestu?"
"Osobno nisam, ne." Za ovo e mu biti potrebno vie politike pripreme nego to je pretpostavljao. "Iako sam jednom zaista sreo kvadru. Kvadri su ljudska rasa stvorena bioinenjeringom prije, oh, dvije ili tri stotine godina. Prije nego to je Barravar bio ponovno otkriven. Trebali su biti sposobni za permanentni boravak u besteinskom stanju. Kakav god bio izvorni plan njihovih tvoraca, propao je kad su se pojavile nove gravitacijske tehnologije i oni su zavrili u svojevrsnom ekonomskom izbjeglitvu. Nakon raznovrsnih putovanja i pustolovina, konano su se kao grupa smjestili u onome stoje tad bio udaljeni kraj crvotonog neksusa. Dotad su ve postali nepovjerljivi prema drugim ljudima, pa su namjerno odabrali sustav u kojem nije bilo planeta na kojima se moglo ivjeti, ali sa znatnim izvorima sirovina asteroidima i kometama. Pretpostavljam da su se kanili drati za sebe. Naravno, s vremenom je istraeni neksus oko njih postajao sve vei, tako
da sad dolaze do deviznih sredstava time to servisiraju brodove i osiguravaju mogunosti prelaska ljudi i tereta. to objanjava kako je naa flota zavrila tamo, iako ne i ono to se poslije dogodilo. Bio... ovaj..." Zastao je s oklijevanjem. "Bioinenjering je ukljuivao i mnogobrojne metabolike izmjene, ali najspektakularnija promjena bila je to da oni tamo gdje bi im trebale biti noge imaju jo jedan par ruku. to je prilino, ovaj, da tako kaem, priruno u besteinskom stanju. Kad sam morao djelovati u vakuumu, esto sam poelio da imam jo koju ruku."
Dodao joj je svoj ita i pokazao sekvencu kvadra, odjevenog u jarkoute kratke hlaice i potkoulju, kako se na rukama kree hodnikom u besteinskom stanju, brzinom i vjetinom majmuna koji se kree preko vrhova kronji.
"Oh!" progutala je slinu Ekaterina, pa brzo opet preuzela nadzor nad svojim licem. "Kako, ovaj... zanimljivo." Trenutak poslije, dodala je: "Zaista se doima prilino praktinim za njihovo okruje."
Miles se trunicu opustio. Kakvi god bili njezini duboko zakopani barravarski refleksi u odnosu prema vidljivim mutacijama, pregazit e ih elina aka u kojoj je drala svoj dobar odgoj.
No naalost, bilo je oito da se isto nije moglo rei i za njihove sugraane iz Carstva, u ovom trenutku nasukane u sustavu kvadra. Barravarcima iz zabiti nije bilo lako shvatiti razliku izmeu pogubnih mutacija i dobroudnih ili korisnih modifikacija. S obzirom na to da je jedan od asnika u svom izvjeu o kvadrima govorio kao o odvratnim paukolikim mutantima, Milesu je bilo jasno kako mjeavini komplikacija prema kojoj upravo hrle moe dodati i meurasne napetosti.
"Na njih se brzo navikne", uvjeravao ju je on.
"Pa gdje si uspio susresti jednoga, ako se dre za sebe?"
"Ovaj " Tu je bilo potrebno obaviti brze urednike izmjene "Bilo je to u jednoj misiji za CarSig. Ne mogu govoriti o tome. Ali, vjerovala ili ne, bila je glazbenica. Svirala je dvostruki cimbal sa sve etiri ruke. Njegov pokuaj oponaanja tog izvanrednog prizora za posljedicu ie imao daje bolno bubnuo laktom u zid kabine. ' Zvala se Nicol Svidjela bi ti se. Izvukli smo je iz gadne nevolje. Pitam se je li ikad stigla kui." Protrljao je lakat i, pun nade, dodao: "Kladim se da e te zanimati besteinske vrtlarske tehnike kvadra."
Ekaterina se razvedrila. "Da, svakako." Miles se vratio svojim izvjeima s nelagodnim uvjerenjem kako ne bi bilo dobro da u ovu zadau uroni bez priprema. U mislima je svojem popisu prouavanja u sljedeih nekoliko dana dodao i ponovni pregled povijesti kvadra.
DRUGO POGLAVLJE
"Je li mi ovratnik ravan?"
Ekaterinini su se hladni prsti uposlili na stranjoj strani Milesova vrata; on je prikrio drhtaj koji mu se spustio niz kraljenicu. "Sad jest", rekla je ona.
"Odijelo ini Revizora", promrmljao je on. Maloj su kabini nedostajale takve blagodati kakva je, na primjer, dugako zrcalo; umjesto njime, morao se posluiti oima svoje ene. To se nije inilo kao nedostatak. Ona je koraknula unatrag koliko je mogla, pola koraka prema pregradi, pa ga odmjerila od glave do pete kako bi provjerila dojam njegove odore Kue Vorkosigan: smee tunike s obiteljskim grbom srebrom utkanim na visokom ovratniku, srebrom vezenih maneta, smeih hlaa sa srebrnom bonom crtom i visokih smeih jahaih izama. Na svom vrhuncu, Vorovi su bili klasa konjanikih vojnika. Ali sad ve bog zna koliko svjetlosnih godina unatrag nigdje nije bilo ni jednog konja, to je bilo izvjesno.
Dotaknuo je svoju runu kom-vezu, frekvencijski sparenu s onom koju je ona nosila, iako je njezina bila nainjena u stilu predvienom za vorske dame, s ukrasnom srebrnom narukvicom. "Unaprijed u ti javiti kad budem spreman za povratak i presvlaenje." Kimnuo je prema obinom sivom odijelu koje je ona ve poloila na leaj.
Odora za vojnike umove, civilka za civile. I neka teina barravarske povijesti, jedanaest narataja grofova Vorko-sigan iza njegovih lea nadoknade njegov nedostatak visine i njegovo lagano pogrbljeno dranje. Manje vidljive nedostatke nije morao spominjati. "todajaodjenem?"
"S obzirom da igra ulogu cijele moje pratnje, neto efektno." Nakrivljeno se nasmijeio. "Ona crvena svila morala bi biti dovoljno civilna da omete nae domaine na Postaji."
"Samo muku polovicu, ljubavi", ukazala mu je ona. "A to ako njihovom slubom sigurnosti zapovijeda ena? Uostalom, privlae li kvadre uope prizemaljci?"
"Jedan je oito bio dovoljno privlaan", uzdahne on. "Otud je i nastala sva ova zbrka.... Dijelovi Postaje Graf su u besteinskom stanju, pa bi vjerojatno radije odjenula hlae ili tajice umjesto barravarskih suknji. Neto u emu se moe kretati." "Oh. Da, razumijem."
Na vratima kabine zaulo se kucanje, pa plahi glas orunika Roica: "Milorde?"
"Kreem, Roic." Miles i Ekaterina zamijenie mjesta  naavi se u visini njezinih grudi, u prolazu joj je ukrao ugodno vrst zagrljaj  pa Miles izae u uzak hodnik glasnikog broda.
Roic je bio odjeven u neznatno obiniju inaicu Mile-sove kune odore, ba kao to se i pristojilo njegovu statusu vazalnog orunika. "Milorde, elite li da sad spremim vae stvari za prebacivanje na barrayarski zapovjedni brod?" pitao je on.
"Ne. Ostat emo na glasnikom brodu." Roic je gotovo uspio prikriti trzaj. Bio je on mlad ov-visine i zastraujue irokih ramena, a
svoj je leaj iznad onoga na kojem je spavao inenjer glas-nikog broda opisao Otprilike kao spavanje u lijesu, milor-de, ako se izuzme hrkanje.
Miles je dodao: "Zasad ne elim predati nadzor nad svojim kretanjem, a dovod zraka da i ne spominjem, ni jednoj strani u ovoj svai. U svakom sluaju, orunie, uvjeravam te da na zapovjednom brodu leajevi nisu nita vei."
Roic se alosno osmjehnuo i slegnuo ramenima. "Bojim se, gospodine, da ste trebali povesti Jankowskoga."
"Zato, zato to je nii?"
"Ne, milorde!" Roicov je pogled odraavao laganu indignaciju. "Zato stoje on pravi veteran."
Barravarskom je grofu broj vazalnih tjelohranitelja bio ogranien zakonom; Vorkosiganovi su tradicionalno veinu svojih orunika novaili meu veteranima Carske slube kojima je istjecao dvadesetogodinji ugovor. Iz politikih potreba, ti su ljudi u proteklim desetljeima uglavnom bili bivi CarSigovci. Bili su oni revna, ali sjedokosa grupa. Roic je bio zanimljiva nova iznimka.
"Otkad te to poelo brinuti?" Oruniki kadar Mileso-va oca prema Roicu se ponaao kao prema podmlatku zato to je on to i bio, ali ako su ga tretirali kao graanina drugog reda...
"Eh..." Roic pomalo nejasno mahne rukom pokazujui glasniki brod, iz ega je Miles zakljuio kako je problem nastao pri nedavnijim susretima.
Umjesto da krene naprijed niz kratak hodnik, Miles se naslonio na zid i prekriio ruke. "Gledaj, Roic  u Carskoj slubi jedva da postoji mukarac tvojih godina ili mlai, koji se, sluei Caru, suoio s toliko bojeve paljbe kao ti u Has-sadarskoj gradskoj strai. Nemoj dopustiti da te prestrae proklete zelene uniforme. To je prazno hvastanje. Polovica bi se njih onesvijestila kad bi se od njih zatrailo da
obore onog ludog ubojicu koji je pucao po Hassadarskom trgu."
"Alija sam ve bio na pola trga, milorde. To bi bilo kao da sam doplivao do polovice rijeke, zakljuio da ne mogu stii na drugu obalu, pa se okrenuo i zaplivao natrag. Jednostavno, bilo ga je sigurnije zaskoiti nego se okrenuti i pobjei. On je u oba sluaja imao na raspolaganju jednaku koliinu vremena da nacilja u mene."
"Ali nije imao vremena da ubije jo desetak prolaznika. Iglina automatska puka je gadno oruje." Miles se nakratko zamislio.
"To je tono, milorde."
Svoj svojoj visini usprkos, Roic je bio sklon stidljivosti kad bi osjetio da je u drutvu vie klase, a  na nesreu  inilo se da je tako veinu vremena koje je provodio u slubi Vorkosiganovih. Budui da se na njegovoj povrini ta stidljivost uglavnom pokazivala kao svojevrsna tupa tromost, esto su je previali.
"Ti si orunik Vorkosiganovih", ree Miles odluno. "U to je smee i srebrno utkan duh Generala Piotra. Obeavam ti, ti e njima ulijevati strah u kosti."
Roicov je kratki osmijeh vie predstavljao zahvalnost nego uvjerenje. "Volio bih da sam upoznao vaeg djeda, milorde. Sudei prema svim priama koje o njemu priaju dolje u Okrugu, zaista je bio neto posebno. Majka mi kae daje moj pradjed sluio pod njim u planinama, za vrijeme cetagandanske okupacije."
"Ah! Je li ti ispriala kakvu dobru priu o njemu?" Roic slegne ramenima. "Umro je od radijacije nakon to je razoren Vorkosigan Vashnoi.  Baka nikad nije mnogo govorila o njemu, tako da ne znam."
"teta."
Glava porunika Smolvanija pomolila se iza ugla. "Lorde Revizore Vorkosigan, spojili smo se s Princom Xavom. Cijev za prijelaz je pod pritiskom i izolirana, oni ekaju vae ukrcavanje."
"Vrlo dobro, porunice."
Miles je slijedio Roica, koji je morao pognuti glavu kako bi proao kroz ovalni dovratak, u skueno potpalublje za osoblje glasnikog broda. Kontrolna je ploa zatrep-tala i zapitala; vrata su kliznula i otvorila se prema zranoj komori i pregibnoj cijevi iza nje. Miles je kimnuo Roicu koji je vidljivo udahnuo, pa se zamahom ubacio unutra. Smolvani se ukoio i salutirao; Miles mu je uzvratio kim-nuvi glavom i rekao: "Hvala vam, porunice", pa krenuo za Roicom.
Metar pregibne cijevi, u kojoj je vladalo besteinsko stanje od kojega se ovjeku dizao eludac, zavravao je slinim ulazom u potpalublje. Miles se uhvatio za rukohvate, u zamahu proao kroz ulaz i glatko se prizemljio u zranoj komori. Iz nje je ukoraio u znatno prostranije potpalublje. S njegove lijeve strane, ekajui ga, Roic se slubeno nadvijao nad njim. Vrata zapovjednog broda kliznula su iza njegovih lea i zatvorila se.
Pred njim su, u ukoenom stavu "mirno" stajala trojica mukaraca u zelenim uniformama i jedan civil. Ni jednome se od njih lice nije ni pomaknulo kad su ugledali Mi-lesovu nimalo barravarsku tjelesnu grau. Miles je pretpostavio kako ga se Vorpatril, kojega je on sam jedva pamtio iz nekoliko usputnih susreta na drutvenoj sceni glavnoga grada, Vorbarr Sultane, ivopisnije sjeao, pa razborito izvijestio svoje osoblje o mutoidnoj pojavi najnieg, a o najmlaem i najnovijem da se i ne govori, Glasa Cara Gregora.
Admiral Eugin Vorpatril bio je srednjeg rasta, zbijen, sjedokos i mrk. Koraknuo je naprijed i propisano salutirao Milesu. "Moj lorde Revizore. Dobro doli na Princ Xav."
"Zahvaljujem, admirale." Nije dodao Drago mije to sam ovdje; s obzirom na okolnosti, nijednoj osobi iz ove grupe nije moglo biti drago to ga vidi.
Vorpatril je nastavio: "Dopustite mi da vam predstavim zapovjednika Osiguranja flote, kapetana Bruna."
Vitak i napet mladi, moda i sumorniji od svog admirala, kratko je kimnuo. Brun je bio operativni zapovjednik zlosretne ophodnje koja je u svom pothvatu bila laka na obarau i tako omanju pravnu raspru napuhala do velikog diplomatskog incidenta. Ne, nije bio nimalo sretan.
"Komercijalni zapovjednik flote Molino iz Konzorcija komarrske flote."
I Molino je bio sredovjean, a izgledao je jednako mrzovoljno kao i Barravarci, iako je bio uredno odjeven u tuniku i hlae u komarrskom stilu. Komercijalni zapovjednik flote bio je najvie rangirani izvrni i financijski slubenik privremenog korporacijskog entiteta sastavljenog od brodova u ovom konvoju i kao takav imao veinu odgovornosti admirala flote, ali tek djeli njegove moi. Takoer je imao i nezavidnu zadau da bude odreen kao suelje izmeu grupacija s potencijalno vrlo suprotnim trgovakim interesima, te njihovih barravarskih vojnih zatitnika, to je obino dostajalo za probavne smetnje ak i kad nije bilo nikakve krize. Pristojno je promrmljao: "Milorde Vorkosigan."
Vorpatrilov je glas poprimio neto odvaniji prizvuk. "Pravni asnik moje flote, zastavnik Deslaurier."
Visoki Deslaurier, blijede i beskrvne koe lagano prevuene dodirom adolescentskih akni, uspio je kimnuti.
Miles iznenaeno trepne. Kad je, pod svojim lanim identitetom u Tajnim operacijama, za CarSigove galakti-ke operacije vodio navodno neovisnu flotu plaenika, Flot-ni pravni bio je jedan od najvanijih odjela; i samo pregovaranje o mirnom prolazu naoruanih brodova kroz raznovrsne pravne nadlenosti mjesnih svemira bilo je posao s punim radnim vremenom, sloen poput none more. "Zastavnice." Miles mu uzvrati kimanjem, pa paljivo odabere rijei. "Vi ste, ovaj... ini se da imate znatnu odgovornost, s obzirom na vau dob i in."
Deslaurier se nakaljao, pa gotovo neujnim glasom rekao: "ef naeg odjela poslan je kui ranije tijekom putovanja, moj lorde Revizore. Dopust iz obiteljskih razloga. Umrla mu je majka."
Mislim da ve polako poinjem shvaati kamo ovo smjera. "Je li ovo, sluajno, vae prvo galaktiko putovanje?"
"Jest, milorde."
Vorpatril se ubacio, moda i iz milosra: "Ja i moje osoblje u potpunosti vam stojimo na raspolaganju, moj lorde Revizore, a izvjea smo pripremili kako ste i zatraili. Biste li me slijedili u nau prostoriju za sastanke?"
"Da, hvala vam, admirale."
Nakon neto ukanja i sagibanja glava kroz hodnike, drutvance je stiglo do uobiajene vojnike sobe za sastanke: u njoj je bio stol opremljen uglavljenim holovidom i stolci privreni za pod, a antistatiki tapison pod nogama odisao je lagano ustajalim mirisom hermetiki zatvorene i sumorne prostorije koja nikad nije uivala u sunanoj svjetlosti ili svjeem zraku. Miles potisne poriv da duboko i nostalgino udahne, za dobra stara vremena. Rukom je dao znak Roicu koji je mirno zauzeo straarski poloaj odmah uz unutranju stranu vrata. Ostali su priekali da Miles sjedne, pa se rasporedili oko stola, Vorpatril njemu slijeva, a Deslaurier to je dalje mogao.
Pokazujui jasno razumijevanje pravila ponaanja u ovakvoj situaciji ili, barem djelomian smisao za samoodranje, Vorpatril je poeo: "Dakle, moj lorde Revizore, kako vam moemo biti na usluzi?"
Miles je sklopio ruke na stolu. "Ja sam Revizor, moja je prva zadaa ponovno gledanje. Admirale Vorpatril, budite ljubazni i opiite mi tijek dogaaja s vae toke gledita. Kako ste se nali u ovom bezizlaznom poloaju?"
"S moje toke gledita?" Vorpatril napravi grimasu. "Ispoetka se inilo da se ne radi ni o emu osim o jednoj prokletoj stvari za drugom. Trebali smo ovdje na Postaji Graf biti vezani uz dok pet dana, kako bismo obavili ugovorene prijelaze putnika i robe. Budui da u to vrijeme nismo imali razloga vjerovati da su kvadri neprijateljski raspoloeni, izdao sam najvei mogui broj doputenja za izlazak, stoje uobiajen postupak."
Miles je kimnuo. Razlozi zbog kojih su komarrski brodovi imali barravarsku vojnu pratnju protezali su se od otvorenih, preko tajnih, do onih koji se nisu smjeli ni spomenuti. Neprikriveno, pratnja se slala kako bi od teretnih brodova odvratila otmiare i omoguila vojnom dijelu flote manevarsko iskustvo koje je gotovo imalo vrijednost vojnih vjebi. Neto prikrivenije, takvi su pothvati predstavljali priliku za prikupljanje raznovrsnih obavjetajnih podataka  gospodarskih, politikih i drutvenih, kao i vojnih. Osim toga, kadrovima sastavljenima od mladih provincijskih Barravaraca, buduih asnika i civilnih slubenika, omoguavali su privikavanje na kontakt sa irom galaktikom kulturom. Na strani o kojoj se nikad nije govorilo nalazile su se dugotrajne napetosti izmeu Komar-rana i Barravaraca koje su bile naslijee  prema Mileso-vu miljenju, posve opravdanog  osvajanja koje su ovi drugi poinili nad onima prvima prije jednog narataja. ^  Lareva je izriita politika bila da stanje okupacije zamije-
ni punim politikim i drutvenim spajanjem dvaju planeta. Pokazivalo se da je taj proces spor i klimav.
Vorpatril je nastavio: "Brod Korporacije Toscane, Idris, privezao se uz dok zbog prilagodbi skonog pogona, a kad su rastavili stroj, pokazalo se da postoje neoekivane komplikacije. Popravljeni dijelovi, nakon to su ponovno ugraeni, nisu proli kalibracijske testove, pa su poslani u radionice na Postaji na doradu. Sve to prepucavanje s jedne strane na drugu i od pet dana postalo je deset. A onda je nestao porunik Solian."
"Jesam li dobro shvatio da je porunik na Idrisu bio barrayarski sigurnosni asnik za vezu?" pitao je Miles. Flotni policajac-pozornik, zaduen za odravanje mira i reda meu posadom i putnicima, koji je trebao paziti da ne bude nikakvih protuzakonitih ili opasnih djelatnosti ili sumnjivih osoba  nije malo povijesnih otmica bilo izvedeno uz pomo iznutra  te biti prva protuobavjetajna linija obrane. Neto tie, trebao je drati ui otvorenima kako bi osluhnuo mogue nezadovoljstvo meu Carevim komarrskim podanicima, a imao je i obvezu da prui svu moguu pomo brodu u sluaju fizike opasnosti, te da s vojnom pratnjom uskladi evakuaciju ili spaavanje. Biti asnik za vezu znailo je imati posao koji je u tren oka mogao od smrtno dosadnog postati smrtonosno zahtjevan.
Kapetan Brun prvi je put progovorio: "Tako je, mi-lorde."
Miles se okrenuo prema njemu. "Bio je jedan od vaih ljudi, zar ne? Kako biste opisali porunika Soliana?"
"Tek nam je bio dodijeljen", odgovorio je Brun, pa zastao, oklijevajui. "Osobno ga nisam ba blisko poznavao, ali u svim je svojim prijanjim radnim preporukama dobivao visoke ocjene."
Miles dobaci pogled komercijalnom zapovjedniku flote. "Jeste li ga vi poznavali, gospodine?"
"Sreli smo se nekoliko puta", ree Molino. "Ja sam uglavnom ostajao na palubi Rudre, ali moj dojam je bio da se radi o prijateljski raspoloenom i strunom ovjeku. inilo se da se dobro slae i s posadom i s putnicima. Pravi hodajui oglas za asimilaciju."
"Kako, molim?"
Vorpatril se nakaljao. "Solian je bio Komarranin, mi-lorde."
"Ah." Argh. Ovu zakoljicu izvjea nisu spominjala. Komarrani su tek odnedavno smjeli biti primljeni u bar-rayarsku Carsku slubu; prvi narataj tih asnika bio je pojedinano odabran i davao sve od sebe da dokae svoju odanost i strunost. Carevi kuni ljubimci, uo je Miles barem jednog od svojih barrayarskih asnikih sudrugova kako ih opisuje s pritajenim nezadovoljstvom. Uspjeh te integracije bio je Gregorov osobni prioritet. I admiral Vorpatril bio je toga zacijelo svjestan. Miles je tajanstvenu So-lianovu sudbinu pomaknuo za nekoliko mjesta prema gore na mentalnom popisu svojih najhitnijih prioriteta.
"Kakve su bile izvorne okolnosti njegova nestanka?"
Odgovorio je Brun: "Sve se dogodilo vrlo tiho, milor-de. Po svretku svoje smjene zapisao se kao i obino i jednostavno se nije pojavio na svojoj sljedeoj strai. Kad je napokon pregledana njegova kabina, inilo se da nedostaju neki osobni predmeti i koveg, iako je veina njegovih uniformi ostala na brodu. Nigdje nije bilo zabiljeeno da je definitivno napustio brod, ali opet... ako je netko znao kako izai s broda neprimijeen, onda je to bio on. To je ujedno i razlog zbog kojega ja smatram da je dezertirao. Poslije toga, brod je bio temeljito pretraen. Ili je krivotvorio zapise sigurnosnih ureaja, ili je klisnuo meu teretom, ili neto tree."
"Jeste li imali ikakav osjeaj daje nezadovoljan svojim ^ poslom ili poloajem?"
"Ni  ne, milorde. Nita posebno." "A neto manje posebno?"
"Pa, bilo je uobiajenih kroninih podbadanja zato to je bio Komarranin u ovoj"  Brun je pokazao na sebe  "uniformi. Pretpostavljam da ih je, s obzirom na svoj poloaj, trpio s obje strane."
U ovom trenutku svi mi nastojimo biti na istoj strani. Miles je zakljuio kako sad nije ni vrijeme ni mjesto za uputanje u podsvjesne pretpostavke koje su se krile iza Brunova izbora rijei. "Zapovjednice flote Molino  moete li nam vi ovo ikako poblie osvijetliti? Je li Solian trpio, ovaj, predbacivanja od svojih komarrskih sunarodnjaka?"
Molino je odmahnuo glavom. "Koliko ja znam, inilo se da se ovjek prilino svia posadi Idrisa. Drao se svog posla i nije upadao u svae."
"No va je prvi... dojam svejedno bio daje dezertirao?"
"inilo se moguim", priznao je Brun. "Ne bih se elio razbacivati klevetama, ali ipak je on bio Komarranin. Moda je doao do zakljuka daje to posao tei nego stoje mislio. Admiral Vorpatril nije se s tim sloio", dodao je savjesno.
Kako bi zadrao razboritu ravnoteu, admiral je na ovo samo odmahnuo rukom. "To je razlog vie da se dezerterstvo iskljui. Vrhovno zapovjednitvo bilo je vrlo paljivo pri izboru Komarrana koji su pristupili Slubi. Ne ele nikakve javne neuspjehe."
"U svakom sluaju", ree Brun, "sve smo svoje sigurnosne snage uzbunili i poslali u potragu za njim, a zatraili smo i pomo od vlasti Postaje Graf. Pomo, koju nam nisu osobito revno pruili. Samo su neprekidno ponavljali da od njega nema ni traga ni glasa, ni u teinskim ni u bes-.. teinskim odsjecima, te. da nigdje nije zabiljeeno da je
netko tko odgovara njegovu opisu napustio postaju uz pomo njihovih lokalnih teretnjaka." "A to se potom dogodilo?"
Odgovorio je admiral Vorpatril. "Vrijeme se razvuklo. Popravci na Idrisu bili su dovreni i odjavljeni. Pritisak"  nemilosrdno je pogledao Molina  "da se napusti Postaja Graf i krene planiranom rutom neprekidno je rastao. Ali ja  ako ikako mogu  ne ostavljam svoje ljude."
Molino je, uglavnom kroz zube, rekao: "Nije se inilo ekonomski smislenim drati ovdje cijelu flotu zbog jednog ovjeka. Mogli ste ostaviti jedan od manjih brodova ili ak manju ekipu istraitelja da se time pozabave i krenu za nama kad dovre istragu, a ostalima dopustiti da nastave put."
"Imam trajnu zapovijed da ne dopustim razdvajanje flote", ree Vorpatril kojemu se zgrila eljust.
"Ali mi u ovom sektoru ve desetljeima nismo doivjeli pokuaj otmice", ustvrdio je Molino. Miles je imao osjeaj da prisustvuje raspravi koja neprekidno traje ve dan due od vjenosti.
"Niste, od trenutka kad vam je Barravar poeo osiguravati besplatnu vojnu pratnju", ree Vorpatril glumljenom srdanou. "udnovata je to sluajnost." Glas mu je postao odluniji. "Ja ne ostavljam svoje ljude. Na to sam se zakleo poslije debakla na Escobaru, u doba kad sam jo bio neiskusni zastavnik." Dobacio je pogled Milesu. "A to je sluajno bilo pod zapovjednitvom vaeg oca."
O-o. Ovo bi moglo predstavljati nevolju... Miles dopusti svojim obrvama da se znatieljno uzdignu. "Kakvo je bilo vae tamonje iskustvo, gospodine?"
Vorpatril frkne, prisjeajui se. "Bio sam nii pilot na borbenom desantnom atlu za pomo iz zraka. Ostali smo odsjeeni kad su Escosi na matini brod raznijeli u viso-
koj orbiti. Da smo se uspjeli vratiti tijekom povlaenja, pretpostavljam da bismo bili razneseni zajedno s njim, ali svejedno. Nismo imali kamo pristati, ni kamo pobjei, ak ni nekoliko preivjelih brodova koji su imali otvoreni ukr-cajni trap nije stalo da bi nas pokupilo, a bili smo puni, nekoliko stotina ljudi, ukljuujui i ranjenike  mogu vam rei daje to bila prava nona mora."
Milesu se uinilo da se admiral jedva suzdrao od toga da posljednju reenicu ne zavri sa "sinko".
Oprezno je rekao: "Nisam siguran daje admiralu Vor-kosiganu bilo preostalo mnogo izbora u trenutku kad je, poslije smrti princa Serga, naslijedio zapovjedni poloaj na elu invazije."
"Oh, uope nije imao izbora", sloio se Vorpatril, ponovno mahnuvi rukom. "Ne kaem ja da ovjek nije dao sve od sebe s onim to mu je bilo na raspolaganju. Ali nije mogao uiniti ba sve, a ja sam bio meu onima koji su bili rtvovani. Proveo sam gotovo godinu dana u escobarskom zarobljenikom logoru prije nego to su me pregovarai konano uspjeli vratiti kui. A mogu vam rei da nam Es-cobaranci nisu ba organizirali godinji odmor."
Moglo je biti i gore. Mogli ste biti escobarska ratna zarobljenica u jednom od naih logora. Miles odlui da sad nije trenutak da admiralu predloi vjebanje mate. "U to sam uvjeren."
"Sve to elim rei jest to da znam kako je to biti naputen i ne elim to uiniti jednom od svojih ljudi, ne iz beznaajnih razloga." Stisnuo je kapke i dobacio komercijalnom zapovjedniku flote pogled koji je jasno govorio kako smanjenje komarrske dobiti ne moe biti okvalificirano kao dovoljno ozbiljan razlog da on zbog njega prekri svoja naela. "Dogaaji su dokazali" Zastao je, pa se drugaije izrazio. "Neko sam vrijeme mislio kako su dogaaji dokazali da sam bio u pravu."
"Neko vrijeme?" ponovi Miles. "Vie niste?" "Sad... pa... ono to se sljedee dogodilo bilo je prilino... prilino uznemirujue. Bilo je nekog neovlatenog kretanja oko zrane komore teretnog skladita Postaje Graf, u blizini mjesta na kojem je usidren Idris. Pa ipak, nismo primijetili nikakav brod ni kontejner za osoblje  hermetika vrata cijevi nisu bila aktivirana. Kad je zati-tar Postaje konano stigao tamo, teretno je skladite bilo prazno. Ali na podu je bila velika koliina krvi, a i znakova da je neto bilo po podu povueno prema komori. Ispitivanja su pokazala daje krv Solianova. inilo se da se pokuao vratiti na Idris, a onda gaje netko zaskoio."
"Netko tko nije ostavio otiske stopala", doda Brun mrano.
Na Milesov upitni pogled, Vorpatril pojasni: "U teinskim podrujima u kojima borave prizemaljci, kvadri zuje uokolo u malim osobnim lebdjelicama. Upravljaju njima uz pomo svojih donjih ruku, to im gornje ruke ostavlja slobodnima. Nikakvih otisaka stopala. Zapravo, uope nikakvih stopala."
"Ah, da. Razumijem", ree Miles. "Krv, ali ne i mrtvo tijelo je li tijelo naeno?" "Jo nije", ree Brun. "Jeste li ga traili?"
"Itekako. U svim moguim putanjama." "Pretpostavljam kako vam je palo na pamet da je dezerter mogao pokuati lairati svoje ubojstvo ili samoubojstvo, kako bi se rijeio potrage."
"Ja bih to moda i pomislio", ree Brun, "da nisam vidio pod u ukrcajnom trapu. Nitko ne bi mogao izgubiti toliko krvi i preivjeti. Morale su biti barem tri ili etiri litre."
Miles slegne ramenima. "Prvi korak u hitnoj pripremi za krionizaciju jest to da se pacijentu izvue sva krv i zamijeni kriotekuinom. Taj postupak lako moe ostaviti nekoliko litara krvi na tlu, a rtvu  pa, barem potencijalno, ivom." S tim je postupkom imao blisko osobno iskustvo, barem su mu tako poslije rekli Elli Quinn i Bel Thorne, tijekom jedne misije Slobodnih Dendariijskih Plaenika koja je katastrofalno pola po zlu. Istini za volju, tog se dijela uope nije sjeao, znao je za njega samo po iznimno ivopisnom Belovu opisu.
Brunove su se obrve naglo podigle. "Toga se nisam sjetio."
"Menije nekako palo na pamet", ree Miles kao da se ispriava. Mogao bih vam pokazati oiljke.
Brun se namrtio, pa odmahnuo glavom. "Ne bih rekao da je za to bilo vremena prije nego to su zatitari Postaje stigli na prizorite."
"ak ni ako je prijenosna kriokomora stajala u pripremi?"
Brun otvori usta, pa ih odmah zatvori. Naposljetku je rekao: "Sloen je to scenarij, milorde."
"Ja ne inzistiram na njemu", ree Miles oputeno. Razmotrio je drugi kraj postupka krionikog oivljavanja. "Osim to bih takoer elio ukazati na to da postoje i drugi izvori iz kojih se moe dobiti nekoliko litara lijepe, svjee, vlastite krvi, a oni nisu nuno rtvino tijelo. Tu su, na primjer, sintetizatori laboratorija za oivljavanje ili bolnice. Njihov proizvod svakako bi proao povrno ispitivanje DNA. Rezultat ak ne biste zapravo mogli nazvati ni lano pozitivnim. Dodue, bio-forenzini laboratorij uoio bi razliku. Bili bi vidljivi i ostaci kriotekuine, samo da se netko sjetio potraiti ih." Zamiljeno je dodao: "Mrzim dokaze na osnovi indicija. Tko je obavio identifikacijsku provjeru krvi?"
Brun se s nelagodom promekoljio. "Kvadri. im je So-lian nestao, poslali smo im njegovu skeniranu DNA. Ali sigurnosni asnik za vezu s Rudre poslije se iskrcao  stajao je u njihovu laboratoriju i promatrao tehniara kako radi. Prijavio mi je da se rezultati poklapaju im je analizator zapitao. Nakon toga sam i sam u kontejneru odletio kako bih to osobno provjerio."
"Je li uzeo i drugi uzorak krvi radi dvostruke provjere?"
"Ja... vjerujem da jest. Mogu pitati flotnog lijenika je li primio uzorak prije nego to su nas, ovaj, svladali novi dogaaji."
Admiral Vorpatril sjedio je i doimao se neugodno zaprepatenim. "Ja sam bio posve uvjeren da su jadnog Solia-na ubili. I to neki" Utihnuo je.
"ini se da ni tu pretpostavku jo ne moemo do kraja iskljuiti", utjeio gaje Miles. "U svakom sluaju, u to ste vrijeme iskreno u nju vjerovali. Molim vas, neka flotni lijenik podrobnije pregleda uzorke njegove krvi i neka mi preda izvjee."
"A treba li ga predati i Postaji Graf?" "Ah... moda njima jo ne treba." ak i ako se pokae da su rezultati negativni, dvojba bi posluila samo tome da iznova uskomea sumnjiavost kvadra prema Bar-ravarcima. A ako budu negativni... Miles je o tome elio najprije porazmisliti. "Ali bez obzira na to... to se poslije dogodilo?"
"injenica da je Solian pripadao Flotnom osiguranju uinila je njegovo ubojstvo  odnosno, prividno ubojstvo posebno zlokobnim", priznao je Vorpatril. "Je li se pokuavao vratiti na brod s nekim upozorenjem? Nismo ^ogli znati. I tako sam otkazao sva doputenja za izlazak i naredio da se brodovi odvoje od dokova."
"Bez objanjenja zato", ubacio se Molino.
Vorpatril se nabusito upiljio u njega. "Tijekom uzbune, zapovjednik ne zastaje kako bi objasnio svoje zapovijedi. Oekuje da one budu bez odlaganja izvrene. Osim toga, s obzirom na to kako ste svi vi nestrpljivo cupkali i alili se zbog kanjenja, nije mi palo na pamet da bih se morao ponavljati." Mii se trznuo u njegovoj eljusti; udahnuo je i vratio se svojem izlaganju. "U tom smo trenutku pretrpjeli svojevrstan komunikacijski prekid."
I tu se, konano, pojavljuje umjetna magla.
"Mi smo razumjeli daje dvolana ophodnja poslana da izvue asnika koji je kasnio s prijavkom na"
"A to bi bio zastavnik Corbeau?"
"Da, Corbeau. Prema spoznajama koje smo u to vrijeme imali, ophodnja i zastavnik bili su napadnuti, razoruani i zadrani od strane kvadra. Prava pria, koja je poslije izala na vidjelo, bila je mnogo sloenija, ali to su podaci koje sam imao na raspolaganju kad sam pokuavao s Postaje Graf ukloniti sve nae osoblje i bio pripravan na svaku mogunost, ukljuujui i trenutanu evakuaciju iz lokalnog svemira."
Miles se nagnuo naprijed. "Jeste li vjerovali kako su vae ljude zarobili nepoznati kvadri, ili se, prema vaem shvaanju, radilo o Slubi redarstva Postaje Graf?"
Vorpatril nije ba zakrgutao zubima, ali nije bio ni daleko od toga. Ipak je odgovorio. "Da, znali smo da se radilo o njihovoj Slubi redarstva."
"Jeste li zatraili savjet pravnog asnika?"
"Ne."
"Je li zastavnik Deslaurier dragovoljno ponudio sav-jet?"
"Nisam, milorde", uspio je proaptati Deslaurier. "Razumijem. Nastavite."
"Zapovjedio sam kapetanu Brunu da poalje udarnu ophodnju kako bi izvukla, sad ve trojicu ljudi, iz situacije za koju sam vjerovao da se upravo pokazala kao smrtonosno opasna za barravarsko osoblje."
"Ako sam dobro razumio, ophodnja nije bila naoruana samo oamutima?"
"Nisam mogao zatraiti od svojih ljudi da se sukobe s brojano nadmonim protivnikom naoruani samo oamutima, milorde", ree Brun. "Pa tamo vani su milijuni mutanata!"
Miles dopusti obrvama uspinjanje. "Na Postaji Graf? Mislio sam da stalnih stanovnika ima oko pedeset tisua. I da su civili."
Brun naini nestrpljiv pokret. "Dvanaestorica protiv milijuna ili dvanaestorica protiv pedeset tisua, kakva je razlika?  svejedno im je bilo potrebno uvjerljivo naoruanje. Moja grupa za spaavanje morala je ui i izai stoje bre mogue i i susresti se sa to je manje mogue rasprava i otpora. Oamuti su beskorisni kao oruje za zastraivanje."
"Upoznat sam s tim argumentom." Miles se naslonio i protrljao usne. "Nastavite."
"Moja je ophodnja dola do mjesta na kojem su zadrani nai ljudi"
"Stoer Slube redarstva broj tri, zar ne?" ubacio se Miles.
"Da."
"Recite mi  kroz sve vrijeme koje je flota provela usidrena ovdje, zar se ni jedan od vaih ljudi tijekom izlazaka nije poblie susreo sa Slubom redarstva Postaje? Nije bilo pijanaca koji su pravili nered, nije bilo krenja si-.pravila,, niega?"
Brun, koji je izgledao kao da mu netko rijei izvlai iz usta zubarskim klijetima, ree: "Trojica ljudi proli su tjedan bili uhieni od strane Slube redarstva zato to su se u pijanom stanju na opasan nain utrkivali lebdjelica-ma."
"A to se dogodilo s njima? Kako je to rijeio va pravni savjetnik?"
Zastavnik Deslaurier promrmlja: "Proveli su nekoliko sati u pritvoru, a onda sam seja spustio, pobrinuo za plaanje njihovih globa i obeao postajnom sudcu za prekraje da e im tijekom naeg boravka ovdje kretanje biti ogranieno na njihove kabine."
"Znai, dotad ste ve bili upoznati s uobiajenim postupkom za izvlaenje ljudstva iz arki s vlastima na Postaji?"
"Ovaj se put nije radilo o pijanim izgrednicima. Ovaj se put radilo o naim vlastitim sigurnosnim snagama koje su izvravale svoju dunost", ree Vorpatril.
"Nastavite", uzdahne Miles. "to se dogodilo s vaom ophodnjom?"
"Milorde, jo uvijek nemam njihova izvjea iz prve ruke", ree Brun ukoeno. "Kvadri su dopustili da ih na mjestu gdje ih trenutano dre posjeti samo jedan nenaoruani vojni lijenik. Dolo je do razmjene paljbe, i iz oa-muta i iz plazmikih lukova, unutar Stoera Slube redarstva broj tri. Kvadri su preplavili mjesto, pa su nai ljudi svladani i zarobljeni."
"Preplavljujua" koliina kvadra sastojala se  prema Milesovu miljenju, nimalo neprirodno  od veeg dijela profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasnih brigada Postaje Graf. Plazmika vatra. U civilnoj svemirskoj postaji. O, glavo moja bolna.
"I tako", ree Miles njeno, "nakon to smo zapucali na policijsku postaju i zapalili poar u stambenoj svemirskoj stanici, to smo izveli za bis?"
Admiral Vorpatril nakratko je stisnuo zube. "Bojim se da sam  nakon to su privezani komarrski brodovi propustili posluati moju hitnu zapovijed da polete i umjesto toga dopustili da budu zakljuani uz dokove  izgubio inicijativu. Dotad je ve i previe talaca bilo u rukama kvadra, komarrski nezavisni kapetani-vlasnici neoprostivo su oklijevali pri izvrenju mojih zapovijedi o novom poloaju, a dragovoljakim je jedinicama kvadra bilo doputeno da zauzmu poloaje i opkole nas. Gotovo smo dva puna dana bili u toj pat-poziciji. Potom smo dobili zapovijed da odstupimo i priekamo va dolazak."
/ hvala svim bogovima na tome. Vojnika inteligencija je nula prema vojnikoj gluposti. No rijetko se dogaalo da se nae na pola puta do totalne gluposti i onda stane. Vor-patrilu treba priznati barem tu zaslugu.
Brun se sumorno ubacio: "U tom trenutku vie ionako nismo imali mnogo izbora. Nismo im ba mogli zaprijetiti da emo dii postaju u zrak, ne kad su uz nju bili privezani nai vlastiti brodovi."
"Postaju nikako ne biste mogli dii u zrak", blago mu ukae Miles. "To bi bilo masovno ubojstvo. Da ne spominjemo protuzakonitu zapovijed. Car Gregor bi vas dao strijeljati."
Brun se trznuo i utihnuo.
Vorpatril stisne usta. "Car, ili vi?"
"Gregor i ja bacali bismo novi tko bi prvi potpisao presudu."
Uslijedila je kratka tiina.
"Na svu sreu", nastavio je Miles, "ini se da su se glave na obje strane ohladile. I na tome sam vam, admira-
le Vorpatril, zahvalan. Mogu dodati i to da je sudbina vaih pojedinanih karijera stvar vas i vaeg Operativnog zapovjednitva. " Osim ako zbog vas ne zakasnim na roenje svoje prve djece, u kojem vam je sluaju bolje da ponete traiti duboku, vrlo duboku rupu. "Moj je posao da pregovorima izvuem to vie carskih podanika iz ruku kvadra i to po najnioj cijeni koju uspijem postii. Ako budem imao iznimnu sreu, kad zavrim s tim nae e trgovake flote moda jednog dana opet moi ovdje pristajati. Tu mi, na nesreu, niste podijelili osobito dobre karte. Svejedno, vidjet u to mogu uiniti. elim da mi se na pregled dostave neobraeni primjerci svih transkripata koji se tiu ovih posljednjih dogaaja, molim vas."
"Da, milorde", zagunao je Vorpatril. "Ali", i tu je njegov glas postao gotovo bolan, "to mi jo uvijek ne objanjava to se dogodilo s porunikom Solianom!"
"Pobrinut u se da i tom pitanju posvetim svoju najrevniju pozornost, admirale." Miles ga pogleda ravno u oi. "To vam obeavam."
Vorpatril je kratko kimnuo.
"Ali, lorde Revizore Vorkosigan!" uurbano se ubacio zapovjednik flote Molino. "Vlasti Postaje Graf pokuavaju globiti nae komarrske brodove zbog tete koju su poinile barravarske trupe. Mora im biti jasno stavljeno do znanja daje vojska u ovoj... zloinakoj akciji djelovala na svoju ruku."
Miles je dugo oklijevao. "Kakva je srea za vas, zapovjednice flote," konano je rekao, "to to bi u sluaju stvarnog napada postupili isto." Kucnuo je po stolu i podigao se na noge.
TREE POGLAVLJE
Miles se podigao na prste kako bi virnuo kroz mali okrugli prozor pokraj ulaza u Kestrelovo potpalublje za posadu, dok je brod manevrirao prema vezu koji mu je bio dodijeljen. Postaja Graf bila je golema nakupina svega i svaega, a vidljivi graevinski kaos nije bio iznenaujui za instalaciju koja je ula u tree stoljee svog irenja. Zakopan negdje u jezgri rastue bodljikave strukture, nalazio se mali asteroid pun metalnih ruda, bio je izdubljen poput saa to zbog ivotnog prostora to zbog sirovina upotrebljenih za gradnju ove najstarije od mnogobrojnih naseobi kvarta. Negdje u njenim najdubljim podrujima, tvrdili su videovodii, jo se uvijek mogao vidjeti rastavljen i presloen skoni brod u kojem je prva grupa nepokolebljivih kvadarskih pionira prela svoje povijesno putovanje do ovog utoita.
Miles je koraknuo natrag i domahnuo Ekaterini da prie prozoriu i pogleda. On je razmiljao o politikoj astro-grafiji Kvadrosvemira, odnosno, kako ga se slubeno nazivalo, Zajednice Slobodnih Stanita. S ove su poetne toke grupe kvadra kretale u svemir i gradile kolonije-keri u oba smjera du nutarnjeg od dva prstena asteroida koji su sustav uinili tako privlanim njihovim precima. Nekoliko narataja poslije, brojano snaniji za milijun pripadnika, kvadri nisu bili ni u kakvoj opasnosti da e ostati bez ivot-
^^KH_~M
nog prostora, energije ili materijala. Broj stanovnika mogao je rasti onoliko brzo koliko bi brzo oni odluili graditi.
Samo je aica njihovih mnogobrojnih razbacanih stanita odravala prostore opskrbljene umjetnom silom tee za ljude s nogama, bilo goste, bilo stalne stanovnike, a jo ih je manje poslovalo sa strancima. Meu onima koji su prihvatili galaktiare i njihovu trgovinu bila je i Postaja Graf, kao i orbitalne kupole nazvane Metropolitan, Utoite, Minchenko i Postaja Zajednice. Ova posljednja bila je i sjedite vlasti kvadra, onakve kakva je ve bila: inaica demokracije s nezavisnim predstavnicima koja se, kako je Milesu reeno, zasnivala na radnoj grupi kao svojoj osnovnoj jedinici. Iz sveg se srca nadao da nee zavriti pregovarajui s odborom.
Ekaterina se osvrnula i, s uzbuenim smijekom, pozvala Roica da i on pogleda. Pognuo je glavu i gotovo pritisnuo nos na prozori, zurei s otvorenom znatieljom. Ovo je bilo Ekaterinino prvo putovanje izvan Carstva, a Roicu prvi put da je uope nogom odstupio s Barravara. Miles je zastao i zahvalio vlastitoj navici da bude blago paranoian pa se potrudio da ih oboje, prije nego to ih je odvukao s planeta, poalje na kratki i intenzivni teaj svemirskih i besteinskih pravila i sigurnosnih postupaka. Iskoristio je svoj in i veze kako bi dobio pristup poligonima vojne akademije, a i to je bilo mogue samo u slobodnom tjednu izmeu dva semestra i sredio im je skraenu verziju dueg teaja koji su Roicovi stariji kolege orunici rutinski proli prilikom svoje obuke za Carsku slubu.
Ekaterina je bila iznimno zaprepatena kad ju je Miles pozvao  nagovorio  no, dobro, smuljao  da se pridrui tjelohranitelju u orbitalnoj koli: isprva je bila zbunjena, iscrpljena i nakon dijela obuke na rubu pobune, no na kraju je bila ponosna i ushiena. Putniki brodovi koji bi se nali u nevolji s tlakom zraka sluili su se uobiajenom metodom ukrcavanja putnika koji su platili karte u
jednostavne mjehure nazvane tjelesnim ahurama, kako bi u njima pasivno ekali spaavanje. I Miles se jednom ili dvaput naao u tjelesnoj ahuri. Zakleo se kako se nijedan njegov ovjek, a posebno njegova ena, nikad nee nai tako bespomoni u hitnom sluaju izazvanom viom silom. Cijela njegova pratnja putovala je u vlastitim, po mjeri krojenim prirunim odijelima za brzo navlaenje. Naalost, Miles je svoj stari, prilagoeni bojni oklop ostavio u spremitu...
Roic se odignuo od prozoria, doimajui se posebno stoiki dok su mu se slabane bore zabrinutosti pojavile meu obrvama.
Miles zapita: "Jesu li svi uzeli tablete protiv munine?"
Roic je revno kimnuo.
Ekaterina ree: "A jesi li ti popio svoju?"
"Oh, jesam." Pogledom je kliznuo niz svoju obinu sivu civilnu tuniku i hlae. "Nekad sam na vagusnom ivcu imao zgodan mali bio-ip koji mi je pomagao da u besteinskom stanju ne povratim ruak, ali i on je, s ostatkom moje utrobe, bio raznesen u onom nesretnom susretu s iglinom granatom. Jednog od ovih dana morao bih ga dati ponovno ugraditi..." Miles je koraknuo naprijed i jo jednom pogledao van. Postaja se tako pribliila da je sad zaklanjala veinu pogleda. "Onda, Roic. Da su se neki kvadri u posjetu Hassadaru ponaali tako nepodnoljivo da su time osvojili posjet zatvoru Gradske strae, te daje poslije toga hrpa kvadra upala unutra i pokuala ih izvui uz pomo vojnog oruja, pa zapucala po zgradi, zapalila je i oprila neke od tvojih drugova, kakvi bi u tom trenutku bili tvoji osjeaji prema kvadrima?"
"Ovaj... ne ba prijateljski, milorde." Roic zastane. "Zapravo, bio bih prilino bijesan."
"Tako sam i mislio." Miles uzdahne. "Ah. Eto nas."
Zveket i udarci odjeknue kad se Kestrel oprezno smirio, a hvataljke za sidrenje napipale svoj put do vrstog stiska. Pregibna je cijev zapitala dok ju je manevarski pilot Kestrela koji je sjedio za iskrcajnim komandama navodio da potrai hermeticki otvor, a onda se, uz znatan zveket, smjestila na njega. "vrsto smo vezani, gospodine", prijavio je manevarski pilot.
"U redu, vojsko, spremni smo za paradu", promrmlja Miles i mahne Roicu da krene naprijed.
Tjelohranitelj je kimnuo i kliznuo kroz iskrcajnu komoru. Trenutak poslije, zazvao je: "Sve je spremno, mi-lorde."
Sve je, ako ve ne dobro, barem bilo u redu. Miles ga je slijedio kroz pregibnu cijev, a Ekaterina je bila odmah iza njega. Dok je lebdio naprijed, kradomice se osvrnuo. Bila je elegantna i prekrasna u crvenoj tunici i crnim tajicama, kose spletene u sloenu pletenicu oko glave. Besteinsko je stanje dojmljivo utjecalo na dobro razvijenu ensku anatomiju, no zakljuio je kako je bolje da joj na to ne svrati pozornost. Potez otvaranja  dogovaranje ovog prvog sastanka u besteinskom odsjeku Postaje Graf  oito je bio proraunat da izbaci posjetitelje iz ravnotee i naglasi iji je ovo zapravo prostor. Da su eljeli biti pristojni, kvadri su ih mogli primiti u jednom od teinskih odsjeka.
Zrana se komora na strani postaje otvorila u prostrani cilindrini meuprostor ija je radijalna simetrija s lakoom ponitavala koncept razlike izmeu "gore" i "dolje". Roic je lebdio drei se jednom rukom za rukohvat, a drugu paljivo drei dalje od futrole u kojoj se nalazio njegov oamut. Miles iskrivi vrat kako bi uspio odjednom pogledati skupinu od pet ili est kvadra, mukaraca i ena, u poluoklopima uobiajenim za policijske snage, koji su lebdjeli meuprostorom, pokrivajui sve vatrene linije. Cijevi oruja bile su isukane, ali im je ono bilo prebaeno
preko ramena, a slubeno je dranje maskiralo prijetnju. Donje ruke, deblje i miiavije od gornjih, rasle su im iz kukova. Sve su im etiri ruke bile zatiene protuplazmi-kim navlakama. Miles si nije mogao pomoi  palo mu je na pamet kako su ovo ljudi koji istodobno mogu pucati i puniti oruje. Zanimljivo je bilo i to daje dvoje od njih nosilo znakovlje Slube osiguranja Postaje Graf, a ostali su imali odore i znake dragovoljakih postrojbi Zajednice.
Dojmljivo araniran izlog, ali ovo nisu bili ljudi kojima se on trebao pozabaviti. Pogled mu je preao na tri kvadra i prizemaljca s nogama koji su ekali tono na suprotnoj strani palube. Lagano zaprepatenje koje se pojavilo dok su upijali njegovu neuobiajenu pojavu brzo je nestalo s tri od etiri lica.
Vii asnik Slube osiguranja Postaje Graf bio je lako prepoznatljiv po uniformi, oruju i nabusitom pogledu. Jo je jedan sredovjeni kvadro bio odjeven u neku vrstu uniforme Postaje, metalnoplavu i konzervativnog kroja koji je trebao umiriti javnost. Sjedokosa kvadra bila je pomnije odjevena u haljetak boje trule vinje s prorezima na gornjim rukavima kroz koje je provirivala svilenkasta srebrna tkanina, dok su donji rukavi bili uski. Nogati pri-zemaljac takoer je bio odjeven u metalnoplavu uniformu, ali je imao hlae i izme s ljepljivim potplatom. Kratka i prosijeda kosa poletjela je oko glave koja se okrenula prema Milesu. Miles se zagrcnuo, nastojei da od iznenaenja glasno ne opsuje.
Moj boe. To je Bel Thorne. Kog vraga negdanji plaenik hermafrodit radi ovdje? im se pojavilo, pitanje je odgovorilo samo na sebe. Tako. Sad znam tko je na Car-Sigov promatra na Postaji Graf. to je smjesta podiglo vjerodostojnost njegovih izvjetaja na znatno viu razinu... ili nije? Milesov se smijeak zaledio, prikrivajui  barem se nadao  njegovu nenadanu mentalnu uznemirenost.
I
Sjedokosa je ena govorila vrlo ledenim glasom  neki automatski dio Milesova mozga oznaio ju je ne samo kao najstariju, ve i kao onu s najviim inom meu prisutnima. "Dobar vam dan, lorde Revizore Vorkosigan. Dobro doli u Zajednicu Slobodnih Stanita."
Miles joj je, jednom rukom jo uvijek uvodei u prostor Ekaterinu koja je mirkala, uspio uzvratiti pristojnim ki-manjem. Prepustio je Ekaterini da se usidri uz drugi rukohvat na izlazu iz komore, pa se uspio podii u zrak i, iz-bjegavi neeljeni okret, stati desno u odnosu prema vioj kvadri. "Hvala vam", neutralno je uzvratio. Bel, kog vraga...? Prokletstvo, daj mi nekakav znak. Hermafrodit je njegov kratki pogled razrogaenih oiju uzvratio hladno i nezainteresirano, pa  kao sluajno  podigao ruku kako bi se poeao po nosu, moda pokuavajui rei Strpi se malo...
"Ja sam Via peatnica Greenlaw", nastavljala je kvadra, "i moja me vlada poslala da se sastanem s vama i arbitriram u sukobu izmeu vas i vaih rtava na Postaji Graf. Ovo je Zapovjednik posade Venn, iz Slube redarstva Postaje Graf, Voa Watts, koji je nadglednik Slube za odnose s prizemaljcima, a ovo je Pomoni luki kapetan, Bel Thorne. "Drago mije, gospoo, gospodo, tovani herme", Milesova je usta pokretao automatski pilot. Bio je isuvie potresen time to je ugledao Bela da bi se, barem zasad, uvrijedio na rijei vae rtve. "Dopustite mi da vam predstavim svoju suprugu, lady Ekaterinu Vorkosigan, i svog osobnog pomonika, orunika Roica."
Svi su se kvadri s neodobravanjem namrtili prema Roicu. Ali sad je doao red da se Belove oi razrogae i s iznenadnom pozornou upilje u Ekaterinu. Posve osobni aspekt svega ovoga projurio je Milesovim mozgom u trenutku kad je shvatio da e se uskoro, najvjerojatnije, nai u nelagodnom poloaju da svoju mladu suprugu predstavi svojoj staroj simpatiji. Dodue, esto izraavana Belova
zatreskanost u njega nije zapravo nikad bila konzumirana, zbog ega je, gledajui unatrag, katkad i alio...
"Luki kapetane Thorne, ovaj..." Miles je imao osjeaj kako, na vie od jednog naina, ezne za vrstim tlom pod nogama. Glas mu je postao vedro upitan: "Jesmo li se mi ve sreli?"
"Ne vjerujem da smo se sreli, lorde Revizore Vorkosigan, ne", uzvrati Bel. Miles se nadao daje samo njegovo uho registriralo lagani naglasak na njegovu barravarskom imenu i tituli, izgovorenima poznatim, razvuenim altom.
"Ah." Miles je oklijevao. Baci mamac, repliku, bilo to... "Znate, moja je majka Betanka."
"Kakva sluajnost", ree Bel ravnoduno. "I moja takoer."
Bel, prokletstvo! "Nekoliko sam puta imao ugodnu prigodu posjetiti Koloniju Beta."
"A ja samo jednom u nekoliko desetljea." Slabaan odsjaj Belova upadljivo groznog smisla za humor ugasio se u smeim oima i herm pristane na mali ustupak: "Zanimale bi me novosti o staroj pjeari."
"Bit e mi zadovoljstvo porazgovarati o tome s vama", odgovorio je Miles u nadi da ovaj razgovor zvui diplomatski, a ne zagonetno. Brzo, bre, prokletstvo, to bre. Bel mu uzvrati srdanim kimanjem koje je oznaavalo slaganje.
Sjedokosa je kvadra gornjom desnom rukom pokazala prema kraju meuprostora. "Ako biste bili tako dobri da nas slijedite u sobu za sastanke, lorde i lady Vorkosigan, orunie Roic."
"Svakako, Peatnice Greenlaw." Miles joj udijeli poslije vas, gospoo polunaklon u zraku, a onda se odmota kako bi se nogom uspio odgurnuti od zida i krenuti za njom. Ekaterina i Roic su ga slijedili. Ekaterina je stigla do hermetikih vrata i zakoila pred njima razmjerno
ljupko, ali Roic je sletio neravno i uz ujan udarac. Prejako se odgurnuo, ali Miles nije imao vremena da se zaustavi i poui ga finesama. Uskoro e to i sam shvatiti, ili e slomiti ruku. Sljedei niz hodnika sadravao je dovoljan broj rukohvata. Prizemaljci su drali korak s kvadrima koji su bili ispred i iza njih; na Milesovo potajno zadovoljstvo, nitko od straara nije morao zastati kako bi pokupio nekoga od Barravaraca tko je bespomono ostao plutati u prostoru ili se poeo nekontrolirano vrtjeti.
Konano su doli u komoru koja je u zidu imala prozor kroz koji se vidjela panorama jednog krila postaje i duboki, zvijezdama posuti svemir iza nje. Bilo koji prizemaljac koji bi patio od traka agorafobije ili svemirske paranoje bez sumnje bi se vie volio zalijepiti uza zid na suprotnoj strani. Miles je oprezno dolebdio do prozirne pregrade, zaustavio se uz pomo dva paljivo pruena prsta, pa pregledao svemirski krajolik; usne su mu se i protiv volje uz-vile: "Ovo je vrlo lijepo", iskreno je rekao.
Osvrnuo se uokolo. Roic je pronaao zidni rukohvat pokraj vrata i s nelagodom ga dijelio s donjom rukom straara kvadra koji je nabusito piljio u njega dok su obojica premjetala prste kako se ne bi dodirnuli. Vei se dio poasne strae smjestio u pokrajnjem hodniku i samo su dvojica, jedan s Postaje i jedan iz Zajednice, sad ostali u blizini, iako na oprezu. Na bonim su se zidovima komore nalazile ukrasne biljke koje su rasle iz osvijetljenih spiralnih cijevi koje su drale njihovo korijenje u hidroponskoj maglici. Ekaterina se zaustavila uz jednu od njih i paljivo pregledavala viebojne listove. Uspjela je odvratiti svoju pozornost od biljke i njezin je kratki osmijeh izblijedio dok je promatrala Milesa i njihove domaine kvadre u potrazi za bilo kakvom naznakom. Oko joj se znatieljno zaustavilo na Belu koji je jednako tako prouavao Milesa. Izraz na hermafroditovu licu  pa, veina bi ga vjerojatno pro-
cijenila nezainteresiranim. Ali Miles je bio uvjeren da se radi o dubokoj ironiji.
Kvadri su se polukruno razmjestili oko sredinje vid-ploe, a Bel se zadrao u blizini svog druga po metalnopla-voj uniformi, Voe Wattsa. Na vrhu savijenih stupova razliitih visina nalazila se ona vrsta kontrolnih ploa kom-veza kakve su obino bile smjetene na stolcima komunikacijskih jedinica, zbog ega su stupovi pomalo nalikovali na cvijee na stapkama. Miles je odabrao stup na kojem je bio leima okrenut otvorenom svemiru. Ekaterina je dolebdjela i zauzela mjesto malo iza njega. Poprimila je svoje krajnje suzdrano i tiho dranje, za koje je Miles ve nauio kako ne znai da je nesretna; moglo bi jednostavno znaiti da tako brzo prerauje podatke da je zaboravila izgledati ivahno. Na sreu, kao iz slonovae isklesan izraz lica takoer je ostavljao dojam vrlo plemikog dranja.
Par mladih kvadra iju je odjeu sastavljenu od zelenih potkoulja i kratkih hlaica Milesovo oko protumailo kao posluiteljsku, svima su ponudili krukolike tikvice s piem; Miles je odabrao neto oznaeno kao aj, Ekaterina je uzela voni sok, a Roic je  dobacivi pogled svom kvadarskom parnjaku kome pie nije bilo ni ponueno  odbio. Kvadro bi mogao drati i rukohvat i tikvicu, a jo uvijek imati dvije slobodne ruke za izvlaenje oruja i ciljanje. To se inilo tako nepotenim.
"Via peatnice Greenlaw", poeo je Miles. "Moje ste vjerodajnice zacijelo ve primili." Kimnula je, a njezina kratka i lijepa kosa pri tom je pokretu zaleprala poput aureole. On je nastavio: "Na nesreu, nisam u potpunosti upoznat s kulturnim kontekstom i znaenjem vae titule. U ije ime govorite, i predstavljaju li vae rijei za te ljude asnu obvezu? Time zapravo pitam predstavljate li vi Postaju Graf, kao jedinicu Zajednice Slobodnih Stanita, ili iru zajednicE? "liko. odobrava vae Dreooruke ili Dotvruie
dogovore koje sklapate?" I koliko im je vremena obino potrebno za to?
Oklijevala je, a on se pitao prouava li ona njega jednako intenzivno kao i on nju. Kvadri su imali ivotni vijek dui i od Betanaca koji su u prosjeku doivljavali sto dvadeset standardnih godina, a moglo se oekivati da proive i do stoljee i pol; koliko je stara bila ova ena?
"Ja sam Peatnica Zajednikog odjela za odnose s pri-zemaljcima; vjerujem kako bi neke prizemaljske kulture moj poloaj oznaile kao poloaj opunomoenog veleposlanika Ministarstva vanjskih poslova, odnosno onog tijela koje ve vodi njihova veleposlanstva. Na slubi sam u odjelu ve etrdeset godina, a bila sam nii i vii savjetnik Zajednice u oba naa granina sustava."
Najblii susjedi Kvadrosvemira bili su udaljeni samo nekoliko skokova na vrlo prometnim rutama; priopavala mu je kako je boravila na planetima. A usput mije rekla i kako se ovim poslom poela baviti prije nego to sam seja rodio. To je zvualo obeavajue, samo ako se ne pokae da je jedna od onih koji smatraju da vidjeti jedan planet znai vidjeti sve njih. Miles je kimnuo.
"Moje preporuke i dogovore koje sklopim pregledat e moja radna skupina na Postaji Zajednice  a to je Izvrni odbor Zajednice Slobodnih Stanita."
Dakle, ipak je postojao odbor, ali na svu sreu, nije bio ovdje nazoan. Miles ju je oznaio kao poloajem otprilike jednaku viem barravarskom ministru u Vijeu ministara, to je bio poloaj gotovo jednake teine kao i onaj Carskog revizora. Dodue, kvadri u svojoj strukturi vlasti nisu imali nita nalik na barravarskog grofa, iako se inilo da im nije nita loije zato to im je to uskraeno  Miles uspije potisnuti ironian frktaj. Jednu stubu od samoga vrha,, Peatmca_Greeniaw morala je zadovoljiti ili
uvjeriti itav niz drugih ljudi. Dopustio je sebi prvu slabanu nadu da e ovo biti razmjerno fleksibilni pregovori.
Obrve su joj se skupile. "Vas nazivaju Carskim Glasom. Vjeruju li Barravarci zaista da iz vaih usta preko svih svjetlosnih godina izlazi Carev glas?"
Miles poali to nije u poloaju da se uvali u naslon; umjesto toga, malice je izravnao lea. "Ime je pravnika izmiljotina, a ne praznovjerje, ako ste to pitali. Zapravo, Carev Glas nadimak je mog posla. Moja je prava titula Carski revizor  podsjetnik na to kako je moja prva zadaa da sve iznova pogledam. Odgovaram samo osobno Caru Gregoru i kada govorim, govorim samo u njegovo ime." Ovo se inilo kao dobro mjesto da izostavi takve komplikacije kao to je mogui opoziv od strane Vijea grofova i ostale zatitne mehanizme u barravarskom stilu. Kao to je, na primjer, ubojstvo.
Progovorio je asnik osiguranja, Venn: "Dakle, nadzi-rete li vi ili ne barravarske vojne snage u prostoru Zajednice?" Oito je dosad skupio dovoljno iskustva s barravar-skim vojnicima da mu bude malo tee zamisliti ovog iskrivljenog krljavca koji je lebdio pred njim kako zapovijeda izravno Vorpatrilu i njegovim nesumnjivo mnogobrojnim i zdravim jedinicama.
Da, ali trebali biste vidjeti mog ta... Miles se nakaljao. "Budui da je Car vrhovni zapovjednik barravarske vojske, njegov je Glas automatski i najvie rangirani asnik svake barravarske vojne jedinice u ijoj se blizini nalazi, da. Ako to zahtijeva hitnost sluaja."
"elite li time rei da bi, ako vi to zapovjedite, oni razbojnici vani mogli zapucati?" zapita Venn kiselo.
Miles se uspio lagano nakloniti u njegovu smjeru, to nije bilo lako u besteinskom stanju. "Gospodine, ako im Carski Glas to zapovjedi, oni e zapucati i sami u sebe."
,.  ti
Ovo je bilo obino napuhavanje  no dobro, djelomino napuhavanje  ali Venn to nije morao znati. Belovo je lice nekako uspjelo ostati nepomino, hvala svim boanstvima koja su se nad njih nadvijala, iako je Miles gotovo mogao vidjeti kako gui smijeh u grlu. Nemoj da ti iskoe usni bubnjii, Bel. Sijedim obrvama Peatnice trebalo je nekoliko sekundi da se ponovno postave u vodoravan poloaj.
Miles je nastavio: "Bilo kako bilo, iako nije ni najmanje teko bilo koju grupu osoba uzrujati dovoljno da zapucaju uokolo, jedna od svrha vojnike discipline jest i ta da osigura to da e na zapovijed prestati s paljbom. Ovo nije vrijeme za pucnjavu, ve za razgovor  i za sluanje. Ja sluam." Isprepleo je prste ispred mjesta gdje bi mu inae, daje sjedio, bilo krilo. "S vae toke gledita, kakav je bio slijed dogaaja koji je doveo do ovog nesretnog incidenta?"
Peatnica i Venn progovorili su u isti glas; kvadra je rairila gornju ruku i time dala prednost asniku osiguranja.
Venn je kimnuo i nastavio: "Poelo je kad je moj odjel dobio hitan poziv da privede dvojicu vaih ljudi koji su napali jednu kvadru."
Dakle, novi igra na terenu. Miles je zadrao neutralan izraz lica. "Napali na koji nain?"
"Provalili su u njezin stan, naguravali je, nabacivali se njome i slomili joj jednu od ruku. Oito su bili poslani u potragu za izvjesnim barravarskim asnikom koji se nije javio na dunost"
"Ah. A to bi b^p zastavnik Corbeau?"
"Da."
"A on se nalazio u njezinu stanu?"
"Da"
"Na njezin poziv?"
"Da." Venn napravi grimasu. "Oito je da su se njih dvoje, ovaj, sprijateljili. Garnet Peta je primabalerina u baletnoj spomen-trupi Minchenko, koja uivo izvodi baletne predstave u besteinskom stanju za stanovnike Postaje i prizemaljske posjetitelje." Venn je udahnuo. "Nije posve jasno tko je kome pritekao u pomo kad je barravar-ska ophodnja dola ukloniti svog asnika koji je kasnio, ali sve se izrodilo u buan sukob. Uhitili smo sve prizemaljce i odveli ih na stoer Slube redarstva broj tri kako bismo razluili o emu se radi."
"Usput budi reeno," ubacila se Peatnica Greenlaw, "va je zastavnik Corbeau nedavno zatraio politiki azil od Zajednice."
I to je bila novost. "Kako nedavno?" "Jutros. Kad je uo da vi dolazite."
Miles je zastao oklijevajui. Mogao je zamisliti desetak raznih scenarija koji bi to mogli objasniti, u rasponu od zlokobnih do priglupih; nije si mogao pomoi, njegov se mozak priklonio zlokobnima. "Hoete li udovoljiti njegovu zahtjevu?" konano je upitao.
Ona je dobacila pogled Voi Wattsu koji je nainio mali, neobvezujui pokret svojom donjom rukom, pa rekao: "Moj odjel savjetuje se o tom pitanju."
"Ako elite moj savjet, odbacite zahtjev od najdaljeg zida", zagunao je Venn. "Ovdje ne trebamo takve tipove."
"Volio bih prvom pogodnom prilikom razgovarati sa zastavnikom Corbeauom."
"Pa, oito je da on ne eli razgovarati s vama", ree Venn.
"Svejedno. Smatram primjedbe iz prve ruke i izjave svjedoka iznimno bitnima za svoje pravilno razumijevanje ovog sloenog lanca dogaaja. Takoer u morati porazgo-
varati i s ostalim barravarskim" odrezao je rije taocima i zamijenio je s "uhienicima, iz istog razloga."
"Nije to tako sloeno", rekao je Venn. "Gomila naoruanih razbojnika izvela je napad na moj poloaj, prekrila carinska pravila, oamutila desetke nedunih prolaznika i itav niz slubenika postajnog osiguranja koji su samo nastojali vriti svoju dunost i zapravo pokuali neto to se moe opisati samo kao organizacija bijega iz zatvora, pri emu su razorili nekretnine. Optube koje smo protiv njih podnijeli zbog njihovih zloina  dokumentiranih na vid-snimkama!  kreu se u rasponu od paljbe iz zabranjenog oruja preko otpora pri uhienju do palea u nastanjenom podruju. Pravo je udo to nitko nije poginuo!"
"Na nesreu, tu injenicu tek treba dokazati", smjesta mu uzvrati Miles. "Problem je u tome to, s nae toke gledita, nije uhienje zastavnika Corbeaua bilo poetak slijeda dogaaja. Admiral Vorpatril davno je prije toga prijavio nestanak ovjeka  porunika Soliana. U skladu s izjavama i vaih i naih svjedoka, vea koliina njegove krvi, gotovo jednako znaajna kao i dio tijela, pronaena je na podu tovarnog prostora Postaje Graf. Vojnika odanost je obostrana  mi, Barravarci, ne naputamo svoje ljude. iv ili mrtav, gdje je ostatak njega?"
Venn je gotovo zakrgutao zubima. "Organizirali smo potragu za ovjekom. On se ne nalazi na Postaji Graf. Njegovo tijelo nije ni u svemiru, pregledali smo sve mogue putanje koje vode od Postaje Graf. Provjerili smo. Vorpat-rilu smo to rekli u vie navrata."
"Kako je prizemaljcu teko  ili kako lako  izgubiti se u Kvadrosvemiru?"
"Ako nemate nita protiv da ja odgovorim," glatko upadne Bel Thorne, "taj incident dogodio se u podruju moje nadlenosti."
Donjom je rukom Peatnica pokazala da je suglasna, dok je istodobno gornjom protrljala hrbat nosa.
"Ukrcaj na galaktike brodove i iskrcaj s njih ovdje je pod punim nadzorom, ne samo s Postaje Graf, ve i s drugih naih opskrbnih stanica u neksusu. Moda nije nemogue, ali je svakako vrlo teko proi kroz carinu i prostore za useljenike, a da se pritom ne ostavi barem nekakav trag, ukljuujui i onaj na opim vid-zaslonima u tim podrujima. Va se porunik Solian na taj dan ne pojavljuje ni u naim raunalnim ni u naim vizualnim zapisima."
"Zaista?" Miles uputi Belu pogled koji je znaio Je li ovo istinita pria ?
Bel mu uzvrati kratkim kimanjem, Da. "Zaista. Sad, putovanja unutar sustava pod mnogo su slabijim nadzorom. Mnogo je lake... izvedivo da netko neprimijeeno prijee s Postaje Graf na neko drugo stanite Zajednice. Ako se radi o kvadru. Prizemaljac bi ipak strio u gomili. U ovom smo sluaju primijenili uobiajeni postupak za traenje nestale osobe, to znai da smo obavijestili i odjele osiguranja ostalih stanita. Solian jednostavno nije vien, ni na Postaji Graf, ni na bilo kojem drugom stanitu."
"A kako onda objanjavate njegovu krv u tovarnom prostoru?"
"Tovarni prostor smjeten je izvan kontrolnih toaka za pristup postaji. Moje je miljenje kako je osoba koja je tvorac tog prizora dola s jednog od brodova privezanih u tom prostoru i poslije se vratila na njega."
Miles je bez rijei uoio Belov izbor rijei, tvorac tog prizora umjesto Solianov ubojica. Naravno, i Bel je bio prisutan prilikom izvjesne spektakularne pripreme za krioniko zamrzavanje...
Venn se razdraljivo ubacio: "A sve su to, u tom trenutku, bili brodovi iz vae flote. Drugim rijeima, sami ste si izazvali nevolje. Mi smo ovdje miroljubivi ljudi!"
Miles se zamiljeno namrtio prema Belu i u mislima osvjeio svoj plan napada. "Je li tovarni prostor o kojem se radi vrlo daleko odavde?"
"Nalazi se na suprotnom kraju postaje", ree Watts.
"Mislim da bih ga volio vidjeti, kao i podruja uz njega i to najprije, prije nego to razgovaram sa zastavnikom Corbeauom i ostalim Barravarcima. Moda bi luki kapetan Thorne bio tako ljubazan da me povede u obilazak postrojenja?"
Bel dobaci pogled prema Voi Wattsu i dobije odobravajui znak donje ruke.
"Bit e mi veliko zadovoljstvo, lorde Vorkosigan", ree Bel.
"Odmah, po mogunosti? Moemo obii postaju mojim brodom."
"To bi bilo vrlo djelotvorno, da", odgovori Bel, oiju blistavih od uvaavanja. "Mogu vas otpratiti."
"Hvala vam." Dobar prihvat. "To bi bilo iznimno zadovoljavajue."
Ma koliko sad Miles^5io eljan toga da nestane odavde i nasamo protrese Bela, morao se nastaviti smijeiti kroz daljnje slubene razgovore, koji su ukljuivali i slubeni prikaz optubi, trokova i kaznenih globa koje je skupila Vorpatrilova udarna grupa. upnuo je disk s podacima koji je Voa Watts spretno zavrtio u zraku, pa zapjevuio: "Molim vas da uzmete u obzir kako ja ne prihvaam ove optube, ali u ih ipak u potpunosti pregledati im prije budem mogao."
Ovu je objavu pozdravilo mnogo nenasmijeenih lica. Prouavanje jezika tijela kvadra bilo je znanost za sebe. Govor rukama ovdje je imao daleko mnogobrojnije mogunosti. Peatnica Greenlaw bila je vrlo suzdrana u uporabi i gornjih i donjih ruku. Venn je esto grio donje ake, ali
opet, Venn je pomagao iznijeti iz poara svoje opeene drugove.
Sastanak je priveden kraju, a da nije dolo ni do ega nalik na zakljuak, to je Miles smatrao malom pobjedom svoje strane. Izlazi odavde, a da  zasad  ni sebe ni Gre-gora nije obvezao na bogzna to. Jo nije razabirao kako e ovu zbrku, koja nije obeavala, usmjeriti tako da mu krene na ruku. Bilo mu je potrebno vie podataka, svjesnih i podsvjesnih, jo ljudi, trebala mu je kvaka ili poluga koju jo nije uoio. Jednostavno moram razgovarati s Belom.
inilo se da e mu barem ta elja biti usliana. Rijeima Peatnice Greenlaw sastanak je bio zavren, a poasna je straa otpratila Barravarce natrag kroz hodnike do mjesta gdje ih je ekao Kestrel.
ETVRTO POGLAVLJE
Uz ulaz u zranu komoru Kestrela, Voa Watts poveo je Bela u stranu na tih razgovor praen nemirnim mahanjem ruku. Bel je odmahivao glavom, rukama pokazivao Wattsu da se smiri, pa se konano okrenuo kako bi slijedio Milesa, Ekaterinu i Roica kroz pregibnu cijev u Kestrelovo maleno i sad krcato potpalublje za posadu. Roic je, prilago-avajui se na gravitacijsko polje, zateturao, izgledajui kao da mu se malo vrti u glavi, no onda je opet uspostavio ravnoteu. Oprezno se namrtio u smjeru betanskog hermaf-rodita u odori kvadra. Ekaterinine su oi potajno bljesnule znatieljnim pogledom.
"O emu se talno radilo?" zapita Miles Bela kad su se zatvorila klizna vrata zrane komore.
"Watts je htio da povedem jednog do tri tjelohranitelja. Kako bi me zatitili od brutalnih Barravaraca. Rekao sam mu da na palubi ne bi bilo mjesta i da si ti, osim toga, diplomat, a ne vojnik." Bel mu, nakrivivi glavu, uputi pogled koji nije bilo lako odgonetnuti. "Je li to istina?"
"Sad jest. Ovaj..." Miles se okrenuo prema poruniku Smolvaniju koji je upravljao komandama komore. "Porunice, odvest emo Kestrel uokolo, na drugu stranu Postaje Graf i vezati se uz drugi dok. Navodit e vas njihova kontrola leta. Kreite se to sporije moete, a da ne pobu-
dite sumnju. Neka vam za spajanje s priveznim klijetima budu potrebna dva ili tri pokuaja, ili neto slino."
"Milorde!" ree Smolvani s indignacijom. Piloti brzih glasnikih brodova CarSiga smatrali su brzo i spretno manevriranje, te glatko i savreno pristajanje svojom vjerskom dunou. "Pred ovim ljudima?"
"Pa, uinite to kako god elite, ali kupite mi neto vremena. Moram porazgovarati s ovim hermom. Idite, idite." Rukom je domahnuo Smolyaniju da izae. Udahnuo je, pa dodao Ekaterini i Roicu: "Mi emo otii u asniki salon. Molim vas, ispriajte nas", ime ih je slubeno prognao na ekanje u njihove skuene kabine. Kao ispriku, kratko je stisnuo Ekaterininu ruku. Nije se usuivao rei vie dok ne preslua Bela nasamo. Postojala su pitanja osiguranja, politika pitanja, osobna pitanja  koliko tih pitanja stane na vrh igle? Dok je blijedjelo prvo uzbuenje zbog injenice to to poznato lice vidi zdravo i ilo, obuzelo ga je muno sjeanje na njihov posljednji susret ija je svrha bila oduzimanje Belu zapovijedanja i njegov otpust iz plaenike flote zbog njegove nesretne uloge u krvavom debaklu na Jacksonovu Skrovitu. elio je vjerovati Belu. No je li se to i usuivao?
Roic je bio i predobro uvjeban da bi pitao Jeste li sigurni kako ne elite da poem s vama, milorde? naglas, ali sudei po izrazu na njegovu licu, davao je sve od sebe da to pitanje prenese telepatijom.
"Sve u objasniti poslije", obea Miles Roicu aptom, pa ga poalje van uz, kako se nadao, utjeno salutiranje.
Poveo je Bela uz nekoliko stuba prema sitnoj komori koja je Kestrelu sluila kao asniki salon, blagovaonica i soba za sastanke, zatvorio i jedna i druga njezina vrata, pa aktivirao sigurnosni tuljac. Slabano zujanje iz projektora na stropu i drhtanje zraka oko okruglog stola za objede i vid-konferencije uvjerilo gaje da naprava radi. Ok-
renuo se i zatekao Bela kako ga motri, glave blago nagnute u stranu, upitnih oiju i uzvijenih usana. Na trenutak je oklijevao. A onda su istodobno prasnuli u smijeh. Pali su jedan drugom u zagrljaj, Bel gaje potapao po leima i, stisnuta grla, rekao: "Prokletstvo, prokletstvo, prokletstvo, ti prepiljeni mali polutanski manijae..."
Miles se, ostavi bez daha, odmaknuo: "Bel, sveca mu, sjajno izgleda."
"Zacijelo starije."
"I to, da. Alija sam sigurno zadnji koji to moe rei."
"Ti izgleda fenomenalno. Zdravo. vrsto. Pretpostavljam da te ona ena dobro hrani. Ili barem neto dobro radi."
"Ali ne izgledam debelo, ne?" zapita Miles uznemireno.
"Ne, ne. Ali kad smo se posljednji put vidjeli, odmah nakon to su te izvukli iz kriokomore, izgledao si kao lubanja na tapiu. Svi smo se zabrinuli za tebe."
Oito je njihov posljednji susret i u Belovu sjeanju bio jednako iv. Moda ak i vie.
"I ja sam se brinuo za tebe. Jesi li... je li sve bilo dobro? Kako si, do vraga, zavrio ovdje?" Je li to bio dovoljno delikatan upit?
Belove se obrve lagano podigoe, iitavajui tko-zna--kakav izraz s Milesova lica. "Pretpostavljam da sam u poetku, nakon to sam se raziao s Dendariijskim plaenicima, malo izgubio orijentaciju. to pod Oserovim, to pod tvojim zapovjednitvom, sluio sam u njima dvadeset pet godina."
"Bilo mije prokleto ao zbog toga."
"Ni upola toliko koliko meni, rekao bih, ali ti si taj koji je proao umiranje." Bel nakratko odvrati pogled. "Izmeu ostalih. U tom trenutku nijedno od nas nije ba
imalo osobitog izbora. Ja nisam mogao nastaviti. Osim toga, na duge pruge bila je to dobra stvar. Mislim da sam bio upao u rutinu, a da toga nisam bio ni svjestan. Bilo mi je potrebno neto da me iz nje izbaci. Bio sam spreman za promjenu. No, ne ba spreman, ali..."
Miles se, upijajui Belove rijei, sjetio gdje se nalaze. "Sjedni, sjedni." Pokazao je prema malom stolu; sjeli su jedno do drugoga. Miles je poloio ruku na tamnu povrinu i nagnuo se naprijed, sluajui.
Bel je nastavio: "ak sam nakratko otiao i kui. Ali otkrio sam da me etvrt stoljea tijekom kojih sam kao slobodni hermafrodit jurcao galaktikom izbacilo iz koraka s Kolonijom Beta. Preuzeo sam nekoliko svemirskih poslova, neke na prijedlog naeg zajednikog poslodavca. A onda sam dolebdio ovamo." Bel je, poznatim pokretom rastvorenih prstiju, odmaknuo svoje smee, prosijede kovrice s ela; one su se smjesta vratile natrag, jo ljupkije nego prije.
"Pa sad, CarSig ba i nije vie moj poslodavac", ree Miles.
"Oh? Pa to je onda?"
Pred ovim je Miles malo zastao. "Sredstvo... meni dano na raspolaganje", odluio se na kraju. "Prema opisu mog novog radnog mjesta."
Ovaj su se put Belove obrve podigle znatno vie. "Znai, ova stvar s Carskim revizorom nije maska za najnoviju prevaru Tajnih operacija?"
"Ne. To je prava stvar. S prevarama sam zavrio."
Belove se usne trznue. "Ma daj, s tim smijenim naglaskom?"
"To je moj pravi glas. Onaj betanski naglasak kojim je afektirao Admiral Naismith bio je izmiljotina. Na neki nain. Nije ba da ga nisam upio s majinim mlijekom."
#,*,
"Kad mi je Watts rekao kako se zove navodni visokoparni izaslanik kojega su poslali Barravarci, bio sam siguran da se mora raditi o tebi. Zato sam se i pobrinuo da budem u odboru za doek. Ali ovo s Carskim Glasom zvualo mije kao neto iz bajke. Sve dok nisam proitao i ono to pie sitnim slovima. Onda mije zazvualo kao neto iz jezive bajke."
"Oh, proitao si opis mog radnog mjesta?"
"Da, prilino je zadivljujue ega sve ovdje ima u povijesnim bazama podataka. Otkrio sam daje Kvadrosvemir u potpunosti ukljuen ffgalaktiku razmjenu informacija. Gotovo su jednako dobri kao i Beta, usprkos tome to imaju samo djeli njezina broja stanovnika. Carski revizor  to je zapanjujue promaknue. Tko god bio taj koji ti je na tanjuru dao toliku mo bez ikakva nadzora, zacijelo mora biti isti takav luak kao to si i ti. elim uti tvoje objanjenje."
"Da, onima koji nisu Barravarci to vjerojatno treba itekako pojasniti." Miles udahne. "Zna, ono moje krioo-ivljavanje bilo je pomalo riskantno. Sjea se onih napadaja koje sam odmah potom dobio?"
"Da..." ree Bel oprezno.
"Na nesreu, pokazalo se kako su oni trajna popratna pojava. To je bilo previe ak i za CarSigovsku vojnu varijantu, nije se moglo tolerirati kod asnika koji radi na terenu. Kao to sam ja uspio i pokazati, na osobito spektakularan nain, ali to je druga pria. I tako je doao kraj mojoj karijeri galaktikog tajnog operativca." Milesov se osmijeh iskrivio. "Morao sam potraiti poten posao. Na svu sreu, Car Gregor mi ga je pronaao. Svi polaze od pretpostavke daje moje imenovanje bilo visoki vorski nepotizam na djelu, za ljubav mom ocu. Ali uvjeren sam kako u im s vremenom dokazati da nisu u pravu."
Bel je neko vrijeme utio, ukoena lica. "Tako dakle. ini se da sam ipak ubio Admirala Naismitha."
"Ne preuzimaj svu odgovornost. Imao si dosta pomagaa", ree Miles suho. "Ukljuujui i mene." Podsjetio se kako je ovaj trenutak nasamo bio dragocjen i vremenski ogranien. "Sad je sve to krv ispod mosta, u svakom sluaju  barem za nas dvoje. Danas na jelovniku imamo drugu krizu. Brzo, od poetka  dobio sam zadau da raistim ovu zbrku, ako ve ne na dobrobit Barravara, a onda barem ne na njegov preveliki troak. Ako si ti na ovdanji CarSigov informator jesi li?"
Bel kimne.
Nakon to je Bel predao svoju ostavku na poloaj u Slobodnim Dendariijskim plaenicima, Miles se pobrinuo da se hermafrodit nae na CarSigovu platnom popisu kao civilni informator. To je djelomino bilo naknada za sve to je Bel uinio za Barravar prije one zlosretne katastrofe koja je Belovu karijeru okonala izravno, a Milesovu posredno, no uglavnom je sluilo tome da sprijei CarSig da postane smrtonosno uzbuen zbog toga to Bel lepra crvotonim neksusom glave pune barravarskih tajni. Sad su to, uglavnom, bile stare, mlake tajne. Miles je bio zakljuio kako e dojam da imaju Bela na uzici CarSigu biti dovoljan da ga ostavi na miru, a oito se pokazalo da je tako i bilo. "Luki kapetan, ha? Kakav sjajan posao za obavjetajnog promatraa. Nadomak podacima o svima i svemu to u oba smjera proe kroz Postaju Graf. Je li te CarSig smjestio ovamo?"
"Ne, ovaj sam posao pronaao sam. Ali Sektor Pet je ipak bio sretan. Sto se, u to doba, inilo kao dodatni bonus."
"Ja mislim da bi trebali itekako prokleto biti sretni."
"A i kvadrima sam drag. ini se da mi dobro ide smirivanje kojekakvih.uzrujanih prizemaJljaca, a da pritpni ne 
V..S
izgubim ravnoteu. Ne objanjavam im kako poslije godina vucaranja za tobom kroz svemir imam definiciju hitnog sluaja drastino razliitu od njihove."
Miles se nasmijeio od uha do uha i obavio izraun. "To bi znailo da su tvoja najnovija izvjea najvjerojatnije jo uvijek na putu izmeu ovog mjesta i stoera Sektora Pet."
"Da, i ja tako mislim."
"to je najvanije to bih trebao znati?"
"Pa, kao prvo, mi zaista nismo vidjeli vaeg porunika Soliana. Ni njegovo tijelo. Zaista. Osiguranje Zajednice nije krtarilo u potrazi za njim. Vorpatril  kad smo ve kod njega, je li on u rodu s tvojim bratiem Ivanom?"
"Da, u dalekom."
"Uinilo mi se da nasluifjfem obiteljsku slinost. Na vie naina. U svakom sluaju, on misli da laemo. Ali ne laemo. Osim toga, tvoji ljudi su idioti."
"Da, znam. Ali su moji idioti. Reci mi neto to ne znam."
"U redu, evo ti jedna dobra. Osiguranje Postaje Graf povuklo je sve putnike i posadu s komarrskih brodova zaplijenjenih na sidritu i smjestilo ih u hostele uz postaju, kako bi izbjeglo nepromiljene akcije i stavilo Vorpat-rila i Molina pod pritisak. Naravno, nitko zbog toga nije presretan. Usputni teret  putnici koji nisu s Komarra i koji su se ukrcali samo na nekoliko skokova  luduju za tim da se izvuku. Desetak njih pokualo me podmititi kako bih im dopustio da uzmu svoju robu s Idrisa ili Rudre, te je na brodovima nekog drugog prebace s Postaje Graf."
"I, je li tko od njih, ovaj, uspio?"
"Jo nije." Bel se zasmijuljio. "Iako, ako cijena nastavi skakati kao dosad, ak bih i ja mogao doi u napast. U sva-
kom sluaju, neki od najrevnijih uinili su mi se... potencijalno zanimljivima."
"Provjeri. Jesi li to prijavio svojim poslodavcima na Posfaji Graf?"
"Dao sam nekoliko usputnih primjedbi. Ali to su samo sumnje. Svi se ti pojedinci pristojno ponaaju, barem zasad  posebno kad ih se usporedi s Barravarcima  pa nije ba da imamo kakvu izliku za ispitivanje brzopen-tom."
"Pokuaj podmiivanja slubene osobe", predloi Miles.
"Taj posljednji dio zapravo jo nisam spomenuo Watt-su." Na Milesove podignute obrve, Bel doda: "eli jo pravnikih komplikacija?"
"Ovaj  ne."
Bel frkne. "Nisam ni mislio." Herm zastane na trenutak, kao da dovodi misli u red. "U svakom sluaju, vratimo se idiotima. to e rei, tvom zastavniku Corbeauu."
"Da. Od tog su mi se zahtjeva za politikim azilom poela tresti sva ticala. Nema sumnje da bi bio u nevolji zbog kanjenja na prijavak, ali zbog ega iznenada pokuava dezertirati? I u kakvoj je on vezi sa Solianovim nestankom?"
"Koliko sam ja uspio razabrati, ni u kakvoj. Zapravo sam tipa i upoznao, jo prije nego to je sve ovo eksplodiralo."
"Oh? Kako i gdje?"
"U drutvu, sluajno. to je to s vama ljudima da vodite rodno iskljuive flote, pa vam se ljudi iskrcaju polulu-di? Ne, nemoj se truditi, mislim da svi znamo odgovor. Ali iskljuivo muke vojne organizacije koje njeguju taj obiaj iz vjerskih ili kulturnih razloga dolaze na postajni dopust nalik na neku uasnu kombinaciju djece putene iz |kole.
i robijaa putenih iz zatvora. Zapravo, mjeavina su najgoreg iz obje grupe  prosudbene sposobnosti djeteta spojene sa seksualnom frustracijom  ne, nema veze. Kvadri se najee kad ih vide da stiu. Da niste tako divlje rastroni s novcem, mislim da bi sve postaje u Zajednici glasale za to da budete u karanteni na svojim brodovima i umrete od nejebice."
Miles protrlja elo. "Vratimo se mi zastavniku Cor-beauu, moe?"
Bel se naceri. "Nismo ni otili od njega. Dakle, taj bar-ravarski mladac iz zabiti na svom prvom ivotnom putovanju po blistavoj galaktici, istetura sa svog broda i dobivi, ako sam dobro shvatio, upute da proiri svoje kulturne obzore"
"To je, zapravo, posve istinito."
"Ode pogledati Balet Minchenko. Stoje u svakom sluaju vrijedno pogledati. I ti bi ga trebao otii vidjeti dok si na postaji."
"to, zar to nisu, ovaj, samo egzotine plesaice?"
"Ne u onom smislu u kojem se taj izraz koristi u seksualnim oglasima. ak ni u ultraotmjenom smislu seksualne mjeavine Betanskih Jabuka, a ni u smislu u kojem se tumai na vojnoj akademiji."
Milesu je palo na pamet, a onda se predomislio, da spomene kako su on i Ekaterina na svom medenom mjesecu zastali i u Jabuci Nezemaljskih Uitaka, stoje moda bila najudnovatija korisna postaja njihova putovanja... Usredotoi se, lorde Revizore.
"Egzotino jest, ukljuuje plesaice, ali to je prava umjetnost, prava stvar  to je mnogo vie od vjetine. Dvjesto godina stara tradicija, dragulj ove kulture. Mala budala jednostavno se morala zaljubiti na prvi pogled. Ali nakon toga je slijedilo proganjanje iz svih oruja  ovaj
put to govorim metaforiki  koje je bilo pomalo pretjerano. Vojnici na dopustu koji polude od pohote za mjesnim djevojkama, to zapravo nije novi scenarij, ali ono to ja nikako ne razumijem jest to je Garnet Peta vidjela u njemu. Mislim, on je prilino zgodan mladi mukarac, ali ipak...!" Bel se prefrigano nasmijeio. "Previsok je za moj ukus. A da ne spominjem kako je i premlad."
"Garnet Peta je kvadarska plesaica, zar ne?" "Da."
Samo je po sebi bilo zanimljivo da je Barravarca privukla kvadra; duboko usaena kulturalna predrasuda protiv svega stoje makar i mirisalo na mutaciju trebala je raditi protiv toga. Je li Corbeau primio manje od uobiajenog strpljivog razumijevanja kakvo bi mladi asnik u takvoj neprilici mogao oekivati od svojih nadreenih i svojih kolega?
"A tvoja veza sa svim tim je  kakva?"
Je li to Bel udahnuo s nelagodom? "Nicol svira harfu i dvostruki cimbal u orkestru Baleta Minchenko. Sjea se Nicol, kvadarske glazbenice koju smo spasili tijekom onog izvlaenja osoblja koje je zamalo zavrilo u kanalizaciji?"
"Sjeam se Nicol vrlo dobro." A oito ju je i Bel upamtio. "Pretpostavljam daje na kraju ipak sretno stigla kui."
"Jest." Belov je osmijeh postajao sve napetiji. "Nije iznenaujue, ali i ona se tebe vrlo dobro sjea  Admirale Naismith."
Miles je nakratko utihnuo. Konano je oprezno rekao: "Ti je, ovaj... dobro poznaje? Moe li joj zapovjediti ili je uvjeriti da bude diskretna?"
"Ja ivim s njom", ree Bel kratko. "Nema potrebe da itko ikome neto zapovijeda. Ona jest diskretna."
Oh. Mnogo toga postaje jasnije...
"Ali ona je osobna prijateljica Garnet Pete. Koja je sva u suzama od panike zbog svega ovoga. Izmeu ostaloga, uvjerena je kako barravarsko zapovjednitvo eli strijeljati njezina deka na licu mjesta. Ona dvojica nasilnika koje je Vorpatril poslao da pokupe zalutalu ovicu su oito  pa, malo je rei da su bili nepristojni. Vrijeali su je, bili su nasilni, za poetak. A poslije je postalo jo i gore. Ja sam uo opirnu verziju."
Miles napravi grimasu. "Znam ja svoje zemljake. Moe smatrati da sam rune pojedinosti i sam pogodio, hvala."
"Nicol me zamolila da uinim to mogu za njezinu prijateljicu i prijatelja njezine prijateljice. Obeao sam da u se zauzeti. Eto, zauzimam se."
"Razumijem." Miles uzdahne. "Jo ti ne mogu nita obeati. Mogu samo svakoga sasluati."
Bel kimne i odvrati pogled. Nakon nekoliko trenutaka, ree: "Ova tvoja gaza Carskog revizora  sad si veliki kota u barrayarskom stroju, zar ne?"
"Tako nekako", odvrati Miles.
"Carski Glas, to zvui kao neto gromoglasno. Ljudi sluaju, zar ne?"
"Pa, Barravarci svakako. Ostatak galaktike"  jedna se strana Milesovih usta uzvila  "uglavnom misli kako je to nekakav lik iz*foajke."
Bel slegne ramenima kao da se ispriava. "CarSigovci su Barrayarci. Dakle. Radi se o tome da sam ja zavolio ovo mjesto  Postaju Graf, Kvadrosvemir. I ove ljude. Vrlo su mi dragi. Vjerujem da e i sam vidjeti zato, ako dobijem priliku da te provedem uokolo. Razmiljam o tome da se skrasim ovdje."
"To je... lijepo", ree Miles. Bel, na to me navodi?
"Ali ako poloim zakletvu i uzmem ovdanje dravljanstvo, elim to uiniti poteno. Ne elim im ponuditi lanu zakletvu, a ni podijeljenu lojalnost."
"Tvoje se betansko dravljanstvo nikad nije isprijeilo u tvom poslu u Dendariijskim Plaenicima", naglasio je Miles.
"Nikad me nisi poslao u operaciju na Koloniju Beta", ree Bel.
"A da jesam?"
"Ja... naao bihse u dvojbi." Belova se ruka pruila u uurbanoj molbi. "elim ist poetak, nikakvih tajni koje se vuku za mnom. Rekao si da je CarSig sad tebi osobno na raspolaganju. Miles  molim te, moe li mi ponovno dati otkaz?"
Miles se uvalio u stolac i poeo grickati zglob prsta. "Misli, da te odrijeim obveze prema CarSigu?"
"Da. Da me odrijei svih starih obveza."
Miles otpuhne. Ali ovdje si nam tako dragocjen! "Ja... ne znam."
"Ne zna ima li tu mo? Ili ne zna eli li je iskoristiti?"
Miles je kupovao vrijeme. "Ta stvar s moi pokazala se mnogo udnijom nego to sam predviao. ovjek bi pomislio da mu vie moi donosi vie slobode, ali ja sam doao do zakljuka da mi donosi manje. Svaka rije koja napusti moja usta ima teinu koju nije imala nikad prije, dok sam jo bio brbljavi Ludi Miles, dendariijski muljator. Jo nikad nisam morao ovako paziti na jeziinu. To je, katkad... prokleto neudobno."
"Ja bih oekivao da e ti se to svidjeti."
"I ja sanu to oekivao."
Bel se uvalio u stolac, oputajui se. Nee ponoviti taj zahtjev, barem ne uskoro.
Miles je bubnjao prstima po hladnoj, zrcalnoj povrini stola. "Ako iza ovog nereda ima jo neega osim pretjeranog uzbuivanja i loih prosudbi  ne kaem da ve i to nije previe  to je vezano uz isparenje onog tipa iz ko-marrskog flotnog osiguranja, Soliana"
Milesova je runa kom-veza zazvonila, a on ju podigne prema ustima: "Da?"
"Milorde," zauo se glas Roica koji se ispriavao, "ponovno smo pristali uz dok."
"Dobro. Hvala. Smjesta emo doi." Ustao je od stola, govorei: "Mora se upoznati s Ekaterinom kako treba, prije nego to opet izaemo van gdje emo se morati nastaviti praviti glupi. Ona i Roic, usput budi reeno, imaju potpuna barravarska sigurnosna odobrenja  moraju ih imati, ako ele ivjeti ovako blizu mene. Oboje moraju znati tko si ti, kao i to da u tebe mogu imati povjerenja."
Bel je oklijevao. "Moraju li zaista znati da radim za CarSig? Ovdje?"
"Moglo bi im zatrebati u hitnom sluaju."
"Naime,#ridi, zaista bih volio da kvadri ne saznaju kako sam prodavao informacije prizemaljcima. Moda bi bilo sigurnije da ti i ja ostanemo samo poznanici."
Miles se zapiljio. "Ali Bel, ona savreno dobro zna tko si ti. Odnosno, tko si bio."
"Sto, pripovijedao si ratne prie iz tajnih operacija svojoj eni?" Oevidno uznemiren, Bel se namrtio. "Ta pravila su se uvijek odnosila na druge, zar ne?"
"Ona svoje sigurnosno odobrenje nije dobila na dar, nego ga je zaradila", ree Miles poneto ukoeno. "Ali, Bel, pa poslali smo ti pozivnicu za vjenanje! Ili... je li uope stigla? CarSig me obavijestio da je predana"
"Oh", ree Bel, doimajui se pomalo zbunjeno. "To. Da. Dola je."
"Zar je stigla prekasno? Trebala je ukljuivati i putno jamstvo  ako gaje netko maznuo, objesit u ga za"
"Ne, i jamstvo je stiglo, sve je bilo u redu. Prije otprilike godinu i pol, zar ne? Da sam se malo potrudio, mogao sam stii. Jednostavno, stigla je u trenutku koji je za mene bio malo nezgodan. Bio sam nekako na niskim granama. Upravo sam bio definitivno napustio Betu i nalazio se usred poslia koji sam obavljao za CarSig. Bilo bi teko urediti da mi nau zamjenu. Poteno sam se trudio, u vrijeme kad je vie truda... ali ipak, poelio sam ti sve dobro i ponadao se da ti se konano posreilo." Bljesnuo je ironian osmijeh. "Ponovno."
"Pronai pravu lady Vorkosigan... to je bila vea i rjea srea od bilo koje to sam je prije imao." Miles uzdahne. "Ni Elli Quinn nije dola. Iako, poslala je pismo i dar." Ni jedno osobito suzdrano.
"Hm", ree Bel, lagano se osmjehujui. A onda je, prilino prefrigano, dodao: "A narednica Taura?"
"Ona je pribivala." Milesove su se usne, i protiv njegove volje, uzvile. "I to spektakularno. U napadu genijalnosti zaduio sam svoju tetu Alys da je odjene u civilnu odjeu. To ih je obje veselo zaokupilo. Nedostajao si cijelom starom dendariijskom kontingentu. Doli su Elena i Baz  s najmlaom djevojicom, moe si to zamisliti?  kao i Arde Mayhew. Prema tome, sam zaetak je bio dostojno predstavljen. Sva srea daje vjenanje bilo malo. Sto dvadeset ljudi, to je malo vjenanje, zar ne? Ekaterini je to bilo drugo  ona je, zna, udovica." Zbog ega je bila duboko pod stresom. Njezino napeto i uznemireno ponaanje u noi prije vjenanja snano je podsjetilo Milesa na izvjesnu tremu pred borbu kakvu je viao u vojnika koji se suoavaju ne sa svojom prvom, nego s drugom bitkom. No poslije vjenanja  ta je, hvala bogu, prola mnogo bolje.
enja i aljenje prekrili su Belovo lice tijekom ovog nabrajanja starih prijatelja koji su nazdravljali novim poecima. A onda se izraz na hermafroditovu licu izotrio. "Baz Jesek ponovno na Barravaru?" ree Bel. "Netko je zacijelo sredio njegov mali problem s barravarskim vojnim vlastima, zar ne?"
A ako je Netko sredio Bazov odnos s CarSigom, onda taj Netko moda moe srediti i Belov? Bel to ak nije morao ni rei naglas. Miles ree: "Stare optube za dezerterstvo bile su predobra maska za Baza kad je radio u tajnim operacijama, a da bi se mogla ukloniti, ali sad za njima vie nije bilo potrebe. I Baz i Elena sad su napustili Dendariije. Zar nisi uo? Svi emo mi ui u povijest." Barem svi mi koji smo preivjeli.
"Da", uzdahne Bel. "ovjek moe ouvati mnogo zdravog razuma ako se ostavi prolosti i nastavi dalje." Herm podigne pogled. "To jest, ako je prolost jednako voljna da pusti ovjeka. Dakle, molim te, mogu li tvoji ljudi saznati samo ono najjednostavnije?"
"U redu", sloi se Miles nevoljko. "Zasad emo spomenuti prolost, ali ne i sadanjost. Ne brini se  oni e biti, ovaj, diskretni." Iskljuio je sigurnosni tuljac iznad malog stola za sastanke, pa otkljuao vrata. Podigao je kom-ve-zu prema usnama i promrmljao: "Ekaterina, Roic, moete li, molim vas, doi u asniki salon?"
Kad su oboje stigli, Ekaterina se smijeila s oekivanjem. Miles ree: "Imamo nezasluen komadiak sree. Iako luki kapetan Thorne sad radi za kvadre, herm je moj stari prijatelj iz organizacije s kojom sam suraivao u svojim CarSigovskim danima. Moete se pouzdati u sve to vam Bel kae."
Ekaterina je pruila ruku: "Tako mije drago to se konano upoznajemo, kapetane Thorne. Moj suprug i njego-
vi stari prijatelji imaju vrlo visoko miljenje o vama. Vjerujem da njihovu drutvu silno nedostajete."
Doimajui se potpuno zbunjenim, no ipak se odazivajui na izazov, Bel se rukuje s njom: "Hvala vam, lady Vor-kosigan. Ali ovdje se ne sluim tim inom. Luki kapetan Thorne, ili me jednostavno zovite Bel."
Ekaterina kimne. "A vi mene Ekaterina. Oh  pretpostavljam, tek kad smo nasamo." Pogledom je Milesu poslala tihi upit.
"Ah, dakako", ree Miles. Njegov pokret rukom ukljuio je i Roica koji se doimao vrlo pozorno. "U to me doba Bel poznavao pod drugim identitetom. to se tie Postaje Graf, mi smo se tek upoznali. Ali otprve smo se odlino sloili, a Belova darovitost za izlaenje na kraj s napornim prizemaljcima njima se vrlo isplati."
Roic kimne: "Razumijem, milorde."
Miles ih je sve odveo do potpalublja gdje je Kestrelov strojar ekao kako bi ih ponovno kroz cijev prebacio na Postaju Graf. Razmiljao je o jo jednom razlogu zbog kojega je Ekaterinino sigurnosno odobrenje moralo biti jednako njegovome  prema povijesnim izvorima nekoliko osoba, a i nje same, govorio je u snu. Odluio je kako je bolje da Belu  dok ne postane manje nervozan zbog svega  o tome nita ne kae.
Dvojica kvadra iz Osiguranja Postaje ekala su ih u teretnom tovarnom prostoru. Budui da je taj dio Postaje Graf bio opskrbljen umjetnim gravitacijskim poljima zbog udobnosti i zdravlja svojih prizemaljskih posjetitelja i stanovnika, njih su dvojica lebdjela u malim lebdjelicama koje su na boku imale oznake Slube osiguranja. Lebdje-lice su izgledale kao kratki cilindri, u promjeru jedva iri od ljudskih ramena, a pruale su opi dojam da se ljudi voze u leteim kadama ili, moda, u arobnoj leteoj gra-
nati Babe Jage iz barrayarske usmene predaje. Bel kimne kvadarskom naredniku i promrmlja pozdrav dok su uranjali u tovarni prostor u kojem je odjekivalo kao u pilji. Narednik je uzvratio kimanjem, oevidno umiren, pa obratio vie pozornosti opasnim Barravarcima. Budui da su opasni Barravarci uistinu zvjerali poput turista, Miles se nadao da e momak opasna izgleda uskoro postati manje ivan.
"Ona vrata za osoblje", pokae Bel prema vratima pokraj kojih su se upravo iskrcali, "bila su ta koja je otvorila neovlatena osoba. Pred njima je zavravao trag krvi, u razmazanoj mrlji. A poeo je", Bel prijee tovarni prostor prema desnom zidu, "nekoliko metara dalje, nedaleko od vrata koja vode u susjedni tovarni prostor. Ovdje je bila naena velika lokva krvi."
Miles je hodao za Selom i prouavao palubu. Od tog je dogaaja bila nekoliko puta oiena. "Luki kapetane Thorne, jeste li je osobno vidjeli?"
"Da, otprilike jedan sat nakon to je uope otkrivena. Dotad se ve skupila gomila, ali Osiguranje je prilino dobro uspjelo zadrati podruje dekontaminiranim."
Miles je dopustio Belu da ga proeta prostorom i pomno ukae na sve mogue izlaze. Bio je to uobiajen takav prostor, utilitaran, niim ukraen, djelotvoran; nekoliko komada opreme za prijenos tereta tiho je stajalo na suprotnom kraju, pokraj zamraene, hermetiki zatvorene kontrolne kabine. Miles je zamolio Bela da je otkljua i dopusti mu da baci pogled unutra. I Ekaterina je krenula u obilazak, oito sretna to ima mjesta da protegne noge nakon stoje nekoliko dana bila stisnuta na Kestrelu. Izraz njezina lica dok je prelazila hladnim prostorom punim jedrima bio je zamiljen i pun prisjeanja, a Miles joj se s divljenjem nasmijeio.
Vratili su se do mjesta na kojem je krv ukazivala na to daje poruniku Solianu prerezan vrat, pa porazgovarali o pojedinostima vezanima uz rasprskane i razmazane mrlje krvi. Roic je motrio s revnim strunim zanimanjem. Miles je zatraio od jednog kvadra da napusti svoju lebdeu kadu; izvaen iz koljke, sjeo je na palubu, oslonjen na bokove i donje ruke, doimajui se pomalo kao velika, nezadovoljna aba. Motorika kvadra bez lebdjelice u prostoru sile tee bila je prilino uznemirujui prizor. Ili su se kretali na sve etiri, jedva neto pokretniji od osobe koja puzi na koljenima i laktovima, ili bi uspjeli izvesti uspravno gegavo hodanje na donjim rukama, izbaenih laktova. Oba su naina djelovala nekako, pogreno i vrlo neprilino, u usporedbi s njihovom spretnou i ljupkou u besteinskom stanju.
Miles je zakljuio daje Bel otprilike iste visine kao So-lian, pa mu je odredio ulogu lesa, u emu je on voljno suraivao. Zatim su eksperimentirali s problemom osobe koja u lebdjelici mora prenijeti sedamdesetak kilograma nepomina mesa preko nekoliko metara do zrane komore. Osim toga, Bel nije vie bio onako vitak i sportski graen kao nekad; dodatne, ovaj, mase oteale su Milesu povratak u njegovu negdanju podsvjesnu naviku da o Belu razmilja kao o mukarcu1. Tako je vjerojatno bilo i bolje. Pokazalo se da je Milesu iznimno teko, nogu nespretno svijenih u sjedalu koje nije bilo osmiljeno za njih, drati jednu ruku na kontrolnoj ploi lebdjelice koja se nalazila otprilike u visini prepona, a drugom zadravati stisak na Belovoj odjei. Bel je umjetniki nastojao vui jednu ruku ili nogu kao da je ispala preko ruba. Miles se u posljednji trenutak zaustavio da ne pone izlijevati vodu kroz Belov
1 Djelomino iz tog razloga u hrvatskom prijevodu nije upotrijebljena zamjenica "ono" (it) koju autorica koristi u engleskom kad god govori o Belu. Koritenje srednjeg roda kod nas uobiajeno je za djecu pa bi dosljedan prijevod u ovom sluaju bio samo optereenje tajnosti teksta (opaska urednika).
rukav kako bi pokuao imitirati mrlje krvi. Ekaterini je uspjelo malo bolje nego njemu, a Roicu  stoje bilo iznenaujue  loije. Njegova nadmona snaga bila je poraena od nespretnog poloaja u kojem je svoju golemu grau morao trapavo ugurati u prostor nalik na alicu iz koje su mu virila koljena, te u ogranienom manevarskom prostoru upravljati runim komandama. Kvadarskom je naredniku uspjelo da to vjeto izvede, ali se poslije toga nabusito zapiljio u Milesa.
Bel je objasnio kako do lebdjelice nije teko doi, jer se one smatraju zajednikim javnim vlasnitvom, iako kvadri koji esto borave u teinskim prostorima katkad imaju vlastite modele raene po mjeri. Kvadri su drali stalke s lebdjelicama uz prolaze izmeu teinskih i besteinskih prostora postaje, a svaki se kvadro mogao njima posluiti i po povratku ih vratiti na mjesto. Bile su obrojene zbog inventurnih razloga, ali inae se nisu pratile. Svatko moe doi do jedne tako da jednostavno odee i ue u nju  bilo je oito da je to uspjelo ak i pijanim barravarskim vojnicima koji su imali izlaz.
"Kad smo uli u prvi navoz, tamo s druge strane, primijetio sam kako s vanjske strane postaje pluta mnogo osobnog alata  potisnik, tjelesna ahura, filtri unutranjeg sustava", ree Miles Belu. "Palo mije na pamet kako je netko mogao pokupiti Solianovo tijelo kratko nakon to je bio gurnut kroz zranu komoru i ukloniti ga praktiki bez traga. Dosad bi ve moglo biti bilo gdje, moda ak jo uvijek pohranjeno u tjelesnoj ahuri, ili razrezano i baeno u odvod za smee, ili ugurano u neku asteroidnu upljinu gdje e se mumificirati. to nudi i drugo objanjenje zbog ega nije naeno kako pluta s vanjske strane. Ali za taj su scenarij potrebne ili dvije osobe koje su ga unaprijed smislile, ili jedan spontani ubojica koji se kretao vrlo brzo. Koliko bi vremena jedna osoba imala za rezanje grla i skupljanje tijela?"
Bel, poravnavajui uniformu i kosu poslije posljednjeg povlaenja preko tovarnog prostora, napui usne. "Bilo je moda pet ili deset minuta izmeu trenutka kad se brava okrenula i trenutka u kojem su straari stigli u provjeru. Moda, najvie, dvadeset minuta prije nego to su kojekakvi ljudi poeli pregledavati unutranju stranu. Za trideset minuta... da, jedna bi osoba upravo dospjela izbaciti tijelo, odjuriti u susjedni prostor, uskoiti u malu letjelicu, obii s vanjske strane i ponovno ga pokupiti."
"Dobro. Nabavite mi popis svega to je u tom razdoblju prolo kroz vrata." Zbog kvadarskih straara koji su sluali, sjetio se slubeno dodati: "Ako vam nije teko, luki kapetane Thorne."
"Svakako, lorde Revizore Vorkosigan."
"Ipak, ini se prokleto udnim da bi se netko tako pomuio da ukloni tijelo, a onda ostavio svu tu krv. Problemi s vremenom? Pokuao se vratiti i poistiti, ali je ve bilo prekasno? Neto vrlo, vrlo udno na tijelu to je svakako trebalo sakriti?"
A moda samo slijepa panika, ako ubojstvo nije bilo unaprijed planirano. Miles je mogao zamisliti nekoga tko nije iskusan svemirac kako izbacuje tijelo kroz zranu komoru i tek onda shvaa koliko je to zapravo loe skrovite. Ipak, to se ba nije poklapalo s brzim i spretnim skupljanjem s vanjske strane koje je potom uslijedilo. A nijednog se kvadra nije moglo smatrati neiskusnim svemircem.
Uzdahnuo je. "Ovo nas ba nije daleko odvelo. Idemo porazgovarati s mojim idiotima."
PETO POGLAVLJE
Stoer Slube redarstva broj tri Postaje Graf nalazio se na granici izmeu teinskih i besteinskih odsjeka postaje i iz njega se moglo stupiti u oba podruja. Kvadri graevinci, u utim potkouljama i hlaicama, kao i nekoliko jednako odjevenih prizemaljaca, radili su na popravljanju glavnog ulaza s teinske strane. Bel i jedan od kvadarskih pratitelja proveli su Milesa, Ekaterinu i Roica, dok je drugi kvadro ostao namrgoeno uvati strau pred Kestrelouim navozom. Radnici su okrenuli glave kako bi se namrteno zapiljili u Barravarce koji su prolazili.
Vijugali su kroz nekoliko hodnika i sili za jednu razinu, gdje su doli do kontrolne kabine i portala prema pritvoru smjetenom na teinskoj strani. Jedan kvadro ijedan prizemaljac suraivali su na smjetanju novog, moda na plazmiku vatruM otpornijeg, prozora u njegov okvir; iza njih, jo jedan u uto odjeveni kvadro mogao se vidjeti kako izvodi posljednja dotjerivanja na sklopu monitora, dok je uniformirani kvadro u lebdjelici Osiguranja, prekrienih gornjih ruku, sve to mrko nadgledao.
U alatom nakrcanom radnom prostoru ispred kontrolne kabine zatekli su Peatnicu Greenlaw i Zapovjednika Venna koji su, opskrbljeni lebdjelicama, ekali na njih. Venn se smjesta pobrinuo da Milesu ukae na sve popravke, i one dovrene i one koji su se jo obavljali, i to do u
pojedinosti, s priblinim trokovima i dodanom povijesti svih kvadra koji su bili ozlijeeni u guvi, ukljuujui i njihova imena, inove, prognoze za oporavak i uznemirenje koje su pretrpjeli lanovi njihovih obitelji. Miles je isputao potvrdne, ali neutralne zvukove, a onda se upustio u kratku protuimprovizaciju na temu nestalog Soliana i zlokobnog svjedoanstva krvi na palubi tovarnog prostora, zajedno s kratkom disertacijom o logistici njegova izbaena tijela koje je s vanjske strane mogao pokupiti i odnijeti suuesnik. Ovo posljednje uutkalo je Venna, barem privremeno; lice mu se grilo, kao u ovjeka kojega boli eludac.
Kad je Venn otiao sa straarom u kontrolnoj kabini urediti Milesov ulazak u blok s elijama, Miles je kratko pogledao Ekaterinu, a onda i ne ba ugodnu okolinu radnog prostora. "eli li priekati ovdje, ili e mi se pridruiti?"
"eli li da ti se pridruim?" pitala je ona, glasa u kojem je odsutnost oduevljenja bila takva da ju je ak i Miles mogao uoiti. "Istina jest da ti, prema potrebi, unovauje svakoga tko ti se nae u vidokrugu, ali sigurna sam da mene za ovo ne treba."
"Pa, moda i ne. Ali ini se da bi ti ovdje moglo biti trunicu dosadno."
"Ljubavi, ja nisam tako alergina na dosadu kao ti, ali da ti pravo kaem, zapravo sam se nadala da bih mogla malo razgledati postaju dok ti danas popodne bude ovdje zauzet. Ono to smo uspjeli nakratko putem vidjeti inilo mi se prilino primamljivim."
"Ali trebam Roica." Oklijevao je, preokreui u mislima problem trijae osiguranja.
Ona je, s prijateljskom pretpostavkom, pogledala Bela koji je sluao. "Priznajem da bih rado imala vodia, ali misli li ti doista da mije ovdje potreban tjelohranitelj?"
inilo se moguim daje netko uvrijedi, ali samo ako bi se radilo o kvadru koji zna ija je ona ena, ali napad, morao je Miles priznati, nije zvuao vjerojatno. "Ne, ali..."
Bel joj uzvrati srdanim osmijehom. "Ako biste prihvatili moju pratnju, lady Vorkosigan, bit e mi zadovoljstvo provesti vas Postajom Graf dok lord Revizor obavlja svoje razgovore."
Ekaterina se jo vie razvedrila. "Vrlo bih to voljela, da, zahvaljujem vam, Luki kapetane Thorne. Ako sve proe dobro, a moramo se nadati da hoe, moda ovdje neemo dugo boraviti. Mislim da bih trebala iskoristiti prilike koje mi se pruaju."
Bel je bio mnogo iskusniji od Roica u svemu, od borbe prsa o prsa do flotnih manevara, a opasnost da se on ovdje iz neznanja uvali u nevolje bila je znatno manja. "Pa... u redu, zato ne? Uivajte." Miles dotakne svoju runu kom--vezu. "Javit u se malo prije nego to zavrim. Moda moete otii u kupovinu." Mahnuo im je na odlasku, smijeei se. "Samo nemoj kui dokoturati nekoliko odrezanih glava." Kad je podigao pogled, primijetio je da i Peatnica Greenlaw i Venn prilino unezvjereno zure u njega. "Ah  to je obiteljska ala", neuspjeno je pojasnio. Njihova unezvjerenost nije ublaila.
Ekaterina mu je uzvratila osmijeh, pa odjedrila na Be-lovoj vedro pruenoj ruci. Milesu je sa zakanjenjem palo na pamet daje Bel poznat po svojim raznovrsnim seksualnim ukusima i daje moda trebao upozoriti Ekaterinu da ne mora biti posebno taktina pri odvraanju Belove naklonosti, bude li usredotoena na nju. Ali Bel valjda ne bi... s d^ge pak strane, moda e zajedno isprobavati haljine.
S oklijevanjem se vratio svom poslu.
Barrayarski su zatvorenici bili nagurani po trojica u jednu eliju namijenjenu za dvojicu, to je bila okolnost zbog koje se Venn napola tuio, a napola se zbog nje ispri-
avao. Stoer Slube redarstva broj tri, pojasnio je Milesu, nije bio pripremljen za ovako nenormalan dotok neposlunih prizemaljaca. Miles je mrmljao, ako ve ne suutno, a ono barem s razumijevanjem i suzdrao se od toga da primijeti kako su zatvorske elije kvadra bile vee od kabina u kojima su na Princu Xavu spavala po etvorica.
Miles je poeo razgovorom s Brunovim zapovjednikom odreda. ovjek se okirao shvativi da su njegovi pothvati privukli monu pozornost pravog pravcatog Carskog revizora, to je za posljedicu imalo da je u svojem prepriavanju dogaaja skrenuo u strogi vojniki idiom. Slika koju je Miles sloio iz izraza tako slubenih kao to su bili prodor uperimetar i masovni napad neprijateljskih snaga jo uvijek bi mu izazivala nehotino trzanje. Ali uvaavajui ak i suprotnu toku gledita, ovo svjedoanstvo u nijednoj materijalnoj injenici nije odudaralo od verzije dogaaja koju je uo od stanovnika Postaje. Naalost.
Miles je obavio nasuminu provjeru prie zapovjednika odreda u jo jednoj eliji punoj ljudi, a oni su joj samo dodali jo nesretnih pojedinosti to i nije bilo iznenaujue. Budui da je odred bio dodijeljen Princu Xavu, nitko od njih nije osobno poznavao Soliana koji je imao poloaj na Idrisu.
Miles je izronio iz elija i iskuao argumente na Peat-nici Greenlaw koja je lebdjela nad njim. "Potpuno je neprikladno da i dalje zadravate ove ljude. Zapovijedi koje su izvravali, a koje su moda bile loe smiljene, nisu zapravo, prema barrayarskim vojnim definicijama, bile protuzakonite. Da su dobili zapovijed da pljakaju, siluju ili ma-sakriraju kvadarske civile, imali bi zakonsku vojnu obvezu daje ne posluaju, ali injenica je da im je ubijanje bilo izriito zabranjeno. Da nisu posluali Bruna, zavrili bi na prijekom sudu. S njihove strane to god napravili ispast e krivi pred nekim i to je ozbiljno nepoteno prema njima."
"Razmotrit u ovaj prijepor", rekla je Peatnica suho, ostavivi / to na moda deset sekundi, poslije ega u ga izbaciti kroz najbliu zranu komoru da neizgovoreno visi u zraku.
"Osim toga, gledajui unaprijed," doda Miles, "zacijelo ne elite do u beskraj pruati ovim ljudima krov nad glavom. Zacijelo biste vie voljeli da ih mi preuzmemo", u posljednji je as uspio rijei iz vaih ruku pretvoriti u "kad budemo odlazili."
Peatnica se doimala jo vie suho; Venn je neutjeno zagunao. Miles je pretpostavio kako bi Venn bio najsretniji kad bi Carski revizor te ljude odveo smjesta, samo da nije bilo ire politike situacije. Miles nije ustrajao na fome, ali je pohranio podatak za koritenje u skoroj budunosti. Nakratko se eljno zamislio nad matarijom u kojoj mijenja Bruna za njegove ljude i ostavlja ga ovdje, na sveopu dobrobit Carske slube, no nije to izrekao naglas.
Njegov je razgovor s dvojicom straara osiguranja koji su na poetku bili poslani da izvuku Corbeaua na izvjestan nain bio jo vie trzaja vrijedan. Njegov ih je revizor-ski poloaj dovoljno zastraio da mu predaju potpuno i iskreno, premda promumljano izvjee o arkanju. Ali nesretno sroene reenice poput Nisam joj htio slomiti ruku, samo sam tu mutiranu kuku htio odbiti od zida i Od svih tih ruku koje su me hvatale dizala mi se kosa na glavi  imao sam osjeaj da mi se zmije motaju oko izama, uvjerile su Milesa kako ovdje ima posla s dvojicom ljudi za koje nikako ne bi elio da svjedoe u javnosti, barem ne u javnosti Kvadrosvemira. Bilo kako bilo, uspio je ustanoviti vanu injenicu da su i oni, u trenutku sukoba, bili uvjereni kako je porunika Soliana upravo ubio nepoznati kvadro.
S tog je razgovora izaao kako bi Vennu rekao: "Mislim da bi bilo bolje da sa zastavnikom Corbeauom razgovaram nasamo. Moete li nam pronai prostor?"
"Corbeau ve ima vlastitu eliju", hladno gaje obavijestio Venn. "To je posljedica prijetnji koje su mu upuivali njegovi drugovi."
"Ah. Povedite me onda k njemu, molim vas."
Vrata elije kliznula su u stranu i otkrila visokog mladog ovjeka koji je tiho sjedio na leaju, laktova oslonjenih na koljena, pridravajui rukama lice. Metalni kontaktni krugovi ivanih usadaka skonog pilota blistali su na njegovim sljepoonicama i u sredini ela, zbog ega je Miles u sebi utrostruio nedavne trokove koje je Carstvo uloilo u kolovanje mladog asnika. On je podigao pogled i zbunjeno se namrtio prema Milesu.
Bio je gotovo tipian Barravarac: tamne kose, smeih oiju, maslinaste puti koju su mjeseci u svemiru uinili blijedom. Pravilne crte njegova lica podsjetile su Milesa pomalo na njegova bratia Ivana onakvog kakav je bio u toj istoj neodgovornoj dobi. iroka modrica oko jednog oka polako je blijedjela i postajala utozelenkasta. Koulja uniforme bila mu je raskopana oko vrata, a rukavi zasuka-ni. Nekoliko nepravilnih, izblijedjelih ruiastih oiljaka krivudalo je njegovom otkrivenom koom, otkrivajui ga kao rtvu crvne kuge koja je prije nekoliko godina napala Sergvar; oito je odrastao, ili barem neko vrijeme ivio, na najmlaem barravarskom planetu-koloniji tijekom tog tekog razdoblja prije nego to su usavreni oralni lijekovi protiv nametnika.
Venn ree: "Zastavnice Corbeau, ovo je barravarski Carski revizor, lord Vorkosigan. Va gaje Car poslao kao slubenog diplomatskog izaslanika koji predstavlja vau
stranu u pregovorima sa Zajednicom. On eli razgovarati s vama."
Corbeauove su se usne uznemireno rastvorile, a on je zateturao podigavi se na noge i ivano kimnuo glavom Milesu. To je razliku u visini izmeu njih uinilo prilino upadljivom, pa se Corbeauovo elo jo zbunjenije namr-tilo.
Venn je dodao, ne toliko iz milosra, koliko iz preciznosti: "S obzirom na optube iznesene protiv vas, kao i s obzirom na to da je vaa molba za odobravanje politikog azila jo uvijek na razmatranju, Peatnica Greenlaw nee mu dopustiti da vas u ovom trenutku odvede izvan podruja naeg nadzora."
Corbeau je lagano odahnuo, ali nastavio zuriti u Mile-sa pogledom ovjeka kojega su upravo upoznali sa zmijom otrovnicom.
Venn doda, uz zajedljiv prizvuk u glasu: "Takoer je obeao da vam nee narediti da izvrite samoubojstvo."
"Hvala vam, Zapovjednice Venn", ree Miles. "Ako nemate nita protiv, sad u ja preuzeti."
Venn je shvatio sugestiju, pa otiao. Roic se tiho postavio u pozoran poloaj uz vrata elije koja su se, itei, zatvorila.
Miles pokae prema leaju. "Sjednite, zastavnice." On sam je sjeo na leaj prekoputa mladia, pa nakrivio glavu, nakratko prouavajui Corbeaua koji se ponovno smotao. "I prestanite hiperventilirati", dodao je.
Corbeau je progutao slinu i oprezno uspio izustiti: "Milorde."
Miles ispreplete prste. "Vi ste sa Sergvara, zar ne?" Corbeau spusti pogled na svoje ruke i pone sputati
rukave, no onda odustane. "Nisam tamo roen, milorde.
Moji su roditelji emigrirali kad mi je bilo pet godina." Do-
bacio je pogled tihom Roicu u njegovoj smeesrebrnoj odori, pa dodao: "Jeste li vi" a onda progutao ono stoje ve kanio rei.
Miles je uspio popuniti prazninu. "Da, ja sam sin Potkralja i Potkraljice Vorkosigan. Jedan od njih."
Corbeau je uspio ispustiti bezglasan Oh. Pogled pun potisnutog uasa nije se promijenio.
"Upravo sam obavio razgovore s dvije flotne ophodnje poslane da vas izvuku s dopusta na postaji. Malo poslije elio bih uti vau verziju dogaaja. Ali najprije jeste li poznavali porunika Soliana, komarrskog asnika flotnog osiguranja na IdrisuV
Pilotove su misli tako oevidno bile usredotoene na vlastite probleme da mu je bio potreban trenutak da ovo pojmi. "Sreo sam ga jednom ili dvaput u naim prijanjim pristanitima, milorde. Ne mogu rei da sam ga poznavao. Nikad nisam bio na palubi Idrisa."
"Imate li kakvo miljenje ili teoriju o njegovu nestanku?"
"Ne... ne ba."
"Kapetan Brun misli daje moda dezertirao."
Corbeau napravi grimasu. "To je slino Brunu."
"A zato ba posebno Brunu?"
Corbeauove su se usne pokrenule, pa stale; doimao se jo jadnijim. "Ne bi bilo prikladno da ja kritiziram svoje nadreene, milorde, niti da komentiram njihove osobne stavove."
"Brun ima predrasude o Komarranima."
"Ja to nisam rekao!"
"To sam ja primijetio, zastavnice."
"Oh."
"No, ostavimo se toga na trenutak. Vratimo se vaim nevoljama. Zato niste odgovorili kad ste runom kom-ve-zom primili zapovijed za povratak na brod?"
Corbeau dotakne svoj goli lijevi runi zglob; sve su barrayarske kom-veze konfiscirali kvadri koji su ih zatoili. "Skinuo sam je i ostavio u susjednoj sobi. Zacijelo sam spavao i nisam uo pitanje. Prvo moje saznanje o zapovijedi za povratak bilo je kad su ona dvojica, dvojica..." Na trenutak se muio, a onda ogoreno nastavio, "... ona dvojica nasilnika navalila lupati na vrata Garnet Pete. Samo su je odgurnuli u stranu"
"Jesu li se propisno predstavili i jasno prenijeli kakve su vae zapovijedi?"
Corbeau je zastao, a njegov se pogled prema Milesu zaotrio. "Priznajem, milorde," ree on polako, "kako to to je narednik Touchev rekao 'Dobro, mutoljupe, predstava je gotova' meni nije ba zvualo kao 'Admiral Vor-patril zapovjedio je cjelokupnom barrayarskom osoblju da se vrati na svoje brodove'. Barem ne u prvom trenutku. Vidite, tek sam se bio probudio."
"Jesu li se predstavili?"
"Nisu  nisu rijeima."
"Jesu li pokazali kakve isprave?"
"Pa... bili su u uniformama i na rukama imali trake svoje ophodnje."
"Jeste li ih prepoznali kao pripadnike flotnog osiguranja, ili ste mislili da se radi o privatnom posjetu  dvojica drugova koji u svoje slobodno vrijeme izraavaju rasne predrasude?"
"Pa... ovaj... no jedno zapravo ne iskljuuje drugo, milorde. Barem prema mom iskustvu."
Na nesreu, tu je mali potpuno upravu. Miles udahne. "Ah."
"Bio sam usporen, jo uvijek sam napola spavao. Kad su me poeli povlaiti, Garnet Peta je mislila da me napadaju. Volio bih da nije pokuala... nisam zviznuo Toucheva sve dok je nije izbacio iz njezine lebdjelice. U tom trenutku je sve... nekako krenulo nizbrdo." Corbeau se tinjajui od bijesa zapiljio u svoja stopala, zatvorena u standardnim zatvorskim papuama s ljepljivim potplatom.
Miles se naslonio. Baci malom reenicu. Utapa se. Blago je rekao: "Znate, vaa karijera nije nuno zavrena. Tehniki govorei, sve dok ste protiv svoje volje zadrani od vlasti Postaje Graf, niste nita vie nestali bez odobrenja nego stoje to Brunova ophodnja koja je takoer ovdje. Jo ste barem neko vrijeme u pravnom istilitu. Vae kolovanje za skonog pilota i operacija ine vas, sa stanovita zapovjednitva, znatnim financijskim gubitkom. Ako budete povukli prave poteze, jo se uvijek moete izvui iz ovoga prilino uredno."
Corbeauovo se lice iskrivilo. "Ja ne..." Nije dovrio reenicu.
Miles ispusti zvuk ohrabrenja.
Corbeau je planuo: "Ja vie ne elim svoju prokletu karijeru. Ne elim biti dio"  nejasno se razmahao uokolo  "ovoga. Ovog... idiotizma."
Suspreui izvjesnu naklonost, Miles zapita: "Kakav je va trenutani status  koliko je prolo otkad ste unovaeni?"
"Potpisao sam jedan od onih novih petogodinjih ugovora, s mogunou da po isteku potpiem jo pet, ili budem preveden u priuvni sastav. Prole su tri godine, imam jo dvije."
U dvadeset treoj godini ivota, podsjeti sebe Miles, dvije se godine ine kao vjenost. Na ovom stupnju svoje karijere, Corbeau bi jedva mogao biti pripravnik za nieg
pilota, iako je injenica da je bio dodijeljen Princu Xavu ukazivala na iznimno visoke ocjene.
Corbeau je odmahivao glavom. "Ovih dana, nekako, vidim stvari drugaije. Stavovi koje sam uzimao zdravo za gotovo, ale, primjedbe, nain na koji se stvari obavljaju  sad me sve to smeta. ulja me. Ljudi kao to su narednik Touchev, kapetan Brun  boe. Jesmo li uvijek bili tako odvratni?"
"Nismo", ree Miles. "Prije smo bili jo i gori. O tome mogu osobno posvjedoiti."
Corbeau gaje otvoreno pretraivao pogledom.
"Ali da su tad otili svi ljudi koji su napredno razmiljali, kao to vi sad kanite uiniti, nijedna se od promjena koje sam vidio tijekom svog ivota ne bi mogla dogoditi. Promijenili smo se. A moemo se jo i vie promijeniti. Ne preko noi, ne. Ali ako svi pristojni ljudi odustanu, i ako ne ostane nitko tko bi mogao voditi predstavu, osim idiota, onda budunost Barravara nee biti dobra. A do toga mije stalo." Zaprepastio se, shvativi kako je, odnedavno, strasno iskrena postala ova izjava. Pomislio je na dva rep-likatora u uvanoj sobi Kue Vorkosigan. Oduvijek sam mislio kako moji roditelji mogu sve popraviti. A sad je na meni red. Moj boe, kako se to dogodilo?
"Nikad nisam mogao ni zamisliti ovakvo mjesto." Tr-zavo Corbeauovo mahanje uokolo sad je, razabrao je Miles, oznaavalo Kvadrosvemir. "Nikad nisam mogao ni zamisliti enu kao to je Garnet Peta. elim ostati ovdje."
Miles je imao lo osjeaj da se ovdje radi o oajnom mladom ovjeku koji donosi trajne odluke na temelju privremenih podraaja. Postaja Graf bila je privlana na prvi pogled, svakako, ali Corbeau je odrastao u otvorenom prostoru, u pravoj gravitaciji, s pravim zrakom  bi li se prilagodio, ili bi ga spopala tehnoloka klaustrofobija? A mlada ena zbog koje je kanio odbaciti svoj dosadanji i-
vot, je li bila toga vrijedna, ili e se pokazati daje Corbeau za nju samo privremena zabava? Ili, s vremenom, gadna pogreka? K vragu, pa poznaju se tek nekoliko tjedana  nitko to ne moe znati, a najmanje od svih Corbeau i Garnet Peta.
"elim se izvui", rekao je Corbeau. "Ne mogu to vie podnositi."
Miles pokua ponovno. "Ako povuete svoj zahtjev za politikim azilom u Zajednici prije nego to ga kvadri odbiju, mogli bismo ga jo uvijek umotati u va trenutano nejasni pravni poloaj i uiniti da nestane, a da u budunosti ne nateti vaoj karijeri. Ako ga prije ne povuete, nema sumnje da nee biti povuene ni optube za dezerterstvo, a to bi vam itekako moglo nakoditi."
Corbeau podigne glavu i eljno ree: "Zar se ova razmjena vatre koju je Brunova ophodnja imala s osiguranjem kvadra ne rauna kao naputanje poloaja tijekom bitke? Lijenik s Princa Xava rekao je daje najvjerojatnije tako."
Naputanje tijekom bitke, dezertiranje pred licem neprijatelja, prema barravarskim je vojnim pravilima bilo kanjivo smru. Dezerterstvo u doba mira kanjavalo se dugim boravkom u nekoj od vrlo neugodnih utvrda. Obje su kazne, kad se sve uzme u obzir, predstavljale bespotreban gubitak. "Mislim da bi bilo potrebno vrlo sloeno pravno rastezanje da bi se ovaj dogaaj oznaio kao bitka. Kao prvo, nazvati ga bitkom znailo bi izravno se suprotstaviti Carevoj izraenoj elji da zadri miroljubive odnose s ovim vanim trgovakim sreditem. Ipak... s dovoljno neprijateljski nastrojenim sudom i nesposobnim odvjetnikom obrane... ne bih rekao da bi bilo mudro riskirati s prijekim sudom, ako se to ikako moe izbjei." Miles protrlja usne. "Jeste li sluajno, kad je narednik . vas, bili pijani?"
"Ne!"
"Hm. teta. Pijanstvo je nevjerojatno sigurna obrana. Vidite, nije ni politiki ni drutveno radikalna. Pretpostavljam da ne biste..."
Corbeauove su se usne indignirano stisnule. Predloiti da Corbeau lae o svom kemijskom stanju ne bi dobro prolo, osjetio je Miles. Zbog ega je, istina, njegovo miljenje o mladom asniku poraslo. Ali to nije nimalo olakalo Milesov ivot.
"I dalje se elim izvui", tvrdoglavo je ponovio Corbeau.
"Bojim se da kvadri ovaj tjedan ba ne vole Barrayar-ce. ini mi se da ete teko pogrijeiti budete li se oslonili na to da e vas iz dvojbe izvui to to e vam oni odobriti politiki azil. Mora biti barem pet ili est boljih naina da rijeite svoje probleme, samo kad biste bili prijemljivi irim taktikim mogunostima. Zapravo, gotovo bi svaki drugi nain bio bolji od ovoga."
Corbeau je nijemo odmahivao glavom.
"Pa, razmislite o tome, zastavnice. Nekako sam uvjeren da e situacija ostati mutna sve dok ja ne otkrijem to se dogodilo s porunikom Solianom. A kad se to dogodi, nadam se da u i ovu zbrku brzo razrijeiti, a tad bi se vae prilike da se predomislite u vezi s nekim vrlo loim zamislima mogle naglo smanjiti."
Iscrpljeno se podigao na noge. Corbeau je, na trenutak nesiguran, takoer ustao i salutirao mu. Miles mu uzvrati kimanjem glave i domahne Roicu koji je progovorio u in-terkom elije i osigurao njihov izlazak.
Izaao je, zamiljeno se mrtei, pa naletio na Zapovjednika Venna u lebdjelici. "Prokletstvo, elim Soliana", ree mu Miles zlovoljno. "Ovo njegovo tajanstveno ispare-
nje ne odraava se na vau slubu osiguranja nita bolje nego na nau, znate."
Venn ga bijesno pogleda. Ali nije se usprotivio toj primjedbi.
Miles uzdahne, pa podigne runu kom-vezu prema usnama kako bi se javio Ekaterini.
Ona je ustrajala u tome da se nau na Kestrelu. Mile-su je bilo jednako drago zbog pruene izlike da pobjegne iz depresivnog ozraja Stoera Slube redarstva broj tri. Naalost, nije to mogao nazvati moralnom nejasnoom. to je bilo jo gore, nije to mogao nazvati ni pravnom nejasnoom. Bilo je posve jasno koja je strana u pravu; samo, prokletstvo, to nije bila njegova strana.
Pronaao ju je u njihovoj maloj kabini kako upravo vjea njegovu smeesrebrnu odoru na kukicu. Okrenula se i zagrlila ga, a on je nagnuo glavu unatrag za jedan dug i raskoan poljubac.
"Onda, kako je prolo tvoje skitanje s Belom po Kvad-roprostoru?" pitao je on kad je ponovno doao do daha.
"Vrlo dobro, rekla bih. Ako Bel ikad poeli prestati biti luki kapetan, mislim da bi se odlino snaao kao predstavnik Zajednice za odnose s javnou. Mislim da sam vidjela sve najzanimljivije dijelove Postaje Graf koji su se mogli ugurati u vrijeme koje smo imali na raspolaganju. Prekrasni pogledi, dobra hrana, povijest  Bel me poveo duboko dolje u besteinski prostor da vidim sauvane dijelove starog skonog broda koji je doveo prve kvadre do ovog sustava. Uredili su ga kao muzej  kad smo doli, bio je pun kvadarske kolske djece koja su odskakivala od zidova. Doslovno. Bili su nevjerojatno slatki. To me gotovo podsjetilo na barravarsko svetite predaka." Pustila ga je iz zagrljaja i pokazala veliku kutiju ureenu svjetluca-yim, ivopisnim slikama i nacrtima, koja je zauzimala po-
lovicu donjeg leaja. "Nala sam ovo za Nikkija, u duanu muzeja. To je maketa D-620 Superskonog broda kakvom su pobjegli preci kvadara, a koja ima pridodanu modifikaciju orbitalnog stanita."
"On, to e mu se svidjeti." Nikki, star jedanaest godina, nije jo prerastao strast prema svakoj vrsti svemirskih brodova, a pogotovo prema skonim brodovima. Jo je bilo prerano nagaati hoe li se to oduevljenje kad odraste pretvoriti u njegovo zvanje ili pasti u zapeak, ali zasad jo sigurno nije popustilo. Miles pomnije vime prema slici. Prastari je D-620 bio zadivljujue nelijepa zvijer od broda . koja se u viziji ovog umjetnika pretvorila u neto nalik vie na golemu metalnu lignju koja vrsto dri zbirku limenki. "Replika u velikom omjeru, pretpostavljam?"
Ona prilino sumnjiavo pogleda maketu. "Ne osobito. To je bio golem brod. Pitam se jesam li trebala uzeti onu u manjem omjeru. Ali ta se nije dala tako lijepo rastaviti kao ova. A sad kad sam je donijela ovamo, nisam sasvim sigurna kamo u s njom."
Ekaterina je, u svom majinskom raspoloenju, bila posve spremna dijeliti s tom stvari leaj sve do kue, samo za Nikkijevu ljubav. "Porunik Smolyani rado e pronai neko mjesto gdje e je pohraniti."
"Zaista?"
"To ti osobno jamim." Udijelio joj je mali polunaklon, ruke poloene na srce. Nakratko se zapitao bi li, dok su jo ovdje, trebao kupiti jo nekoliko komada za male Arala Alexandera i Helen Nataliju, no najvjerojatnije nije bilo potrebno jo jednom uvjebavati razgovor s Ekaterinom o igrakama prikladnima za odreeni uzrast, a koji su viekratno vodili tijekom svog boravka na Zemlji. "I, o emu ste razgovarali ti i Bel?"
Ona se zasmijuljila. "Uglavnom o tebi."
Njegova se zakasnjela panika nimalo samooptuujue uspjela izraziti samo kroz vedro: "Oh?"
"Bel je bio strahovito znatieljan da sazna kako smo se upoznali i oito je lomio glavu da smisli kako da me to pita, a da ne ispadne nepristojan. Saalila sam se i ispriala mu poneto o naem susretu na Komarru i onome to je bilo poslije. Zna, kad se izbace svi strogo povjerljivi dijelovi, nae udvaranje doima se pomalo udnovato."
Sloio se s tim, alosno slegnuvi ramenima. "Primijetio sam. Ali tu nema pomoi."
"Je li istina da si na Bela, kad ste se prvi put sreli, pucao iz oamuta?"
Znatielja, oito, nije bila jednosmjerna. "Pa, jesam. Duga je to pria. Iz davnih vremena."
Njezine su se plave oi veselo nabrale. "Tako sam i ja shvatila. Prema svemu sudei, kad si bio mlai bio si potpuno lud. Da sam te srela u to doba, nisam sasvim sigurna bi li me se dojmio, ili me nasmrt prestravio."
Miles porazmisli o tome. "Ni ja nisam siguran."
Usne su joj se ponovno uzvile, pa ga je obila kako bi ispod leaja izvukla torbu s odjeom. Iz nje je izvukla teku i dugu tkaninu ija je plavosiva nijansa odgovarala boji njezinih oiju. Pokazalo se da je to kombinezon od neke leprave, barunaste tvari koji je zavravao u dugakim manetama s pucetima na zglobovima ruku i nogu, zbog ega su nogavice pomalo nalikovale na rukave. Podigla ga je i prislonila uza se.
"To je novo", ree on s odobravanjem.
"Da, moe istodobno biti moderno u teinskom prostoru i elegantno u besteinskom." Ponovno je odloila ko-,mad odjee i pomilovala njegovu svilenkastu povrinu.
"Pretpostavljam da je Bel, dok ste bili zajedno, sprijeio svaku neugodnost koja je mogla proizai iz toga to si Barravarka?"
Ona se uspravila. "Pa, ja nisam imala nikakvih problema. Bela je presreo nekakav udan tip  imao je nevjerojatno duge ake i stopala. I prsa su mu nekako udna, prilino pretjerano iroka. Pitam se jesu li ga stvorili genetikim ininjeringom za neku posebnu namjenu, ili je to tek kirurka prilagodba. Pretpostavljam da ovjek ovdje, na rubu neksusa, sree kojekakve tipove. Davio je Bela da mu kae koliko e jo dugo putnicima biti zabranjeno da se vrate na brodove i rekao kako se uju glasine daje nekome bilo doputeno da iskrca svoj teret, ali Bel ga je  odluno!  uvjerio kako nikome nije bilo doputeno da ode na brodove otkako su zaplijenjeni. Pretpostavljam da je to bio jedan od putnika s Rudre, zabrinut za svoju robu. Dao je Belu do znanja kako je zaplijenjena roba podlona prekopavanju i krai od strane kvadarskih lukih radnika, to Belu ba nije dobro sjelo."
"Mogu zamisliti."
"A onda je htio znati to ti radi i kakav e biti bar-ravarski odgovor. Naravno, Bel mu nije rekao tko sam ja. Rekao mu je da, ako eli znati to su Barravarci naumili, moe otii i izravno pitati jednoga od njih, ili stati u red kako bi preko Peatnice Greenlaw dogovorio sastanak s tobom, kao i svi drugi. Tip ba nije bio presretan, ali Bel mu je zaprijetio da e ga pod oruanom pratnjom Osiguranja Postaje vratiti u njegov hostel i tamo ga zatoiti ako ne prestane gnjaviti, na to je tip zautio i odjurio potraiti Peatnicu."
"Bravo, Bel." Uzdahnuo je i trznuo ukoenim ramenima. "Pretpostavljam kako bi bilo najbolje da moj sljedei razgovor opet bude s Peatnicom Greenlaw."
"Ne, ne bi bilo", ree Ekaterina odluno. "Jo od ranog jutra ne radi nita drugo osim to razgovara s odborima uzrujanih ljudi. Pretpostavljam daje odgovor 'ne'. A pitanje glasi  jesi li makar i na trenutak stao kako bi neto pojeo ili se odmorio?"
"Ovaj... pa, ne, nisam. Otkud zna?"
Ona se samo nasmijeila. "Dakle, moj lorde Revizore, sljedea toka na vaem dnevnom redu je ugodna veera u drutvu vae ene i starih prijatelja. Bel i Nicol izvode nas van. A poslije toga, idemo gledati kvadrobalet."
"Da?"
"Da."
"Zato? Mislim, pretpostavljam da jesti katkad i moram, ali to to u usred sluaja odlutati kako bih se, ovaj, razonodio, nee odueviti nikoga od ljudi koji ekaju da ja razrijeim ovaj nered. Na elu s, usudio bih se rei, admiralom Vorpatrilom i njegovom posadom."
"Ali to e odueviti kvadre. Nevjerojatno su ponosni na svoj Balet Minchenko, a ako pokae zanimanje za njihovu kulturu, to ti kod njih moe samo biti od koristi. Trupa ima predstave samo jednom ili dvaput tjedno, ovisno o tome kako je gust putniki promet i koje je godinje doba  imaju li ovdje godinja doba? u svakom sluaju, doba godine  pa moda neemo imati drugu priliku." Osmijeh joj je postao prefrigan. "Predstava je bila rasprodana, ali Bel je uspio nagovoriti Garnet Petu da povue veze i nabavi nam lou. I ona e nam se u njoj pridruiti."
Miles trepne. "eli mi izloiti Corbeauov sluaj, zar ne?"
"To i ja nagaam." Ugledavi njegov nos sumnjiavo nabran, ona doda: "Danas sam saznala vie o njoj. Ona je poznata na Postaji Graf, slavna osoba. Napad barravarske ophodnje na nju bio je vijest; budui da je ona izvedbena
umjetnica, tako joj slomiti ruku znai onesposobiti je na neko vrijeme za posao, da ne govorimo o tome kako je to samo po sebi bilo odvratno  ali u oima kvadara napad ima dodatnu kulturalnu uvredljivost."
"Oh, sjajno." Miles protrlja hrbat nosa. Nije mu se samo priinjalo, zaista je imao glavobolju.
"Da. Dakle, prizor Garnet Pete koja tijekom baletne predstave srdano avrlja s barravarskim izaslanikom, za-boravivi i oprostivi sve, prema tvom miljenju u pro-midenim bodovima vrijedi koliko?"
"Ah, tu smo!" Oklijevao je. "Samo da to ne zavri tako da ona u javnom izljevu bijesa ne odlebdi od mene zato to joj jo ne mogu obeati nita u vezi s Corbeauom. To je kakljiva situacija, a mali nije tako pametan kao to bi trebao biti."
"Oito je daje ona osoba jakih osjeaja, ali nije glupa, barem sam takav dojam stekla od Bela. Ne vjerujem da bi me Bel nagovorio na ovo samo da bi sloio javnu katastrofu... ali moda ti ima razloga biti uvjeren u suprotno?"
"Ne..."
"U svakom sluaju, sigurna sam da e biti u stanju izai na kraj s Garnet Petom. Samo budi armantan kakav si uvijek."
Ekaterinina slika njega, podsjetio se, nije ba uvijek objektivna. Hvala bogu. "itav dan pokuavam armirati kvadre, ali bez vidljiva uspjeha."
"Ako ljudima jasno pokae da ti se sviaju, postaje im teko ne uzvratiti taj osjeaj. A Nicol veeras svira u orkestru."
"Oh." ivnuo je. "To e biti vrijedno uti." Ekaterina je otro opaala; nema nikakve sumnje da je provela poslijepodne skupljajui kulturalne vibracije koje su bile ire
od lokalne mode. Dakle, idemo na kvadrobalet. "Hoe li odjenuti svoj zgodni novi komplet?"
"Zato sam ga i kupila. Odajemo poast umjetnicima ako se za njih lijepo odjenemo. A sad se opet uvuci u odoru svoje Kue. Bel e uskoro doi po nas."
"Bilo bi bolje da se drim svog dosadnog sivog odijela. Imam osjeaj kako paradiranje pred kvadrima u barravar-skoj odori, diplomatski reeno, nije ba dobra ideja."
"Na Stoeru Slube redarstva broj tri moda i nije. Ali nema smisla da se pokazujemo kako uivamo u njihovoj umjetnosti ako smo odjeveni kao i svi drugi anonimni pri-zemaljci. Mislim da bismo veeras oboje morali izgledati to vie barravarski."
Njemu se inilo kako e mu i to to e biti vien u Eka-terininu drutvu donijeti nekoliko bodova, iako ne toliko promidbenih, koliko u smislu napuhane muke uspjenosti. Potapao je av svojih hlaa uz koje nije visio ma. "Dobro."
ESTO POGLAVLJE
Bel je na vrijeme stigao do Kestrelova potpalublja, preodjenuvi se iz svoje ozbiljne radne uniforme u zapanjujui, ali vedar naranasti haljetak s blistavim i zvijezdama ureenim plavim rukavima, i rasporene hlae koje su na koljenima zavravale manetama. Uskladio je boje, odjenuvi i tamnoplave tajice i cipele s ljepljivim potplatom. Ako je bilo suditi prema manje zasljepljujuoj odjei Peatnice Greenlaw, inilo se da su inaice tog kroja bile visoka moda i za mukarce i za ene, kako za one s nogama, tako i za one bez njih.
Herm ih je poveo do tihog i mirnog restorana na teinskoj strani postaje, koji je imao uobiajene providne zidove koji su gledali na postaju i svemirski krajolik. Vani bi pokraj njih povremeno tiho prozujala teglenica ili kontejner, inei prizor zanimljivijim. Ako se izuzme sila tee koja je barem drala hranu na otvorenim tanjurima, prostor je arhitektonski odavao poast kvadarskim idealima. Stolovi su bili smjeteni na samostalnim stupovima razliite visine, pri emu su bile koritene sve tri dimenzije prostorije. Konobari su letjeli tamo-amo i gore-dolje u svojim lebdjelicama. Ureenje se svialo svima, osim Roicu koji je oajno krivio vrat, pokuavajui biti paljiv u sve tri dimenzije. Ali Bel, uvijek paljiv, a i uvjeban u sigurnosnim protokolima, osigurao je Roicu mjesto iznad svih njih,
s kojega je imao pregled nad itavom prostorijom; Roic se uspeo u svoje orlovsko gnijezdo izgledajui znatno pomi-reniji sa situacijom.
Nicol ih je ekala za njihovim stolom, s kojega se pruao prekrasan pogled kroz providni zid. Bila je odjevena u uski crni triko i slojeve alova u svim duginim bojama; osim toga, izgledom se malo promijenila od vremena  udaljenog mnogo godina i mnogo crvotonih skokova  kad ju je Miles upoznao. Jo uvijek je bila vitka, ljupkih pokreta ak i u lebdjelici, iste koe boje slonovae i kratko oiane kose, crne poput ebanovine, a oi su joj jo uvijek plesale. Ona i Ekaterina odmjerile su se s velikim zanimanjem i smjesta se upustile u razgovor kojem Miles i Bel gotovo i nisu morali dati poticaja.
Razgovor se proirio u rasponu dok su se izvanredna jela glatko nizala, a donosilo ih je dobro uvjebano i neupadljivo osoblje. Glazba, vrtlarstvo, postajne tehnike bio-recikliranja, sve je to dovelo do rasprave o dinamici irenja kvadarske populacije i metodama  tehnikim, gospodarskim i politikim  sijanja novih stanita u sve iroj ogrlici unutar pojasa asteroida. Samo stare ratne prie, tihim uzajamnim sporazumom, nisu procurile u tijek razgovora.
Kad je Bel, izmeu posljednjeg jela i deserta, poveo Ekaterinu do toaleta, Nicole je priekala da se odmaknu dovoljno daleko daje ne bi mogli uti, pa se nagnula naprijed i promrmljala Milesu: "Sretna sam zbog vas, admirale Naismith."
On je kratko prstom dotaknuo usne. "Budite sretni zbog Milesa Vorkosigana. U svakom sluaju, ja jesam." Zastao je s oklijevanjem, pa upitao: "Bih li ja trebao biti jednako sretan zbog Bela?"
Njezin se osmijeh lagano iskrivio. "To samo Bel zna. Ja sam zavrila s putovanjima po neksusu. Nala sam
svoje mjesto, konano kod kue. ini se daje, barem veinu vremena, i Bel ovdje sretan, ali  pa, Bel je prizema-ljac. Kako mi je reeno, njih znaju zasurbjeti tabani. Bel govori o tome da e se obvezati Zajednici, a opet... nikako da stigne predati molbu."                                       (
"Siguran sam da je Bel zainteresiran za to", izjavi Miles.
Ona slegne ramenima i do kraja ispije svoj napitak od limuna; znajui da poslije nastupa, suzdrala se od vina. "Moda je tajna sree u tome da ovjek ivi za danas i da nikad ne gleda unaprijed. A moda je to samo navika koju je Bel zadrao iz svog prijanjeg ivota. Sav taj rizik, sva ta opasnost  samo posebna vrsta ljudi uiva u tome. Nisam sigurna da Bel moe izmijeniti svoju narav, ni koliko bi ga boljelo da to pokua. Moda previe."
"Mmm", ree Miles. Ne mogu im ponuditi lanu zakletvu, ni podijeljenu lojalnost, rekao je Bel. Bilo je oito da ak ni Nicol nije svjesna dodatnog izvora Belovih prihoda  i dodatnog rizika. "Ali moram primijetiti kako je Bel mogao pronai poloaj lukog kapetana na mnogo mjesta. Umjesto toga, daleko je otputovao kako bi ga dobio ovdje."
Nicolin se osmijeh smekao. "To je tono." Dodala je: "Znate li daje Bel, kad je stigao na Postaju Graf, jo uvijek imao u novaniku onaj betanski dolar kojim sam vam platila na Jacksonovu Skrovitu?"
Miles je u posljednji trenutak uspio zaustaviti logino pitanje, Jeste li sigurni daje to bio isti dolar? na usnama, kako se poslije ne bi morao ugristi za jezik. Jedan je betanski dolar bio nalik na drugi. Ako je Bel, obnavljajui svoje poznanstvo s Nicol, tvrdio da je to onaj isti, tko je Miles da ustvrdi suprotno? Prokleto je sigurno da nije ba takav kvaritelj veselja.
Poslije veere, pod vodstvom Bela i Nicol, upoznali su se sa sustavom javnog prijevoza u balonima, ije su pro-
metne arterije nedavno i naknadno bile ugraene u trodimenzionalni labirint u kakav je izrasla Postaja Graf. Nicol je ostavila svoju lebdjelicu na zajednikom stalku putnikog perona. Njihovu je balonu bilo potrebno desetak minuta da se probije kroz razgranate cijevi do njihova odredita; kad su preli u besteinski odsjek, Milesu se podigao eludac, pa je uurbano izvukao iz depa tablete protiv munine, progutao jednu, pa ih diskretno ponudio Ekate-rini i Roicu.
Ulaz u Memorijalnu Dvoranu Madame Minchenko nije bio ni velik ni nametljiv  bila su to tek jedna u nizu dostupnih hermetikih vrata na ovoj razini postaje. Nicol je poljubila Bela i odleprala. Cilindrini hodnici jo nisu bili zakreni naguranim ljudima, budui da su oni stigli ranije kako bi Nicol imala dovoljno vremena da se ode u garderobu presvui. Stoga je Miles bio posve nepriprem-ljen na golemu komoru u koju su ulebdjeli.
Bila je to pregolema kugla. Gotovo treinu njezine unutranje povrine zauzimao je okrugao, proziran zid, kao da se sam svemir pretvorio u kulisu, gusto naikanu svijetlim zvijezdama na ovoj sjenovitoj strani postaje. Eka-terina je prilino naglo zgrabila njegovu ruku, a-Roic je ispustio mali prigueni zvuk. Miles je imao dojam da je up-livao u golemu konicu, zato to su ostatkom zida bile poredane esterokutne elije, poput srebrom obrubljenog saa napunjenog draguljima u svim duginim bojama. Dok su plutali naprijed, prema sredini, elije su se pretvorile u barunom obrubljene loe za gledatelje, veliinom varirajui od udobnih udubljenja za jednoga, do jedinica dovoljno prostranih da prime drutvo od desetak ljudi, ako su svih deset bili kvadri koji nisu za sobom morali vui beskorisne noge. Ostali sektori, porazmjeteni uokolo, bili su, kako se inilo, tamne i ravne ploe raznovrsnih oblika, ili dodatni izlazi. Isprva je pokuao prostoru nametnuti osjeaj za gore i dolje, ali onda je trepnuo, te mu se uinilo da
se komora zavrtjela oko prozirnog zida, poslije ega vie nije bio siguran gleda li gore, dolje ili postrance kroz njega. Gledati dolje, bilo je prilino uznemirujue za um, zato to se ovjeku inilo da vrtoglavo pada u golemi zdenac pun zvijezda.
Nakon to su se dovoljno glupo nagledali, kvadarski ih je razvoa, s^ pojasom na mlazni pogon, oprezno proveo prema zidu i esterokutu koji im je bio dodijeljen. Bio je presvuen nekom tamnom, mekom oblogom koja je priguivala zvukove i imao prikladne rukohvate, kao i vlastitu rasvjetu  one raznobojne dragulje koje su vidjeli izdaleka.
Taman obris i bljesak pokreta u njihovoj irokogrudno velikoj loi pretvorio se, kad su se pribliili, u kvadru. Bila je vitka i dugakih udova, s lijepom svijetloplavom kosom koja je bila oiana na prst duine i poput aureole lebdjela oko njezine glave. Podsjetila je Milesa na sirene iz legendi. Njezine jagodine kosti mogle su navesti mukarce na dvoboj, ili na vrljanje loe poezije, ili na utapanje u piu. Ili jo gore, na dezerterstvo iz svoje postrojbe. Bila je odjevena u pripijen crni barun s malim bijelim ipkastim ovratnikom. Maneta na donjem desnom laktu njezinih meko tkanih barunastih hlaa... bio je to rukav, zakljui Miles, a ne nogavica, ostala je nezakopana kako bi bilo mjesta za lijeniku zrakom punjenu udlagu, od one vrste koja je Milesu bila dobro poznata iz mladenakog razdoblja njegovih krhkih kosti. Bilo je to jedino to je na njoj bilo neljupko i ukoeno, gruba uvreda ostatku odjee.
Bilo je posve jasno da se radi o Garnet Petoj, no Miles je priekao da ih Bel propisno predstavi jedne drugima, to je on smjesta i uinio. Na sve su se strane rukovali; Miles je zakljuio da joj je stisak sportski vrst.
"Hvala vam to ste nam osigurali ova" sjedala nisu bila prava rije, "ovaj prostor u tako kratkom vremenu", ree Miles, putajui njezinu vitku gornju ruku. "Ako sam
dobro shvatio, imamo povlasticu promatrati izvanredno djelo." Ve je primijetio kako je djelo bila rije koja je u Kvadroprostoru imala poseban odjek, otprilike kao ast na Barravaru.
"Zadovoljstvo je moje, lorde Vorkosigan." Glas joj je bio milozvuan; izraz na licu inio se hladnim, pomalo ironinim, ali u njezinim se poput lia zelenim oima mogla iitati uznemirenost.
Miles rastvori ruke i pokae prema njezinoj slomljenoj donjoj desnoj ruci. "Smijem li izraziti svoju osobnu ispriku zbog alosnog ponaanja nekih od naih ljudi? Kad ih vratimo, bit e kanjeni zbog toga. Molim vas, nemojte procjenjivati sve Barravarce prema naim najgorim primjercima." Pa, to ionako nije mogue; svoje najgore primjerke zapravo ne putamo na brodove, hvala Gregoru na tome.
Kratko se nasmijeila. "To ne inim, jer sam takoer susrela i vae najbolje." Hitnost iz njezina pogleda odraavala se i u njezinu glasu. "Dmitri  to e biti s njim?" "Pa, to u velikoj mjeri ovisi o samom Dmitriju." Izlaganje sluajeva, primijetio je Miles, ovdje moe biti obostrano. "Posljedice, kad bude osloboen i vrati se na dunost, mogu biti u rasponu od sitne crne mrlje u njegovu dosjeu  znate, tijekom izlaska nije doputeno skidati runu kom-vezu, upravo iz razloga koje ste, na nesreu, otkrili  do vrlo ozbiljnih optubi za pokuaj dezerterstva, ako ne bude povukao svoj zahtjev za politikim azilom prije nego to taj zahtjev bude odbijen."
eljust joj se lagano stisnula. "Moda nee biti odbijen."
"Cak i ako bude odobren, dugorone posljedice mogu biti sloenije nego to moda predviate. U tom e trenutku biti nedvojbeno da je kriv za dezerterstvo. Bit e zauvijek prognan iz svoje domovine, nikad se nee moi u nju
vratiti ili vidjeti svoju obitelj. Barravar se sad, u prvoj navali... osjeaja, moe initi davno izgubljenim svijetom, ali mislim  siguran sam  kako je to neto to bi on kasnije mogao duboko poaliti." Prisjetio se melankolinog Baza Jeseka, koji je godinama bio u progonstvu zbog sukoba jo gorega od ovoga. "Postoje i drugi, tako ne tako brzi, naini na koje bi zastavnik Corbeau mogao zavriti ovdje, ako je njegova elja za tim iskrena, a ne samo privremeni hir. Za njih e biti potrebno neto vie vremena, ali e oni donijeti znatno manje tete  na kraju krajeva, ovime se on poigrava s ostatkom svog ivota."
Ona se namrtila. "Zar ga barravarska vojska nee strijeljati, ili strahovito izmasakrirati, ili  ili poslati plaenog ubojicu?"
"Mi nismo u ratu sa Zajednicom." Barem jo nismo. Bilo bi potrebno mnogo junakije srljanje od ovoga da bi se to dogodilo, ali pretpostavljao je kako ne bi trebao podcjenjivati svoje barravarske sunarodnjake. Osim toga, nije bio miljenja kako je Corbeau politiki dovoljno vaan za plaeno ubojstvo. Dakle, potrudimo se da tako i ostane, moe? "Nee biti pogubljen. Ali dvadeset godina zatvora jedva je bolje od toga, s vae toke gledita. Neete biti od koristi ni njemu ni sebi budete li ga poticali na dezerterstvo. Pustite ga da se vrati na dunost, da odslui svoj ugovoreni rok, da dobije prolaz natrag. Ako i tad jo uvijek oboje budete mislili isto, moete nastaviti svoj odnos bez ovog nerazrijeenog pravnog statusa koji e otrovati vau zajedniku budunost."
Izraz na njezinu licu postao je jo tvrdoglaviji i mrkiji. Imao je strahovit osjeaj da se ponaa poput nekog staromodnog roditelja koji dri predavanje svom tjeskobnom tinejderu, ali ona nije bila dijete. Morat e zapitati Bela koliko joj je godina. Njezino ljupko i autoritativno kretanje moglo je biti posljedica plesake naobrazbe. Prisjetio se
kako bi trebali nastojati izgledati srdano, pa je sa zakanjenjem svoje rijei pokuao ublaiti osmijehom. Ona je rekla: "elimo postati partneri. Stalni." Nakon samo dva tjedna poznanstva, jeste li ba sigurni ? Priguio je taj komentar u grlu kad ga je pogled to mu ga je postrance uputila Ekaterina prisjetio koliko je zapravo dana  ili su to bili sati?  bilo potrebno njemu da se zaljubi u nju. Dakako, za stalnost je bilo potrebno vie vremena. "Posve mi je jasno zbog ega bi to Corbeau elio." Ali suprotno je, naravno, bilo tee razabrati. On sam nije smatrao Corbeaua umiljatim  najjai osjeaj koji je dosad prema zastavniku osjetio bila je duboka potreba da mu prilijepi jednu  ali bilo je oito da ga je ova ena gledala drugaijim oima.
"Stalni?" pitala je Ekaterina sumnjiavo. "Ali... zar ne mislite da biste ili vi, ili on, jednog dana poeljeli imati djecu?"
Izraz na licu Garnet Pete postao je pun nade. "Razgovarali smo o tome da imamo djecu. Oboje smo za to zainteresirani."
"Hm, ovaj", ree Miles. "Kvadri se valjda ne mogu ploditi s prizemaljcima? Ili mogu?"
"Pa, ovjek mora donijeti neke odluke prije nego to stavi zametke u replikatore, ba kao to i hermafrodit kad planira potomstvo s monoseksualcem mora odluiti hoe li gene prilagoditi tako da stvore djevojicu, djeaka ili her-mafrodita. U nekim partnerstvima kvadara i prizemalja-ca roena su djeca od kojih su neka prizemaljci, neka imaju svojstva i jednih i drugih  Bel, pokai lordu Vor-kosiganu slike svoje djece!"
Miles naglo okrene glavu. "Molim?" Bel se zarumenio i posegnuo rukom u dep hlaa. "Ni-col i ja... kad smo otili genetiaru na savjetovanje, on
nam je napravio projekciju moguih kombinacija, kako bismo se lake odluili." Herm podigne holo-kocku i ukljui je. est fotografija djece u punoj veliini otjelotvorilo se iznad njegove glave. Sva su bila zamrznuta u ranim ti-nejderskim godinama, a oblik njihovih odraslih crta lica tek se poeo pomaljati iz djeje oblosti. Imala su Belove oi, Nicolinu liniju eljusti, smeastocrnu kosu i onaj poznati pramen koji je padao na elo. Djeak, djevojica i herm s nogama; djeak, djevojica i herm kvadri.
"Oh", ree Ekaterina, poseui za kockom. "Kako zanimljivo."
"Crte lica su samo elektronski spoj Nicolinih i mojih, ne i prava genetika projekcija", objasnio je Bel, rado joj dodajui kocku. "Za nju bi im bila potrebna prava elija iz pravog zametka koji, dakako, ne mogu imati dok se on ne napravi za genetike prilagodbe."
Ekaterina je okretala kocku na sve strane, prouavajui portrete iz svih kutova. Miles, virei preko njezina ramena, ree odluno samome sebi kako je najvjerojatnije sva srea to je njegov holovid nezanimljivo blastularnih Arala Alexandera i HelenJNfatalije ostao na Kestrelu zajedno s ostatkom prtljage. Ali moda e poslije imati priliku pokazati Belu
"Jeste li vas dvoje konano odluili to elite?" pitala je Garnet Peta.
"Za poetak, malu kvadru kao stoje Nicol." Belovo se lice smekalo, a onda naglo poprimilo svoj uobiajeni, ironini osmijeh. "Pod pretpostavkom da ja ipak zatvorim oi, skoim i zatraim dravljanstvo Zajednice."
Miles je zamiljao Garnet Petu i Dmitrija Corbeaua s cijelim nizom lijepe, sportski razvijene kvadrodjece. Ili Bela i Nicol, s pametnom i glazbeno nadarenom grupicom. Od toga mu se zavrtjelo u glavi. Roic, koji se doimao tiho
izbezumljenim, odmahnuo je glavom kad mu je Ekaterina ponudila da holopostavu pogleda izbliza.
"Ah", ree Bel. "Predstava poinje." Herm uzme natrag holo-kocku i iskljui je, pa je spremi na sigurno, duboko u dep svojih vreastih plavih hlaa do koljena, paljivo zatvarajui preklop.
Dok su oni razgovarali, gledalite se do kraja popunilo i sae elija sad je prualo zaklon paljivoj gomili ljudi u kojoj je bio i poprilian broj zbrda-zdola skupljenih prizema-ljaca, iako Miles nije ba za sve mogao razabrati jesu li graani Zajednice ili galaktiki posjetitelji. U svakom sluaju, veeras nije bilo ni jedne zelene barravarske uniforme. Svjetla su se priguila; amor se utiao, a nekoliko je posljednjih kvadara brzo poletjelo prema svojim loama i smjestilo se. Nekoliko je prizemaljaca, zaradivi time tihi prezirni smijeh kvadara koji su to primijetili, pogreno proraunalo svoje ubrzanje i zaglavilo se u sredini, odakle su ih spasili razvoai i odveli do njihovih loa. Elektrina je napetost ispunila zrak, udnovata mjeavina nade i straha koja prati svaku izvedbu uivo, zajedno s njezinim rizikom nesavrenstva i prilikom za velianstvenost. Svjetla su se jo vie priguila, sve dok samo plavobijela svjetlost zvijezda nije bacala odbljesak od nakupine sad prepunih loa u komori.
Bljesnula su svjetla, raskoan vodoskok crvenog, naranastog i zlatnog, a izvoai su ulebdjeli sa svih strana. Gromoglasno. Kvadri, miiavi i puni oduevljenja, u pripijenim brodskim trikoima, velianstveni i blistavi. Bubnjajui.
Nisam oekivao rune udaraljke. Ostale izvedbe u besteinskom stanju koje je Miles vidio, bile one plesne ili gimnastike, bile su sablasno tihe, s izuzetkom glazbe i zvunih efekata. Kvadri su sami proizvodili svoje zvukove i jo uvijek imali par ruku za igru pruanja ruku; bubnjari su se
sastajali u sredini, hvatali se za ruke, vrsto drali, izmjenjivali ubrzanje, okretali i prevrtali u uzorku koji se neprekidno mijenjao. Dvadesetak se mukaraca u besteinskom stanju uspijevalo savreno postaviti u sredinu kuglastog gledalita, pokreta tako kontroliranih da nisu doputali nikakve bone pomake dok se silina njihovih okreta, poniranja, izvijanja i preokretanja prenosila iz jednog njihova tijela u drugo i ponovno natrag. Zrak je pulsirao ritmom njihova bubnjanja; bubnjevi svih veliina, okrugli, izdueni, s dvije glave; na njima nisu svirali samo oni koji su ih drali, neki su bubnjevi letjeli izmeu plesaa, u za oko i uho zapanjujuoj mjeavini glazbe i ongli-ranja, a da nikad nisu propustili ritam ili udarac. Svjetla su plesala. Odrazi su prtali po zidovima, odabirui iz loa bljeskove podignutih dlanova, ruku, arene odjee, nakita, oparanih lica.
A onda je, kroz drugi ulaz, desetak kvadri odjevenih u plavo i zeleno, poskoilo u zakrivljenom uzorku koji se irio i pridruilo se plesu. Miles je mogao misliti samo na to kako bi onaj tko je prvi donio kastanjete u Kvadrosvemir morao odgovarati pred zakonom. Spletu zvuka udaraljki one su dodale kontrapunkt nalik na smijeh; samo bubnjevi i kastanjete, nikakvih drugih glazbala nije bilo. Nisu bila ni potrebna. Obla je komora odjekivala, prilino se tresui. Kradomice je pogledao u stranu; Ekaterinine su usne bile razdvojene, oi rairene i blistave, nimalo suzdrano upijajui sav ovaj rascvali sjaj.
Miles je razmiljao o barravarskoj limenoj glazbi. Nije bilo dovoljno to to su ljudska bia inila neto tako teko kao to je uenje sviranja na glazbalu. Poslije toga su to inila u grupama. Usput hodajui. U sloenim koracima. A onda su se jedna s drugima natjecala tko e to uiniti bolje. Vrsnost, ovakva vrsnost, nikad ne moe imati zdravu ekonomsku opravdanost. To se ini na ast domovini,
ili narodu, ili na slavu boju. Iz radosti pripadanja ljudskom rodu.
Komad je trajao dvadesetak minuta, sve dok plesai nisu ostali bez daha, a znoj je letio od njih u sitnim kaplji-cama koje su u svjetlucavim prugama brzo nestajale u tami, no oni su se i dalje okretali i grmjeli. Miles se morao sprijeiti u tome da iz suuti prema njima pone hiperven-tilirati, sranog ritma usklaenog s njihovim ritmovima. A onda se, u posljednjoj velikoj provali radosnih zvukova, pokretna mrea etverorukih mukaraca i ena nekako razdvojila u dva lanca koja su odlebdjela kroz izlaze iz kojih su se pojavili, kako se inilo, jo prije Otkrivenja.
Ponovno tama. Tiina je bila poput udarca; iza sebe, Miles je uo kako je Roic izdahnuo s potovanjem i eznutljivo, kao ovjek koji se, vrativi se kui iz rata, prvi put oputa u vlastitom krevetu.
Aplauz  pljesak ruku, dakako  odjekne prostorijom. Sad se nitko iz barravarskog drutva, pomislio je Miles, nije morao pretvarati daje oduevljen kvadarskom kulturom.
Komora se ponovno priguila kad se kroz etiri ulaza pojavio orkestar i razmjestio se na poloaje oko cijelog velikog prozora. Pedesetak kvadara nosilo je uobiajeni raspon glazbala  sva su bila akustina, kako mu je opinjeno priapnula Ekaterina. Ugledali su Nicol kojoj su dva kvadra pomagala nositi i postaviti harfu koja je gotovo izgledala kao obina harfa, kao i njezin dvostrani cimbal koji se iz ovog kuta inio kao dosadna izduena kutija. Ali komad koji je slijedio ukljuivao je njezin solo na cimbalu, a njezino je lice kao od slonovae bilo u sreditu svjetala, a glazba koja je izlazila ispod njezine etiri munjevite ruke bila je sve samo ne dosadna. Zraila je, bila eterina, lomila je srce, punila nabojem.
Miles je pretpostavljao kako je Bel ovo vidio ve na desetke puta, ali herm se doimao jednako opinjenim kao i svaki pridolica. Nije samo osmijeh ljubavnika rasvijetlio Belove oi. Da. Ne bi je volio kako spada da istodobno ne voli i njezinu lakoumnu, raskonu i rastronu vrsnou. Ni jedan ljubomorni ljubavnik, pohlepan i sebian, ne bi je mogao sauvati za sebe; ona se morala izliti prema svijetu ili eksplodirati na svom izvoru. Dobacio je pogled prema Ekaterini i pomislio na njezine velianstvene bar-ravarske vrtove koji su joj ovdje tako nedostajali. Neu te jo dugo drati daleko od njih, to ti obeavam, ljubavi.
Uslijedila je kratka stanka dok su kvadarski scenski radnici postavljali nekoliko tajanstvenih preki i sipki koje su pod udnim kutovima strile iz unutranjosti kugle. Garnet Peta, koja je lebdjela postrance u odnosu na Mile-sa, preko ramena je promrmljala: "Sad slijedi komad koji obino ja izvodim. To je izvadak iz veeg djela, Aljeanova klasinog baleta Prelazak, u kojem se pripovijeda o selidbi naeg naroda kroz neksus do Kvadrosvemira. To je ljubavni duet izmeu Lea i Silver. Ja pleem Silver. Nadam se da moja zamjena nee previe zabrljati..." Prekinula se kad je odjeknula uvertira.
Dva lika, muki prizemaljac i plavokosa kvadra, doleb-djeli su iz suprotnih krajeva prostora, uzeli ubrzanje zavr-tjevi se oko nekoliko preki, pa se sastali u sredini. Ovaj put nije bilo bubnjanja, tek sladak, vedar zvuk orkestra. Noge Leova lika beskorisno su se vukle i Milesu je bio potreban trenutak da shvati kako ulogu plee kvadro s lanim nogama. Nain na koji je ena koristila kutno ubrzanje, privlaei ili irei razliite ruke dok se okretala ili vrtjela oko sebe, bio je upravo briljantno kontroliran, a promjene njezine putanje oko razliitih sipki precizne. Samo je nekoliko udaha i kritikih mrmljaja Garnet Pete Milesu ukazalo da je ono to gleda manje od savrenstva. Mukarac s lanim nogama bio je namjerno nespretan, i-
me je izazvao hihot kvadarske publike. Miles se s nelagodom promekoljio, shvaajui da gleda gotovo pa parodiju toga kako prizemaljci izgledaju u oima kvadara. Ali ljupki pokreti kojima mu je ena pomagala inili su se vie naklonima nego okrutnima. Bel se, smijeei se od uha do uha, nagnuo i apnuo Milesu u uho: "Sve je u redu. Leo Graf i treba plesati kao inenjer, budui daje to i bio."
Ljubavni dio cijele prie bio je posve jasan. inilo se kako ljubavni odnosi izmeu kvadara i prizemaljaca imaju dugu i asnu povijest. Milesu je palo na pamet kako su neki vidovi njegove mladosti mogli biti mnogo jednostavniji da je na Barravaru postojao repertoar romantinih pria u kojima su niski i obogaljeni tipovi bili junaci, a ne mutirani negativci. Ako je ovo bio uobiajen primjer, onda je bilo jasno kako je Garnet Peta bila kulturalno uvjetovana da igra Juliju svojem barravarskom Romeu. Samo, nemojmo ovaj put odigrati tragediju, moe?
Oaravajue se djelo primaknulo svom vrhuncu i dvoje je plesaa bilo pozdravljeno oduevljenim pljeskom publike prije nego to su se povukli. Upalila su se svjetla; vrijeme za stanku. Izvedbenu umjetnost u osnovi je ograniavala, shvati Miles, biologija  u ovom sluaju kapacitet ljudskog, kvadarskog ili prizemaljskog, mjehura.
Kad su se svi ponovno sastali u svojoj loi, zatekao je Garnet Petu kako Ekaterini objanjava kvadarske obiaje davanja imena.
"Ne, to nije prezime", rekla je Garnet Peta. "Kad je korporacija GalacTech stvorila kvadre, bilo nas je samo tisuu. Svaki je imao jedno ime kojemu je bila dodana brojana oznaka, a u tako malom broju svako je ime bilo jedinstveno. Kad su nai preci pobjegli u svoju slobodu, promijenili su ono to su brojevi oznaavali, ali su zadrali sustav jednog i jedinstvenog imena upisanog u registar. Imali smo na raspolaganju sve jezike Zemlje da iz njih iz-
-!**WW(BMP
vlaimo imena, tako da je prolo nekoliko narataja prije nego to je sustav postao optereen. Liste ekanja za ona popularnija imena bile su suludo dugake. Tad su izglasali doputenje udvajanja imena, ali samo ako ime dobije numeriki nastavak, tako da uvijek moemo razlikovati jednog Lea od drugog Lea. Kad umrete, va broj se vraa u bubanj na ponovno izvlaenje."
"U svojoj ekipi za utovar imam jednoga koji je Leo Devedeset Deveti", ree Bel. "To je najvii broj na koji sam dosad naiao. ini se da ljudi vie vole niske brojeve, a najbolje je kad ih uope nema."
"Ja nikad nisam srela ni jednu drugu Garnet", ree Garnet Peta. "Kad sam posljednji put provjeravala, u cijeloj ih je zajednici bilo negdje osam."
"Kladim se da e ih biti i vie", ree Bel. "A to e biti tvoja krivnja."
Garnet Peta prasnula je u smijeh. "Da barem!"
Drugi je dio predstave bio jednako dojmljiv kao i prvi. Tijekom jednog od glazbenih interludija, Nicol je imala izvrstan solo na harfi. Otplesali su jo dva velika grupna komada, jedan apstraktan i matematiki, drugi narativan, oito zasnovan na traginoj prii o svemirskoj katastrofi iz proteklog narataja. U finalu su se svi smjestili u sredinu, za posljednji vrtoglavi, estoki vihor, a bubnjari, svi-raice kastanjeta i orkestar udruili su se kako bi pruili glazbenu pratnju koja se mogla opisati samo kao masivna.
Milesu se inilo kao daje predstava i prebrzo zavrila, ali krono mu je otkrio kako je u ovom snu proveo etiri sata. Zahvalno se, ali bez obvezivanja, pozdravio s Garnet Petom. Dok su Bel i Nicol u balonu pratili troje Barrava-raca natrag na Kestrel, on je razmiljao o tome kako kulture pripovijedaju same sebi i, kroz to, same o sebi. Vie od iega, balet je odavao poast kvadarskom tijelu. Nikako nije bilo mogue zamisliti prizemaljca koji odlazi s
kvadrobaleta jo uvijek uvjeren kako su etveroruki ljudi obogaljeni mutanti i invalidi. ovjek bi s predstave  kao to je Corbeauov sluaj pokazao  mogao ak izai i besteinski zaljubljen.
Nije svako obogaljujue oteenje bilo vidljivo oku. Ovo ga je sportsko oduevljenje prisjetilo da prije spavanja provjeri svoje modane kemijske razine i vidi kad bi se ponovno mogao dogoditi njegov sljedei napadaj.
vlaimo imena, tako da je prolo nekoliko narataja prije nego to je sustav postao optereen. Liste ekanja za ona popularnija imena bile su suludo dugake. Tad su izglasali doputenje udvajanja imena, ali samo ako ime dobije numeriki nastavak, tako da uvijek moemo razlikovati jednog Lea od drugog Lea. Kad umrete, va broj se vraa u bubanj na ponovno izvlaenje."
"U svojoj ekipi za utovar imam jednoga koji je Leo Devedeset Deveti", ree Bel. "To je najvii broj na koji sam dosad naiao. ini se da ljudi vie vole niske brojeve, a najbolje je kad ih uope nema."
"Ja nikad nisam srela ni jednu drugu Garnet", ree Garnet Peta. "Kad sam posljednji put provjeravala, u cijeloj ih je zajednici bilo negdje osam."
"Kladim se da e ih biti i vie", ree Bel. "A to e biti tvoja krivnja."
Garnet Peta prasnula je u smijeh. "Da barem!"
Drugi je dio predstave bio jednako dojmljiv kao i prvi. Tijekom jednog od glazbenih interludija, Nicol je imala izvrstan solo na harfi. Otplesali su jo dva velika grupna komada, jedan apstraktan i matematiki, drugi narativan, oito zasnovan na traginoj prii o svemirskoj katastrofi iz proteklog narataja. U finalu su se svi smjestili u sredinu, za posljednji vrtoglavi, estoki vihor, a bubnjari, svi-raice kastanjeta i orkestar udruili su se kako bi pruili glazbenu pratnju koja se mogla opisati samo kao masivna.
Milesu se inilo kao daje predstava i prebrzo zavrila, ali krono mu je otkrio kako je u ovom snu proveo etiri sata. Zahvalno se, ali bez obvezivanja, pozdravio s Garnet Petom. Dok su Bel i Nicol u balonu pratili troje Barrava-raca natrag na Kestrel, on je razmiljao o tome kako kulture pripovijedaju same sebi i, kroz to, same o sebi. Vie od iega, balet je odavao poast kvadarskom tijelu. Nikako nije bilo mogue zamisliti prizemaljca koji odlazi s
kvadrobaleta jo uvijek uvjeren kako su etveroruki ljudi obogaljeni mutanti i invalidi. ovjek bi s predstave  kao to je Corbeauov sluaj pokazao  mogao ak izai i besteinski zaljubljen.
Nije svako obogaljujue oteenje bilo vidljivo oku. Ovo ga je sportsko oduevljenje prisjetilo da prije spavanja provjeri svoje modane kemijske razine i vidi kad bi se ponovno mogao dogoditi njegov sljedei napadaj.
V
n
F c r
i
SEDMO POGLAVLJE
Milesa je probudio zvuk kuckanja na vratima kabine. "Milorde?" zauo se prigueni Roicov glas. "Admiral Vorpatril eli razgovarati s vama. Spojen je na osiguranu komkonzolu u asnikom salonu."
Kakvo god nadahnue daje iz njegova primozga isplu-talo prema svijesti u ovoj pospanoj meuigri izmeu sna i buenja, sad je neopozivo nestalo. Miles je zastenjao i u zamahu siao sa svog leaja. Ekaterinina se ruka pruila s gornjeg kreveta i ona je mutnim oima virnula prema njemu; dodirnuo ju je i proaptao: "Spavaj dalje, ljubavi." Ona se mrcnuvi sloila i okrenula na drugu stranu.
Miles proe rukama kroz kosu, dograbi svoj sivi sako, prebaci ga preko donjeg rublja i bosonog otapka u hodnik. Dok su se hermetika vrata, itei, zatvarala za njim, on pogleda svoj krono. Budui da se Kvadrosvemir nije morao zamarati nezgodnim planetarnim rotacijama, u cijelom su lokalnom prostoru imali istu vremensku zonu, na koju su se Miles i Ekaterina, putujui ovamo, navodno priviknuli. No dobro, nije bila sredina noi, nego rano jutro.
Miles je sjeo za stol u asnikoj blagovaonici, poravnao sako, zakopao ovratnik i dodirnuo kontrolnu plou svojeg stolca. Iznad vid-ploe pojavie se glava i poprsje admi-
rala Vorpatrila. Bio je budan, odjeven, obrijan i uz desnu ruku je imao alicu kave, prokletnik.
Vorpatril odmahne glavom, vrsto stisnutih usnica. "Kako ste, do avola, znali?" zahtijevao je odgovor. Miles stisne kapke. "Kako, molim?" "Moj mije glavni lijenik upravo poslao nalaz Soliano-va uzorka krvi. Bila je umjetno proizvedena, vjerojatno najkasnije dvadeset i etiri sata prije nego to je izlivena na palubu."
"Oh." Do sto avola. "To je... nezgodno." "Ali to to znai? Je li ovjek jo uvijek negdje, iv? Bio sam se spreman zakleti da nije dezertirao, ali moda je Brun bio u pravu."
Kao i sat koji stoji, i idioti su katkad precizni. "Morat u razmisliti o ovome. To zapravo ne dokazuje ni daje So-lian iv, a ni daje mrtav. To ak nuno ne dokazuje ni da nije ubijen tamo i da mu nije jednostavno prerezano grlo." Orunik Roic, bog ga blagoslovio na vijeke vjekova, poloio je alicu kave iz koje se dizala para uz Milesov lakat, pa se povukao na svoj poloaj pokraj vrata. Miles je proistio usta, ako ve ne i mozak, prvim srktavim gutljajem, a onda otpio i drugi, kako bi dobio na vremenu za razmiljanje.
Vorpatril je bio u prednosti, kako s kavom, tako i s proraunima. "Bismo li ovo trebali prijaviti Zapovjedniku Vennu? Ili... ne bismo?"
Miles ispusti grlen, sumnjiav zvuk. Jedina njegova diplomatska prednost, jedino to mu je ovdje davalo, takorei, tlo pod nogama, bila je mogunost da je Soliana ubio nepoznati kvadro. No inilo se kako je sad sve to postalo jo vie problematino. "Ta je krv morala biti negdje proizvedena. Ako ovjek ima pravu opremu, to je lako, a ako nema, onda je nemogue. Treba pronai svu takvu op-
remu na postaji  ili na privezanim brodovima  i mora se pokazati da je to izvedeno na jednom od tih mjesta. Mjesto plus vrijeme mora nas odvesti do osobe. Postupak eliminacije. To su koraci..." Miles zastane, oklijevajui, a onda ipak nastavi, "za koje su lokalni policajci osposobljeniji od nas. Ako im se moe vjerovati."
"Vjerovati kvadrima? Teko!"
"Kakvog bi oni razloga mogli imati da nam lau ili nas navode na krivi trag?" Zaista, kakvog? "Ja moram djelovati preko Peatnice Greenlaw i Venna. Sam po sebi, na Postaji Graf nemam nikakvih ovlasti." No dobro, bio je tu Bel, ali Bela treba koristiti tedljivo, kako se ne bi unitio hermov lani identitet.
elio je doi do istine. alosno je morao priznati i to kako bi vie volio da sam ima monopol na nju, barem dok ne bude imao vremena razmisliti kako da ovu igru odigra u najboljem barravarskom interesu. Pa ipak, ako istina ne bude nama na korist, to to govori o nama, ha? Protrlja svoju ekinjavu bradu. "To ipak jasno pokazuje kako ono to se dogodilo u tom tovarnom prostoru, bilo ubojstvo ili muljanje, nije bilo spontano nego unaprijed planirano. Ja preuzimam na sebe da s Peatnicom i Vennom porazgova-ram o tome. Razgovori s kvadrima ionako su moj posao." Koji sam, vjerojatno, zasluio svojim grijesima. Kojeg sam boga ovaj put razbjesnio? "Hvala vam, admirale, i molim vas da u moje ime zahvalite flotnom lijeniku na dobro obavljenu poslu."
Na ovo je priznanje Vorpatril odgovorio nevoljko zadovoljnim kimanjem, a Miles prekine vezu.
"Prokletstvo", promrmljao je svadljivo, mrtei se prema praznom prostoru. "Zato tu informaciju nitko nije pokupio u prvom pokuaju? Nije moj posao da budem prokleti forenzini patolog."
I
"Rekao bih da..." poeo je orunik Roic, pa se zaustavio. "Ovaj... je li to bilo pitanje, milorde?"
Miles se okrenuo u komkonzolnom stolcu. "Retoriko, ali ima li odgovor?"
"Pa, milorde", ree Roic srameljivo. "Problem je u ovdanjim razmjerima. Postaja Graf je prilino veliko svemirsko stanite, ali je zapravo, prema barravarskim mjerilima, mali grad. Svi ljudi koji dou iz svemira uglavnom potuju zakon, na izvjesne naine. Ima toliko sigurnosnih pravila. Pretpostavljam da oni ovdje nemaju esto ubojstva."
"A koliko ste ih vi prosjeno imali u Hassadaru?" Postaja Graf hvalila se s otprilike pedeset tisua stanovnika; broj stanovnika glavnog grada Okruga Vorkosiganovih ovih se dana pribliavao broju od pola milijuna.
"Pa, u prosjeku, moda jedno ili dva mjeseno. I nisu se pojavljivala ravnomjerno. inilo se da stiu u valovima, poslije kojih smo imali mirna razdoblja. ee ljeti nego zimi, osim u doba Zimoslave. U to doba ima mnogo viestrukih. Naravno, veina njih nije tajanstvena. Ali, vidite, ak ni u Hassadaru nije bilo dovoljno zaista udnih ubojstava da bi nai forenziari bili u dobroj kondiciji. Nae je lijeniko osoblje uglavnom bilo sastavljeno od honorara-ca s Okrunog sveuilita koji bi dolazili po potrebi. Ako bi se ikad pojavilo neto zaista udno, pozvali bismo jednog od kriminalistikih istraitelja lorda Vorbohna iz Vor-barr Sultane. Tamo vjerojatno imaju ubojstva svaki dan  i to razna, pa imaju i razna iskustva. Kladim se da Zapovjednik Venn ak nema ni forenzini odjel, samo nekakve kvadrodoktore koje tu i tamo pozove. Prema tome, ja ne bih od njih oekivao, ovaj, CarSigovska mjerila na kakva ste vi naviknuti, milorde."
"To je... zanimljivo gledite, orunie Roic. Hvala ti." Miles otpije jo jedan gutljaj kave. "Solian..." ree on za-
ad
je
n
o i i i
miljeno. "Jo ne znam dovoljno o Solianu. Je li imao neprijatelja? Prokletstvo, je li taj ovjek imao i jednog prijatelja? Ili ljubav? Ako jest ubijen, je li to bilo iz profesionalnih ili iz privatnih razloga? To je golema razlika."
Miles je preletio Solianov vojni dosje tijekom etape putovanja prema brodu i nije pronaao nita iznimno. Ako je taj ovjek ikad i bio u Kvadrosvemiru, to je svakako bilo prije nego to se, est godina ranije, pridruio Carskoj slubi. Prije ovog putovanja bio je na jo dva, s drugim flotnim konzorcijima i drugim vojnim pratnjama; ini se da njegovo iskustvo nije ukljuivalo nita uzbudljivije od izlaenja na kraj s pokojim pijanim lanom posade ili ratobornim putnikom.
U prosjeku, vie od polovice vojnog osoblja na svakoj turi po neksusu, meusobno se ne poznaje. Ako je Solian pronaao prijatelje  ili neprijatelje  u tjednima nakon to je ova flota isplovila s Komarra, oni su gotovo nuno morali biti na Idrisu. Daje nestao u trenutku kad se Idris tek usidrio, Miles bi profesionalne mogunosti vezao iskljuivo uz brod, ali deset dana na navozu vie je nego dovoljno vremena da zabadalo iz slube osiguranja upadne u nevolju i sa stanovnicima postaje.
Iskapio je alicu i utipkao Vennov broj u konzolu na stolcu. inilo se daje i zapovjednik kvadarskog osiguranja rano doao na posao. Njegov je osobni ured oito bio na besteinskoj strani postaje. Na vid-ekranu doimao se kao da lebdi bono u odnosu na Milesa, a u gornjoj je desnoj ruci vrsto drao krukoliku tikvicu s kavom. Promrmljao je pristojno: "Dobro jutro, lorde Revizore Vorkosigan", ali je rijeima izraenu pristojnost potkopao time to se nije uspravio iz potovanja prema Milesu koji je morao nainiti svjestan napor da se ne nakrivi u svom stolcu. "to mogu - > uiniti za vas?"
"Nekoliko stvari, ali najprije imam jedno pitanje. Kad se dogodilo posljednje ubojstvo na Postaji Graf?"
Vennove su se obrve trznule. "Imali smo jedno prije otprilike sedam godina." "Ah, a prije toga?" "Tri godine prije, mislim." Pravi val zloina. "Jeste li vi bili na elu tih istraga?"
"Pa, to se dogodilo prije mog imenovanja  ja sam postao Voa osiguranja Postaje Graf prije otprilike pet godina. Ali nije se ba imalo mnogo toga istraiti. Oba osumnjienika bili su prizemaljci u tranzitu  jedan je ubio drugoga prizemaljca, a drugi kvadra s kojim se upustio u glupu svau oko plaanja rauna. Krivnju su potvrdili svjedoci i ispitivanje brzopentom. Moram primijetiti da su u te stvari gotovo uvijek umijeani prizemaljci."
"Jeste li ikad prije istraivali tajanstveni zloin?"
Venn se uspravio, oito kako bi se djelotvornije mogao namrtiti prema Milesu. "Ja vas uvjeravam kako smo moji ljudi i ja u potpunosti upoznati s odgovarajuim postupcima."
"Bojim se, Zapovjednice Venn, da se od te procjene moram ograditi. Primio sam neke prilino neobine vijesti. Naloio sam flotnom lijeniku da ponovno pregleda uzorak Solianove krvi. ini se daje reena krv bila umjetno proizvedena, vjerojatno uz uporabu izvornog uzorka ili primjerka prave Solianove krvi ili tkiva. Moda biste voljeli da vai forenziari  tko god oni bili  ponove ispitivanja na pohranjenom dokazu iz tovarnog prostora i potvrde ovo."
Vennovo se mrtenje produbilo. "Znai... ipak je dezertirao  nije bio ubijen! Nikakvo udo da nismo mogli pronai tijelo!"
"Srljate  i to trkom, rekao bih. Mogu vam zajamiti da je cijeli scenarij postao iznimno mutan. Dakle, moj je
zahtjev da locirate sva postrojenja na Postaji Graf u kojima je mogla biti izvedena takva sinteza tkiva, te provjerite je li zabiljeeno provoenje takve serije i za koga. A kad smo ve kod toga, provjerite je li to bilo mogue provesti tako da ne bude zabiljeeno. Mislim da sa sigurnou moemo pretpostaviti kako je onaj tko je to uinio, bio to So-lian ili netko drugi, silno elio ostati neotkriven. Lijenik je izvijestio kako je krv najvjerojatnije bila proizvedena ne vie od dvadeset etiri sata prije nego to je prolivena, ali kako bismo bili sigurni, neka istraga bude provedena unatrag sve do dana kad je Idris pristao uz dok."
"Ja... svakako razumijem vau logiku." Venn podigne svoju tikvicu s kavom do usta i stisne je, a onda je odsutno premjesti u svoju donju lijevu ruku. "Da, svakako", ponovi on vlastite rijei, samo neto tie. "Osobno u se za to pobrinuti."
Miles je bio zadovoljan to je Venna uspio izbaciti iz ravnotee upravo do stupnja na kojem mu je postalo tako neugodno da e poduzeti djelotvornu akciju, a da ga pritom nije zamrznuo u obrambenom poloaju. "Hvala vam."
Venn doda: "Lorde Vorkosigan, vjerujem da i Peatni-ca Greenlaw jutros eli razgovarati s vama."
"Vrlo dobro. Ako vam nije teko, moete joj prespojiti moj poziv."
inilo se da je Peatnica jutarnji tip, ili je svoju kavu popila prije. Na holovidu se pojavila odjevena u drugaiji sloeni haljetak, stroga i potpuno budna. Moda vie iz diplomatske navike nego iz elje da mu ugodi, okrenula se udesno kako bi se poravnala s Milesom.
"Dobro jutro, lorde Revizore Vorkosigan. Na molbe putnika sa zaplijenjene komarrske flote odgovorila sam tako da sam uredila da se sastanete s njima u deset nula nula. Moete se sastati s njima i odgovoriti na njihova pi-
tanja u veem od dva hostela u kojima su trenutano smjeteni. Luki kapetan Thorne doekat e vas pred vaim brodom i povesti vas tamo."
Milesova se glava trznula unatrag na ovo kavalirsko uredovanje njegovim vremenom i pozornou, a potez izravnog pritiska da se i ne spominje. S druge pak strane... to e mu isporuiti prostoriju punu sumnjivaca, upravo onih ljudi koje je elio prouiti. Kompromisno se na pola puta izmeu razdraljivosti i gorljivosti naao tako to je bezbojno primijetio: "Hvala vam to ste me obavijestili. A to zapravo zamiljate da bih im ja mogao rei?"
"To moram prepustiti vama. Ti su ljudi ovamo doli s vama Barravarcima; oni su vaa odgovornost."
"Gospoo, kad bi bilo tako, svi bi oni sad ve bili na putu. Onaj tko nema mo ne moe imati ni odgovornost. Vlasti Zajednice su te koje su ih smjestile u kuni pritvor, iz ega proizlazi da su vlasti Zajednice te koje ih moraju osloboditi."
"Kad dovrite plaanje globa, trokova i rauna koje su vai ljudi ovdje nainili, bit emo i vie nego sretni da ih pustimo."
Miles se tanko nasmijeio, pa isprepleo prste na povrini stola. Poelio je da su nove karte koje su mu jutros podijeljene barem malo manje dvosmislene. No ipak joj je ponovio vijesti o proizvedenom uzorku Solianove krvi, dobrano zainjene aljenjem to kvadarska sluba osiguranja nije tu neobinu injenicu ustanovila prije. Ona mu je smjesta uzvratila, ba kao i Venn, tvrdnjom kako je to dokaz koji vie podupire teoriju o dezerterstvu nego onu o ubojstvu.
"Dobro", ree Miles. "Onda neka nam osiguranje Zajednice pokae ovjeka. Sposobnoj policiji ne bi trebalo biti teko pronai stranog prizemaljca koji se seta Kvadrosve-mirom. Jasno, pod uvjetom da se uope trude pronai ga."
"Kvadrosvemir", odvratila je ona frkui, "nije totalitarno ureen. Kao to je va porunik Solian moda uoio. Moda su upravo naa jamstva slobode kretanja i osobne privatnosti ono to gaje privuklo da se ovdje odvoji od svojih bivih drugova."
"Pa zato onda nije zatraio azil, kao zastavnik Cor-beau? Ne. Strahovito se bojim da ovo nije sluaj nestalog ovjeka, nego nestalog lesa. Mrtvi ne mogu vikati i traiti pravdu; dunost je ivih da to uine u njihovo ime. A to je moja odgovornost, gospoo, prema mojim ljudima."
U tom su tonu zakljuili razgovor; Miles se mogao samo nadati da joj je zagorao jutro u jednakoj mjeri kao i ona njemu. Prekinuo je kom-vezu i protrljao zatiljak. "Ngh. Kladim se da u ovime biti zauzet cijeli dan." Podigao je pogled prema Roicu, iji se straarski poloaj pokraj vrata slegnuo u oputenost, a ramena je oslonio o zid. "Roic."
Roic se smjesta uspravio. "Milorde?" "Jesi li ti ikad vodio kriminalistiku istragu?"  \_ "Pa, ja sam uglavnom straario na ulicama. Ali bio sam u pratnji i pomagao viim asnicima u nekoliko sluajeva prijevare i tvornih napada. I u jednom sluaju otmice. Vratili smo je ivu. Nekoliko sluajeva nestalih osoba. Oh, i otprilike desetak ubojstava, iako, kao to sam rekao, nisu ba bila tajanstvena. Tu je bilo i niz palea u ono doba kad"
"U redu je." Miles mahne rukom kako bi zaustavio ovu blagu poplavu prisjeanja. "elim da za mene obavi neke detaljne poslove u vezi sa Solianom. Najprije, raspored. elim da pronae svaku zabiljeenu stvar koju je taj ovjek uinio. Njegove straarske izvjetaje, gdje je bio, to je jeo, kad je spavao  i s kim, ako s nekim jest  minutu po minutu, odnosno onako detaljno kako bude mogao, od vremena kad je nestao pa unatrag dokle ide. Pogotovo
me zanimaju kretanja izvan broda i vrijeme koje nije pokriveno izvjetajima. A onda elim osobni kut  razgovaraj s posadom i kapetanom Idrisa, pokuaj saznati sve to moe o tom momku. Pretpostavljam da ti ne moram odrati predavanje o razlici izmeu injenice, nagaanja i glasine?"
"Ne, milorde. Ali..."
"Obeavam ti da e ti Vorpatril i Brun pruiti punu suradnju i pristup svim podacima. Ako se to ne bude dogodilo, obavijesti me." Miles se nasmijeio pomalo smrknuto.
"Ne radi se o tome, milorde. Ako ja budem zabadao nos u stvari flote admirala Vorpatrila, tko e se brinuti za vau osobnu sigurnost na Postaji Graf?"
Miles je uspio progutati svoje bezbrino Nee mi biti potreban tjelohranitelj, sjetivi se da  prema njegovoj omiljenoj teoriji  postajom, moda, u najdoslovnijem smislu te rijei, lebdi oajni ubojica. "Uzet u sa sobom kapetana Thornea."
Roic je izgledao sumnjiavo. "Ne mogu se sloiti, milorde. On je  ono je  nije ak ni s Barravara. to vi, zapravo, znate o, ovaj, lukom kapetanu?"
"Mnogo toga", uvjeravao gaje Miles. U svakom sluaju, nekad sam znao. Poloio je dlanove na stol i odgurnuo se na noge. "Solian, Roic. Pronai mi Soliana. Ili njegov trag od krunih mrvica. Bilo to."
"Pokuat u, milorde."
Vrativi se u ono to je u mislima poeo smatrati njihovim ormarom, Miles sretne Ekaterinu koja se vraala s tuiranja i ponovno bila odjevena u crvenu tuniku i crne tajice. Izveli su manevar kako bi se uspjeli poljubiti, pa on ree: "Protiv moje volje ugovoren mi je sastanak. Gotovo smjesta moram poi na postaju."
"Ali sjetit e se obui hlae?"
On klizne pogledom niz svoje gole noge. "Imao sam to u planu, da."
Oi su joj zaplesale. "Izgleda odsutno. Uinilo mi se sigurnijim da pitam."
On se nasmijeio od uha do uha. "Pitam se, koliko bih se udno mogao ponaati prije nego to bi kvadri neto rekli?"
"Ako je suditi prema nekim priama koje mi je moj ujak Vorthvs ispriao o Carskim revizorima iz proteklih narataja, mnogo udnije od ovoga."
"Ne, bojim se da bi samo nai odani Barravarci bili ti koji bi se morali ugristi za jezik." Dograbio je njezinu ruku i zavodljivo je protrljao. "Ide sa mnom?"
"A to e raditi?" zapitala je ona, s hvalevrijednom sumnjiavou.
"Objanjavati galaktikim putnicima trgovake flote da ne mogu za njih uiniti ni jednu jedinu prokletu stvar i da su zaglavljeni ovdje sve dok Peatnica ne promijeni stav, hvala vam lijepa i provedite ugodan ostatak dana."
"To zvui kao zaista... nezahvalan posao."
"To je bila prva pretpostavka na mom popisu nagaanja."
"Grofica je, prema tradiciji, neka vrsta grofove pomonice. Revizorova ena, meutim, nije Revizorova pomonica", ree ona odlunim glasom koji je Milesovu uhu zaz-vuao poput onoga njezine tete  profesorica Vorthvs i sama je bila iskusna Revizorova supruga. "Nicol i Garnet Peta dogovorile su se da e me danas ujutro izvesti i pokazati mi kvadarsko vrtlarstvo. Ako nema nita protiv, ja u se drati svog izvornog plana." Ovo je razborito odbijanje ublaila jo jednim poljupcem.
Bljesak krivnje natjerao gaje na grimasu. "Bojim se da Postaja Graf nije ona vrsta razonode koju smo imali na umu za svoj medeni mjesec."
"Oh, ja se dobro zabavljam. Ti si taj koji se mora baviti svim tim napornim ljudima." Sloila je facu, a on se ponovno prisjetio njezine navike da se povue duboko u sebe kad bi je neto bolno shrvalo. Utvarao si je da se to ovih dana dogaa neto rjee. U potaji mu je, tijekom posljednjih godinu i pol, predstavljalo veliko zadovoljstvo promatrati njezino rastue samopouzdanje i oputanje u ulozi lady Vorkosigan. "Moda se, ako bude slobodan za objed, moemo sastati pa si moe dati oduka", dodala je, prizvukom nekoga tko nudi zamjenu talaca. "Ali ne i ako te budem morala podsjeati da vae i guta."
"Samo ako nam serviraju tepih." Ovo je izazvalo smijeak; oprotajni mu je poljubac, dok je odlazio prema tuu, unaprijed olakao srce. Razmiljao je o tome kako su, iako se on mogao smatrati sretnim to se sloila poi s njim u Kvadrosvemir, svi na Postaji Graf, od Vorpatrila i Peatnice nanie, zbog toga mnogo sretniji.
Posade sva etiri komarrska broda koji su sad bili blokirani na svojim navezima, bile su utjerane u jedan hostel i drane tamo pod strogom paskom. Kvadarke vlasti pravile su se da ni za to ne optuuju putnike, raznoliku drubu galaktikih poslovnih ljudi, koji su se, zajedno sa svojim dobrima, pridruili konvojima tijekom raznih dijelova putne rute, zato to je to bio najjeftiniji prijevoz koji je iao u njihovu smjeru. Ali naravno, nisu mogli ostati na brodovima na kojima nije bilo posade, pa su bili premjeteni u dva druga, mnogo raskonija hostela.
U teoriji, bivi putnici mogli su se slobodno kretati postajom, a najtei pred njih postavljeni zahtjev bio je taj da ulazak i izlazak moraju zabiljeiti kod nekolicine kva-
darskih straara  naoruanih samo oamutima, primijetio je u prolazu Miles  koji su stajali na vratima hoste-la. Nije se ak radilo ni o tome da putnici zakonski nisu mogli napustiti Kvadrdsvemir, no teret koji su sa sobom vukli bio je jo uvijek zaplijenjen na brodovima kojima je svaki od njih putovao. I tako su bili zadrani ovdje na naelu majmuna kojemu se ruka zaglavila u staklenci punoj oraia, ne elei pustiti ono to nisu mogli izvui. "Rasko" hostela pokazala se kao jo jedna kvadarska kazna, budui da je obvezni boravak u njima iao na troak ko-marrske flotne korporacije.
Predvorje hostela Milesovu se pogledu inilo lano grandioznim, s visokim stropom u obliku kupole na kojem je bilo simulirano jutarnje nebo kojim lete oblaci i koji je, vjerojatno, u jednom danu prolazio cijeli ciklus  od izlaska sunca, zalaska sunca i noi. Miles se zapitao koju planetarnu konstelaciju strop prikazuje i je li, moda, prilagodljiv, tako da moe polaskati podrijetlu onih koji su tog dana u prolazu. Golem otvoreni prostor bio je u razini prvog kata opasan balkonom s kojega se vidio salon, restoran i bar u kojima su se gosti mogli sastajati, pozdravljati i jesti. U sreditu je predvorja bio smjeten aranman od upljih, valjkastih mramornih stupova, otprilike do visine struka, na kojem se nalazila golema, dvostruko zakrivljena debela staklena ploa na kojoj je poivao velik i sloen aranman ivog cvijea. Gdje je na Postaji Graf raslo takvo cvijee? I promatra li Ekaterina ba u ovom trenutku njegovo izvorite?
Kao dodatak uobiajenim cijevnim dizalima, iroko zavojito stubite vodilo je iz predvorja dolje, prema razini konferencijske dvorane. Bel je poveo Milesa niza stube, prema korisnijoj prostoriji za sastanke koja se nalazila na nioj razini.
Prostoriju su zatekli pretrpanu. U njoj se nalazilo osamdesetak gnjevnih pojedinaca, kako se inilo, svih
rasa, modnih stilova, planetarnih podrijetla i rodova koji su postojali u neksusu. Galaktiki trgovci s otro izbrue-nim smislom za vrijednost svoga vremena i bez barravar-skih kulturnih inhibicija vezanih uz Carske revizore, izlili su viednevnu nagomilanu frustraciju na Milesa istog trenutka kad je uao kroz vrata i stao pred njih. etrnaest je jezika prolazilo kroz devetnaest razliitih vrsta prevodilakih strojeva od kojih je nekoliko, zakljuio je Miles, bilo kupljeno na rasprodaji od proizvoaa koji su zaslueno bankrotirali. Dodue, njegovi odgovori na baranu vatru pitanja nisu predstavljali posebno optereenje za strojeve, budui da se devedeset posto njih svodilo na: "Jo ne znam" i "Pitajte Peatnicu Greenlaw". Kad je ovu posljednju litaniju ponovio po etvrti put, konano su ga doekali jednoglasnim, uzrujanim lelekom: "Ali ona je rekla da pitamo vas\" Izuzetak je bio jedino prevodilaki stroj koji se trenutak poslije oglasio s: "Travnjak vlada morski lovac zapitkuje visinska jedinica."
Miles se dogovorio s Belom da mu neupadljivo pokae one ljude koji su ga pokuali podmititi kako bi oslobodio njihov teret. Potom je sve putnike s Idrisa koji su ikad upoznali porunika Soliana zamolio da ostanu i iznesu mu svoja iskustva. Ovo je zapravo uspjelo izazvati odreen dojam da Vlasti Neto Poduzimaju, pa su se ostali odvukli van tek uz puko gunanje.
Iznimka je bio pojedinac kojega je, poslije nesigurne stanke, Milesovo oko odredilo kao betanskog hermafrodi-ta. Bio je visok za herma, a starosti na koju je ukazivala srebrna kosa proturjeili su vrsto dranje i gipki pokreti. Da je pojedinac bio s Barravara, Miles bi ga oznaio kao zdravog ezdesetogodinjaka koji se bavi sportom  stoje vjerojatno znailo da je napunio betansko stoljee. Dugi sarong s tamnim, konzervativnim uzorkom, koulja s visokim ovratnikom i sako s dugim rukavima kojim se Be-tanac branio od onoga stoje nesumnjivo smatrao prohlad-
nim vremenom na Postaji, te fine kone sandale inile su njegovo odijelo betanskog kroja koje se doimalo skupim. Naoite crte lica bile su orlovske, a oi tamne i bistre, od onih koje dobro zapaaju. Ta se izvanredna elegancija Mi- lesu inila kao neto to je trebao upamtiti, ali nije uspio izotriti svoj prigueni osjeaj da mu je ta osoba poznata. Prokleto krioniko zamrzavanje  nije mogao procijeniti radi li se o istinskom prisjeanju, umrljanom  kao to su i mnoga druga bila  neuralnim traumama postupka oivljavanja, ili lanoj, jo vie iskrivljenoj uspomeni.
"Luki kapetane Thorne?" ree herm tihim altom.
"Da?" Nije bilo iznenaujue to je i Bel svog betanskog sunarodnjaka motrio s posebnim zanimanjem. Usprkos poodmakloj dobi, hermova je ljepota izazivala divljenje, i Miles se razvedrio kad je primijetio kako Belov pogled leti prema uobiajenoj betanskoj naunici koja mu je visjela s lijeve uske. Razoaravajue, stil naunice prenosio je ifru za U stalnoj vezi, ne traim dalje.
"Bojim se da imam poseban problem sa svojim teretom."
Izraz Belova lica ponovno je postao neutralan. Bez sumnje se pripremao da uje jo jednu alosnu priu, s nuenjem mita ili bez njega.
"Ja sam putnik s Idrisa. Prevozim nekoliko stotina genetiki proizvedenih ivotinjskih fetusa, smjetenih u ma-terninim replikatorima, a kojima je potrebno povremeno odravanje. Stigao je trenutak kad moram obaviti sljedeu provjeru. Zaista je ne bih mogao due odgaati. Ako se ne pobrinem za njih, moja bi se stvorenja mogla otetiti, moda ak i umrijeti." Jedna je ruka dugih prstiju ivano cupkala drugu. "to je jo gore, blii im se termin. Zaista nisam oekivao tako dug zastoj na svom putovanju. Ako me due budu ovdje zadrali, trebat e ih ili izvaditi, ili
unititi, a ja u izgubiti ukupnu vrijednost svog tereta i vremena."
"Koja vrsta ivotinja?" znatieljno je pitao Miles.
Visoki herm spustio je pogled prema njemu. "Ovce i koze, veinom. I neki posebni primjerci."
"Mm. Pretpostavljam kako biste mogli zaprijetiti da ete ih osloboditi i pustiti da preplave postaju, te tako prisiliti kvadre da se pozabave njima. Nekoliko stotina po narudbi obojenih malih janjaca koji tre po tovarnim prostorima..." Zbog ovoga je zaradio izrazito hladan pogled Lukog kapetana Thornea. Miles nastavi: "Ali vjerujem da nee doi do toga."
"Predat u vau molbu Voi Wattsu", ree Bel. "Vae ime, tovani herme?"
"Ker Dubauer."
Bel se lagano nakloni. "Priekajte ovdje. Brzo u se vratiti."
Dok je Bel odlazio kako bi nasamo obavio vid-razgo-vor, Dubauer je, jedva primjetno se smijeei, promrmljao: "Mnogo vam hvala na tome to ste mi pomogli, lorde Vor-kosigan."
"Nema na emu." Dok mu se elo mrtilo, Miles doda: "Jesmo li se mi ve sreli?"
"Nismo, milorde."
"Hm. No, dobro. Tijekom svog boravka na Idrisu, jeste li se susreli s porunikom Solianom?"
"S onim jadnim mladiem za kojega svi misle daje dezertirao, a sad se ini da ipak nije? Vidio sam ga kako obavlja svoje dunosti. Na svoje veliko aljenje, nikad nisam s njim due razgovarao."
Miles je razmatrao mogunost da otkrije svoje novosti o sintetiki proizvedenoj krvi, no onda zakljui kako e to jo neko vrijeme zadrati za sebe. Jo se moe pokazati da
postoji neki bolji, pametniji nain da se ta vijest iskoristi od toga da je pusti meu ostale glasine. Pet, est drugih putnika s Idrisa primaknulo se tijekom ovoga razgovora, ekajui kako bi dragovoljno iznijeli svoja iskustva s nes-talim porunikom.
Kratki su razgovori imali sumnjivu vrijednost. Odva-ni bi ubojica zacijelo lagao, ali ako je bio pametan, moda se, jednostavno, ne bi ni javio. Trojica su putnika bili odrjeiti i oprezni, ali i s dunim tovanjem precizni. Ostali su bili revni i puni teorija koje su eljeli iznijeti, a od kojih ni jedna nije bila suglasna s time da je krv na tlu to-varnog prostora bila podmetnuta. Miles je eznutljivo razmatrao drai masovnog brzopentanja svih putnika i lanova posade s Idrisa. Prokletstvo, bila je to jo jedna zadaa koju su Venn ili Vorpatril ve trebali obaviti. Naalost, kvadri su imali niz zamornih propisa vezanih uz tako nasrtljive metode. Putnike koji su na Postaji Graf bili u prolazu, nije se smjelo podvrgnuti neto otresitijim bar-ravarskim istraiteljskim tehnikama, a barravarsko vojno osoblje, s ijim je umovima Miles mogao slobodno raspolagati, bilo je znatno nie na njegovu trenutanom popisu moguih sumnjivaca. Komarrska je civilna posada bila neto nejasniji sluaj. Oni su bili barravarski podanici na kvadarskom  dobro, ne ba tlu  i u kvadarskom pritvoru.
Dok se ovo odvijalo, Bel se vratio Dubaueru koji je, prekrienih ruku, mirno ekao na jednoj strani prostorije, pa promrmljao: "im lord Revizor bude ovdje zavrio, osobno vas mogu otpratiti na Idris kako biste se pobrinuli za svoj teret."
Miles je prekinuo posljednjeg oduevljenog teoretiara zloina i poslao ga njegovim putem. "Gotov sam", objavio je. Bacio je pogled na krono koji se nalazio na njegovoj runoj kom-vezi. Hoe li uspjeti stii na objed s Ekaterinom?
S obzirom na to koliko je sati bilo, sumnjao je, ali s druge pak strane, ona je bila u stanju provoditi nezamislivo mnogo vremena promatrajui vegetaciju, to znai da je moda jo postojala ansa.
Njih je troje iz prostorije za sastanke izalo zajedno, pa su se uspeli irokim stubitem do prostranog predvorja. Miles, a kako je vjerovao, ni Bel, nikad nije uao u neku prostoriju, a da je nije pregledao pogledom i provjerio sve mogue pogodne toke ciljanja. Bila je to posljedica niza godina zajednikog uenja iz iskustva. Tako se i dogodilo da su istodobno uoili lik na suprotnoj strani balkona koji je na ogradu naslonio udnu, izduenu kutiju. Dubauer je slijedio Milesov pogled, a oi su mu se zaprepateno razrogaile.
Miles je letimino uspio dobiti dojam tamnih oiju na mlijenobijelom licu koje su ispod kutrave plave kose napeto zurile u njega. On i Bel, svaki sjedne strane Dubaue-ra, spontano su i istodobno posegnuli za rukama zapanjenog Betanca, pa poletjeli naprijed. Svijetli izboji iz kutije zazveckali su glasnim, kuckavim zvukom koji je odjekivao. Krv je prsnula s Dubauerova obraza dok su potezali herma za sobom; inilo se da neto nalik na roj bijesnih pela zuji ravno iznad Milesove glave. A onda su, sve troje, kliznuli na trbuhe kako bi se sakrili iza irokih mramornih valjaka u kojima se nalazilo cvijee. inilo se da ih pele slijede; krhotine sigurnosnog stakla raznijele su se u svim smjerovima, a komadii mramora zaprtali su u irokom luku. Snano je vibriranje ispunilo prostoriju, potreslo zrak, gromoglasna trzava buka isprekidana povicima i vriskovima.
Milesa je, dok je pokuavao na brzinu podii glavu i pogledati, ponovno na tlo poklopio Bel, koji je zaronio preko Betanca to se nalazio izmeu njih, pa prizemljio Milesa u zaguujuem stisku. Mogao je uti samo posljedice:
jo krikova, iznenadan prestanak nabijanja, teki klunk. enski je glas jecao i tucao u zapanjenoj tiini, a onda je bio priguen do grevitog gutanja sline. Ruka mu se trznu-la, osjetivi mek, hladan poljubac, no to je bilo samo nekoliko posljednjih, rasparanih listova i latica cvjetova koji su se njeno sputali zrakom i padali svud oko njih.
OSMO POGLAVLJE
Priguenim glasom, Miles ree: "Bel, hoe li mi, molim te, sii s glave?"
Uslijedila je kratka stanka, a onda se Bel otkoturao i oprezno sjeo, glave uvuene u ovratnik. "Oprosti", ree Bel promuklo. "Na trenutak sam pomislio da u te izgubiti. Opet."
"Ne ispriavaj se." Vrlo suhih usta i srca koje je jo uvijek ubrzano lupalo, Miles se odgurne od poda i sjedne, lea oslonjenih na sad neto krai mramorni valjak. Rairio je prste kako bi dodirnuo hladan, sintetiki kameni pod. Malo iza uskog, nepravilnog luka prostora koji su zaklanjali stupovi stolova, deseci su dubokih ljebova iz-dubli pod. Pokraj njega se otkoturalo neto malo, blistavo i mjedeno, pa Milesova ruka instiktivno posegne za tim, no smjesta se povue od usijane povrine.
Postariji je herm, Dubauer, takoer sjeo, podiui ruku kako bi potapao lice s kojega je curila krv. Milesov je pogled obavio brzu inventuru: oito, nije bio pogoen nigdje drugdje. Pomaknuo se i izvukao iz depa hlaa svoj rupi s monogramom Vorkosiganovih, savio ga i tiho pruio Betancu koji je krvario. Dubauer je progutao slinu, uzeo ga i upio njime krv iz povrinske ozljede. Na trenutak je ispruio oblog kako bi se, gotovo iznenaeno, zagle-
dao u vlastitu krv, a onda ga opet pritisnuo uz svoj glatki obraz.
Na neki nain, pomisli Miles potreseno, sve je to bilo prilino laskavo. Barem gaje netko smatrao dovoljno sposobnim i djelotvornim da bi bio opasan. Ili sam moda neemu na tragu. Pitam se to bi to, do avola, moglo biti ?
Bel poloi ruke na izreetani mramorni stup, oprezno virne preko ruba, pa se polako podigne na noge. Prizema-ljac u odori osoblja hostela, malo prignut, pourio je oko biveg aranmana i priguenim glasom pitao: "Ljudi, jeste dobro?"
"Mislim da jesmo", ree Bel. "Stoje to bilo?"
"Dolo je s balkona, gospodine. Ovaj, osoba koja je bila tamo gore ispustila je to preko ruba i pobjegla. Straar s ulaza poao je za njom."
Bel se nije potrudio ispraviti rod kojim gaje slubenik oslovio, to je bio pouzdan znak rastresenosti. I Miles je ustao, pa se gotovo onesvijestio. Jo uvijek hiperventiliraju-i, odkripao je oko njihova bedema kroz krhotine slomljena stakla, komadie mramora, napola istopljene mjedene ahure i salatu od cvijea. Bel gaje istim putem slijedio. Na suprotnoj strani predvorja, duguljasta je kutija, upadljivo ulubljena, leala na boku. Obojica su kleknula i zagledala se u nju.
"Automat za zavarivanje zakovica", ree Bel trenutak poslije. "Morao je iskopati... prilian broj sigurnosnih spravica kako bi njime ovo mogao izvesti."
Milesu se inilo kako je to vrlo blago reeno. Alije objanjavalo zato je njihov napada tako loe ciljao. Naprava je bila smiljena da bi svoje zakovice izbacivala nevjerojatno precizno, gotovo na milimetar, a ne da bi ih ispaljivala preko vie metara. Pa ipak... daje nadobudni atentator uspio makar i najkraim izbojem dohvatiti Mi-lesovu glavu  ponovno se osvrnuo prema raskomada-
nom mramoru  ni jedno ikad izmiljeno krio-oivljava-nje ovaj ga put ne bi vratilo meu ive.
O, bogovi  a to bi bilo da nije promaio? to bi uinila Ekaterina, ovako daleko od kue i pomoi, prije svretka medenog mjeseca imajui u rukama neuredno obezglavljenog supruga, bez ikakve neposredne podrke osim neiskusnog Roica  Ako su pucali na mene, u kolikoj je ona opasnosti ?
U zakanjeloj je panici kucnuo o svoju runu kom-ve-zu. "Roic! Roic, odgovori mi!"
Agonija je potrajala barem tri sekunde, a onda se javio Roicov razvueni glas: "Milorde?"
"Gdje  nema veze. Ostavi sve to u ovom trenutku radi, smjesta pronai lady Vorkosigan i ostani uz nju. Ukrcaj je natrag na" odrezao je Kestrel. Hoe li tamo biti sigurnija? Dosad je ve velik broj ljudi znao da je to mjesto na kojem se mogu nai Vorkosiganovi. Moda bi paluba Princa Xava, koji se nalazio na dobranoj i sigurnoj udaljenosti od postaje i bio okruen vojnim postrojbama  najbolje barrayarsko ljudstvo, boe pomozi  "Samo ostani s njom, dok se ja opet ne javim."
"Milorde, to se dogaa?"
"Netko me upravo pokuao zakovicama pribiti o zid. Ne, nemoj dolaziti ovamo", pregazio je poetak Roicova prosvjedovanja. "Tip je zbrisao. Uostalom, kvadarsko osiguranje poinje pristizati." Dvoje uniformiranih kvadara u lebdjelicama upravo su u tom trenutku ulazili u predvorje. Nakon to je zaposlenik hostela odmahao rukama, jedan se glatko podigao preko balkona; druga se pribliila Milesu i njegovu drutvu. "Sad imam posla s tim ljudima. Dobro mi je. Nemoj uzbuniti Ekaterinu. Ne isputaj je iz vidika. Prijam."
Podigao je pogled i ugledao Dubauera kako se pridie nakon to je pregledao zakovicama izbueni mramorni
stup  na licu mu se itala velika napetost. Herm je jo uvijek drao ruku pritisnutu uz obraz. Dok je prilazio kako bi pogledao automatski zavariva, doimao se vrlo potresenim. Miles se glatko podigne na noge.
"Duboko se ispriavam, potovani herme. Trebao sam vas upozoriti da nikad ne stanete pokraj mene."
Dubauer se zapiljio u Milesa. Usne su mu se na trenutak zbunjeno razdvojile, pa nainile maleni krug, Oh. "Vjerujem da ste vas dvoje tovanih osoba spasili moj ivot. Ja... bojim se da nisam nita vidio. Dok me ta stvar  to je to bilo?  nije pogodila."
Miles se sagnuo i podigao ispaljenu zakovicu, jednu od nekoliko stotina, sad ve hladnu. "Jedna od ovih. Jeste li prestali krvariti?"
Herm odmakne oblog od obraza. "Da, mislim da jesam."
"Evo, zadrite je za uspomenu." Miles mu prui blistavu mjedenu ahuru. "Mijenjam je za povrat svog rupia." Ekaterina gaje izvezla rukom i darovala mu ga.
"Oh" Dubauer je presavinuo rupi preko mrlje. "Oh, zaboga. Je li vrijedan? Dat u ga oistiti prije nego to vam ga vratim."
"Nije potrebno, tovani herme. O takvim se stvarima brine moj posilni."
Postariji je Betanac djelovao uznemireno. "Oh, ne"
Miles je okonao raspravu tako to je pruio ruku i upnuo finu tkaninu iz prstiju koji su je vrsto drali, pa je utrpao natrag u svoj dep. Poslije toga, hermova se ruka trznula i spustila. Miles je ve sretao plahe ljude, no nikad nekoga tko bi se ispriavao to krvari. Dubauer, koji se na Koloniji Beta gdje je zloina bilo malo, nije mogao naviknuti na osobno usmjereno nasilje, bio je na rubu izbezum-ljenosti.
Kvadra iz ophodnje osiguranja uznemireno se vrzmala u svojoj lebdjelici. "Sto se, do avola, ovdje dogodilo?" zahtijevala je odgovor, naglo otvorivi spravu za snimanje za-biljeki.
Miles domahne Belu, koji preuzme opisivanje incidenta u mikrofon. Bel je bio miran, logian i opisivao je pojedinosti kao na svakom dendariijskom sastanku poslije misije, to je enu vjerojatno zaprepastilo vie od gomile svjedoka koji su se revno nagurali oko nje kako bi priu ispriali uzbudljivijim rjenikom. Na Milesovo pregolemo olakanje, nitko drugi nije bio pogoen, tek su nekolicinu okrznule od poda odbijene krhotine mramora. Tip moda i jest loe ciljao, ali oito nije imao na umu opi pokolj.
to je bilo dobro za sigurnost javnosti na Postaji Graf, ali  kad se bolje razmisli  ne tako dobro za Milesa... Njegova su djeca maloprije mogla ostati siroii, i to prije nego to su uope dobila priliku da se rode. Njegova je oporuka do posljednjeg slova bila besprijekorno izmijenjena, veliine akademske disertacije, zajedno s bibliografijom i fusnotama. Iznenada mu se uinila posve nedoraslom svojoj zadai.
"Je li sumnjivac prizemaljac ili kvadro?" pitala je uurbano pripadnica osiguranja Bela.
Bel odmahne glavom: "Nisam mogao vidjeti donji dio tijela, zbog ograde balkona. Nisam zapravo siguran ni da se radilo o mukarcu."
Prizemaljski putnik i kvadarska konobarica koja mu je u salonu posluila pie, ubacili su se s vijestima da je napada bio kvadro i da je u lebdjelici pobjegao oblinjim hodnikom. Prizemaljac je bio siguran kako se radilo o mukarcu, iako je konobarica, sad kad se to pitanje postavilo, bile neto manje sigurna. Dubauer se ispriao to uope nije vidio osobu.
Miles je gurkao zavariva nogom, pa ispod glasa zapitao Bela: "Koliko je teko prenijeti ovakvo to kroz kontrolne rampe Sigurnosti?"
"Lako je", ree Bel. "Nitko ne bi ni trepnuo."
"Proizveden je ovdje?" Zavariva se doimao posve novim.
"Da, to je oznaka Postaje Utoite. Oni rade dobar alat."
"To je, dakle, prva zadaa za Venna. Da pronae gdje je ovo prodano, i kad. I kome."
"O, da."
Milesu se gotovo vrtjelo u glavi od udnovate kombinacije oduevljenja i oaja. Oduevljenje je dijelom mogao zahvaliti navali adrenalina, poznatoj i opasnoj staroj ovisnosti, a dijelom svijesti da mu je to to ga je zamalo izre-etao kvadro stavilo u ruku tap kojim moe odbiti nemilosrdni napad Peatnice usmjeren na njegovu barravarsku okrutnost. Ha, i kvadri su ubojice. Samo to nisu ba dobri u tome... Prisjetio se Soliana, pa povukao misao. Da, a moda mije ovo i sama Peatnica namjestila. Eto, to je bila jedna lijepa, paranoina teorija. Odloio ju je u stranu kako bi je ponovno pregledao kad mu se ohladi glava. Na kraju krajeva, nekoliko je stotina ljudi, to kvadara, to putnika  ukljuujui i sve putnike galaktike flote  moralo znati da e on jutros doi ovamo.
Stigla je kvadarska bolniarska ekipa, a njima za petama  odmah iza njih  Zapovjednik Venn. Zapovjednik osiguranja bio je istog trenutka preplavljen uzbuenim opisima spektakularnog napada na Carskog revizora. Tek je prvotna rtva, Miles, bila mirna. Stajao je i ekao, s izvjesnim mrgodnim veseljem.
Veselje je bilo osjeaj upadljivo odsutan s Vennova lica. "Jeste li pogoeni, lorde Revizore Vorkosigan?"
"Nisam." Pravi trenutak da ubacim koju dobru  moda e nam poslije biti potrebna. "Zahvaljujui brzoj reakciji ovdje prisutnog Lukog kapetana Thornea. Znate, da nije bilo ovog izvanrednog herma, vi  i Zajednica Slobodnih Stanita  imali biste sad u rukama jednu prokleto gadnu zbrku."
Ovo je stanovite uvrstilo buno podravanje, a nekoliko je ljudi bez daha opisalo Belovu nesebinu obranu gostujueg dostojanstvenika kojega je zaklonio vlastitim tijelom. Belovo je oko kratko zasjalo prema Milesu, iako ovaj nije bio siguran je li to bilo iz zahvalnosti ili neeg posve suprotnog. Skromni prosvjedi lukog kapetana posluili su samo tome da dalje uvrste sliku tog junatva u oima svjedoka, pa je Miles jedva uspio potisnuti irok osmijeh.
Jedan od kvadarskih pripadnika osiguranja, koji je poao u potjeru za napadaem, sad se vratio, dolebdjevi preko ruba balkona i uz trzaj zastavi pred Zapovjednikom Vennom. Bez daha je prijavio: "Izgubio sam ga, gospodine. Uzbunili smo sve osoblje na dunosti, ali nemamo ba bogzna kakav tjelesni opis."
Troje ili etvero ljudi pokualo je nadoknaditi taj nedostatak, ivopisnim i proturjenim rijeima. Bel se, sluajui, jo dublje namrtio.
Miles podbode herma. "Hm?"
Bel odmahne glavom i uzvrati mu mrmljanjem: "Na trenutak mi se uinilo da izgleda kao netko koga sam nedavno vidio, ali to je bio prizemaljac, prema tome  nita."
Miles porazmisli o svom letiminom vienju. Svijetla kosa, blijeda koa, pomalo zdepast, neodredive starosti, vjerojatno mukarac  tom bi opisu moglo odgovarati nekoliko stotina kvadara na Postaji Graf. Djelovao je pod utjecajem silovitih osjeaja, no u tom je trenutku ve i Miles bio u istom stanju. Nije ak bio siguran ni da bi mogao sa
sigurnou odabrati tipa iz grupe ljudi sline tjelesne grae. Na nesreu, nitko od putnika nije u tom trenutku sluajno snimao ukrase u predvorju ili druge putnike, kako bi se kod kue mogli pohvaliti obitelji. Konobarica i njezin gost nisu ak bili sigurni ni kad je tip stigao, iako su mislili daje na poloaju bio nekoliko minuta, oslanjajui oputeno gornje ruke na ogradu balkona, kao da eka da se netko od posljednjih sa sastanka zalutalih putnika popne uza stube. A to je zapravo i inio.
Jo uvijek potreseni Dubauer odbio je medicinsku pomo tehniara, ustrajno tvrdei kako zgruanu ogrebotinu od zakovice moe i sam previti. Ponovio je kako nema to dodati svjedoanstvima, te zamolio da ga puste da ode u svoju sobu i prilegne.
Bel ree svom betanskom sunarodnjaku: "ao mi je zbog svega ovoga. Moda u se morati malo zadrati. Ako ne uspijem doi osobno, rei u Voi Wattsu da vam poalje drugog nadglednika koji e vas otpratiti na Idris, da se pobrinete za svoje ivotinjice."
"Hvala vam, Luki kapetane. To bi mi itekako dobro dolo. Nazvat ete moju sobu, zar ne? To je zaista vrlo hitno." Dubauer se uurbano povukao.
Miles nije mogao kriviti Dubauera to bjei, jer stizala je kvadarska sluba vijesti, u liku dvoje revnih reportera u lebdjelicama na kojima je bio utisnut logo njihove novinarske radne skupine. Za njima su poskakivale raznovrsne lebdjelice s vid-kamerama. Vid-kamere su poletjele u zrak kako bi skupile skenove. Za njima je uurbano doletjela Peatnica Greenlaw, pa se odluno svojom lebdjelicom probila kroz sve guu gomilu pokraj Milesa. Nju je sa svake strane titio po jedan kvadarski tjelohranitelj u odori Dragovoljake policije Zajednice, s tekim naoruanjem i oklopima. Ma kako beskorisni protiv aten-
tatora bili, barem su zdravo djelovali na brbljave promatrae koji su uzmaknuli.
"Lorde Revizore Vorkosigan, jeste li ozlijeeni?" smjetaje eljela znati.
Miles joj je ponovio uvjeravanja koja je dao i Vennu. Jedno je oko drao na robotiziranim vid-kamerama koje su lebdjele prema njemu i snimale njegove rijei, ali ne samo zato kako bi bio siguran da su mu snimile bolju stranu profila. No pokazalo se da ni jedna od njih nije preru-ena naoruana mini-platforma. Pobrinuo se da jo jednom glasno spomene Belovo junatvo, to je korisno djelovalo na vid-kamere koje su se okrenule od njega i dale se u potjeru za betanskim lukim kapetanom, kojega su sad, na suprotnoj strani prostorije, Vennovi ljudi iz osiguranja prili da im prui vie pojedinosti.
Peatnica je ukoeno rekla: "Lorde Revizore Vorkosigan, smijem li vam izraziti svoju duboku osobnu ispriku zbog ovog nesretnog incidenta? Uvjeravam vas da e sve snage na Postaji biti usmjerene na potragu za napadaem koji je, sigurna sam, neuravnoteeni pojedinac opasan za sve nas."
Opasan za sve nas, ma nemoj. "Ne znam to se ovdje dogaa", ree Miles. Dopustio sije otriji prizvuk. "A oito je da ne znate ni vi. Ovo vie nije partija diplomatskog aha. ini se kako netko ovdje pokuava zapoeti prokleti rat. A zamalo je i uspio."
Ona je duboko udahnula. "Uvjerena sam kako je napada djelovao samoinicijativno."
Miles se zamiljeno namrtio. Istina, usijane glave su uvijek s nama. Spustio je glas. "Zbog ega? Za odmazdu? Je li netko od kvadara ozlijeenih u napadu Vorpatrilovih snaga noas iznenada preminuo?" Mislio je da su svi na popisu onih koji e se oporaviti. Bilo je teko zamisliti kva-
darskog roaka, ljubavnika ili prijatelja kako se krvavo osveuje za bilo to manje od smrtnog sluaja, ali...
"Ne", ree Peatnica Greenlaw, usporavajui glas dok je razmatrala ovu pretpostavku. "Ne. To bi mi bilo javljeno."
Dakle, i Peatnica je eznula za jednostavnim objanjenjem. No barem je bila toliko potena da nije zavaravala samu sebe.
Njegova je runa kom-veza zapiskutala zvukom koji je oznaavao poziv najvieg prioriteta; on udari tipku. "Da?"
"Milorde Vorkosigan?" Bio je to glas admirala Vorpat-rila, pun napetosti.
Znai, ipak nisu ni Ekaterina ni Roic. Milesovo se srce popne natrag iz peta. Nastojao je da mu glas ne zazvui razdraljivo. "Da, admirale?"
"Oh, hvala bogu. Primili smo izvjetaj da ste napadnuti."
"To je sad gotovo. Promaili su. Osiguranje Postaje je ovdje."
Uslijedila je kratka stanka. Potom se vratio Vorpatri-lov glas, bremenit moguim posljedicama: "Moj lorde Revizore, flota je u stanju pune pripravnosti i spremna posluati vae zapovijedi."
Oh, sranje. "Hvala vam, admirale, ali molim vas, odstupite", ree Miles uurbano. "Zaista. Sve je pod kontrolom. Javit u vam se ponovno za nekoliko minuta. Ne inite nita bez mojih izravnih i osobnih zapovijedi!"
"Vrlo dobro, milorde", ree Vorpatril ukoeno, jo uvijek zvuei vrlo sumnjiavo. Miles prekine vezu.
Peatnica je piljila u njega. Objasnio joj je: "Ja sam Gregorov Glas. Barravarcimaje ovo gotovo isto kao daje kvadro pucao na Cara. Kad sam rekao kako je netko zamalo zapoeo rat, nisam se izraavao metaforiki, Peat-
nice Greenlaw. Da se ovo dogodilo kod kue, mjesto bi ve bilo preplavljeno najboljim agentima CarSiga."
Nakrivila je glavu, otrije se namrtivi. "A kakav bi bio odnos prema napadu na obinog barravarskog podanika? Neto oputeniji, usudila bih se rei."
"Ne mnogo oputeniji, ali bi ga rjeavale nie organizacijske razine. To bi rjeavala policija odreenog grofovskog Okruga."
"Dakle, na Barravaru vrsta pravde koju ovjek dobiva ovisi o tome tko on jest? Zanimljivo. Nije mi ni najmanje ao to vas moram obavijestiti, lorde Vorkosigan, da e se na Postaji Graf prema vama ophoditi kao prema svakoj drugoj rtvi  ni bolje, ni loije. Za divno udo, to vam nee ii na tetu."
"Kakva poast", ree Miles suho. "A dok vi nastavljate dokazivati kako vas ni najmanje ne impresioniraju moje carske ovlasti, opasni ubojica ostaje na slobodi. Kako e se na ljupku Postaju Graf koja se dii ravnopravnou odraziti mogunost da se on sljedei put poslui malo manje pojedinani^ nainom da bi me se rijeio, kao  na primjer  velikom bombom? Vjerujte mi  ak i na Barrayaru svi umiru na isti nain. Hoemo li ovu raspravu nastaviti nasamo?" Vid-kamere, koje su oito zavrile s Belom, jurei su se vraale prema njemu.
Glava mu se naglo okrenula kad je uo kako netko bez daha vie: "Miles!" Osim kamera, prema njemu je jurila i Ekaterina, kojoj se uz bok nespretno motao Roic. Slijedile su Nicol i Garnet Peta u svojim lebdjelicama. Blijeda lica i razrogaenih oiju, Ekaterina je grabila preko otpadaka u predvorju. Zgrabila ga je za ruke, a kad je vidjela njegov iskrivljeni osmijeh, svom ga je snagom zagrlila. U potpunosti svjestan vid-kamera koje su pohlepno kruile, uzvratio joj je zagrljaj, dajui sve od sebe kako nijedan ivi novinar, ma koliko ruku iXi nogu imao, ne bi,mogao.
ljeti da ne postavi ovaj prizor u sredite reportae. Kadar s ljudskim pristupom, da.
Ispriavajui se, Roic ree: "Pokuao sam je sprijeiti, milorde, ali ona je inzistirala da doe ovamo."
"U redu je", ree Miles priguenim glasom.
Ekaterina mu nesretno promrmlja u uho: "Mislila sam da je ovo mjesto sigurno. Ulijevalo je osjeaj sigurnosti. Kvadri su se inili tako miroljubivi."
"Veina njih nesumnjivo i jest takva", ree Miles. S oklijevanjem ju je pustio, iako je i dalje vrsto drao jednu njezinu ruku. Odmaknuli su se i uznemireno zagledali jedno u drugo.
Na drugoj strani predvorja, Nicol je odlebdjela do Bela, a izraz njezina lica bio je uglavnom isti kao i Ekaterinin. Vid-kamere su hrpimice jurnule za njom.
Miles tiho upita Roica: "Kako si daleko doao sa Solia-nom?"
"Ne ba daleko, milorde. Odluio sam poeti na Idri-su, i bez problema dobio sve pristupne ifre od Bruna i Molina, ali kvadri mi nisu dopustili da se ukrcam na brod. Upravo sam vas bio kanio nazvati."
Milesove usne razvukoe se u kratak osmijeh. "Sveca mu, kladim se da to sad mogu urediti."
Peatnica se vratila kako bi pozvala Barravarce da uu u sobu za sastanke hostelskog osoblja, na brzinu ra-ienu kako bi im pruila utoite.
Miles uuka Ekaterininu ruku pod svoju, pa su krenuli za njom; sa aljenjem je odmahnuo glavom prema novinaru koji je pojurio ravno prema njima, a jedan od dragovoljaca iz osiguranja otro ga je zaustavio pokretom. Onemoguen, kvadarski se novinar umjesto toga oborio na Garnet Petu. Izvoakim uvjetovanim refleksom, ona gaje doekala zasljepljujuim smijekom.
"Jesi li lijepo provela jutro?" zapita Miles Ekaterinu veselo, dok su paljivo koraali izmeu smea na tlu.
Ona ga je poneto zbunjeno motrila. "Da, prekrasno. Kvadarska je hidroponika izvanredna." Glas joj je postao ironian dok se osvrtala po bojnom polju. "A ti?"
"Prekrasno. Dodue, ne bi bilo tako da se nismo sag-nuli. Ali ako ne uspijem pronai nain da ovo iskoristim kako bih nas izvukao iz pat-pozicije, onda u morati vratiti svoj revizorski lanac." Potisnuo je osmijeh lisca, promatrajui Peatniina lea.
"to sve ovjek ne naui na medenom mjesecu... Sad znam kako te mogu izvui iz tvojih sumornih raspoloenja. Samo trebam unajmiti nekoga tko e pucati na tebe."
"To me digne", sloi se on. "Odavno sam shvatio da sam ovisnik o adrenalinu. A shvatio sam kako e mi, na kraju, ta ovisnost doi glave ako je postupno ne smanjim."
"Zaista." Duboko je udahnula. Lagano drhtanje ruke obavijene oko njegova lakta polako je nestajalo, a njezin stisak oko njegova bicepsa poeo je proputati cirkulaciju u podlakticu. Lice joj je ponovno bilo varljivo mirno.
Peatnica Greenlaw povela ih je kroz hodnik s uredima iza recepcije u pretrpanu radnu sobu. S malog sredinjeg vid-stola bile su uklonjene prljave alice, omlohavjele tikvice za pie i plastini svici, a sve je to sad bilo nasumino nabacano na kredenc koji je bio odgurnut uz jedan od zidova. Miles otprati Ekaterinu do stolca i sjedne do nje. Peatnica je svoju lebdjelicu postavila u visinu sjedala stolca na suprotnoj strani. Roic i jedan od kvadarskih straara gurali su se kako bi se doepali poloaja uz vrata, mrtei se jedan prema drugome.
Miles se morao podsjetiti kako mora biti uvrijeen, a ne oduevljen. "Pa." Dopustio je da mu se u glas uulja udaljeni sarkastini prizvuk. "Ovo je bio izvanredan dodatak mom jutarnjem govornikom rasporedu."
Peatnica Greenlaw je poela: "Lorde Revizore, imate moje isprike"
"Sve je to divno i krasno, gospoo Peatnice, ali ja bih vae isprike rado mijenjao za vau suradnju. Pod pretpostavkom da vi ne stojite iza ovog incidenta", preskoio je njezino uvrijeeno frktanje i glatko nastavio, "a ne vidim zato bi bilo tako, usprkos sugestivnim okolnostima. Meni se ne ini daje sluajno nasilje uobiajeni stil kvadra."
"Naravno da nije!"
"Pa, ako nije sluajno, onda mora biti povezano. Sredinja tajna cijelog ovog munog nesporazuma ostaje zanemareni nestanak porunika Soliana."
"Nije bio zanemaren"
"Ne slaem se. Odgovor na to mogao je  trebao je!  biti pronaen odavno, samo da nije umjetne podjele koja Karticu A odvaja od Proreza B. Ako je potraga za kvadrom koji me napao zadatak Zajednice"  zastao je i podigao obrve; ona je namrgoeno kimnula  "onda je potraga za Solianom svakako moja zadaa. To je jedina nit koju imam u ruci i svakako je kanim slijediti. A ako se te dvije istrage ne sastanu negdje u sredini, pojest u svoj revizor-ski peat."
Ona je trepnula; inilo se da je pomalo iznenauje smjer kojim je krenula ova rasprava. "Moda..."
"Dobro. Prema tome, elim za sebe, svog pomonika orunika Roica i svaku drugu osobu koju odredim, potpun i neometan pristup apsolutno svim prostorima i biljekama vezanima uz ovaj sluaj. Poevi od Idrisa i to smjesta!"
"Ne moemo dopustiti prizemaljcima da po volji prekapaju po prostorima Postaje koji su zatvoreni za"
"Gospoo Peatnice. Vi ste ovdje kako biste promicali i titili interese Zajednice, ba kao to ja promiem i titim interese Barravara. Ali ako u cijeloj ovoj zbrci postoji
neto korisno, bilo za Kvadrosvemir, bilo za Carstvo, ja to ne vidim! A vi?"
"Ne, ali"
"Znai, slaete se  to prije dopremo do sredita to bolje."
Spojila je jagodice prstiju svojih gornjih ruku, gledajui ga kroz stisnute oi. Prije nego to je dospjela iznijeti daljnje primjedbe, uao je Bel koji je oito konano uspio pobjei Vennu i medijima. Pokraj njega, u lebdjelici je poskakivala Nicol.
Peatnica se razvedrila, i dograbila se jedine stvari koja je u jutronjem kaosu bila dobra za kvadre. "Luki kapetane Thorne. Dobro doli. Koliko ujem, Zajednica vam duguje zahvalnost za vau hrabrost i brzo razmiljanje."
Bel dobaci pogled Milesu  pomalo zajedljiv, pomisli Miles  pa joj udijeli poneto samoomalovaavajue salutiranje. "Sve u rok slube, gospoo."
Miles si nije mogao pomoi da se ne prisjeti kako bi to, nekad davno, bila puka injenina izjava.
Peatnica odmahne glavom. "Vjerujem da na Postaji Graf ba i nije, Luki kapetane."
"Pa, ja sam u svakom sluaju zahvalna Lukom kapetanu Thorneu!" toplo izjavi Ekaterina.
Nicolina se ruka uvukla u Belovu. Ispod svojih tamnih trepavica odaslala mu je pogled za koji bi svaki punokrvni vojnik bilo kojeg spola rado zamijenio odlikovanja, spo-men-vrpce i borbene nagrade, a dosadne zapovjednikove govore pridodao besplatno. inilo se kako se Bel polako miri s dodijeljenom mu ulogom Junake Osobe Dana.
"Svakako", sloi se Miles. "Vrlo u se blago izraziti ako kaem da sam zadovoljan time kako Luki kapetan obavlja slubu asnika za vezu. Shvatit u to kao osobnu
uslugu bude li hermu omogueno da taj zadatak nastavi obavljati do kraja mog boravka ovdje."
Peatnica uhvati Belov pogled, pa kinine Milesu. "Svakako, lorde Revizore." Osjetila je olakanje, razabrao je Miles, to mu moe dati neto to je nee kotati novih ustupaka. Maleni osmijeh pokrene njezine usne, stoje bila rijetkost. "tovie, doputam vama i onima koje vi odredite za svoje pomonike pristup biljekama i prostorima Postaje Graf pod izravnim nadzorom lukog kapetana."
Miles se pravio kako razmatra ovaj kompromis, umjetniki se mrtei. "Bojim se da to stavlja velike zahtjeve pred zadae i vrijeme Lukog kapetana Thornea."
Bel se suzdrano ubacio: "Rado prihvaam zadau, gospoo Peatnice, pod uvjetom da Voa Watts odobri i moje prekovremene sate i drugog nadglednika koji e preuzeti moje redovite dunosti."
"Nema problema, Luki kapetane. Uputit u Wattsa da poveane trokove svog odjela doda na raun lukih pristojbi komarrske flote."
Kad se svemu ovome doda potpora koju je Bel dobivao od CarSiga, procijenio je Miles, herm e primati trostruku plau. Ha, stari dendariijski raunovodstveni trikovi. Pa, Miles e se pobrinuti da Carstvo za svoj novac dobije i protuvrijednost. "Vrlo dobro", sloi se on, trudei se ostaviti dojam da ga boli dua. "A sad bih se smjesta elio ukrcati na Idris."
Ekaterini nije pobjegao smijeak, ali jedva primjetan se bljesak odobravanja pojavio u njezinim oima.
A to bi bilo da je jutros prihvatila poziv i pola s njim? Da se uz njega uspela tim stubama  nasumino ciljanje njegova napadaa ne bi proletjelo iznad njezine glave. Zamiljanje vjerojatnih posljedica izazvalo je neugodan vor u njegovu elucu, a opijenost adrenalinom ije je tragove jo osjeao, iznenada se silno zagorala.
"Lady Vorkosigan"  Miles proguta slinu  "uredit u da lady Vorkosigan bude smjetena na Princu Xavu sve dok Sluba sigurnosti Postaje Graf ne privede nadobudnog ubojicu i dok se ova zagonetka ne rijei." Nagnuo se prema njoj i, ispriavajui se, promrmljao: "Oprosti..."
Uzvratila mu je kratkim kimanjem punim razumijevanja. "U redu je." Naravno, nije bila sretna zbog toga, ali posjedovala je isuvie vorskog zdravog razuma da bi se svaala zbog sigurnosnih pitanja.
On je nastavio: "Stoga zahtijevam posebno odobrenje da se atl s barravarskom posadom privee uz dok i odve-ze lady Vorkosigan." Da zatrai dozvolu za Kestrel? Ne, nije se usuivao liiti svog neovisnog prijevoza, svog brloga i svoje osigurane komunikacijske jedinice.
Peatnica se trznula. "Oprostite, lorde Vorkosigan, ali tako su na postaju stigli i zadnji barrayarski napadai. Ne bismo voljeli biti domaini jo jednom takvom priljevu." Dobacila je pogled prema Ekaterini i udahnula. "Pa ipak, razumijem vau zabrinutost. Bit e mi drago ponuditi vam jedan od naih kontejnera i usluge naih pilota koji e odvesti lady Vorkosigan."
Miles odgovori: "Gospoo Peatnice, nepoznati me kvadro upravo pokuao ubiti. Moram priznati kako zaista ne vjerujem da je to vaa tajna spletka, ali kljuna rije ovdje je nepoznati. Jo ne znamo je li to bio netko od kvadra  ili grupe kvadra  koji jo uvijek zauzimaju poloaj od povjerenja. Postoji niz pokusa koje sam voljan provesti kako bih to otkrio, ali ovaj nije meu njima."
Bel zvuno uzdahne. "Ako elite, lorde Revizore Vorkosigan, ja u osobno preuzeti pilotiranje letjelicom koja e prebaciti lady Vorkosigan na va zapovjedni brod."
Ali trebam te ovdje!
Bel je oito dobro protumaio njegov pogled, jer je dodao: "Ili netko od pilota po mom izboru?"
S oklijevanjem koje ovaj put nije morao glumiti, Miles se sloio. Sljedei je korak bio nazvati admirala Vorpatri-la i obavijestiti ga o novoj goi na njegovu brodu. Kad se njegovo lice pojavilo iznad vid-ploe, Vorpatril je novosti prokomentirao tek rekavi: "Svakako, moj lorde Revizore. To e biti ast za Princa Xava." No iz admiralova otroumna pogleda Miles je uspio iitati njegovu procjenu da ozbiljnost situacije eskalira. Miles je provjerio da nikakva histerina preliminarna poruka nije jo bila odaslana na nekoliko dana dug put prema Glavnom stoeru; to je, hvala bogu, znailo kako e vijesti o napadu na njega stii istodobno s uvjeravanjem daje s njim sve u redu. Svjestan da ih sluaju kvadri, Vorpatril nije imao drugih primjedbi. Tek je ravnoduno zamolio da ga lord Revizor, im prije bude mogao, obavijesti o najnovijem razvoju situacije  drugim rijeima, im se uspije doepati osigurane komkonzole.
Sastanak je bio zavren. Stiglo je jo dragovoljaca Zajednice, pa su svi izali natrag u predvorje hostela koje je, sa zakanjenjem, pomno pregledavala naoruana pratnja. Miles se potrudio hodati to je dalje bilo mogue od Eka-terine. U izreetanom predvorju, kvadarski su forenzini tehniari, pod Vennovim vodstvom, uzimali vid-skenove i mjere. Miles se namrtio prema balkonu, razmatrajui putanje; Bel, koji je hodao uz njega i pratio njegov pogled, podigne obrve. Miles spusti glas i iznenada ree: "Bel, misli li da je luak, moda, mogao pucati na tebe?"
"Zato na mene?"
"Pa, tako. Koliko ljudi luki kapetan tijekom svojih redovitih dunosti uspije razbjesniti?" Osvrnuo se oko sebe; Nicol je bila predaleko da bi ih ula  lebdjela je pokraj Ekaterine, unesena u tihi i uzbueni razgovor s njom. "Ili kad nije na dunosti? Nisi valjda, ovaj, spavao s neijom enom, nadam se. Ili neijim muem", doda on savjesno. "Ili kerkom, svejedno."
"Nisam", ree Bel odluno. "A niti s neijim kunim ljubimcem. Miles, kako ti ima barravarske poglede na ono to motivira ljudska bia."
Miles se nasmije od uha do uha. "Oprosti. A stoje s... bivim poslom?"
Bel uzdahne. "Mislio sam da sam izmaknuo svim starim poslovima, ili da sam ih barem nadivio." Herm iskosa pogleda Milesa. "I zbog toga bi netko ipak prije pucao na tebe nego na mene."
"Mogue." Miles se namrti. A onda, bio je tu i Du-bauer. Taj je herm svakako bio dovoljno visok da bude meta. Iako, kako bi, do vraga, postariji betanski trgovac dizajniranim ivotinjama koji je ionako vei dio vremena provodio zakljuan u svojoj hostelskoj sobi na Postaji Graf uspio uzrujati nekog kvadra dovoljno da ga nadahne na to da mu skine plaljivu glavu? Prokleto previe mogunosti. Bilo je vrijeme da se u slagalicu umetnu neke vrste injenice.
DEVETO POGLAVLJE
Kvadarski pilot kojega je odabrao Bel stigao je i odveo Ekaterinu, zajedno s nekoliko uvara stroga izgleda iz Dragovoljakih postrojbi. Blago uznemiren, Miles ju je promatrao kako odlazi. Kad se, prolazei kroz vrata hostela, okrenula kako bi pogledala preko ramena, on je znaajno potapao svoju runu kom-vezu; ona je uzvratila tiho podigavi svoju lijevu ruku na kojoj je blistala narukvica.
Budui da su svi oni ionako kretali na Idris, Bel je iskoristio odgodu kako bi pozvao Dubauera da se opet spusti u predvorje. Dubauer, iji je glatki obraz sad bio zatvoren jedva vidljivim premazom kirurkog ljepila, stigao je smjesta i poneto se uzbunjeno zagledao u njihovu novu kvadarsku policijsku pratnju. No inilo se kako je srameljivi i elegantni herm uglavnom ponovno vladao sobom, pa je mrmljajui zahvalio Belu na tome to se, usprkos cijeloj toj gunguli, ipak sjetio potreba njegovih stvorenja.
Malo je drutvance, neki lebdei, a neki hodajui, slijedilo Lukog kapetana Thornea kroz za javnost napadno zatvoren stranji prolaz carinske i sigurnosne zone do niza tovarnih prostora odreenih za galaktike poiljke. Tovarni prostor dodijeljen Idrisu, utisnut u njegov vanjski navoz, bio je tih i prigueno osvijetljen i u njemu nije bilo nikoga osim dvojice pripadnika ophodnje Slube redarstva Postaje Graf, koji su uvali hermetika vrata.
Bel je pokazao svoje ovlasti, pa dvojica straara odleb-djee u stranu kako bi omoguili Belu pristup kontrolnoj ploi hermetikih vrata. Vrata koja su vodila u veliku teretnu komoru podigla su se uvis pa Miles, Roic i Dubauer, ostavljajui svoju pratnju iz Dragovoljakih postrojbi da pomae uvarima paziti na ulaz, uoe za Belom na teretnjak.
Idris je, kao i njegov blizanac, Rudra, bio graen uti-litaristiki i na njemu nije bilo raskoi. U osnovi, bio je on snop sedam golemih, usporednih valjaka: sredinji je bio namijenjen posadi, a etiri od vanjskih est prijevozu tereta. Preostala dva kuita, smjetena na suprotnim vanjskim stranama, sadravala su brodske Necklinove tapove koje su stvarale polja pomou kojih se brod gurao kroz skone toke. Strojevi za normalno svemirsko kretanje bili su smjeteni straga, a generatori masivnih titova sprijeda. Brod se oko svoje sredinje osi mogao okretati, tako da bi se svaki vanjski valjak mogao poravnati s tovar-nim prostorom na postaji, stoje omoguavalo automatsko ukrcavanje ili iskrcavanje sanduka, ili runi utovar osjetljivije robe. Ovakvo je oblikovanje imalo i dodatnu sigurnosnu vrijednost, zato stoje, u sluaju gubitka tlaka u jednom ili vie valjaka, bilo koji drugi mogao posluiti kao utoite dok se obavljaju popravci ili traje evakuacija.
Dok su sad prolazili kroz jedno od teretnih kuita, Miles je gledao gore-dolje niz njegov sredinji prilazni hodnik koji se gubio u tami. Kroz jo jednu komoru uli su u malo predvorje u prednjem dijelu broda. U jednom su se smjeru pruali putniki odjeljci; u drugom, kabine za osoblje i uredi. Cijevna dizala i dva stubita vodila su gore do razine na kojoj je bila smjetena brodska kantina, stacionar i prostori za rekreaciju, a dolje prema postrojenjima za odravanje ivota, strojarnici i ostalim prostorima za opu namjenu.
Roic baci pogled na svoje biljeke i kimne niz hodnik. "Milorde, ovim se putem ide do ureda osiguranja u kojem je radio Solian."
"Ja u ovdje prisutnog graanina Dubauera otpratiti do njegova stada", ree Bel, "pa u doi za vama." Du-bauer je nainio uzaludan pokuaj da se nakloni, pa dvoje hermova produie kroz komoru koja je vodila prema jednom od vanjskih teretnih prostora.
Roic je odbrojio vrata od drugog povezujueg predvorja, pa unio ifru u plou brave postavljenu uz krmu. Vrata su kliznula u stranu, a svjetlo se ukljuilo i otkrilo sitnu, turo namjetenu komoricu u kojoj se nalazilo raunalno suelje, dva stolca i nekoliko zidnih ormaria na zakljuavanje. Miles je ukljuio suelje, dok je Roic na brzinu pregledavao sadraj ormaria. Sve oruje osiguranja i njegovo punjenje bilo je prisutno i na broju, sva sigurnosna oprema uredno smjetena na svoja mjesta. U uredu nije bilo nikakvih osobnih predmeta, nikakvih vid-displeja djevojke koja je ekala kod kue, nikakvih vragolastih  ili politikih  viceva, nikakvih ohrabrujuih slogana zalijepljenih s unutranje strane vrata ormaria. No Brunovi su istraitelji jednom ve proli ovuda, nakon stoje Solian nestao, a prije nego to su kvadri evakuirali brod poslije sukoba s Barravarcima; Miles pribiljei kako mora zapitati Bruna  ili, kad smo ve kod toga, Venna  jesu li togod uklonili.
Roicove ulazne ifre smjesta su otvorile sve Solianove biljeke i dnevnike rada. Miles je poeo od Solianove posljednje smjene. Porunikovi su dnevni izvjetaji bili lakonski, ponavljali su se i, to je bilo razoaravajue, u njima nije bilo nikakvih komentara o moebitnim atentatorima. Miles se pitao slua li glas mrtva ovjeka. Po logici stvari, trebao bi osjetiti neko izvanosjetilno uzbuenje. Sablasna tiina na brodu poticala je matu.
Dok je brod bio u luci, njegov je sustav osiguranja neprekidno snimao svakoga i sve to bi se ukrcalo ili iskrcalo kroz aktivirane komore koje su vodile prema postaji ili drugdje. Bio je to rutinski sigurnosni oprez koji je trebao sprijeiti krae i sabotae. Probiti se polako kroz punih deset dana ulazaka i izlazaka prije trenutka u kojem je brod bio zaplijenjen, ak i na ubrzanoj snimci, bit e mukotrpna zadaa koja e oduzeti mnogo vremena. Takoer e trebati istraiti i obeshrabrujuu mogunost u koju je sumnjao Brun  daje Solian biljeke promijenio ili izbrisao kako bi prikrio svoje dezerterstvo.
Miles je nainio kopije svega to se inilo makar i najmanje vanim kako bi ih poslije pregledao, a onda su on i Roic posjetili Solianovu kabinu, smjetenu tek nekoliko metara nie, u istom hodniku. I ona je bila mala i oskudno namjetena, te takoer nije nita otkrivala. Nije bilo mogue rei kakve je sve osobne predmete Solian spakirao u koveg koji je nedostajao, ali sigurno je bilo da ih nije mnogo ostalo. Brod je napustio Komarr, kad ono, prije est tjedana? U meuvremenu je pristao u pet, est luka. Vrijeme koje brod provodi u luci vrijeme je kad njegova sluba osiguranja ima najvie posla; moda Solian nije imao previe vremena za kupovinu suvenira.
Miles je pokuao izvui neki smisao iz preostalih predmeta. Pet, est uniformi, nekoliko civilnih odijela, debela jakna, neto cipela i izama... Solianovo po mjeri krojeno svemirsko odijelo. inilo mu se da bi ovjek tako skup komad opreme elio imati sa sobom tijekom duljeg boravka u Kvadrosvemiru. Iako, nije ba bilo neupadljivo, s obzirom na svoje barravarske vojne oznake.
Budui da u kabini nisu pronali nita to bi ih spasilo od mukotrpnog pregledavanja vid-snimki, Miles i Roic vratili su se u Solianov ured i bacili se na posao. Ako nita drugo, hrabrio je Miles samoga sebe, pregledavanje sigurnosnih snimki dat e mu mentalnu sliku moebitnih
likova u ovoj predstavi... zakopanih, dakako, negdje u gomili ljudi koji nisu imali nikakve veze ni sa ime. To stoje pregledavao sve, bilo je jasan znak kako jo uvijek pojma nema koga vraga radi, ali to je bio jedini nain koji je mogao smisliti da istjera na povrinu neupadljiv trag koji je svima drugima promaknuo...
Nakon nekog vremena podigao je pogled, uoivi kretanje kod ulaznih vrata. Bel se vratio i naslonio na dovratak.
"Jeste li ve pronali neto?" pitao je herm.
"Zasad nismo." Miles zaustavi vid-snimku. "Je li se tvoj betanski prijatelj pobrinuo za svoje probleme?"
"Jo uvijek radi. Hrani ivotinjice i isti gnoj, odnosno, dodaje hranjivi koncentrat u spremite replikatora i uklanja goleme vree iz jedinica za proiavanje. Sad razumijem zato se Dubauer uzrujao zbog kanjenja. U tom spremitu ima barem tisuu fetusa. Ako ih izgubi, bit e to golem gubitak."
"Hm. Veina uzgajivaa ivotinja prevozi smrznute embrije", ree Miles. "Tako je moj djed obiavao uvoziti svoje plemenite konjske loze sa Zemlje. Kad bi stigli, usaivao bi ih u kobilu za krianje i tako dovrio kuhanje. Jeftinije je, teret je laki, manje odravanja  a kanjenje broda, ako do njega doe, ne predstavlja problem. Iako, pretpostavljam da se na ovaj nain vrijeme putovanja koristi kao vrijeme zrenja."
"Dubauer jest rekao kako je vrijeme iznimno bitno." Bel slegne ramenima i s nelagodom se namrti. "Uostalom, to Idrisovi dnevnici kau o Dubaueru i njegovu teretu?"
Miles otvori zabiljeku. "Ukrcao se im se flota skupila u komarrskoj orbiti. Odredite mu je Xerxes  sljedea stanica poslije Postaje Graf, zbog ega ga ova zbrka vjerojatno jo i vie frustrira. Rezervacija nainjena otprilike... est tjedana prije nego stoje flota krenula, kroz komarrsku svemirsku agenciju." Tvrtka je bila zakonita, Miles je prepoz-
nao naziv. Ova biljeka nije ukazivala na to otkud potjeu Dubauer i njegov teret, kao ni to je li herm namjeravao na Xerxesu presjesti na neko drugo komercijalno  ili privatno  plovilo i otii na neko drugo krajnje odredite. Otroumno je motrio Bela. "Neto ti je uznemirilo ticala?"
"Ja... ne znam. Neto je udno s Dubauerom." "U kom smislu? Bih lija shvatio vic?"
"Da znam u emu je stvar, ne bi me to ni upola toliko muilo."
"ini se kao pedantni stari herm... moda dolazi iz akademskih krugova?" Sadanji ili bivi sveuilini profesor, koji se bavio istraivanjem i razvojem na podruju bioinenjeringa, to bi objasnilo njegovu udnu preciznost i pristojnost. Kao i osobnu srameljivost.
"Pa, to bi moglo biti objanjenje", ree Bel glasom koji je odavao da nije ba uvjeren.
"udno. Tono." Miles u mislima zabiljei kako u svojem pregledu vid-biljeki mora obratiti posebnu pozornost na hermovo kretanje s Idrisa i natrag.
Promatrajui ga, Bel primijeti: "Usput budi reeno, Peatnica je u potaji impresionirana tobom."
"Ozbiljno? Od mene je to svakako uspjela sakriti."
Belov osmijeh bljesne. "Rekla mi je kako joj se ini da si ti vrlo usredotoen na zadatak. To je u Kvadrosvemiru kompliment. Nisam joj rekao kako ti smatra da je biti pod paljbom normalan dio tvoje dnevne rutine."
"Pa, ne ba dnevne. Ako je ikako mogue." Miles napravi grimasu. "A nije ba ni normalno, ne na mom novom poslu. Sad bih trebao biti pozadinac. Starim, Bel."
Belov se osmijeh napola iskrivio od zajedljivog veselja. "Kao netko tko ima prednost gotovo dvostrukih godina,
mogu ti samo ponoviti jedan od tvojih negdanjih krasnih starih barrayarskih izraza  sere, Miles."
Miles slegne ramenima. "Moda je to zato to u uskoro postati otac."
"Od toga se ovjek prestravi, zar ne?" Belove se obrve ' podigoe.
"Ne, naravno da ne. Odnosno  pa, da, ali ne na taj nain. Moj otac je bio... ja moram dorasti toj veliini. A moda postoje i stvari koje moram uiniti drugaije."
Bel nakrivi glavu, ali prije nego to je dospio ponovno progovoriti, koraci odjeknue hodnikom. Dubauerov je visoki i produhovljeni glas zapitao: "Luki kapetane Thor-ne? Ah, tu ste."
Bel se pomaknuo unutra kad se visoki herm pojavio na dovratku. Miles je primijetio kako je Roicov pogled proc-jenjivaki bljesnuo prije nego to se tjelohranitelj vratio pozornom pregledavanju vid-displeja.
Dubauer je uznemireno cupkao prste, pa zapitao Bela: "Hoete li se uskoro vratiti u hostel?"
"Ne. To jest, ja se uope ne vraam u hostel." "Oh. Ah." Herm je oklijevao. "Vidite, s obzirom na sve te nepoznate kvadre koji lete uokolo i pucaju na ljude, ne bih se zapravo elio vratiti na postaju sam. Je li netko uo  nisu ga jo uhvatili, zar ne? Ne? Nadao sam se... bi li me netko mogao otpratiti?"
Bel se suutno nasmijeio ovom pokazivanju slabih ivaca. "Poslat u jednog od straara osiguranja s vama. Hoe li to biti u redu?"
"Bio bih vam iznimno zahvalan, da."
"Jeste li ovdje sa svime zavrili?"
Dubauer se ugrize za usnicu. "Pa, i jesam i nisam. To jest, zavrio sam sa servisiranjem replikatora, i uinio ono malo to sam mogao ne bih li usporio rast i metabolizam
onoga stoje u njima. Ali ako moj teret bude zadran ovdje jo nekoliko dana, neu imati vremena stii do svog krajnjeg odredita prije nego to moja stvorenja postanu prevelika za svoje replikatore. Ako u ih zaista morati unititi, to e biti katastrofa."
"Rekao bih da e vam komarrsko flotno osiguranje nadoknaditi tu tetu", ree Bel.
"Ili moete tuiti Postaju Graf, predloi Miles. "Jo bolje, uinite i jedno i drugo, pa pokupite lovu od svih." Bel mu udijeli oajan pogled.
Dubauer se uspio bolno nasmijeiti. "To pokriva samo neposredne financijske gubitke." Poslije neto due stanke, herm je nastavio: "Kako bih spasio vaniji dio, bioin-enjerijski dio koji je zatien autorskim pravima, volio bih uzeti uzorke tkiva i zamrznuti ih prije nego to se rijeim tereta. Takoer e mi biti potrebna neka oprema kako bih dovrio razgradnju biomaterije. Ili pristup brodskim postrojenjima za preradu, ako ona imaju dovoljan kapacitet za masu koju ja moram unititi. To e biti dugotrajan i, bojim se, vrlo neuredan zadatak. Pitao sam se, Luki kapetane Thorne, ako ne moete dobiti doputenje da se moj teret izuzme iz kvadarske zapljene, moete li mi barem pribaviti doputenje da ostanem na Idrisu dok ga se do kraja ne rijeim?"
Belovo se elo namrtilo zbog grozne slike koju su izazivale tihe hermove rijei. "Nadajmo se da neete biti prisiljeni na tako drastine mjere. Koliko vam zapravo vremena preostaje?"
Herm je oklijevao. "Ne ba mnogo. A ako se moram rijeiti svojih stvorenja  to prije, to bolje. Volio bih to privesti kraju."
"Razumljivo." Bel ispuhne dah.
"Moda postoje i neke druge mogunosti kojima bi se produio va vremenski okvir", ree Miles. "Moete, na
primjer, unajmiti manji i bri brod koji e vas odvesti izravno na vae odredite."
Herm alosno odmahne glavom. "A tko e platiti taj najam, milorde Vorkosigan? Barravarsko carstvo?"
Miles se ugrize za jezik kako mu ne bi izletjelo, Da, ba!, ili moda alternativni prijedlog koji bi ukljuivao Pe-atnicu Greenlaw i Zajednicu. On se trebao baviti irom slikom problema, a ne se zaglavljivati u svim ljudskim  ili neljudskim  pojedinostima. Neodreeno je mahnuo rukom, i pustio Bela da izvede Betanca.
Miles je proveo jo nekoliko minuta ne uspijevajui pronai nita uzbudljivo u vid-dnevnicima, a onda se Bel vratio.
Miles iskljui vid-ekran. "Mislim da bih volio pogledati teret tog udnog Betanca."
"Tu ti ne mogu pomoi", ree Bel. "Nemam ifre za teretna spremita. Navodno bi, prema ugovoru, samo putnici trebali imati pristup prostoru koji su unajmili, a kvadri se jo nisu potrudili dobiti sudski nalog kojim bi ih natjerali da ispljunu ifre. Vidi, stvar je u tome to to smanjuje odgovornost Postaje Graf za moebitnu krau koja bi se dogodila u vrijeme kad putnici nisu na brodu. Morat e nagovoriti Dubauera da te pusti unutra."
"Dragi Bel, ja sam Carski revizor, a ovo ne samo daje brod registriran na Barravaru, nego pripada obitelji Carice Laise. Ja u ii kamo mi se prohtije. Solian mora imati zaobilazne ifre za svaku pukotinu na ovom brodu. Roic?"
"Sve su tu, milorde", ree on i potape svoju spravicu za biljeenje.
"Pa, dobro onda, idemo se proetati."
Bel i Roic slijedili su ga niz hodnik, pa kroz sredinju komoru do susjednog teretnog prostora. Dvostruka vrata koja su vodila u drugu komoru niz hodnik, pokorila su se
paljivom Roicovu kuckanju o plou brave. Miles gurne glavu kroz vrata i ukljui svjetlo.
Prizor je bio dojmljiv. Blistavi stalci s replikatorima stajali su sloeni u gustim redovima, ispunjavajui prostor i ostavljajui samo uske prolaze izmeu. Svaki je sta-lak bio postavljen na vlastitu lebdeu paletu, u etiri sloja od po pet jedinica svaki  dvadeset replikatora po stalku, visokih otprilike koliko i Roic. Ispod zatamnjenih ploica za iitavanje displeja na svakome od njih, kontrolne su ploe svjetlucale zelenim svjetlima, to je ulijevalo sigurnost. Zasad.
Miles krene niz prolaz koji je tvorilo pet paleta, doe do kraja, zaokrene i poe sljedeim prolazom, prebrojavajui. Jo je paleta bilo poredano uza zidove. inilo se daje Belova procjena da se radi o otprilike tisuu komada bila posve tona. "ovjek bi pomislio da bi posteljine komore trebale biti vee. Ove mi se ine gotovo jednako velikima kao i one kod kue." S kojima se u posljednje vrijeme podrobno upoznao. Ovi nizovi oito su bili namijenjeni masovnoj proizvodnji. Svih dvadeset jedinica postavljenih na jednu paletu ekonomino je dijelilo spremnike, crpke, ureaje za proiavanje i kontrolnu plou. Nagnuo se blie. "Ne vidim oznaku proizvoaa." Ni serijske brojeve, ali ni neto drugo to bi otkrilo planetarno podrijetlo strojeva koji su oito bili vrsno proizvedeni. Kucnuo je o plou kako bi oivio zaslon monitora.
Ni blistavi zaslon nije sadravao podatke o proizvodnji i serijske brojeve. Samo stiliziranu grimiznu vriteu pticu na srebrnoj pozadini... Srce mu je poelo teko udarati. Koga vraga ovo radi ovdje...?
"Miles," ree Belov glas koji se inio kao da dopire izdaleka, "ako se kani onesvijestiti, spusti glavu."
"Meu koljena", guio se Miles, "a onda se mogu poljubiti u dupe i oprostiti od ivota. Bel, zna li ti iji je ovo peat?"
"Ne", ree Bel, s opreznim a stoje sad? prizvukom.
"Cetagandanskih Zvjezdanih jaslica. Ne pripada vojnikim ghemskim plemiima, niti njihovim kultiviranim  a mislim to u svakom smislu rijei  gospodarima, nebeskim plemiima, ak ni Carskom Nebeskom vrtu. Nego neem jo viem. Zvjezdane jaslice su najdublja sr najueg kruga cijeloga prokletog divovskog genetikog inenjeringa od kojega nastaje Cetagandansko carstvo. Nebeske gospe posjeduju banku gena. U njoj stvaraju svoje careve. K vragu, one u njoj zapravo stvaraju cijelu nebesku rasu. Nebeske gospe ne bave se ivotinjskim genima. Misle da bi to bilo ispod njihove razine. To preputaju ghemskim gospama. Naglaavam, gospama, a ne ghemskim plemiima..."
Ruku koja mu se lagano tresla pruio je prema monitoru, dodirnuo ga i ukljuio sljedeu kontrolnu razinu. Opi napon i uitanje spremnika, sve zeleno. Sljedea je razina omoguavala nadzor svakog od fetusa koji se nalazio u jednoj od dvadeset odvojenih posteljinih komora. Temperatura ljudske krvi, teina fetusa i, kao da to samo po sebi nije bilo dovoljno, unutra su bile ugraene sitne pojedinane vid-kamere koje su omoguavale pogled na stanovnike replikatora u stvarnom vremenu, prikazujui ih kako mirno lebde u svojim vreicama s plodnom vodom. Fetus koji se vidio na monitoru trzao je prstiima prema priguenom crvenkastom sjaju, a inilo se i da mirka svojim velikim tamnim oima. Ako ve nije bilo spremno za porod, ono je  ne, ona je bila prokleto blizu tome, zakljuio je Miles. Pomislio je na Helen Nataliju i Arala Alexandera.
Roic se okrenuo na peti svoje izme, usana razdvojenih od oaja, zurei uz prolaz obrubljen blistavim napravama. "Milorde, hoete rei da su sve ove stvari pune ljudskih beba?"
"Pa, sad, to je pitanje. To su, zapravo, dva pitanja. Jesu li pune, i jesu li bebe ljudske? Ako se radi o nebeskim bebama, onda je ovo posljednje najupitnija toka. A to se prvoga tie, to barem moemo provjeriti..." Jo desetak monitora na paletama, provjerenih nasumino, otkrilo je sline rezultate. Do trenutka kad je zakljuio da je stvar dokazana, Miles je disao ubrzano.
Zbunjenim glasom, Roic ree: "Dobro, pa to betanski herm radi s gomilom cetagandanskih replikatora? A to to su replikatori cetagandanskog podrijetla ne mora znaiti da su unutra i cetagandanske bebe. Moda je Betanac kupio rabljene replikatore."
Miles, ije su se usne razvukle u osmijeh, naglo se okrenuo prema Belu. "Betanac? to ti misli, Bel? Koliko ste vas dvoje razgovarali o starom pjeaniku dok si ti nadgledao ovaj posjet?"
"Gotovo uope nismo razgovarali." Bel odmahne glavom. "Ali to nita ne dokazuje. Ja ba nisam osoba koja e potezati razgovor o domovini, a ak i da jesam, ionako sam predugo odsutan s Bete da bih mogao uoiti netonosti vezane uz tekue dogaaje. Nije problem u Dubauerovoj konverzaciji. Samo, neto nije bilo u redu s... njegovim govorom tijela."
"Govor tijela. Upravo tako." Miles korakne prema Belu, podigne ruku i okrene hermovo lice prema svjetlu. Bel nije ustuknuo pred njegovom blizinom, samo se nasmijeio. Njene dlaice blistale su na obrazima i bradi. Mi-lesove se oi suzie dok je paljivo u mislima pregledavao porezotinu na Dubauerovu obrazu.
"Ima dlaice na licu, kao ene. Imaju ih svi hermaf-roditi, zar ne?"
"Svakako. Osim, pretpostavljam, ako ne koriste iznimno dobar depilator. Neki ak i putaju bradu."
"Ali Dubauer ih nema." Miles je poeo koraati prolazom, zaustavio se, okrenuo i tekom se mukom umirio. "Ni jedne dlaice na vidiku, osim lijepih srebrnih obrva i kose, a okladio bih se u betanske dolare da je i jedno i drugo nedavno usaeno. Govor tijela, ha! Dubauer uope nije dvospolac  to li su samo mislili tvoji preci?"
Bel se veselo zasmijuljio.
"Uope nema spola. Istinsko 'ono'."
"'Ono' na betanskom jeziku", zapone Bel iscrpljenim glasom osobe koja je to morala objanjavati isuvie puta u ivotu, "nema konotaciju neivog objekta kakvu ima u drugim planetarnim kulturama. Kaem to usprkos injenici to je moj negdanji ef iz razmjerno nedavne prolosti prilino dobro oponaao golem i nespretan komad namjetaja kojega se ovjek ne moe rijeiti, niti ga uljepati"
Miles odmahne rukom. "Ne mora to meni govoriti  ja sam to predavanje uo jo u majinu krilu. Ali Dubauer nije herm. Dubauer je ba."
"A to je to?"
"Povrnom promatrau moe se uiniti da su ba uzgojene sluge Nebeskog vrta u kojem cetagandanski car smireno boravi u okruenju estetskog savrenstva, ili barem nebeski plemii ele da u to povjerujemo. Ba se ine kao vrhunska rasa odanih slugu, ljudski psi. Lijepi su, naravno, zato to sve u Nebeskom vrtu mora biti lijepo. Prvi sam put naletio na ba prije otprilike deset godina, kad sam bio poslan na Cetagandu  ne kao admiral Naismith, nego kao porunik lord Vorkosigan  u diplomatsku zadau. Sluajno se radilo o prisustvovanju sprovodu majke cara Flet-
chira Giaje, stare carice udove Lisbet. Mnoge sam ba vidio izbliza. Oni izvjesne dobi  uglavnom stoljee stari ostaci iz Lisbetine mladosti  nainjeni su bezdlaki. To je s vremenom izalo iz mode.
Ali ba nisu sluge, ili barem nisu samo sluge nebeskih careva. Sjeate se to sam govorio o tome kako Nebeske gospe iz Zvjezdanih jaslica rade samo s ljudskim genima? Ba su projekt na kojem Nebeske gospe ispituju mogue nove genetike spojeve, poboljanja nebeske rase, prije nego to odlue jesu li dovoljno dobri da ih se masovno doda proizvodnji ovogodinjih modela. Na izvjestan nain, ba su u srodstvu s nebeskim plemstvom. Gotovo starija braa i sestre. A ako se gleda iz izvjesnog kuta, oni su i njihova djeca. Nebesko plemstvo i ba dvije su strane istog novia.
Ba su jednako pametni i opasni kao i nebeski plemii. Ali nisu tako samostalni. Ba su odani jednako kao to su i bespolni, zato to su takvima stvoreni i to, takoer, kako bi ih se moglo drati pod nadzorom. No, to barem objanjava zato mi se stalno inilo da sam Dubauera ve vidio. Ako to ba ne dijeli veinu svojih gena s Fletchirom Gia-jom, pojest u svoje, svoje, svoje"
"Nokte?" predloi mu Bel.
Miles urno izvue ruku iz usta. Nastavio je: "Ako je Dubauer ba, a zakleo bih se da jest, ovi replikatori moraju biti puni cetagandanskih... neega. Ali zato ovdje? Zato ih prevoziti potajno, i to, na brodu koji pripada carstvu koje je Cetagandancima uvijek bilo i uvijek e biti neprijatelj? No, dobro, nadam se da nee uvijek  posljednje tri runde otvorenog ratovanja s naim cetagandan-skim susjedima svakako su bile vie nego dovoljne. Ako je ovo otvoreno i neprikriveno djelovanje, zato ne putuju ce-tagandanskim brodom, sa svim udobnostima? Jamim vam da to nije iz razloga tedljivosti. Ovo se dri u apso-
lutnoj tajnosti, ali pred kim, i zato? I to su, kog vraga, Zvjezdane jaslice naumile?" Okretao se ukrug, nesposoban stajati mirno. "I to tu ima tako paklenski tajanstveno da je ovo ba ovako daleko donijelo ive fetuse, a onda ih namjerava ubiti i tako sauvati tajnu, umjesto da radije zamoli za pomo?"
"Oh", ree Bel. "Da, to. To je... pomalo uznemirujue, kad ovjek bolje razmisli."
S indignacijom, Roic ree: "Milorde, to je uasnol"
"Moda ih Dubauer ne kani zaista otplahnuti u svemir", ree Bel, ne ba uvjeren. "Moda je to rekao samo zato da nas uvjeri da pritisnemo kvadre kako bi popustili i omoguili mu da uzme teret s Idrisa."
"Ah..." ree Miles. To je bila primamljiva zamisao  tako bi mogao oprati ruke od cijele ove bezbone zbrke... "Sranje. Ne. Barem ne jo. Zapravo, elim da ponovno zapeati Idris. Nemoj dopustiti Dubaueru  nemoj dopustiti nikome da se opet ukrca. Barem jednom u ivotu ipak u najprije provjeriti sa Stoerom, a onda skoiti. I to to je prije mogue."
Stoje ono Gregor rekao  odnosno, oko ega je obiao kao maak oko vrue kae? Neto je pokrenulo Cetagan-dance oko Rho ete. Neto neobino. Oh, gospodaru, ovo ovdje je vie nego neobino. Kako je to povezano?
"Miles," ree Bel ozlojeeno, "upravo sam skakao kroz obrue kako bih nagovorio Wattsa i Peatnicu Greenlaw da dopuste Dubaueru povratak na Idris. Kako u im objasniti ovaj iznenadni obrat?" Bel zastane, oklijevajui. "Ako ovaj teret i njegov vlasnik predstavljaju opasnost za Kvadrosvemir, moram to prijaviti. Misli li da je onaj kvadro u hostelu moda pucao na Dubauera, a ne na tebe ili mene?"
"Pa, i to mije palo na pamet, da."
"Onda nije... u redu zatajiti pred postajom neto to bi moglo predstavljati sigurnosni problem."
Miles udahne. "Ti ovdje predstavlja Postaju Graf; ti zna, dakle, i postaja zna. To je dovoljno. Zasad."
Bel se namrtio. "Ovaj argument je suvie dvolian ak i za moj ukus."
"Molim te samo da se strpi. Ovisno o tome kakve podatke dobijem od kue, moe se ak dogoditi i to da u Dubaueru kupiti prokleti brzi brod kojim e odnijeti svoj teret. I to, po mogunosti, brod koji nije registriran pod barravar-skom zastavom. Samo odugovlai. Znam da moe."
"Pa... dobro. Ali ne dugo."
"Treba mi osigurana komkonzola na Kestrelu. Ovo emo hermetiki zatvoriti i nastaviti poslije. ekaj. Prvo elim pregledati Dubauerovu kabinu."
"Miles, jesi li ti ikad uo za koncept naloga za pretres?"
"Dragi Bel, kako si ti pedantan postao pod stare dane... Ovo je barravarski brod, a ja sam Carev Glas. Ja ne traim naloge za pretres, ja ih izdajem."
Miles je jo jednom obiao cijeli teretni prostor prije nego to je naloio Roicu da ga opet zakljua. Nije uoio nita drugaije, ve samo, to je bilo zbunjujue, vie istoga. Pedeset paleta, to je bilo mnogo materninih replika-tora. Na svu sreu, barem iza njih nije bilo ugurano nikakvo poluraspadnuto mrtvo tijelo.
Kad su se vratili u putniki modul, pokazalo se da ih Dubauerov smjetaj nije ni najmanje prosvijetlio. Bila je to mala kabina putnike klase, a kakvu god osobnu imovinu... ta individua nepoznata roda posjedovala, oito je bila spakirana i uzeta kad su kvadri prebacili putnike u hostele. Ni ovdje nije bilo mrtvih tijela pod krevetom ili u ormariima. Brunovi su je ljudi zacijelo, barem povrno,
pregledali dan nakon Solianova nestanka. Miles u mislima zabiljei kako mora pokuati dogovoriti mikroskopski precizan forenzini pregled kabine i skladita s replikato-rima. Iako  koja e ga organizacija obaviti? Ovo jo nije elio predati Vennu, no medicinsko je osoblje barravarske flote uglavnom bilo posveeno traumama. Smislit u neto. Nikad mu u ivotu nije vie nedostajao CarSig.
"Imaju li Cetagandanci agenata ovdje u Kvadrosvemi-ru?" pitao je Bela dok su izlazili iz kabine i ponovno je zakljuavali. "Jesi li ikad sreo nekog svog parnjaka?"
Bel odmahne glavom. "Ljudi iz tvog podruja nisu ba gusto rasporeeni u ovom rukavcu neksusa. Barravar na Postaji Zajednice ne dri ak ni stalni konzulat, a nema ga ni Cetaganda. Ovdje imaju samo neku kvadarsku odvjetnicu kojoj plaaju paual i koja obavlja papirologiju za desetak manjih planetarnih drutvenih ureenja, za sluaj da nekome zatreba. Vize, dozvole za ulazak i takve stvari. Zapravo, ako se dobro sjeam, i Barravar i Cetaganda su njezini klijenti. Ako na Postaji Graf i ima cetagandan-skih agenata, ja ih nisam uoio. Mogu se samo nadati da nisu ni oni mene. Iako, ako Cetagandanci i dre uhode, agente ili informatore u Kvadrosvemiru, oni bi najvjerojatnije bili smjeteni na Postaji Zajednice. Ja sam ovdje na Grafu samo iz, ovaj, osobnih razloga."
Prije nego to su izali s Idrisa, Roic je inzistirao da Bel nazove Venna i zatrai najnovije podatke o potrazi za ubojitim kvadrom iz hostelskog predvorja. Venn, kojemu je to oito palo u nezgodan trenutak, istresao je izvjea o ustroj aktivnosti svojih ophodnji  i o tome da jo nema nikakvih rezultata. Tijekom kratke etnje od navoza Idrisa prema onome uz koji je bio vezan Kestrel, Roic je bio ivan i motrio njihovu naoruanu kvadarsku pratnju gotovo jednako sumnjiavo kako je motrio i sjene i poprene hodnike. Ali stigli su bez daljnjih incidenata.
"Kako bi teko bilo dobiti Peatniino doputenje za brzopentanje Dubauera?" pitao je Miles Bela dok su prolazili kroz zranu komoru Kestrela.
"Pa, bio bi ti potreban sudski nalog. I objanjenje koje bi uvjerilo kvadarskog suca."
"Hm. Meni se ini kako bi jednostavnija alternativna mogunost bila zaskoiti Dubauera hiposprejem na palubi Idrisa."
"Bila bi." Bel uzdahne. "A ako bi Watts saznao da sam ti u tome pomogao, ostao bih bez posla. Osim toga, ako je Dubauer neduan i nije uinio nita loe, svakako bi se poslije toga poalio kvadarskim vlastima."
"Dubauer nije neduan. Ako nita drugo, lagao je o sadraju svog tereta."
"Ne nuno. Na teretnici pie samo Sisavci, genetiki izmijenjeni, razni. Ne moe rei da se ne radi o sisavcima."
"Onda moemo navesti prijevoz maloljetnika u nemoralne svrhe. Trgovinu robljem. Do avola, smislit u neto." Miles mahne Roicu i Belu da ga priekaju, pa ponovno preuzme Kestrelov asniki salon.
Smjestio se u stolac, prilagodio sigurnosni tuljac, pa duboko uzdahnuo, pokuavajui obuzdati misli koje su mu galopirale. Ma kako kodirana bila, poruka se iz Kvadro-svemira na Barravar nije mogla poslati bre nego uobiajenim komercijalnim sustavom veza. Zrake s porukama bi se brzinom svjetlosti otposlale kroz lokalne svemirske sustave izmeu crvotonih skonih postaja. Poruke bi se, svakog sata ili jednom dnevno, skupljale na postajama i ukrcavale na komunikacijske brodove s voznim redom koji bi ih otposlali preko sljedeeg podruja lokalnog svemira ili, na rutama kojima se rjee putovalo, na prvi brod koji bi sljedei skakao. Da takva poruka iz Kvadrosvemira doe do Carstva i natrag, u najboljem e sluaju biti potrebno nekoliko dana.
Poruku je naslovio trostruko: na Cara Gregora, na efa CarSiga, Allegrea, te na Stoer CarSigovih galaktikih operacija na Komarru. Nakon to je ukratko ocrtao situaciju, ukljuujui i uvjeravanja kako je njegov napada loe gaao, opisao je Dubauera sa to vie pojedinosti, kao i zapanjujui teret koji je pronaao ukrcan na Idrisu. Zahtijevao je detaljan izvjetaj o novim napetostima s Cetagan-dancima, a na koje je Gregor tako zaobilazno aludirao, pa pridodao hitnu zamolbu da mu se poalju informacije, ako postoje, o poznatim cetagandanskim agentima i operacijama u Kvadrosvemiru. Rezultat je provukao kroz Kestrelov CarSigovski stroj za ifriranje i otposlao na put.
A to sad? ekati odgovor iz kojega moda nee biti mogue nita zakljuiti? Teko...
Kad je zazujala njegova kom-veza, poskoio je u stolcu. Progutao je slinu i pritisnuo tipku. "Vorkosigan."
"Zdravo, Miles." Bio je to Ekaterinin glas; kucanje srca mu se usporilo. "Ima trenutak?"
"Ne samo da imam trenutak, imam i Kestrelovu kom-konzolu. Trenutak privatnosti, ne bi vjerovala."
"Oh! ekaj onda malo..." Kanal na kom-vezi se zatvorio. Neto poslije, Ekaterinino lice i poprsje pojavili su se iznad vid ploe. Opet je bila odjevena u onu metalnoplavu stvar koja joj je tako dobro pristajala. "Ah", ree ona veselo. "Tu si. To je ve bolje."
"Pa, nije ba." Dodirnuo je prstima usnice i odaslao pantomimski poljubac njezinoj slici. Hladan duh, naalost, umjesto topla tijela. Sa zakanjenjem je pitao: "Gdje si?" Nadao se da je bila sama.
"U svojoj kabini na Princu Xavu. Admiral Vorpatril dodijelio mi je jednu lijepu. Mislim daje izbacio nekog si-rotog vieg asnika. Jesi li dobro? Jesi li veerao?"
"Veerao?"
"Oh, zaboga, poznajem taj pogled. Molim te, neka ti porunik Smolvani barem otvori gotovi obrok prije nego to ode."
"Da, ljubavi." iroko joj se osmjehnuo. "Opet izvodi vjebu iz majinstva?"
"Vie mi se inilo da radim uslugu opinstvu. Jesi li naao neto zanimljivo i korisno?"
"Zanimljivo je blago reeno. Korisno  pa  nisam siguran." Opisao joj je stoje pronaao na Idrisu, tek neznatno ivopisnijim rijeima od onih koje je upravo odaslao Gregoru.
Ekaterina je razrogaila oi. "Zaboga! A ja sam se sva uzbudila zato to sam mislila da sam otkrila lijepi duboki trag. Ali bojim se da je to, u usporedbi s ovim, samo obian tra."
"Samo ti traaj, molim te."
"Ma, to je samo neto to sam naula tijekom veere s Vorpatrilovim asnicima. Moram ti rei, ine se kao ugodno drutvo."
Kladim se da su se potrudili biti ugodni. Njihova je goa bila lijepa, produhovljena, daak doma i prva ena s kojom je veina njih nakon mnogo tjedana progovorila. I udana za Carskog revizora. Deki, poderite se.
"Pokuala sam ih dobiti da govore o poruniku Solia-nu, ali gotovo nitko od njih ga nije poznavao. Samo se jedan tip sjetio da je Solian morao napustiti tjedni sastanak flotnih asnika osiguranja zato to mu je poela curiti krv iz nosa. Pretpostavljam daje Solian zbog toga vie bio ivan i postien, nego uznemiren. Ali palo mije na pamet da je to moda bio njegov kronini problem. I Nikkiju se to neko vrijeme dogaalo, ak i meni, tijekom nekoliko godina kad sam bila djevojka, iako je prolo samo od sebe. Ali ako se Solian poslije nije javio brodskom medicinskom
tehniaru zbog lijeenja, to je, pa, jo jedan nain na koji je netko mogao dobiti njegov uzorak tkiva za onu umjetno proizvedenu krv." Zastala je. "Zapravo, sad, kad bolje promislim, nisam ba sigurna da ti je to od pomoi. Svatko je mogao pokupiti njegov krvavi rupi iz smea, na kojem god se mjestu Solian zatekao. Iako, pretpostavljam, ako mu je curila krv iz nosa, barem je u to vrijeme bio iv. U svakom sluaju, inilo mi se da u tome ima neke nade." Njezino se zamiljeno mrtenje pojaalo. "A moda i nema."
"Hvala ti", ree Miles iskreno. "Ne znam prua li to neku nadu ili ne, ali daje mi jo jedan razlog da moj sljedei posjet bude medicinskim tehniarima. Dobro!" Za nagradu je dobio osmijeh. Dodao je: "A ako ti padne na pamet neto u vezi s Dubauerovim teretom, slobodno to podijeli sa mnom. Iako, zasad, samo sa mnom."
"Razumijem." Obrve su joj se skupile. "To je zapanjujue udnovato. Nije udno to taj teret postoji  mislim, ako se sva nebeska djeca zanu i genetiki obrauju u sredinjici, onako kako mije to objasnila tvoja prijateljica, Visost Pel, kad je dola kao izaslanica na Gregorovo vjenanje, onda nebeske genetiarke zacijelo iz Zvjezdanih jaslica stalno prevoze na tisue zametaka."
"Ne ba stalno", ispravi je Miles. "Jednom godinje. Godinji brodovi s nebeskom djecom u udaljene se satrapije alju svi u istom trenutku. To svim vrhunskim planetarnim nebeskim genetiarkama, kao to je Pel, a koje su zaduene da prate brodove, daje prigodu da se sastanu i meusobno savjetuju. Izmeu ostaloga."
Kimnula je. "Ali dovesti teret ak ovamo  i to samo s jednim pratiteljem koji se brine o njemu... Ako tvoj Du-bauer, ili tko ve jest, zaista ima u paketu tisuu beba, ba me briga jesu li obine ljudske, ghemske ili nebeske ili ne-
kakve sedme, bolje bi mu bilo da ih negdje eka nekoliko stotina dojilja."
. "Istina." Miles protrlja elo, koje gaje ponovno boljelo, i to ne samo zbog razornih mogunosti. Ekaterina je, kao i obino, bila u pravu u vezi s gotovim obrokom. Ako je Solian bilo kad i bilo gdje mogao odbaciti onaj uzorak tkiva...
"Oh, ha!" Prekopao je svoj dep na hlaama i izvukao rupi, zaboravljen od jutros, pa ga rastvorio i pogledao gustu smeu mrlju. Zaista, uzorak krvi. Nije morao ekati da dobije vijesti od CarSiga kako bi obavio ovu identifikaciju. Na kraju bi se, nema sumnje, i bez pomoi prisjetio ovog sluajnog uzorka. Bi li to bilo prije ili nakon to bi djelotvorni Roic oistio njegovu odjeu i vratio je spremnu za ponovno odijevanje, e sad, to je druga pria, zar ne? "Ekaterina, volim te ludo. I moram razgovarati s lijenikom na Princu Xavu, ali smjesta." Odaslao joj je niz mahnitih poljubaca, to je izazvalo onaj njezin opojni zagonetni osmijeh, pa prekinuo vezu.
DESETO POGLAVLJE
Miles je poslao hitnu i prioritetnu poruku na Princa Xaua; uslijedio je kratak zastoj dok je Bel pregovarao o sigurnom prolazu Kestrelove sonde za poruke. Pet do est naoruanih ophodnji Dragovoljaca Zajednice u svojim je plovilima jo uvijek zatitniki lebdjelo izmeu Postaje Graf i Vorpatrilove flote koja je frustrirano stajala u progonstvu nekoliko kilometara dalje. Ne bi bilo dobro kad bi Milesov dragocjeni uzorak odletio u svemir zato to je nekog kvadarskog dragovoljca zasvrbio jedan iz dvostruke kvote prstiju na obarau. Miles se nije opustio sve dok Princ Xau nije potvrdio daje kapsula sretno prihvaena i unesena u brod.
Konano se smjestio za stol u Kestrelovu asnikom salonu s Belom, Roicom i nekoliko pladnjeva gotove vojnike hrane. Jeo je mehaniki, jedva osjeajui okus tople hrane koja, istini za volju, ba i nije bila ukusna. Jedno je oko drao na vid-displeju koji je jo uvijek, ubrzano, prikazivao za-biljeke o kretanjima kroz Idrisova vrata. Kako se inilo, Dubauer ni jedan jedini put nije napustio brod, ak ni kako bi se proetao postajom tijekom cijelog razdoblja kroz koje je brod bio privezan uz dok, sve dok ga kvadri nisu silom, s ostalim putnicima, utjerali u hostel na postaji.
Porunik Solian odlazio je pet puta, od toga etiri puta kad je bio na dunosti rutinske provjere tereta, a peti put,
to je bilo vrlo zanimljivo, nakon to je odradio smjenu svog posljednjeg dana. Vidje pokazivao dobru snimku njegova zatiljka kako odlazi, i jasnu sliku njegova lica kako se vraa, otprilike etrdeset minuta poslije. Usprkos zamrzavanju slike, Miles nije sa sigurnou mogao ustvrditi jesu li mrlje na Solianovoj tamnozelenoj barravarskoj vojnoj tunici mrlje od krvarenja iz nosa, ak ni u krupnim planovima. Solian je izgledao odluno i namrteno dok je podizao pogled ravno prema oku sigurnosne vid-kamere, stoje, na kraju krajeva, bio dio njegova posla  moda je automatski provjeravao radi li kako treba. Mladi ovjek nije djelovao ni oputeno ni sretno, a ni kao da se veseli nekom zanimljivom izlasku na postaju, iako ga je uskoro trebao dobiti. Izgledao je... usredotoen na neto.
To je bilo posljednje zabiljeeno vienje ivog Soliana. Kad su sljedeeg dana Brunovi ljudi pretraili Idris, nije naen nikakav trag njegova tijela, iako su traili temeljito, zahtijevajui da svaki putnik s teretom, ukljuujui i Dubauera, otkljua svoju kabinu i skladite kako bi ih se moglo pregledati. Otud je i potjecalo Brunovo vrsto uvjerenje da je Solian morao samoga sebe neopaeno prokri-jumariti s broda. "Gdje je, dakle, bio tijekom tih etrdeset minuta koliko ga nije bilo na brodu?" razdraljivo je pitao Miles.
"Nije proao kroz moje carinske rampe, osim ako ga netko nije zamotao u prokleti sag i prenio", ree Bel uvjereno. "A nemam zabiljeenu nijednu osobu koja bi nosila smotani sag. Traili smo. Imao je prilino slobodan pristup u est tovarnih prostora u ovom sektoru, kao i na sve brodove koji su u to doba bili na navozu. A to su u tom trenutku bila sva etiri vaa."
"Pa, Brun se kune kako nema vid-snimke Soliana kako se ukrcava na bilo koji od preostalih brodova. Pretpostavljam da bi bilo najbolje da provjerim sve ostale koji su tijekom tog razdoblja uli na brodove ili sili s njih. So-
Han je mogao sjesti na mirni, neupadljivi razgovor  ili neku zlokobniju razmjenu  s nekim, to se moglo dogoditi u bilo kojem zakutku ovih tovarnih prostora. S krvarenjem iz nosa ili bez njega."
"Tovarne prostore ne kontroliramo tako pomno, niti u njih ophodnje esto dolaze", prizna Bel. "Doputamo posadi i putnicima da one koji su prazni ponekad koriste kao vjebalita ili igralita."
"Hm." Netko se u jednom od njih poslije svakako poigrao s tom umjetno proizvedenom krvlju.
Nakon to su pojeli svoju utilitaristiku veeru, Bel je proveo Milesa kroz carinske rampe natrag do hostela u kojem su bile smjetene posade zaplijenjenih brodova. Taj je smjetaj bio upadljivo manje raskoan i napueniji od onoga namijenjenog galaktikim putnicima koji su plaali. ivane posade bile su u njemu zatvorene danima, bez ikakve zabave osim holovida i meusobnog druenja. Milesa su smjesta zaskoila dvojica odabranih viih asnika, obojica s brodova Korporacije Toscane, te dva neovisna asnika koji su zaglavili u ovoj arki, zahtijevajui da im kae kako e brzo osigurati njihovo putanje. Presjekao je graju zahtijevajui razgovore s medicinskim tehniarima sa sva etiri broda, te mirnu prostoriju u kojoj ih moe obaviti. Uslijedilo je komeanje koje je, nakon dueg vremena, zavrilo u stranjem uredu, s etvero ivanih Ko-marrana.
Miles se najprije obratio medicinskom tehniaru s Id-risa. "Koliko bi teko neovlatenoj osobi bilo dobiti pristup u va stacionar?"
ovjek je mirnuo. "Uope ne bi bilo teko, lorde Revizore. Mislim, nije zakljuan. Tako u hitnom sluaju ljudi mogu smjesta ui, a da ne moraju prvo pronai mene. Postoji ak mogunost i da Ja budem hitan sluaj." Zastao je, pa dodao: "Neto mojih lijekova i neka oprema dre se u
zakljuanim ladicama, pod ifrom i, naravno, ee radimo njihovu inventuru. No to se ostaloga tie, za to nema potrebe. Kad smo na navozu, brodska sluba redarstva kontrolira tko ulazi ili izlazi, a u svemiru, pa, to se rjeava samo po sebi."
"Znai, niste imali nikakvih problema s kraama? Oprema koja je otila u etnju, zalihe koje nestaju?"
"Vrlo malo. Mislim, brod je dostupan javnosti, ali ne ba toliko dostupan. Ako razumijete to elim rei."
Medicinski tehniari s dva neovisna broda prijavili su sline protokole tijekom plovidbe svemirom, no kad je brod bio na navozu, od obojice se zahtijevalo da svoje male odjele zakljuaju ako sami nisu u njima na dunosti. Miles podsjeti samoga sebe kako je jedan od ovih ljudi mogao biti i potkupljen kako bi suraivao s onim tko je izveo sintezu krvi. etvero sumnjivaca, eh. Njegov je sljedei upit potvrdio kako su sva etiri brodska stacionara zaista drala prijenosne sintetizatore kao dio standardne opreme.
"Da se netko uuljao u vae stacionare kako bi sintetizirao neto krvi, biste li primijetili daje vaa oprema koritena?"
"Da su poistili za sobom... moda i ne", ree tehniar s Idrisa. "Ili  koliko krvi?"
"Tri do etiri litre."
Uznemireno se ovjekovo lice razvedrilo. "Oh, to da. To jest, da su koristili moju zalihu filopaketa i tekuina, umjesto da su donijeli svoju. Primijetio bih da je toliko nestalo."
"Kako biste to brzo primijetili?"
"Sljedei put kad bih provjerio, pretpostavljam. Ili tijekom mjesene inventure, ako prije ne bih imao prilike za provjeru."
"Jeste li primijetili?"
"Nisam, ali  to jest, nisam ni gledao."
Osim to bi potkupljeni tehniar trebao biti savreno sposoban krivotvoriti inventurni popis predmeta koji su se nalazili u velikim pakiranjima i nisu bili pod posebnim nadzorom. Miles odlui pojaati vruinu. Ravnodunim glasom ree: "Pitam to zato to se pokazalo kako je krv naena na podu tovarnog prostora, a kojom je i zapoeo ovaj nesretni  i skupi  lanac dogaaja, premda je u poetku tipizirana kao sukladna sa Solianovom DNA, zapravo sintetizirana. Kvadarski carinici tvrde kako nemaju zabiljeeno da je Solian ikad stupio nogom na Postaju Graf, to otvara mogunost  iako je, naalost, ne dokazuje  daje krv mogla biti sintetizirana i s vanjske strane carinske granice. Mislim da bi bilo dobro da kao sljedei korak pregledamo inventar vaih zaliha."
Medicinska tehniarka s Rudre, broda koji je, kao i Idris, posjedovala obitelj Toscane, iznenada se namrtila. "Bilo je" Prekinula se.
"Da?" ree Miles, ohrabrujui je.
"Bio je jedan udni putnik, koji me doao pitati za moj sintetizator krvi. Pretpostavila sam daje to jedan od onih koji su ivani kad moraju putovati, iako, kad je objasnio kako s njim stoje stvari, takoer sam pomislila i kako vjerojatno ima dobar razlog da bude ivan."
Miles se oprezno nasmijeio. "Ispriajte mi neto vie o svom udnom putniku."
"Na Rudru se ukrcao tek ovdje, na Postaji Graf. Rekao je da je zabrinut, jer  u sluaju da na putu bude imao kakvih nezgoda  ne moe primiti standardne nadomjes-tke krvi, zato stoje drastino genetski izmijenjen. Stoje i bio. Mislim, povjerovala sam mu u vezi s problemima oko kompatibilnosti krvi. Na kraju krajeva, zato i nosimo sin-tetizatore. Imao je nevjerojatno duge prste  s plivaim koicama. Rekao mije daje amfibijac, u to nisam ba sas-
vim povjerovala, dok mi nije pokazao proreze krga. Rebra su mu se rastvarala na najnevjerojatniji nain. Rekao je kako, dok putuje, neprestano mora prskati krge navlai-vaem, zato to je zrak na brodovima i postajama previe suh za njega." Zastala je, pa progutala slinu.
Znai, to definitivno nije bio "Dubauer". Hm. Drugi igra? Ali, je li bio u istoj igri, ili nekoj drugoj?
Ona je prestraenim glasom nastavila: "Zavrilo je tako to sam mu pokazala svoj sintetizator, zato to se inio tako zabrinutim i stalno me ispitivao o njemu. Ja sam se uglavnom brinula oko toga koja se sredstva za uspav-ljivanje mogu koristiti bez opasnosti za njega, u sluaju da se pokae kako je jedan od onih ljudi koji nakon osam dana u svemiru postanu histerini."
Cupkanje i podvriskivanje, podsjeti se Miles, najvjerojatnije bi jo vie uplailo mladu enu. Ali uspravio se i udijelio joj ivahan osmijeh od kojega je samo malo dublje potonula u svoj stolac. "Kad je to bilo? Koji dan?"
"Ovaj... dva dana prije nego to su nas kvadri sve natjerali da se evakuiramo s broda i doemo ovamo."
Tri dana poslije Solianova nestanka. Sve bolje i bolje. "Kako se putnik zvao? Biste li ga mogli prepoznati da ga ponovno vidite?"
"Oh, svakako  mislim, ipak je imao plivae koice. Rekao mije da se zove Firka."
Kao usput, Miles zapita: "Biste li ovo svjedoenje bili voljni ponoviti pod brzopentom?"
Napravila je grimasu. "Pretpostavljam da bih. Moram li?"
Nije se uspaniila, ali nije ba ni revna; dobro. "Vidjet emo. Mislim da je sljedee na redu pregledavanje inventara. Poet emo u stacionaru Rudre." A za sluaj da ga netko za nos vue tim putem, poslije e pogledati i ostale.
Uslijedile su daljnje odgode, dok je Bel preko komkon-zole s Vennom i Wattsom pregovarao o privremenom putanju iz kunog pritvora medicinskih tehniara u svojstvu strunih svjedoka. Kad je to konano bilo odobreno, posjet stacionaru Rudre bio je milosrdno kratak, izravan i plodan.
Zaliha osnove za sintetiziranu krv bila je smanjena za etiri litre. Filopaket je, sa svojim stotinama etvornih metara temeljne reaktivne povrine naslagane u mikroskopskim slojevima u prikladnom omotu  nestao, a sin-tetizator krvi nije bio oien kako treba. Miles se iroko smijeio dok je osobno strugao mrlju organskog taloga iz cijevi sintetizatora u plastinu vreicu, kako bi u njoj mogao uivati lijenik s Princa Xava.
Sve je to dovoljno mirisalo na istinu, pa je poslao Roica da uzme kopije sigurnosnih zabiljeki s Rudre, osobito one koje se odnose na putnika Firku, a Bela s tehniarima odaslao da bez njega pregleda ostala tri stacionara. Miles se vratio na Kestrel, te svoj novi uzorak predao poruniku Smolvaniju da ga smjesta poalje na Princa Xava, a onda se smjestio i dao na posao traenja mjesta na kojem se trenutano nalazio Firka. Pronaao ga je u drugome od dva hostela koja su zauzeli putnici sa zaplijenjenih brodova, ali kvadro koji je bio na straarskoj dunosti izvijestio ga je kako je ovjek napustio hostel prije veere i jo se nije vratio. Prvotni je dananji Firkin izlazak bio otprilike u doba sastanka s putnicima; moda je bio meu ljudima u stranjem dijelu prostorije, iako Miles nije primijetio da se ijedna ruka s plivaim koicama podigla traei rije. Miles je kvadarskom osiguranju hostela ostavio zapovijed da nazovu njega ili orunika Roica im se putnik vrati, bez obzira u koje to vrijeme bude.
Mrtei se, nazvao je prvi hostel kako bi provjerio Du-bauera. Betansko/cetagandanski herm/ba/togod uistinu je sretno vratio s/drisa, no ponovno je izaao poslije ve-
ere. Samo po sebi, to nije bilo neobino: malo je zarobljenih putnika ostajalo u hostelu ako su svoju veernju dosadu mogli razbiti traei zabavu negdje drugdje na postaji. Ali nije li upravo Dubauer bio osoba koja se ranije bojala sama, bez oruane pratnje, kretati Postajom Graf? Mile-sovo se mrtenje produbilo, pa je i ovom kvadarskom stra-aru ostavio nalog da ga obavijesti kad se Dubauer vrati.
Ponovno je ubrzano skenirao Idrisoue sigurnosne vid-snimke, ekajui Roicov povratak. Zamrzavao je svaki krupni plan ruku inae ni po emu iznimnih posjetitelja broda, no nije otkrio nikakve plivae koice. Na postaji se bliila pono kad su se pojavili Roic i Bel.
Bel je zijevao. "Nita uzbudljivo", izvijestio je herm. "Mislim da smo pogodili otprve. Poslao sam medicinske tehniare natrag u hotel, s oruanom pratnjom koja e ih uukati u krevete. Sto sad?"
Miles je njeno grickao jednu stranu svog prsta. "Sad emo ekati da lijenik izvijesti o rezultatima identifikacije dva uzorka koja sam poslao na Princa Xava. ekat emo da se Firka i Dubauer vrate u svoje hostele, ili emo se rastrati postajom u potrazi za njima. Ili, jo bolje, natjerat emo Vennove ophodnje da to uine umjesto nas, premda ih ne bih volio odvraati od lova na mog napadaa sve dok ga ne spakiraju."
Roic, koji se poeo doimati uzrujano, opet se opustio. "Dobro razmiljanje, milorde", zahvalno je promrmljao.
"Meni to zvui kao divna prigoda da se naspavamo", bilo je Belovo miljenje.
Miles je, to gaje iivciralo, primijetio kako je Belovo zi-jevanje zarazno. Miles nikad nije do kraja uspio ovladati zadivljujuom sposobnou njihova negdanjeg plaenikog kolege, komodora Tunga, da zaspi bilo gdje i u svakom trenutku u kojem je to akcija doputala. Bio je siguran
kako je jo previe napet da bi odrijemao. "Moda da malo ubijemo oko, da", nevoljko je pristao.
Bel je inteligentno smjesta zgrabio prigodu da nakratko ode kui, k Nicol. Zanemarivi hermafroditovu tvrdnju kako je on sam tjelohranitelj, Miles je natjerao Bela da sa sobom uzme jednog pripadnika kvadarske ophodnje. S velikim je aljenjem Miles odluio da e najprije priekati lijenikovo izvjee, a tek onda nazvati i probuditi Zapovjednika Venna; u kvadarskim oima nije si mogao priutiti pogreke. I sam se povukao i prilegao u svojoj siunoj kabini, kako bi odspavao koliko bude mogao. Daje mogao birati izmeu cijele noi neprekinutog sna i skorih novosti, vie bi volio novosti.
Pretpostavljao je kako bi ga Venn smjesta obavijestio ako Sluba redarstva uspije uhititi kvadra s automatom za zavarivanje. Neke su svemirske prekrcajne postaje bile namjerno dizajnirane tako da se u njima bilo teko sakriti. Na nesreu, Postaja Graf nije bila jedna od njih. Njezina se arhitektura mogla opisati jedino kao aglomeracija. Zacijelo je bila puna zaboravljenih zakutaka. Najbolja prigoda za hvatanje tog tipa pojavit e se ako bude pokuao pobjei; bi li on, umjesto toga, bio dovoljno hladnokrvan da se povue u neki brlog i tamo pritaji? Ili, budui da je svoju metu, tko god ona bila, prvi put promaio  dovoljno vrue glave da se vrati i pokua jo jednom? Dok je lord Revizor spavao, Smolvani je odvojio Kestrel od navoza i zauzeo poloaj nekoliko metara dalje od postaje, za svaki sluaj.
Promjena pitanja tko bi htio ubiti bezopasnog postarijeg betanskog herma koji vodi svoje stado... pa, ovaca u pitanje tko bi elio ubiti cetagandansko ba koje krijumari tajni ljudski  ili nadljudski  teret vrijednosti koja je, barem za Zvjezdane jaslice, bila neprocjenjiva... to je otvaralo itav raspon moguih, vrlo uznemirujuih komplikacija. Miles je u sebi ve odluio kako e se putnik Firka to
prije sastati s brzopentom, uz suradnju kvadara, bude li je Miles mogao osigurati, ili bez nje. Ali, kad je malo bolje razmislio, sumnjao je kako e serum istine djelovati na ba. Nakratko se eznutljivo pozabavio matarijama o starijim metodama ispitivanja. Moda neto iz prastaroga doba Ludog Cara Yurija, ili iz vremena prapradjeda grofa Pier-rea "Krvopije" Vorrutvera.
Okrenuo se na svom uskom leaju, svjestan koliko je usamljenosti u tiini njegove kabine kad nema Ekateri-nina utjenog, ritminog disanja na gornjem leaju. Postupno se naviknuo na tu nonu prisutnost. Ta stvar s brakom prelazila mu je u naviku, jednu od njegovih boljih. Dotaknuo je krono na svom zglobu, pa uzdahnuo. Ona je vjerojatno ve zaspala. Prekasno je da je nazove samo kako bi sluala njegovo laprdanje. Prebrojio je dane do iskrcavanja Arala Alexandera i Helen Natalije. Vrijeme koje su imali na raspolaganju za povratak kui suavalo se sa svakim danom koji je on provodio zezajui se ovdje. Njegov je mozak poeo sastavljati iaenu rimu na melodiju stare uspavanke, neto o brzopentu i pseim repiima u rano jutro, kad je konano pao u san.
"Milorde?"
Miles se budno trznuo uvi Roicov glas kroz interkom kabine. "Da?"
"Lijenik s Princa Xava je na osiguranoj komkonzoli. Rekao sam mu da prieka, jer biste vi sigurno eljeli da vas probudim."
"Da?" Miles baci pogled na blistave brojane oznake zidnog krona; spavao je otprilike etiri sata. Zasad posve dovoljno. Posegnuo je za svojom tunikom. "Stiem."
Roic, ponovno  ne, jo uvijek  u odori, ekao ga je u malom asnikom salonu koji mu je postajao sve poznatijim okruenjem.
"Mislio sam da sam ti rekao da se naspava", ree Miles. "Sutra bi  ne, to je ve danas  mogao biti dugaak dan."
"Provjeravao sam sigurnosne vid-snimke s Rudre, mi-lorde. Mislim da sam moda naletio na neto."
"U redu. Onda e mi to pokazati poslije ovoga." Uk-liznuo je u komkonzolni stolac, ukljuio sigurnosni tuljac i aktivirao komunikacijsku vid-sliku.
Vii flotni lijenik, koji je, prema ploicama na ovratniku zelene uniforme, imao in kapetana, doimao se kao jedan od mladih i sposobnih "novih mukaraca" napred-njake vladavine Cara Gregora; ako je bilo suditi prema njegovim blistavim, uzbuenim oima, nije osobito alio zbog probdjevene noi. "Moj lorde Revizore. Ovdje kapetan Cris Clogston. Imam vae nalaze krvi."
"Izvrsno. to ste pronali?"
Lijenik se nagnuo naprijed. "Najzanimljivija je bila ona mrlja na vaem rupiu. Rekao bih da se radi o ceta-gandanskoj nebeskoj krvi, osim to su spolni kromosomi definitivno udni, a na mjestu na kojem se obino nalazi dodatni par kromosoma u kojima oni skupljaju svoje genetike modifikacije, ovdje imamo dva dodatna para."
Miles se iroko nasmijeio. To! "Svakako. Pokusni model. To jest cetagandanska nebeska krv, ali ovo pripada ba  bespolcu  i gotovo sigurno potjee iz samih Zvjezdanih jaslica. Zamrznite dio tog uzorka i oznaite ga kao najviu tajnu, pa ga poaljite kui, u CarSigove biola-boratorije, prvim dostupnim kurirskim brodom, s mojim najboljim eljama. Siguran sam da e ga eljeti imati u svojem arhivu."
"Da, milorde."
Nikakvo udo da je Dubauer pokuao zadrati taj okrvavljeni rupi. ak i ako se izuzme to to bi ga krv mogla
razotkriti, Nebeske gospe ne bi ba bile sretne to genetski rad s visoke razine Zvjezdanih jaslica krui uokolo. To su smjele initi samo one, proiavajui gene kroz nekoliko odabranih cetagandanskih ghemskih klanova, putem trofejnih nebeskih supruga i majki. Dodue, Nebeske su gospe najbudnije pazile na gene koje su ugradile u svoj dobro uvani genom, koji je bio umjetniko djelo cijelog niza narataja. Miles se pitao koliko bi ovjek mogao zaraditi kad bi ponudio na prodaju piratske kopije ovih stanica koje je nenamjerno pokupio. A moda ne i mnogo  ovo ba oito nije bilo meu njihovim novijim djelima. Zapravo, bilo je zastarjelo puno jedno stoljee.
Njihovo najnovije djelo lealo je u skladitu Idrisa. Ajme.
"Drugi uzorak je", nastavio je Clogston, "Solian II, odnosno, to je sintetizirana krv porunika Soliana. Identina je prijanjem uzorku  rekao bih daje iz iste serije."
"Odlino! Sad ve stiemo nekamo." Ali kamo, za boga miloga? "Hvala vam, kapetane. Ovo je od neprocjenjive vrijednosti. Idite, naspavajte se. Zasluili ste."
Lijenik, na ijem se licu jasno italo razoaranje injenicom to je otputen bez daljnjih objanjenja, iskopao je vezu.
Miles se okrenuo prema Roicu upravo na vrijeme da vidi kako ovaj potiskuje zijevanje. Oruniku je bilo neugodno, pa je sjeo uspravnije.
"Dakle, to imamo?" potakne ga Miles.
Roic se nakaljao. "Putnik Firka zapravo se ukrcao na Rudru nakon to je ona ve trebala otii, tijekom onog kanjenja koje su izazvali popravci."
"Hm. Dakle, to znai da to nije bio dio dugo planiranog putovanja... moda. Nastavi."
"Izvukao sam poprilian broj snimki na kojima se vidi kako tip izlazi s broda i vraa se, prije nego to je brod zaplijenjen, a putnici istjerani. ini se da se radije koristio kabinom nego da bude u hostelu, to mnogi rade kako bi utedjeli. Dva njegova izlaska poklapaju se vremenom kad porunik Solian nije bio na Idrisu  jedno se preklapa s njegovom posljednjom rutinskom provjerom tereta, a drugo se u potpunosti preklapa s onih posljednjih etrdeset minuta za koje nemamo objanjenja."
"O, vrlo lijepo. Dakle, kako izgleda taj samoproglaeni amfibijac?"
Roic je malo prkao po komkonzoli, pa izvukao jasnu snimku cijelog lika iz Rudrinog vid-arhiva.
ovjek je bio visok, blijede koe nezdrava izgleda, tamne kose loe oiane sasvim uz glavu, zbog ega je ta neravna frizura izgledala kao liaj na stijeni. Veliki nos, male ui, potiten izraz na licu kao od gume  zapravo, izgledao je napeto, oi su mu bile tamne i okruene kolo-barima. Imao je duge, mrave ruke i noge; iroka tunika ili pono skrivali su pojedinosti gornjeg dijela njegova trupa. ake i stopala bili su posebno upadljivi, pa Miles izvue sliku u krupni plan. Jedna je ruka bila napola skrivena u platnenoj rukavici s odrezanim prstima, to je pred usputnim pogledom skrivalo plivae koice, ali na drugoj nije bilo rukavice  bila je napola podignuta i plivae su se koice jasno razabirale, tamnoruiaste boje izmeu predugih prstiju. Stopala su bila skrivena u mekim izmama ili visokim cipelama, svezanima oko glenjeva, ali i ona su bila dvostruko dua od normalnih stopala, iako ne i ira. Je li taj tip i none prste s koicama mogao rairiti u vodi, kao to je irio i one na rukama, kako bi mogao ire zaplivati?
Prisjetio se Ekaterinina opisa putnika koji je nju i Bela presreo kad su prvog dana otili u razgledavanje  imao
je nevjerojatno duge i uske ake i stopala. Bel bi ovo to prije morao pogledati. Miles je pustio snimku dalje. Tip je hodao nekako gegavo, podiui i sputajui te gotovo klaunske noge.
"Otkuda dolazi?" zapitao je Miles Roica.
"Njegovi dokumenti tvrde daje Aslunderac." Roicovje glas bio pun nevjerice.
Aslund je bio jedan od bliih barravarskih susjeda u neksusu, osiromaeni poljoprivredni svijet u slijepoj uliici lokalnog svemira pokraj Hegenske Osi. "Hm. Gotovo je iz naeg umarka."
"Ne znam ba, milorde. Biljeke koje o njemu ima carina Postaje Graf pokazuju da se iskrcao s broda na koji je uao na Tau eti, a koji je ovamo stigao dan prije nego to je naa flota prvotno trebala isploviti. Ne znam dolazi li otamo izvorno, ili ne."
"Kladim se da ne." Je li negdje na rubovima neksusa postojao vodeni svijet iji su kolonizatori radije odabrali da svoju djecu prilagode svijetu, umjesto svijet njima? Miles nije uo za takav planet, ali i to se jednom moralo dogoditi. Ilije Firka bio jedinstven projekt, nekakav pokus ili prototip? Na takve je svakako ve u ivotu naletio. No nitko se od njih nije poklapao s aslundskim podrijetlom. Iako, Firka se na Aslund mogao i useliti... Miles u mislima zabiljei kako u svom sljedeem izvjetaju mora od CarSiga zatraiti provjeru ovog tipa, iako je bilo vjerojatno da e rezultati dokapati natrag prekasno da bi mu bili od neposredne koristi. U svakom sluaju, barem se nadao da e ovu zbrku razrijeiti i krenuti na put prije toga.
"Na poetku je pokuao dobiti leaj na Idrisu, ali nije bilo mjesta", doda Roic.
"Ah!" A moda bi to trebalo biti Ha?
Miles se uvalio u svoj komkonzolni stolac i stisnuo oi. Pokuao je izvui zakljuke prije uporabe svoje omiljene brzopente za kojom je sve vie eznuo  pod pretpostavkom daje ova udnovata individua imala kakvog osobnog dodira sa Solianom prije nego to je porunik nestao. Pod pretpostavkom da je, nekako, dobio uzorak Solianove krvi, moda jednako sluajno kao to je Miles dobio uzorak Dubauerove. A zato bi se, onda, u ime zdravog razuma, poslije uvalio u muku sa sintetiziranjem lane Solianove krvi i njezinim prolijevanjem preko cijelog teretnog prostora i kroz hermetiku komoru?
Da prikrije ubojstvo koje se odigralo na nekom drugom mjestu? Solianov su nestanak njegovi zapovjednici ve objasnili dezerterstvom. Nije mu trebalo nikakvo pokrie: ako se radilo o ubojstvu, ono je u tom trenutku ve bilo . savreno, a istraga je trebala biti prekinuta.
Namjetaljka? Smiljena da Solianovo ubojstvo pripi-e nekom drugom? Primamljivo, ali zar u tom sluaju ne bi ve trebao biti pronaen i optuen netko nevin? Osim ako Firka nije bio taj nevini, zasad se radilo o namjetaljci bez glavnog lika.
Da se prikrije dezerterstvo? Jesu li Firka i Solian suraivali na Solianovu bijegu? Ili... kad dezerterstvo nije dezerterstvo? Kad se radi o CarSigovim smuljanim tajnim operacijama, eto kad. Osim to je Solian bio u Slubi osiguranja, a ne u CarSigu: bio je uvar, a ne uhoda ili uvjebani agent. Ipak... dovoljno pametan, odan, visoko motiviran i ambiciozan asnik koji, kad bi se zatekao usred sloene intrige, moda ne bi ekao zapovijedi s vie razine kako bi krenuo u potragu slijedei neku malo vjerojatnu pretpostavku. Kao to je Miles imao prilike iskusiti.
Naravno, prihvatiti takav rizik mogla bi dotinog asnika kotati ivota. Kao to je Miles imao prilike iskusiti.
Bez obzira na namjeru, kakvo je zapravo bilo posljedino djelovanje krvavog mamca? Odnosno, to bi bilo da se ukleta ljubavna pria Corbeaua i Garnet Pete nije sudarila s barravarskim predrasudama i sirovou? Napadni, grimizni scenarij na podu teretnog prostora sigurno bi ponovno usmjerio slubenu pozornost prema Solianovu nestanku; gotovo bi sigurno izazvao odgodu polaska flote, iako ne ovako spektakularnu kakvu su izazvali stvarni dogaaji. Pod pretpostavkom da su problemi Garnet Pete i Corbeaua bili sluajni. Ipak je ona bila neka vrsta glumice. A imali su samo Corbeauovu rije da nije uo poziv s kom-veze.
eznutljivo je rekao: "Pretpostavljam da nemamo jasnu snimku ovog ovjeka-abe kako u nekom trenutku tegli pet do est litrenih vreva?"
"Bojim se da nemamo, milorde. Ali, odlazio je amo-ta-mo u raznim vremenima, s hrpom raznih paketa i kutija. Ti su vrevi lako mogli biti skriveni u neemu."
Ngh. Skupljanje injenica trebalo je sluiti raiavanju situacije. A ovo je postajalo sve mutnije i mutnije. Upitao je Roica: "Jesu li se ve javili kvadarski straari iz ijed-nog od hostela? Jesu li se Dubauer i Firka konano vratili?"
"Ne, milorde. To jest, nitko nije zvao."
Miles je nazvao obojicu kako bi provjerio. Ni jedan od dvojice putnika koji su ga zanimali nije se jo vratio. Sad je bilo vie od etiri sata poslije ponoi, 0420 u dvadeset-etverosatnom, zemaljskom vremenskom sustavu koji se jo zadrao u Kvadrosvemiru, naratajima nakon to su nemodificirani preci njihovih predaka napustili svoj matini svijet.
Nakon to je prekinuo vezu, Miles svadljivo zapita: "Pa kamo su, do avola, otili na cijelu no?"
Roic slegne ramenima. "Ako je u pitanju ono oigledno, ja ne bih oekivao da se vrate do poslije doruka."
Miles obzirno odlui da nee primijetiti kako se Roic upadljivo zacrvenio. "Na ovjek-aba moda i jest, ali jamim ti da ba nije nestalo u potrazi za enskim drutvom. U ovome nema nieg oiglednog." Odluno, Miles jo jednom prui ruku prema pozivnoj ploi.
Umjesto Zapovjednika Venna, na vrtoglavo radijalnoj pozadini njegova ureda ukazao se lik kvadre u sivoj uniformi Slube redarstva. Miles nije bio siguran kako deifrirati njezine oznake ina, ali doimala se razumno, sredovjeno i dovoljno iznureno da bi mogla zauzimati neki vii poloaj.
"Dobro jutro", pone on pristojno. "Gdje je Zapovjednik Venn?"
"Spava, nadam se." Izraz na njezinu licu govorio je kako e ona odano dati sve od sebe da tako i ostane.
"U ovakvim trenucima?"
"Jadnije ovjek odradio dvije i pol smjene ju..." Pogledala ga je kroz stisnute kapke, a onda joj je konano sinulo s kim razgovara. "Oh. Lorde Revizore Vorkosigan. Ja sam Teris Trea, nadglednica tree smjene iz ekipe Zapovjednika Venna. Mogu li neto uiniti za vas?"
"Radite nonu smjenu, ha? Vrlo dobro. Da, molim vas. Volio bih urediti privoenje i ispitivanje, ako je mogue br-zopentom, jednog od putnika s Rudre. Njegovo ime je Firka."
"elite li podnijeti tubu za kriminalnu djelatnost?"
"Za poetak, elim ga privesti kao glavnog svjedoka. Imam razloga sumnjati da je on na izvjestan nain povezan s krvlju na podu teretnog prostora, s kojom je sva ova zbrka i zapoela, ali vrlo bih volio biti siguran da je doista tako."
"Gospodine, mi ovdje ne moemo ii uokolo, privoditi i drogirati svakoga tko nam padne na pamet. Potrebna je slubena optunica. A ako putnik ne pristane na ispitivanje dragovoljno, za brzopentanje ete morati dobiti sudski nalog."
Taj e problem, odlui Miles, prebaciti Peatnici Greenlaw. Zvualo je kao neto za njezin odjel. "U redu, privedite ga pod sumnjom daje zagaivao okolinu. Nepravilno odbacivanje organskih tvari ovdje valjda mora biti neto protuzakonito."
Nije se uspjela suzdrati i kut usana joj se trznuo. "To je prekraj. Da, to e biti dovoljno", priznala je.
"Svaka izlika koju budete morali smisliti meni odgovara. elim ga, i elim ga onoliko brzo koliko ga se brzo uspijete doepati. Na nesreu, prijavio je izlazak iz svog hostela juer oko sedamnaest nula nula i odonda nije bio vien."
"Naa ovdanja sigurnosna radna skupina je prilino optereena, zbog jueranjeg... nemilog dogaaja. Moe li ovo priekati do jutra, lorde Revizore Vorkosigan?"
"Ne."
Na trenutak je pomislio kako e se ona poeti ponaati birokratski, ali nakon stoje na trenutak namjerno razdra-eno iskrivila usne, popustila je. "Vrlo dobro. Izdat u nalog za njegovo privoenje, koji prvo mora odobriti Zapovjednik Venn. Ali im ga pokupimo, morat ete do suca."
"Hvala vam. Obeavam vam da neete imati potekoa s prepoznavanjem. Mogu vam odavde poslati njegove dokumente i neke vid-snimke, ako elite."
Priznala je kako bi to bilo korisno, pa je zadatak bio priveden kraju.
Miles je oklijevao, duboko zamiljen nad mnogo vie uznemirujuom dilemom vezanom uz Dubauera. Svaka-
ko, nije bilo nikakve vidljive veze izmeu ta dva problema. Jo. Moda e je razgovor s Firkom otkriti?
Preputajui daljnji postupak Vennovoj poslunici, Miles prekine vezu. Na trenutak se uvalio u naslon svog komkonzolnog stolca, a onda opet izvukao Firkine vid-snimke i odvrtio ih jo nekoliko puta.
"Dakle", ree on malo poslije, "kako je, do avola, uspio tim svojim dugakim perajama ne ugaziti u lokvu krvi?"
Roic se zapilji preko njegova ramena. "Lebdjelica?" ree on naposljetku. "Ali morao bi biti prokleto blizu tome da ima dvostruko pokretnije zglobove."
"On i izgleda kao da ima dvostruko pokretnije zglobove. " Ali ako su Firkini noni prsti bili tako dugaki i gipki kao to se moglo zakljuiti prema prstima na rukama, zar on onda ne bi mogao kontrolnom palicom, osmiljenom za kvadarske donje ruke, baratati i nogama? U ovom novom scenariju Miles nije morao zamiljati osobu u lebdjelici koja tegli sa sobom teko mrtvo tijelo, nego samo prazni grgljave litrene vreve preko ruba i uz pomo odgovarajue krpe dodaje umjetnike mrlje.
Nakon nekoliko usredotoenih trenutaka tijekom kojih je ovo pokuao zamisliti, Miles ubaci Firkine vid-snim-ke u manipulator slike, pa umetne tipa u lebdjelicu. Navodni amfibijac nije morao imati posebno gipke zglobove niti slomiti noge da stane u nju. Pod pretpostavkom da mu je donji dio tijela bio gipkiji od Milesova ili Roicova, mogao se smotati prilino uredno. Izgledalo je pomalo bolno, ali mogue.
Miles se malo jae zapilji u sliku iznad vid-ploe.
Prvo pitanje koje si je ovjek morao postaviti kad opisuje nekoga na Postaji Graf nije bilo "mukarac ili ena?" nego "kvadro ili prizemaljac?". To je bio prvi rez kojim bi
ovjek izbacio moda i vie od pola mogunosti iz daljnjeg razmatranja.
Zamislio je plavokosog kvadra u tamnom sakou kako juri hodnikom u lebdjelici. Zamislio je progonitelje koji kasne za njim kako zuje pokraj prizemaljca obrijane glave u svijetloj odjei, koji se kree suprotnim smjerom. U dovoljno uznemirujuem trenutku, nita mu vie ne bi bilo potrebno. Iskoraiti iz lebdjelice, okrenuti jaknu naopako, ugurati periku u dep, ostaviti stroj parkiran uz jo nekoliko drugih i odetati... Naravno, suprotna bi situacija  u kojoj se kvadro maskira u prizemaljca  bila mnogo tee izvediva.
Zurio je u Firkine upale, tamnim kolobarima obrubljene oi. Iz arhiva je izvukao odgovarajuu upu plavih kovrica i prilijepio je uz Firkinu neprivlanu glavu.
Velika priblina slinost s tamnookim kvadrom irokih prsa koji je pucao iz automata za zavarivanje? Vidio ga je samo u djeliu sekunde, s razmaka od petnaest metara, a istini za volju, najvei je dio Milesove pozornosti bio usmjeren na predmet u njegovim rukama koji je pijuckao iskre i izbacivao zveckave vrue mjedene zakovice... jesu li te ruke imale plivae koice?
Na svu sreu, imao je od koga zatraiti i dodatno miljenje. U komkonzolu je utipkao kunu ifru Bela Thornea.
Nije se nimalo iznenadio to, u ovaj bezboni sat, Ni-colin pospani glas nije bio praen slikom: "Halo?"
"Nicol? Ovdje Miles Vorkosigan. Oprosti to te izvlaim iz tvoje vree za spavanje. Moram razgovarati s tvojim cimerom. Izbaci ga iz kreveta i natjeraj da se dovue do komkonzole. Dosad se ve naspavao vie od mene."
Pojavila se slika. Nicol se uspravila i vre se donjom rukom umotala u pahuljastu ipkastu spavaicu; bilo je oito kako je ovaj dio stana koji je dijelila s Belom bio besteinski. Svjetlo je bilo isuvie prigueno da bi mogao ra-
zabrati neto iza njezina lebdeeg oblika. Protrljala je oi. "to, zar Bel nije s tobom?"
Milesov se eludac prebacio u besteinsko stanje, usprkos injenici da je sila tee na Kestrelu radila besprijekorno. "Ne... Bel je otiao prije vie od est sati."
Jo se jae namrtila. S lica joj se izgubila pospanost, a zamijenila ju je panika. "Ali Bel sino nije doao kui!"
JEDANAESTO POGLAVLJE
L
Stoer Slube redarstva broj jedan Postaje Graf bio je u potpunosti smjeten na besteinskoj strani postaje. Tamo se nalazila veina administrativnih policijskih ureda, ukljuujui i onaj Zapovjednika Venna. Miles i Roic, koje je slijedio uzrujani kvadarski straar s Kestrelova navoza, ulebdjeli su u radijalno ureeno predvorje iz kojega su pod udnim kutovima vodili cijevni hodnici. Mjesto je jo uvijek bilo mirno, kao stoje nou sluaj, iako je uskoro zacijelo trebala uslijediti smjena dunosti.
Nicol je tamo stigla prije Milesa i Roica, iako ne i mnogo prije. Jo je uvijek ekala dolazak Zapovjednika Venna, pod zabrinutim okom uniformiranog kvadra za kojega je Miles procijenio daje isto to i deurni noni narednik. Oprez kvadarskog asnika pojaao se kad su oni uli, a jedna mu se donja ruka neprimjetno pokrenula i do-dirnula plou konzole; vrlo brzo, i kao sluajno, iz jednoga je od hodnika dolebdio jo jedan kvadro i pridruio se svom kolegi.
Nicol se, oito na brzinu i bez umjetnikih dodataka, odjenula u obinu plavu majicu s kratkim rukavima i kratke hlaice. Lice joj je bilo blijedo od zabrinutosti, a donje je ruke krila. Na Milesov je pozdrav ispod glasa odvratila kratkim zahvalnim kimanjem.
Konano je stigao i Zapovjednik Venn, pogledavi Mi-lesa bez imalo ljubavi, ali pomiren sa sudbinom. Bilo je oito daje spavao, iako ne dovoljno, a pesimistino se obukao za dnevnu dunost; nikakva se tajna nada da e se ponovno uspjeti uvui u vreu za spavanje nije nazirala iz njegove uredne odjee. Rukom je domahnuo naoruanom straaru da se povue, pa mrgodno pozvao lorda Revizora i njegovo drutvo da ga slijede u njegov ured. Nadglednica tree smjene s kojom je Miles prije kratkog vremena razgovarao  mogao bi to konano poeti zvati sino  donijela je tikvice s kavom i svoj izvjetaj na kraju smjene. Pedantno je prizemaljcima dodala tikvice, umjesto da ih baci kroz zrak, oekujui od njih da ih uhvate, onako kako je posluila svog efa i Nicol. Miles je ukljuio automatski grija tikvice do krajnjeg zareza na crvenom podruju, pa su on i Roic zahvalno srkali vrui, gorki napitak.
"Ova bi panika mogla biti preuranjena", poeo je Venn poslije svog prvog gutljaja. "injenica da se Luki kapetan Thorne nije pojavio mogla bi imati neko vrlo jednostavno objanjenje."
A koja su bila tri najsloenija objanjenja to ih je Venn upravo imao na umu? Kvadro ih nije podijelio s ostalima, a opet, nije ni Miles. Bela nije bilo ve est sati, od trenutka kad je na postaji javnog prijevoza u blizini svoje kue otpustio kvadarskog straara. Dosad je ova panika jednako tako mogla ve biti i posthumna, no Miles to nije elio naglas rei pred Nicol. "Ja sam iznimno zabrinut."
"Thorne je mogao zaspati negdje drugdje." Venn dobaci pomalo zagonetan pogled prema Nicol. "Jeste li provjerili da nije moda kod nekog prijatelja?"
"Kad je oko ponoi napustio Kestrel, luki je kapetan izriito rekao kako odlazi kui, k Nicol, kako bi se odmorio", ree Miles. "Mogu samo dodati da je do tog trenutka i zasluio poteno se odmoriti. Vai straari trebali bi biti
u mogunosti potvrditi tono vrijeme Thorneova silaska s mog broda."
"Naravno, dodijelit emo vam drugog asnika za vezu koji e vam pomagati u vaoj istrazi, lorde Vorkosigan." Vennov je glas bio pomalo udaljen; Miles je doao do zakljuka kako zapovjednik kupuje vrijeme za razmiljanje. Osim toga, moda se namjerno pravi priglup. Miles ga, meutim, nije ni zabunom mogao smatrati priglupim, s obzirom na to da je skratio svoje spavanje i pojavio se ovdje za svega nekoliko minuta.
"Ne elim drugoga. elim Thornea. Vi ste ovdje ve zametnuli prokleto previe prizemaljaca. To poinje izgledati kao veliki nemar." Miles duboko uzdahne. "Dosad vam je ve zacijelo moralo pasti na um, kao to je i meni palo, da su juer poslije podne u predvorju hostela na vatrenoj liniji bile tri osobe. Svi smo mi pretpostavili kako sam ja bio oita meta. A to ako se radilo o nekom manje oitom? to ako je meta bio Thorne?"
Teris Trea naini pokret kao da ga zaustavlja i ubaci se: "Kad ve govorimo o tome, prije nekoliko sati pronali smo trag vezan uz onaj automat za zavarivanje."
"Oh, sjajno", ree Venn, okrenuvi se prema njoj s olakanjem. "to imamo?"
"Prodan je za gotovinu, prije tri dana, u duanu s in-enjerijskom opremom u blizini besteinskih dokova. Kupac ga je sam odnio, umjesto da mu ga dostave, a nije ispunio jamstveni upitnik. Prodava nije siguran koji gaje kupac odnio, jer je u duanu bila velika guva."
"Kvadro ili prizemaljac?"
"Nije mogao rei. ini se da bi mogao biti i jedan i drugi."
A ako su izvjesne ruke s plivaim koicama bile prekrivene rukavicama, kao na vid-snimci, lako je mogue da
su ostale neprimijeene. Venn napravi grimasu  njegove su se nade daje dolo do preokreta u sluaju oito izjalovile.
Nona nadglednica dobaci pogled Milesu. "Ovdje prisutni lord Vorkosigan takoer je zvao, zahtijevajui da privedemo jednoga od putnika s Rudre."
"Jeste li ga ve pronali?"
Ona odmahne glavom.
"Zbog ega ga traite?" zapita Venn, mrtei se.
Miles ponovi svoje none novosti vezane uz ispitivanje medicinskih tehniara i pronalaenje tragova Solianove sintetizirane krvi u stacionaru na Rudri.
"Pa, to objanjava zato mi nismo pronali nita u bolnicama i klinikama na postaji", zagunao je Venn. Miles ga je zamislio kako zbraja sve kvadrosate koje je njegov odjel izgubio u toj uzaludnoj potrazi, pa pusti da gunanje proe bez komentara.
"U razgovoru s tehniarkom s Rudre, takoer sam uspio na povrinu izvui i jednog sumnjivca. Zasad se uglavnom radi o pretpostavkama i indicijama, ali brzopenta je lijek za to." Miles opie neobinog putnika Firku, injenicu kako se ne moe otarasiti osjeaja da ga je prepoznao, kao i svoje sumnje vezane uz kreativnu uporabu lebdjelice. Venn je izgledao sve smrknutije i smrknutije. Sama injenica kako Venn podsvjesno odbija dopustiti barravarskom prainaru da ga pregazi, zakljui Miles, ne znai da ga nije sluao. to je sve zakljuio iz onoga to je provukao kroz svoje provincijske kvadrosvemirske kulturne filtre, to je bilo mnogo tee pogoditi.
"Ali to je s Belom?" Nicolin je glas bio napet od potisnute tjeskobe.
Venn je, oito, bio manje otporan na molbe svoje lijepe kvadarske sunarodnjakinje. Susreo je upitan pogled svoje none nadglednice, pa kimnuo u znak slaganja.
"Pa, jedan vie ili manje..." Teris Trea slegne ramenima. "Poslat u obavijest svim ophodnjama da ponu traiti i Lukog kapetana Thornea. Kao i tipa s plivaim koicama."
Miles je zabrinuto grickao svoju donju usnu. Prije ili poslije, onaj ivi teret na Idrisu privui e ba natrag. "Je li vas Bel  Luki kapetan Thorne, sino dospio obavijestiti o tome da treba ponovno zapeatiti Idris?"
"Da", rekoe Venn i nona nadglednica u isti glas. Venn joj kratko kimne u znak isprike, pa nastavi. "Je li se onaj betanski putnik kojemu je Thorne nastojao pomoi uspio pobrinuti za svoje fetuse?"
"Dubauer. Ovaj, da. Zasad su fetusi dobro. Ali, ovaj... mislim da bih volio da i Dubauera pokupite, kao i Firku."
"Zato?"
"Napustio je hostel i nestao juer naveer, otprilike u isto vrijeme kad je i Firka izaao, a takoer se nije vratio. A Dubauer je trei pripadnik naeg malog trijumvirata jueranjih meta. Nazovimo to, za poetak, privoenjem zbog njegove sigurnosti."
Venn je na trenutak iskrivio usne, razmatrajui ovo i gledajui Milesa s dubokim nezadovoljstvom. Zaista bi morao biti manje bistar nego to je izgledao, pa da ne posumnja kako mu Miles ne govori sve. "Pa dobro", ree konano. Mahnuo je rukom prema Teris Treoj. "Hajdemo ih onda pokupiti sve kompletno."
"U redu." Bacila je pogled na krono, smjeten na njezinu donjem lijevom zglobu. Sad je sedam nula nula. Vjerojatno vrijeme za smjenu dunosti. "Da ostanem?"
"Ne, ne. Ja u preuzeti. Dajte naloge za novu potragu za nestalim osobama, a onda se idite odmoriti." Venn uzdahne. "Noas moda nee biti nita bolje."
Nona nadglednica podigne palce na obje donje ruke, pa klizne iz male uredske prostorije.
"Biste li vi radije ekali kod kue?" Venn ree Nicol poticajno. "Siguran sam kako bi vam tamo bilo mnogo ugodnije. Mi emo na sebe preuzeti da vam javimo im pronaemo vaeg partnera."
Nicol uzdahne. "Radije bih ostala ovdje", ree ona tvrdoglavo. "Za sluaj... za sluaj da se neto ubrzo dogodi."
"Ja u ti praviti drutvo", dragovoljno se javi Miles. "Barem za neko vrijeme." Eto, neka sad Venn pokua ukloniti njegovu diplomatsku masu.
Vennu je barem uspjelo premjestiti ih iz svoga ureda i to tako to ih je poveo u privatnu ekaonicu, tvrdei kako je u njoj mirnije. Pa, mirnije za Venna, u svakom sluaju.
Ostavi sami, Miles i Nicol gledali su se zabrinuto i u tiini. Ono stoje Miles najvie elio znati bilo je je li Bel u ovom trenutku obavljao za CarSigjo neki posli koji je sino mogao izroniti. Ali bio je gotovo siguran kako Nicol ne zna nita o Belovu drugom izvoru prihoda  i rizika. Osim toga, bile su to puste elje. Ako je ikakav posli i izronio, najvjerojatnije je bio vezan uz trenutanu zbrku. Koja je dosad ve postala dovoljno zamrena da se svaka dlaka na Milesu pozorno najei.
Usprkos katkad smrtonosnom oblaku stoje lebdio oko admirala Naismitha, Bel je iz svoje nekadanje karijere izaao gotovo neozlijeen. Da betanski hermafrodit stigne ovako daleko, da se toliko priblii ponovnom posjedovanju privatnog ivota i planova za budunost, a da sad izroni njegova prolost kao neka slijepa sudbina i sve mu upropasti... Miles je progutao osjeaj krivnje i zabrinutosti, pa se suzdrao od toga da u pogrean trenutak bubne neku
nesuvislu ispriku Nicol. Bela je sino svakako neto zaskoilo, ali Bel je bio brz, pametan i iskusan; Bel se mogao snai. Bel se uvijek snalazio.
Ali ponekad ostane ak i bez sree koju si sam stvorio...
Nicol je prekinula dugotrajnu utnju postavivi Roicu neko usputno pitanje o Barravaru, a orunik joj je odgovorio nespretnim, ali blagonaklonim avrljanjem, kako bi joj odvukao pozornost od onoga to ju je inilo nervoznom. Miles baci pogled na svoju runu kom-vezu. Je li bilo prerano da nazove Ekaterinu?
A to je, uostalom, do sto avola, bilo sljedee na njegovu dnevnom redu? Jutro je namjeravao utroiti na provoenje brzopentanja. Sve niti koje je imao u ruci i koje su se uredno omatale jedna oko druge, stigle su do uznemirujue slinih naglo odrezanih krajeva; Firka je nestao, Dubauer je nestao, a sad je i Bel nestao. I Solian, ne treba ni njega zaboraviti. Usprkos svojoj nasuminoj grai zbog koje je bila nalik na labirint, Postaja Graf nije bila tako velika. Pa nisu valjda svi propali u istu podzemnu tamnicu? I koliko je takvih podzemnih tamnica moglo biti u tom prokletom labirintu?
Iznenadio se kad je njegovo frustrirano paniarenje prekinula nona nadglednica koja je gurnula glavu kroz jedna od krunih vrata. Zar ona nije bila na odlasku?
"Lorde Revizore Vorkosigan, moete li doi na trenutak?" pitala je pristojnim glasom.
Zamolio je Nicol da ga ispria, pa odlebdio za nadglednicom, dok gaje Roic posluno slijedio. Povela ih je natrag kroz hodnik do Vennova ureda koji se nalazio u blizini. Venn je upravo dovravao komkonzolni razgovor, govorei: "Tu je, bijesan je i penje mi se navrh glave. Va je posao da izaete na kraj s njim." Pogledao je preko ramena i prekinuo vezu. Iznad vid-ploe Miles je u posljednji as uspio
vidjeti kako, uz iskrenje, nestaje lik Peatnice Greenlaw, umotane u neto to je moglo biti kuni ogrta.
Kad su se vrata uz itanje ponovno zatvorila za njima, nadglednica se u zraku okrenula i izjavila: "Straar kojega ste sino dodijelili kao pratnju Lukom kapetanu Thorneu, prijavio je kako ga je Thorne otpustio kad su stigli do Spoja."
"Do ega?" ree Miles. "Kad? Zato?"
Ona pogleda Venna, koji joj otvorenim dlanom dade doputenje da nastavi. "Spoj je jedna od naih glavnih prolaznih osi na besteinskoj strani postaje. Tamo se nalazi prijelazna balonska stanica, kao i vrt otvoren za javnost  mnogi se ljudi poslije posla tamo sastaju kako bi neto pojeli, ili slino. Oito je da se Thorne tamo, oko jedan nula nula, sastao s Garnet Petom, koja je dola iz suprotnog smjera, pa su zajedno otili obaviti nekakav razgovor."
"Da? Koliko ja znam, oni su prijatelji."
Venn se promekoljio, to je Miles s trenutkom zakanjenja protumaio kao osjeaj neugode, pa rekao: "Znate li sluajno koliko dobri prijatelji? Nisam o ovome elio razgovarati pred uznemirenom mladom damom. Ali Garnet Peta je poznata po tome to, ovaj, cijeni egzotine prize-maljce, a betanski je herm, na kraju krajeva, betanski herm. ini se daje objanjenje ipak jednostavno."
Kroz Milesov je um projurilo desetak blago ogorenih primjedbi, no on ih je sve odbacio. Nije smio pokazati kako dobro poznaje Bela. Iako, nitko tko dobro poznaje Bela ne bi se zaprepastio zbog Vennove obzirno izraene zamisli... ne. Bel je moda imao raznovrsne seksualne sklonosti, ali nije bio osoba koja bi izdala povjerenje prijatelja. Nikad nije bio takav. Svi se mi mijenjamo. "Mogli biste pitati Vou Wattsa", kupovao je on vrijeme. Primijetio je kako Roic koluta oima i trza glavom prema Vennovoj komkonzoli, privrenoj uza zakrivljeni zid ureda. "Ili, jo bolje, nazo-
vite Garnet Petu. Ako je Thorne tamo, tajna je rijeena. Ako nije, ona bi barem mogla znati kamo je Thorne krenuo." Pokuao je odluiti koje bi od ta dva rjeenja bilo uzrok teem jadu. Prisjetivi se vruih zakovica koje mu prave razdjeljak u kosi, ponadao se, bez obzira na Nicol, kako se radi o onom prvom.
Venn rastvori gornji dlan priznajui mu da je u pravu, pa se napola okrene kako bi donjom rukom u komkonzolu utipkao ifru za traenje broja. Milesovo je srce poskoilo kad se pojavilo smireno lice Garnet Pete i zauo njezin odrjeiti glas, ali to je bio samo program za odgovaranje na pozive. Vennove su se obrve trznule; ostavio je kratku zamolbu da mu se javi im prije bude mogla, pa prekinuo vezu.
"Moda samo spava", ree eznutljivo nona nadglednica.
"Poaljite ophodnju da provjeri", ree Miles pomalo napetim glasom. Prisjetivi se kako bi, navodno, trebao biti diplomat, doda: "Ako vam nije teko."
Teris Trea, izgledajui kao da joj se prizor vree za spavanje topi pred oima, ponovno je otila. Miles i Roc vratili su se Nicol, koja ih je tjeskobno pogledala kad su ulebdjeli natrag u ekaonicu. Miles je tek malo oklijevao prije nego to ju je izvijestio o onome to je vidio straar.
"Pada li ti na pamet ijedan razlog zbog kojeg su se mogli sastati?" zapitao ju je.
"Cijela gomila", ree ona, nimalo suzdrano, potvrdivi time Milesovu tajnu pretpostavku. "Sigurna sam daje od Bela eljela uti kako je zastavnik Corbeau ili novosti o neemu to bi moglo utjecati na njegove anse. Ako su se njoj i Belu na povratku kui putovi ukrstili na Spoju, zacijelo je iskoristila prigodu da doe do nekih vijesti. A moda je samo trebala nekoga tko e je sasluati. Veina
drugih njezinih prijatelja ne gleda, poslije barravarskog napada i poara, blagonaklono na tu romansu."
"U redu, to bi moglo objasniti jedan sat. Ali ne vie. Bel je bio umoran. to se poslije dogodilo?"
Bespomono je i frustrirano okrenula sva etiri dlana. "Ne mogu ni zamisliti."
Milesova je mata i pretjerano divljala. Prokletstvo, trebam podatke, to se na ovom mjestu pretvaralo u njegovu osobnu mantru. Ostavio je Roica da nastavi avrljanjem oputati Nicol, pa otiao na drugu stranu prostorije kako bi s rune kom-veze nazvao Ekaterinu.
Glas joj je bio pospan, ali vedar, i odluno je tvrdila kako je ve bila budna i kako se upravo spremala ustati. Izmijenili su nekoliko verbalnih milovanja koja se nisu ticala nikoga osim njih, a onda joj je on opisao to je pronaao na osnovi traa koji je ona skupila u vezi sa Soliano-vim krvarenjem iz nosa, to ju je  ini se  iznimno oraspoloilo.
"Dakle, gdje si sad i to si dorukovao?" pitala je ona.
"Doruak kasni. Ja sam u stoeru postajne Slube redarstva." Zastao je s oklijevanjem. "Bel Thorne je sino nestao. Upravo poinju potragu za njim."
Ovo je bilo doekano s kratkom tiinom, a njezina je uzvratna primjedba bila jednako paljivo nenaglaena kao i njegova. "Oh. To je vrlo zabrinjavajue."
"Da."
"Ima Roica uza se sve vrijeme, nadam se?"
"O, da. A sad i kvadri svuda za mnom alju svoje stra-are."
"Dobro." Udahnula je. "Dobro."
"Situacija ovdje postaje prilino nejasna. Moda u te ipak morati poslati kui. Bilo kako bilo, imamo jo etiri dana za tu odluku."
"Dobro. Onda emo o tome porazgovarati za etiri dana."
Budui da on nju nije elio dodatno uzrujati, a ona njega bez potrebe ometati, razgovor je poeo epesati, pa se on zahvalno otrgnuo od umirujueg zvuka njezina glasa kako bi joj omoguio da se istuira, odjene i dorukuje.
Pitao se ne bi li on i Roic ipak morali otpratiti Nicol kui, pa onda moda sami pokuati pretraiti postaju u nadi da bi sluajno mogli na nekoga naletjeti. Pa, ako je ikad smislio taktiki bezvrijedan plan, to je bio upravo ovaj. Roic bi od tog prijedloga s punim opravdanjem dobio bolno pristojan napadaj. Bilo bi to ba kao u dobra stara vremena. No to ako postoji nain da se sve to uini manje sluajnim...
Iz hodnika je dopro glas none nadglednice. Dragi boe, hoe li se ta jadna ena ikad naspavati? "Da, unutra su, ali zar ne mislite da biste prvo trebali otii do medicinskog tehniara"
"Moram vidjeti lorda Vorkosigana!"
Miles se trgnuo u stanje potpune budnosti kad je prepoznao otar, zadihani enski glas kao glas Garnet Pete. Plavokosa se kvadra kroz kruna vrata gotovo skotrljala iz hodnika u ekaonicu. Drhtala je, izgledala izmueno, gotovo zelena lica koje je bilo u neugodnoj suprotnosti s njezinim zguvanim grimiznim haljetkom. Njezine oi, goleme i okruene tamnim kolobarima, leprale su preko trojke koja je ekala. "Nicol, oh, Nicol!" Poletjela je prema svojoj prijateljici i vrsto je zagrlila s tri ruke, dok se etvrta, imobilizirana, lagano tresla.
Nicol, koja se doimala zbunjeno, uzvratila joj je zagrljaj kako se od nje i oekivalo, no onda ju je odmaknula od sebe i uurbano pitala: "Garnet, jesi li vidjela Bela?"
"Da. Ne. Nisam sigurna. Ovo je potpuno ludo. Mislila sam da su nas oboje onesvijestili, ali kad sam dola k sebi,
Bela vie nije bilo. Pomislila sam da se Bel moda prvi osvijestio i poao po pomo, ali ophodnja sigurnosti"  kim-nula je prema svojoj pratnji  "kae da nije. Zar nisi nita ula?"
"Osvijestio? ekaj  tko vas je onesvijestio? Gdje? Jesi li ozlijeena?"
"Strahovito me boli glava. To je bio nekakav omamljujui raspriva. Hladan kao led. Nije imao mirisa, ali mu je okus bio gorak. Poprskao nam je lica. Bel je povikao 'Gar-net, nemoj disati!', ali, naravno, on je morao udahnuti da bi viknuo. Osjetila sam kako se Bel sav opustio, a onda se sve nekako istopilo. Kad sam se probudila, bilo mije tako zlo da sam gotovo povratila, fuj!"
Nicol i Teris Trea nainile su suutne grimase. Miles je pretpostavio kako je nadglednica ovo ula po drugi put, ali njezina usredotoenost nije poputala.
"Garnet," ubacio se Miles, "molim te, duboko udahni, smiri se i poni od poetka. Straar je izjavio kako je sino vidio tebe i Bela negdje na Spoju. Je li to tono?"
Garnet Peta protrljala je gornjim rukama svoje blijedo lice, udahnula i trepnula; neto se boje vratilo u lice i oivilo sivozelenkastu boju. "Da. Naletjela sam na Bela, izlazei na balonskoj stanici. Htjela sam uti je li Bel pitao  jesi li ti rekao neto je li ita odlueno u vezi s Dmit-rijem."
Nicol kimne sa sumornim zadovoljstvom.
"U Kabobovu sam kiosku kupila onaj aj od metvice koji Bel voli, u nadi da u ga nagovoriti da popria sa mnom. Ali nismo tamo bili ni pet minuta kad su Belovu pozornost odvukla dvojica ljudi koji su takoer uli. Jedan je bio kvadro kojega je Bel poznavao iz radne skupine za utovar  rekao je daje to netko koga ve neko vrijeme dri na oku, zato to sumnja da s brodova prenosi ukradenu
robu. A drugi je bio prizemaljac koji je zaista neobino izgledao."
"Visoki, goljavi tip s rukama na kojima ima plivae koice, dugakim stopalima i irokim prsima? Izgleda otprilike kao da mu se mama udala za apca-kraljevia, ali poljubac nije sasvim upalio?" pitao je Miles.
Garnet Peta zapiljila se u njega. "Pa, da. Nisam sigurna za prsa, nosio je neto iroko i lepravo, kao plat. Kako si znao?"
"Ovo je otprilike trei put da se on pojavljuje u ovom sluaju. Moglo bi se rei daje prikovao moju pozornost. Ali nastavi, stoje bilo dalje?"
"Nisam mogla navesti Bela da se usredotoi na temu. Natjerao me da se okrenem i sjednem tako da gledam prema onoj dvojici, dok im je Bel okrenuo lea, a onda sam mu morala govoriti to rade. Osjeala sam se glupavo, kao da se igramo pijuna."
Ne, niste se igrali...
"Izgledalo je kao da su u nekakvoj svai, a onda je kvadro iz utovara primijetio Bela i smjesta u urbi otiao. Drugi tip, smijeni prizemaljac, takoer je otiao, a Bel je inzistirao na tome da ga slijedi."
"I onda je Bel otiao iz bistroa?"
"Otili smo zajedno. Nije mi padalo na pamet da mu dopustim da me samo tako ostavi, a  osim toga  Bel je rekao No dobro, doi i ti, mogla bi biti od koristi. Pretpostavljam da je prizemaljac bio nekakav svemirski putnik, zato to se nije kretao onako nespretno kao veina turista u besteinskom stanju. Mislila sam kako nije primijetio da ga slijedimo, ali zacijelo ipak jest, zato to je odlunjao u Krini hodnik i krivudao iz jednog otvorenog duana u drugi, ali nije nita kupovao. A onda je naglo zakrivudao prema portalu koji vodi na teinsku stranu. Na stalku nije
bilo ni jedne lebdjelice, pa me Bel uprtio na lea i nastavio za tipom. Tip je upao u prostor za dostavu u kojem duani iz susjednog hodnika  onoga na teinskoj strani  prekrcavaju zalihe i teret kroz svoja stranja vrata. inilo se da je nestao iza ugla, a onda je jednostavno iskoio pred nas, mahnuo tom cjevicom prema naim licima i poprskao nas tim gadnim rasprivaem. Ja sam se bojala daje to otrov i da emo oboje umrijeti, ali oito nije bio." Zastala je, pogoena sumnjom. "U svakom sluaju,y'a sam se osvijestila."
"Gdje?" pitao je Miles.
"Tamo. No dobro, ne ba tamo  bila sam na hrpi koja se nalazila na dnu kontejnera za smee iza jednog od duana, na vrhu gomile kartonskih kutija. Na svu sreu, nije bilo zakljuano. Daje bilo zakljuano, pretpostavljam da me taj uasni prizemaljac ne bi mogao ni ugurati unutra. Namuila sam se dok sam pokuavala izai. Glupi poklopac je stalno klizio dolje. Gotovo mi je zdrobio prste. Mrzim silu tee. Bela nije bilo nigdje u blizini. Traila sam ga, zvala. A onda sam na tri ruke morala otii natrag do glavnog hodnika i tek sam tamo nala pomo. Zgrabila sam prvu straaricu na koju sam naletjela i ona me dovela ravno ovamo."
"Dakle, morala si biti u nesvijesti barem est ili sedam sati", raunao je Miles naglas. Koliko su se razlikovali metabolizmi kvadara od onih betanskih hermafrodita? Da ne spominjemo tjelesnu masu i nepredvidivu dozu koju su udahnule dvije osobe koje su se razliito izmicale. "Ti treba smjesta otii k lijeniku na pregled. Mora ti uzeti uzorak krvi dok u tvom sistemu jo ima tragova droge. Moda emo je moi identificirati, a moda otkriti i otkud potjee, ako nije obian lokalni proizvod."
Nona je nadglednica ovu ideju oduevljeno prihvatila, pa dopustila prizemaljskim posjetiteljima, kao i Nicol,
uz koju se Garnet Peta jo uvijek vrsto drala, da pou s njima dok je ona vodila potresenu plavokosu kvadru prema stacionaru stoera Slube redarstva. Kad se Miles uvjerio kako je Garnet Peta u mnogobrojnim strunim lijenikim rukama, ponovno se okrenuo prema Teris Treoj.
"Ovdje se vie ne radi samo o mojim tankim teorijama", ree joj on. "Sad protiv tog Firke imate vrstu optubu za napad. Zar ne moete ubrzati potragu?"
"Oh, da", odgovori ona mrko. "Ovo se upravo alje svim kanalima. Napao je kvadru. I ispustio toksine hlap-ljive tvari u javni zrak."
Miles je ostavio dvije kvadre smjetene na sigurno u stoeru Slube redarstva. Onda je pritisnuo nonu nadglednicu da mu omogui susret sa straaricom koja je dovela Garnet Petu, kako bi ga ona povela u pregled mjesta zloina, onakvog kakvo je ve bilo. Nadglednica je kupovala vrijeme, slijedilo je daljnje odgaanje, a Miles je maltretirao Zapovjednika Venna na gotovo nediplomatski nain. No konano je dobio drugog straara koji je doista otpratio njega i Roica do mjesta na koje je Garnet Peta bila tako neudobno skrivena.
Prigueno osvijetljeni hodnik za dostavu imao je ravan pod i etvrtaste zidove i, premda nije bio ba skuen, dijelio je svoje krianje s toliko cijevi da se Roic morao prignuti kako ne bi u njih udario glavom. Iza ugla iskoenog hodnika zatekli su troje kvadara, jednoga u uniformi Slube redarstva i dvoje u kratkim hlaicama i majicama, kako rade iza rastegnute plastine vrpce na kojoj je bio utisnut logotip Slube redarstva Postaje Graf. Konano forenzi-ni tehniari, a bilo je i vrijeme. Mladi mukarac vozio se u lebdjelici na kojoj se nalazio irok ig s identifikacijskim brojem tehnike kole Postaje Graf. Sredovjena ena usredotoena izgleda upravljala je lebdjelicom koja je nosila oznaku jedne od postajnih klinika.
ovjek u hlaicama i majici, u lebdjelici tehnike kole, paljivo se motao uokolo, dovravajui lasersko skeni-ranje otisaka prstiju uz rub i na vrhu velikog etvrtastog kontejnera za smee koji je virio prema hodniku, tako da bi se neoprezni prolaznik lako mogao bubnuti u cjevani-cu. Pomaknuo se u stranu, a mjesto je zauzela njegova kolegica, te poela preko povrina prelaziti neim to je izgledalo kao standardna vrsta runog usisavaa za skupljanje stanica koe i vlakana.
"Je li to kontejner u kojem je bila skrivena Garnet Peta?" pitao je Miles kvadarskog asnika koji je sve nadgledao.
"Da."
Miles se nagne naprijed, no tehniarka koja je usisavala smjesta mu je mahnula da se makne. Nakon stoje iznudio obeanja da e biti obavijeten o svim zanimljivim preklapanjima koja se pojave u dokaznom materijalu, poeo je etati gore-dolje hodnikom, ruku savjesno uguranih u depove, traei... to? Zagonetne poruke krvlju ispisane na zidovima? Ili tintom, ili pljuvakom, ili mrkljima, ili neim? Pregledao je pod, strop i cijevi, u visini Belove glave i nie, paljivo krivei glavu kako bi uhvatio neobine odsjaje. Nita.
"Jesu li sva ova vrata bila zakljuana?" pitao je stra-ara koji ih je pratio kao sjena. "Jesu li ve provjerena? Je li netko mogao otegliti Bela  odvui Lukog kapetana Thornea kroz jedna od njih?"
"To ete morati pitati asnika koji vodi istragu, gospodine", odgovorio je kvadarski straar, u ijem se neutralnom, slubenom glasu ipak osjetio prizvuk oaja. "Ja sam upravo stigao ovamo s vama."
Miles se frustrirano zagledao u vrata i njihove ploe s tipkama. Nikako nije mogao krenuti i redom ih isproba-
vati, ne ako ovjek sa skenerom nije dovrio svoj posao. Vratio se do kontejnera.
"Jeste li to pronali?" raspitao se.
"Ni" Medicinska je tehniarka iskosa pogledala prema asniku. "Je li ovo podruje oieno prije nego to sam ja dola?"
"Koliko je meni poznato, nije, gospoo", ree asnik.
"Zato pitate?" smjesta je zapitao Miles.
"Pa, nisam ba pronala mnogo. Oekivala sam vie."
"Pokuajte malo dalje", predloio je tehniar koji je skenirao.
Dobacila mu je pomalo zbunjen pogled. "Nije ba u tome stvar. U svakom sluaju, poslije vas." Pokazala je rukom niz hodnik, a Miles uurbano prenese glavnom asniku svoju zabrinutost u vezi s vratima.
Ekipa je posluno sve skenirala, ukljuujui i  na Mi-lesovo inzistiranje  cijevi iznad njih, za koje se napada mogao uhvatiti, kako bi bio gotovo skriven, pa zaskoiti svoje rtve. Pokuali su otvoriti sva vrata. Nestrpljivo tapkajui prstima po bonom avu svojih hlaa, Miles ih je slijedio gore-dolje hodnikom sve dok nisu dovrili pregled. Pokazalo se da su sva vrata zakljuana... odnosno, barem su sad bila. Jedna su zaitala i otvorila se kad su oni proli, a mirkavi trgovac s nogama gurnuo je glavu kroz njih; kvadarski gaje asnik kratko ispitao, a on je zauzvrat probudio svoje susjede kako bi sudjelovali u pretraivanju. Kvadra je skupila mnogo malih plastinih vreica u kojima nije bilo nita osobito. Ni jedan onesvijeteni hermafrodit nije pronaen ni u jednom kontejneru, hodniku, ormaru za kuanske aparate ili duanu koji se nalazio u prolazu.
Hodnik za dostavu iao je jo desetak metara dalje, a onda se diskretno otvarao u iri, krini hodnik u kojem su se nalazili duani, uredi ijedan mali restoran. To bi mjes-
to sino, na pola tree smjene, bilo mirnije, ali nikako posve prazno i svakako jednako osvijetljeno kao i sad. Miles zamisli goljavog Firku kako potee ili vue Belovo jedro ali pozamano tijelo kroz javni hodnik... umotano u neto kako bi bilo oku skriveno? Gotovo je sigurno moralo biti tako. Samo bi snaan ovjek mogao odvui Bela na veu udaljenost. Ili... netko u lebdjelici. Ne nuno kvadro.
Roic, koji mu je gledao preko ramena, mrcne. Mirisi zaina koji su dopirali do hodnika s kojim je restoran razborito spojio svoje cijevi za hlaenje penica, podsjetili su Milesa kako mu je dunost nahraniti svoju vojsku. Svog vojnika. Namrgoeni kvadarski straar neka se pobrine sam za sebe, odlui Miles.
Mjesto je bilo malo, isto i udobno, ona vrsta jeftinog kafia u kakvom bi jeli lokalni ljakeri. Bilo je oito da je prola guva u doba doruka, zato to su unutra bila samo dva ovjeka s nogama koji su mogli biti pomoni prodavai, te kvadra u lebdjelici koja je, sudei prema njezinu pretrpanu pojasu s alatom, bila elektriarka koja je imala stanku. Potajno su piljili u Barravarce  vie u Roica i njegovu doljaku smee-srebrnu odoru, nego u niskog Milesa u neupadljivoj sivoj civilki. Kvadarski se straar malo udaljio od njih  bio je s njima dvojicom, ali nije pripadao njihovu drutvu  i naruio kavu u tikvici.
Prizemaljka koja je istodobno bila i konobarica i kuharica, smjestila je hranu na tanjure uvjebanom brzinom. Kruhovi sa zainima, oito specijalitet kue, bili su, ini se, domae izrade, krike kloniranih proteina ni po emu iznimne, a svjee voe iznenaujue ukusno. Miles je odabrao veliku zlatnu kruku ija je kora, kao dodirnuta ruiastim rumenilom, bila besprijekorna; kad je zarezao u nju, pokazalo se da je nutrina blijeda, savrena i puna mirisnog soka. Kad bi barem imali vie vremena... volio bi pustiti Ekaterinu da pogleda lokalnu poljoprivredu  na kakvoj god biljnoj matrici ovo raslo, moralo je biti gene-
tiki izmijenjeno kako bi uspijevalo u besteinskom stanju. Svemirske postaje Carstva mogle bi iskoristiti takve zalihe  ako ih komarrski trgovci nisu ve dograbili. Milesov plan da kriom ubaci kotice u dep i prokrijumari ih kui onemoguila je injenica da u vou nije bilo kotica.
Holovid, koji je u kutu tiho mrmoljio samome sebi, zato to su ga svi ignorirali, odjednom bljesne svjetlima svih duginih boja koja su najavljivala slubeni izvjetaj o sigurnosti. Glave su se nakratko okrenule, pa je Miles slijedio njihove poglede i ugledao kako holovid prikazuje fotografije putnika Firke iz Rudrinih skladita koje je on ranije poslao Slubi sigurnosti postaje. Nije mu bio potreban zvuk da bi pogodio sadraj govora koji je poslije toga iznijela kvadra ozbiljna izgleda: sumnjivac traen zbog ispitivanja, moda je naoruan i opasan, vidite li ovog sumnjivog prizemaljca, smjesta javiti na sljedei broj. Slijedilo je nekoliko fotografija Bela, najvjerojatnije u svojstvu navodne rtve otmice; bile su izvuene iz jueranjeg intervjua poslije pokuaja ubojstva u hostelu, koji je novinarka ukratko prepriala.
"Moete li malo pojaati?" pitao je Miles sa zakanjenjem.
Novinarka je upravo zavravala; upravo u trenutku kad je konobarica uperila prema njoj daljinski upravlja, njezinu je sliku zamijenila reklama za dojmljivo irok asortiman radnih rukavica.
"Oh, oprostite", rekla je konobarica. "Ali to je ionako repriza. Tijekom posljednjeg sata ponavljaju to svakih petnaest minuta." Iznijela je Milesu saetak uzbune, koji se uglavnom poklapao s Milesovim pretpostavkama.
Dakle, na koliko se holovida na cijeloj postaji ovo sad pojavljivalo? Bjeguncu pred zakonom e biti puno tee sakriti se od velikog broja oiju koje e motriti na njega ali je li i sam Firka ovo vidio? Ako jest, hoe li se uspaniiti,
postati opasniji za svakoga tko bi mogao naletjeti na njega? Ili e se predati, tvrdei da je sve to bio nekakav nesporazum? Roic se, gledajui holovid, namrtio i otpio jo kave. Nenaspavani se orunik zasad dobro drao, ali Miles je procijenio da e do polovice poslijepodneva opasno usporiti.
Miles je imao neugodan osjeaj kako tone u ivi pijesak stvari koje su mu odvlaile pozornost, te da gubi iz vida svoju poetnu misiju. Koja je bila to? Oh, da, osloboditi flotu. Uspio je u sebi potisnuti frktaj Fuka flotu, gdje je, do avola Bel? Ali ako je i postojao nain da se ovaj uznemirujui razvoj dogaaja iskoristi za izvlaenje njegovih brodova iz kvadarskih ruku, on ga nije vidio.
Vratili su se u stoer Slube redarstva, i tamo pronali Nicol koja ih je ekala u prednjem prostoru za prijam, doimljui se kao gladni grabeljivac pokraj pojilita. Oborila se na Milesa istog trenutka kad se pojavio.
"Jesi li naao Bela? Jesi li vidio kakav znak?"
Miles sa aljenjem odmahne glavom. "Ni traga ni glasa. Pa, tragova moda i bude  znat emo kad foren-ziarka zavri svoje analize  ali to nam nee rei nita vie od onoga to smo ve saznali iz svjedoenja Garnet Pete." U iju istinitost Miles nije sumnjao. "Ipak, sad imam bolju mentalnu sliku mogueg tijeka dogaaja." A bilo bi dobro kad bi ta slika bila smislenija. Prvi dio  u kojem Firka eli omesti svoje pratitelje ili ih se otresti  to je bilo prilino smisleno. Ono to ga je zbunjivalo, bila je praznina poslije toga.
"Misli li moda", tu se Nicolin glas stiao, "daje odvukao Bela kako bi ga ubio negdje drugdje?"
"Zato bi, u tom sluaju, ostavljao ivu svjedokinju?" Izbacio je to smjesta kako bije utjeio, no kad je bolje razmislio, utjeio je i sebe. Moda. Ali ako se ne radi o ubojstvu, o emu se onda radi? to je Bel imao ili znao, a to
bi netko drugi elio? Jedino ako se Bel, kao i Garnet Peta, nije sam od sebe osvijestio i otiao nekamo. Ali... ako je Bel odetao u nekom stanju omaglice ili bolesne zbunjenosti, dosad ga je ve trebala pronai neka ophodnja ili neki usluni stanovnik postaje. A ako se dao u hitnu potragu za neim, onda se trebao javiti. Barem meni, do avola...
"Ako je Bel," poela je Nicol i stala. Zapanjujua je gomila navrla kroz glavna ulazna vrata i zastala kako bi se orijentirala.
Dvojica pleatih kvadara u naranastim radnim kouljama i kratkim hlaicama Slube za utovar drala su dva kraja tri metra dugake cijevi. Firka je zauzimao sredinu.
Zglobovi i glenjevi nesretnog prizemaljca, svijenoga u obliku slova U, bili su vezani uz cijev navojima trake za izoliranje, a jo mu je jedan etverokut trake bio prilijepljen preko usta, priguujui njegovo stenjanje. Oi su mu bile razrogaene i panino je njima kolutao. Jo trojica kvadara u naranastom, zadihana i izguvana, od kojih se jednome oko oka poela stvarati crvena modrica, poskakivala su pokraj njih kao pratnja.
Radna skupina naciljala je i zaletjela se sa svojim teretom koji se uvijao kroz besteinsko stanje, te se uz udarac zaustavila pred prijamnicom. Kroz drugi su portal uletjela etvorica kvadarskih straara, pa se skupila i zabuljila u ovu protiv volje dovuenu nagradu; narednik na dunosti ukljuio je interkom, pa spustio glas i brzo i tiho poeo govoriti u mikrofon.
Glasnogovornik skupine kvadara probio se naprijed, a na njegovu licu s modricom itao se izraz mrkog zadovoljstva: "Mi smo vam ga ulovili."
DVANAESTO POGLAVLJE
"Gdje?" pitao je Miles.
"Teretno skladite broj dva", odgovorio je glasnogovornik. "Pokuavao je nagovoriti ovdje prisutnog Pramo-da esnaestog"  kimanjem glave pokazao je na jednog od pleatih kvadara koji su drali krajeve cijevi, a koji je uzvratio potvrdnim kimanjem  "da ga u kontejneru poveze oko sigurnosne zone do dokova za galaktike skone brodove. Prema tome, rekao bih da popisu optubi protiv njega moete dodati i pokuaj podmiivanja tehniara zranih komora kako bi prekrio pravila."
Ah, ha. Jo jedan nain da se zaobiu Belove carinske rampe... Milesov je um skoio unatrag prema nestalom Solianu.
"Pramod mu je rekao kako obavlja potrebne pripreme, pa kliznuo van i pozvao mene. Ja sam skupio deke, pa smo se pobrinuli da doe s nama i opravda vam se." Kva-darski je glasnogovornik domahnuo Zapovjedniku Vennu koji je uurbano dolebdio iz hodnika s uredima i promatrao prizor zadovoljno i nimalo iznenaeno.
Prizemaljac s plivaim koicama isputao je moleive zvukove ispod ljepljive vrpce, ali Miles je zakljuio kako se prije radi o prosvjedovanju nego o opravdavanju.
Nicol se uurbano ubacila: "Jeste li vidjeli makar neki Belov trag?"
"Oh, haj, Nicol." Kvadarski glasnogovornik sa aljenjem je odmahnuo glavom. "Pitali smo tipa, ali nismo dobili odgovor. Ako svi vi ne budete bolje sree s njim, mi imamo jo neke zamisli koje bi se mogle iskuati." Njegov zastraujui pogled naznaavao je kako bi se te zamisli mogle kretati od protuzakonitog koritenja zranih komora do, moda, inovativnog koritenja opreme za premjetanje tereta, kakvo se sigurno nije spominjalo ni u jednom proizvodnom jamstvu. "Kladim se da bismo ga uspjeli natjerati da prestane vritati i pone govoriti prije nego to ostane bez zraka."
"Hvala, ali mislim da mi sad moemo preuzeti stvar", uvjeravao ga je Zapovjednik Venn. Nemilosrdno je pogledao Firku koji se migoljio na cijevi. "Iako u imati na umu vau ponudu."
"Poznajete li Lukog kapetana Thornea?" pitao je Miles kvadra iz Utovara. "Radite li zajedno?"
"Bel je jedan od naih najboljih nadglednika", odgovorio je kvadro. "Vjerojatno najrazumniji prizemaljac kojega smo ikad imali. Ne bismo ga voljeli izgubiti." Kimnuo je Nicol.
Ona je pognula glavu s nijemom zahvalnou. Uhienje koje su obavili graani bilo je duno zabiljeeno. Kvadarska ophodnja koja se skupila, oprezno je pregledala dugakog zarobljenika koji se uvijao, pa ga odluila, zasad, odnijeti zajedno s motkom. Ekipa iz Utovara, s opravdanim samozadovoljstvom, takoer je predala i putnu vreu koju je Firka nosio sa sobom.
I tako je Milesov najtraeniji sumnjivac bio ovdje, ako ve ne na pladnju, a onda barem na ranju. Milesa su svr-bjeli prsti od elje da odere tu traku s njegova gumastog lica i pone ga pritiskati.
Dok se ovo odvijalo, stigla je Peatnica Grenlaw u drutvu novog kvadra, tamnokosog i dobrodreeg, iako ne i osobito mladog. Bio je odjeven u urednu, nenapadnu odjeu koja je nalikovala na onu Voe Wattsa i Belu, ali nije bila metalnoplava nego crna. Predstavila ga je kao suca Leutwyna.
"Dakle", ree Leutwyn, znatieljno motrei trakom oblijepljenog sumnjivca. "To je na val zloina od jednog ovjeka. Jesam li dobro shvatio da je i on, takoer, doao s barravarskom flotom?"
"Nije, suce", rekao je Miles. "Ukrcao se na Rudru ovdje, na Postaji Graf, u posljednji trenutak. Zapravo, prijavio se tek nakon stoje brod ve trebao isploviti. Vrlo bih volio znati zato. Sasvim ga utemeljeno sumnjiim za sintetiziranje i podmetanje krvi u teretnom prostoru, za pokuaj ubojstva... nekoga, juer u hostelskom predvorju, te za sinonji napad na Garnet Petu i Bela Thornea. Sreom, Garnet Peta uspjela ga je prilino dobro vidjeti i ubrzo bi trebala biti u mogunosti potvrditi njegov identitet. Ali daleko je najhitnije pitanje to se dogodilo s Lukim kapetanom Thorneom? urna potraga za rtvom otmice koja je u opasnosti svakako je dovoljan temelj za nedragovolj-no podvrgavanje brzopentanju."
"I ovdje je tako", prizna sudac. "Ali brzopentanje je osjetljiv pothvat. Prilikom onih pet-est koje sam nadgledao, otkrio sam kako to nije ni izdaleka onakav arobni tapi kakvim ga veina ljudi smatra."
Miles se nakalje, glumei suzdranost. "Prilino sam dobro upoznat s tehnikom, suce. Vodio sam, ili promatrao, vie od stotinu ispitivanja brzopentom. A i sam sam tome bio podvrgnut dvaput." Nije bilo potrebe za pobliim opisivanjem osebujne reakcije na drogu koja je te dvije prigode uinila tako nadrealistinima i upadljivo neobavijesnima.
"Oh", ree kvadarski sudac, i protiv svoje volje zvue-i kao daje impresioniran, vjerojatno upravo posljednjom pojedinou.
"Duboko sam svjestan potrebe da se ispitivanje ne pretvori u javni lin, ali takoer su vam potrebna i prava pitanja za navoenje. Mislim da imam nekoliko takvih."
Venn pridometne: "Jo nismo ni obradili sumnjivca. Ja elim vidjeti to on to ima u toj torbi."
Sudac kimne. "Da, samo nastavite, Zapovjednice Venn. Volio bih daljnje pojanjenje, ako ga mogu dobiti."
Lin ili ne, ali svi su slijedili kvadarsku ophodnju koja je s nesretnim Firkom na njegovoj motki odmanevrirala u stranju prostoriju. Dvojica su policajaca, nakon to su najprije privrstili odgovarajue vezice uz mrave zglobove na rukama i nogama, snimila uzorak mrenice i laserom ske-nirala jagodice prstiju i dlanove. Jedan je dio Milesove znatielje bio zadovoljen kad su skinuli i zatvorenikove meke izme; noni prsti, dugi poput onih na rukama normalnih ljudi, bili su gotovo sposobni za hvatanje. Grili su se i pruali, otkrivajui iroke ruiaste plivae koice. Kvadri su i njih skenirali  naravno da su kvadri rutinski ske-nirali sva etiri ekstremiteta  a onda prerezali debele namotaje trake.
U meuvremenu je drugi policajac, kojemu je pomagao Venn, ispraznio i popisao sadraj torbe. Uklonili su raznovrsnu odjeu, uglavnom u prljavim zguvotinama, pa pronali veliki kuhinjski no, oamut sa sumnjivo zahra-lim i praznim energetskim punjenjem, ali ne i dozvolu za njegovo posjedovanje, dugaku eljeznu polugu i koni omot pun sitnog alata. U omotu se takoer nalazio i raun za automatski zavariva zakovica iz trgovine inenjerskim alatom na Postaji Graf, zajedno s inkriminiraju-im serijskim brojevima. U tom je trenutku sudac prestao izgledati tako pomno suzdrano i umjesto toga poeo iz-
gledati sumorno. Policajac je podigao neto to je na prvi pogled izgledalo kao skalp, no nakon to je to malo prot-resao, pokazalo se kako se radi o napadnoj, kratkoj plavoj periki slabe kakvoe. U tom je trenutku dokazni postupak postao gotovo suvian.
Milesa je mnogo vie zanimao ne jedan, nego desetak kompleta identifikacijskih isprava. Polovica je tvrdila kako je njihov nositelj roen na Jacksonovu Skrovitu, a ostali su potjecali s lokalnih svemira koji su svi bili smjeteni uz Hegensku Os, sustav siromaan planetima, ali bogat crvotonim rupama, koji je nekad bio jedan od u nek-susu najbliih i strateki najvanijih susjeda barravarskog Carstva. Skone rute od Barravara prema Jacksonovu Skrovitu i Cetagandanskom carstvu prolazile su, preko Komarra i neovisne tampon-zone planeta Pol, kroz Hegensku Os.
Venn je punu aku isprava propustio kroz holovidnu stanicu privrenu uz zakrivljeni zid prostorije, sve se jae mrtei. I Miles i Roic odmanevrirali su kako bi mu pogledali preko ramena.
"Dakle," zastenjao je Venn malo poslije, "koji je od njih ovaj tip zapravo?"
Dva kompleta isprava pod imenom "Firka" ukljuivala su vid-snimke lika mukarca ija je pojava bitno odudarala od one njihova zarobljenika koji je stenjao: bio je to golem, zdepast, ali posve normalan ljudski mukarac, ili s Jacksonova Skrovita, ali nevezan uz bilo koju od Kua, ili s Aslunda, jo jednog susjeda Hegenske Osi, ovisno o tome kojim bi ispravama  ako ijednima uope  trebalo vjerovati. Ali tree Firkine isprave, one koje je, ini se, ovdje prisutni Firka iskoristio kako bi putovao s Tau eti na Postaju Graf, prikazivale su zatvorenika osobno. I konano, njegova se vid-snimka takoer poklapala i s ispravama osobe po imenu Russo Gupta, takoer podrijetlom s
Jacksonova Skrovita i takoer bez pripadanja odreenoj Kui. To se ime, lice i pripadajui otisak mrenice ponovno pojavilo na iskaznici inenjera skonog broda za koju je Miles odmah znao da pripada izvjesnoj jacksonskoj organizaciji iz oblasti sive ekonomije s kojom je imao posla u svojim danima tajnih operacija. Ako je bilo suditi prema dugakom popisu datuma i carinskih igova koji su ili uz njih, taje isprava drugdje bila smatrana autentinom. Sve je bilo novijeg datuma. Biljeke o njegovim putovanjima, sjajno!
Miles pokae isprave: "Ovo je gotovo sigurno krivotvorina."
Okupljeni su kvadri izgledali istinski okirano. Peat-nica je rekla: "Krivotvorena inenjerska dozvola? Pa to bi bilo krenje pravila sigurnosti"
"Ako potjee s onog mjesta s kojeg ja mislim da potjee, tamo ovjek moe dobiti i lanu potvrdu daje neuroki-rurg, ili bilo to drugo to se eli pretvarati da jest, a da ne mora prolaziti kroz svu zamornu obuku, ispitivanje i dobivanje uvjerenja." Ili, u ovom sluaju, zaista biti  e, to je bila uznemirujua pomisao. Iako, naukovanje uz rad i malo samoukosti s vremenom lako mogu popuniti praznine... netko je ipak bio dovoljno pametan da prilagodi onaj automat za zakovice.
Ni pod kojim okolnostima ovaj goljavi, blijedi mutac nije mogao proi kao krupna, runa, ali ne i odbojna crvenokosa ena po imenu ili Grace Nevatta s Jacksonova  bez pripadnosti Kui  ili Louise Latour s Pola, ovisno o tome koji je set isprava preferirala. A niti kao niski pilot skonog broda Hewlet, koji je imao ice u glavi i kou boje mahagonija.
"Tko su svi ovi ljudi?" promrmljao je razdraeno Venn.
"Zato ga jednostavno ne upitamo?" predloi Miles.
Firka  ili Gupta  konano se prestao boriti, mirno leei u zraku, dok su mu se nosnice od dahtanja irile iznad plavog etverokuta trake koja mu je pokrivala usta. Kvadarska je ophodnja dovrila snimanje svojih posljednjih skenova, pa jedan od njih posegne za vrkom trake, a onda nesigurno zastane. "Bojim se da e ovo malo boljeti."
"Vjerojatno se ispod trake toliko oznojio da je ljepilo popustilo", bilo je Milesovo miljenje. "Skinite je jednim kratkim trzajem. Na duge pruge to e ga manje boljeti. Da sam na njegovu mjestu, meni bi to bilo drae."
Prigueni mijauk zatvorenikova neslaganja pretvorio se u otar vrisak dok je kvadro provodio taj plan u djelo. No dobro, dakle, abac-kraljevi nije se ba toliko oznojio oko usta koliko je Miles pretpostavio. No ipak mu je bilo bolje bez proklete trake nego s njom.
Usprkos buci koju je proizvodio, oslobaanje usana zatvorenik nije popratio ogorenim prosvjedima, psovkama, objanjenjima ili bijesnim prijetnjama. Samo je nastavio dahtati. Oi su mu bile udnovato staklene  Miles je prepoznao taj izgled ovjeka koji je bio previe napet tijekom preduga vremena. Belovi odani luki radnici moda su ga malo i prodrmali, ali taj pogled nije stekao tijekom kratkog vremena to ga je proveo u kvadarskim rukama.
Zapovjednik Venn podigne obje svoje ljevice pune isprava i mahne njima pred zatvorenikovim oima. "U redu. Koji si od njih ti zapravo?"
S nadurenim oklijevanjem, zatvorenik promrmlja: "Ja sam Guppy."
"Guppy? Russo Gupta?"
"Da."
"A koji su ovi ostali?"
"Odsutni prijatelji."
Miles nije bio posve siguran daje Venn primijetio naglasak. Ubacio se: "Mrtvi prijatelji?"
"Da, i to." Guppy/Gupta zapiljio se u daljinu koju je Miles procijenio na svjetlosne godine.
Venn se doimao uzbunjeno. Miles je bio razapet izmeu udnje da nastavi s ispitivanjem i silne elje da sjedne i proui carinske igove na svim tim ispravama, pravima i lanima, prije nego to protrese Guptu. Bio je prilino siguran da se u tim ispravama krije cijeli svijet otkria. Ali slijedom dogaaja sad su upravljale hitnije stvari.
"Gdje je Luki kapetan Thorne?" zapita Miles.
"Ve sam rekao onim nasilnicima. Nikad nisam uo za njega."
"Thorne je betanski herm kojega si sino u skladinom prolazu pokraj Krinog hodnika poprskao omamljujuim rasprivaem. Kao i plavokosu kvadru po imenu Garnet Peta."
Nadureni se pogled produbio. "Nikad nisam vidio ni jedno od njih."
Venn okrene glavu i kimne policajcu koji je odleprao. Trenutak poslije, vratio se kroz jedan od drugih portala prostorije, vodei Garnet Petu. Boja Garnetina lica sad je izgledala znatno bolje, primijetio je Miles s olakanjem, a oito je uspjela pribaviti i nekakvu ensku opremu za dotjerivanje kako bi se uspjela vratiti u svoju normalu za prikazivanje u javnosti.
"Ah!" ree ona veselo. "Ulovili ste ga! Gdje je Bel?"
Venn slubeno upita: "Je li ovo prizemaljac koji je sino izvrio kemijski napad na vas i lukog kapetana, te ispustio protuzakonita isparavanja u javnu atmosferu?"
"Oh, da", ree Garnet Peta. "Nikako se nisam mogla zabuniti. Mislim, pa pogledajte plivae koice."
Gupta je stiskao usnice, ake i stopala, ali bilo je oito kako je daljnje pretvaranje uzaludno.
Venn spusti glas do prilino uvjerljivog prijeteeg slubenog gunanja. "Gupta, gdje je Luki kapetan Thorne?"
"Pojma nemam gdje je prokleto hermafroditsko zabadalo! Ostavio sam ga u kontejneru odmah do njezina! Tad mu nije bilo nita. Mislim, disao je, i sve to. Oboje su disali, provjerio sam. Herm je vjerojatno jo uvijek tamo i spava."
"Nije", ree Miles. "Provjerili smo sve kontejnere u prolazu. Lukog kapetana nije bilo."
"Pa, ja ne znam kamo se poslije zaputio."
"Biste li tu tvrdnju bili voljni ponoviti pod brzopentom i tako skinuti sa sebe optube za otmicu?" prefrigano je pitao Venn, krivudajui prema mogunosti dragovoljnog ispitivanja.
Guptino se gumasto lice stvrdnulo i on odvrati oi. "Ne mogu. Alergian sam na tu stvar."
"Ma nemoj", ree Miles. "Pa, provjerimo to, hoemo li?" Posegnuo je rukom u dep svojih hlaa i izvukao traku s alergijskim testerima koju je ranije posudio iz CarSigo-vih zaliha na Kestrelu, predviajui upravo ovakvu mogunost. Dodue, nije predvidio dodatnu hitnost koju je izazvala Belova uzbunjujua toka nestajanja. Podigao je traku i objasnio Vennu i sucu, koji je sve to motrio sa sudakim mrtenjem: "Visokopouzdani koni test alergije na pentu. Ako subjekt ima jednu od est vrsta umjetno uvedenih anafilaksi ili ak i blagu prirodnu alergiju, smjesta e se pojaviti modrica." Kako bi uvjerio kvadarske slubenike, odlijepio je jedan od testera koji je nalikovao na iak, pa ga prilijepio na gornji dio svog runog zgloba i ispruio ruku, srano miui prstima. Trik je bio dovoljan da nitko, osim zatvorenika, ne prosvjeduje kad se nagnuo naprijed i drugi tester prilijepio uz Guptinu ruku. Gupta je ispustio uasnut urlik koji je izazvao samo pog-
lede; pred zbunjenim oima promatraa snizio gaje do aljenja vrijednog cendranja.
Miles zguli svoj tester i otkrije upadljivo crvenu, nad-raenu kou. "Kao to vidite, ja imam laganu unutarnju osjetljivost." Priekao je jo nekoliko trenutaka kako bi dojam bio uvjerljiviji, a onda pruio ruku i zgulio tester s Guptine ruke. Prilino boleljiva prirodna  gljive su prirodne, nisu li?  boja koe ostala je nepromijenjena.
Venn, koji je ulazio u ritam cijele stvari kao stari iskusni CarSigovac, nagnuo se prema Gupti i rekao: "Dakle, to su dosad ve dvije lai. Moe prestati lagati smjesta. Ili moe prestati lagati malo poslije. Nama su dobra oba naina." Podigao je stisnute oi prema svom kvadar-skom slubenom kolegi. "Suce Leutwyn, je li vaa presuda da imamo dovoljno razloga za nedragovoljno, kemijski potpomognuto ispitivanje ovog putnika?"
Sudac se nije doimao osobito oduevljeno, ali je odgovorio: "U svjetlu njegova priznanja da je povezan sa zabrinjavajuim nestankom cijenjenog zaposlenika Postaje, da, to uope nije upitno. Ali podsjeam vas daje podvrgavanje zatvorenika pod vaim nadzorom nepotrebnim tjelesnim neugodama protupropisno."
Venn baci pogled prema Gupti koji je jadno visio u zraku. "Kako mu moe biti neugodno? Pa nalazi se u besteinskom stanju."
Sudac je napuio usne. "Putnie Gupta, ako se izuzme to to ste vezani, je li vam u ovom trenutku posebno neugodno? Trebate li hranu, pie ili prizemaljske sanitarne prostorije?"
Gupta trne zglobovima obloenima mekanim vezicama, pa slegne ramenima. "Ne. Zapravo, da. krge mi se sue. Ako me neete pustiti, potreban mi je netko tko e ih poprskati,. Raspriva je u mojoj torbi."
"Ovo?" Kvadarskaje policajka podigla neto stoje izgledalo kao savreno obina plastina boca rasprivaa, onakvog kakvog je Miles viao kad bi Ekaterina prskala neke od svojih biljaka. Protreslaju je i sadraj je zagrgljao.
"Stoje unutra?" pitao je Venn sumnjiavo. "Voda, uglavnom. I malo glicerina", ree Gupta.
"Najprije to provjerite", doapne Venn svojoj policajki. Ona kimne i odlebdi; Gupta je njezin odlazak promatrao s prilinim nepovjerenjem, ali ne i osobito uzbunjeno.
"Putnie Gupta, ini se da ete neko vrijeme biti na gost", ree Venn. "Ako vam uklonimo spone, hoete li praviti probleme ili ete se pristojno ponaati?"
Gupta je na trenutak utio, a onda ispustio iscrpljen uzdah. "Bit u pristojan. Svejedno je, ionako mi ni jedno od toga nee pomoi."
Pripadnik ophodnje dolebdi naprijed i oslobodi zatvo-renikove zglobove i glenjeve. inilo se da je samo Roic nezadovoljan ovom nepotrebnom ljubaznou  napeo se, drei se jednom rukom za ruku na zidu, a nogom se odupirui o malu izboinu na kojoj nije bilo niega, spreman da se baci naprijed. Ali Gupta je samo protrljao svoje zglobove, sagnuo se da izmasira glenjeve, pa ih sve pogledao s nevoljkom zahvalnou.
Pripadnica ophodnje vratila se s bocom i dodala je svom zapovjedniku. "Laboratorijski ita kemijskih mirisa kae daje inertan. Trebao bi biti u redu."
"Pa dobro." Venn dobaci bocu Gupti koji ju je, usprkos svojim dugakim i udnim rukama, spretno uhvatio, s tek neznatnom prizemaljskom nespretnou. Miles je bio siguran daje kvadro uoio tu injenicu.
"Ovaj..." Gupta gomili promatraa uputi pomalo pos-tien pogled, pa podigne svoj iroki pono. Protegnuo se i udahnuo, a rebra se na njegovu irokom poprsju razdvoji-
e; nabori koe rastvorili su se kako bi otkrili crvene rezove. Tkivo ispod njih inilo se spuvastim i uurilo se pod navlaivaem poput gustog perja.
Boe svemogui. Pa on ispod toga zaista ima krge. Pokreti nalik na mijeh vjerojatno su, kad je amfibijac bio uronjen, pomagali pumpati vodu kroz njih. Dvostruki sustavi. Je li sam morao zaustaviti dah, ili su se plua automatski zatvarala? Kojim se mehanizmom cirkulacija krvi mijenjala iz jednog suelja kisika u drugo? Gupta je pritiskao raspriva i prskao sprej u crvene raspore, pomiui ga gore-dolje, najprije na desnoj, a onda i na lijevoj strani. inilo se da mu to godi. Uzdahnuo je, pa su se raspori ponovno zatvorili, a prsa su opet izgledala tek izbrazdana i puna oiljaka. Zagladio je prema natrag lelujavi pono.
"Otkud si ti zapravo?" Miles ga je jednostavno morao pitati.
Gupta se opet potitio. "Pogodite."
"Pa, prema teini dokaza, svakako s Jacksonova Skro-vita, ali koja te Kua napravila? Rvoval, Bharaputra, neka trea? I jesi li bio jedini primjerak, ili dio kompleta? Prva generacija genetskog inenjeringa, ili iz linije, ovaj, vodenih ljudi sposobnih za samorazmnoavanje?"
Guptine su se oi iznenaeno razrogaile. "Vi poznajete Jacksonovo Skrovite?"
"Pa, recimo da sam tamo boravio u nekoliko bolno pounih posjeta."
U iznenaenje se uuljalo i lagano potovanje, kao i izvjesna osamljena udnja. "Napravila me Kua Dyan. Ijednom davno bio sam dio kompleta  bili smo podvodna baletna trupa."
Garnet Peta ispalila je zaprepateno i nimalo laskavo: "Vi ste bili plesa?"
I
Zatvorenikova su se ramena pogrbila. "Ne. Mene su napravili da budem podvodni scenski radnik. Ali Kua Dyan pretrpjela je neprijateljsko preuzimanje od strane Kue Rvoval  samo nekoliko godina prije nego stoje ubijen barun Rvoval, teta to se to nije prije dogodilo. Rvoval je razdvojio trupu za druge, ovaj, zadae i zakljuio da za mene nema alternativne mogunosti koritenja, tako da sam ostao i bez posla i bez zatite. Moglo je biti i gore. Mogao me zadrati. Lutao sam uokolo i prihvaao svaki tehniarski posao koji sam mogao dobiti. I jedna je stvar vodila drugoj."
Drugim rijeima, Gupta se rodio u jacksonijanskom teh-noropstvu, a kad su njegove izvorne vlasnike progutali njihovi okrutni komercijalni suparnici, izbacili su ga na ulicu. S obzirom na to to je Miles znao o pokojnom, odvratnom barunu Rvovalu, Gupta je moda imao vie sree od svoje podvodne drube. S obzirom na poznati datum Rvovalove smrti, posljednja se nejasna primjedba o stvarima koje su vodile do drugih stvari odnosila na razdoblje od barem pet, a moda i deset godina.
Miles zamiljeno ree: "Znai, juer uope nisi pucao ne mene, zar ne... Ni na Lukog kapetana Thornea." to znai da ostaje samo...
Gupta trepne prema njemu. "Oh! Znai, tad sam vas ve vidio. Zao mije, ali nisam pucao na vas." Obrve su mu se nabrale. "Pa to ste onda radili tamo? Vi niste jedan od putnika. Jeste li i vi jo jedan naseljenik postaje kao onaj vraji napasni Betanac?"
"Ne. Moje ime je"  u tom je trenutku gotovo podsvjesno odluio odbaciti sve titule  "Miles. Poslali su me da se pobrinem za barravarske interese kad su kvadri zaplijenili komarrsku flotu."
"Oh." Gupta je izgubio zanimanje.
Za kog' vraga ta brzopenta jo nije stigla? Miles omeka glas. "Onda, Guppy, to se dogodilo s tvojim prijateljima?"
To je ponovno izazvalo pozornost amfibijca. "Nasama-reni. Potlaeni, ubrizgani, zaraeni... odbaeni. Sve nas je prevario. Prokleti cetagandanski gad. Nije takav bio Dogovor."
Neto se u Milesu zahuktalo. Konano, tu je veza. Osmijeh mu je postao armantan i suutan, a glas jo meki. "Priaj mi o cetagandanskom gadu, Guppy."
Gomila kvadara koji su se vrzmali uokolo i sluali, prestala je ukati, ak su poeli tie i disati. Roic se povukao u sjeno vito mjesto nasuprot Milesu. Gupta se osvrnuo po licima stanovnika Postaje Graf, pa pogledao Mile-sa i sebe, jedine nogate osobe koje su se sad mogle vidjeti u sredini kruga. "A koja korist od toga?" Nije to bila oajna jadikovka, samo gorko pitanje.
"Ja sam Barrayarac. Mene cetagandanski gadovi posebno zanimaju. Cetagandanski ghemski plemii su u narataju mog djeda ostavili za sobom pet milijuna mrtvih prije nego to su konano odustali i povukli se s Barraya-ra. Jo uvijek imam vreu ghemskih skalpova. A mislim da bi te zanimalo to ja znam o tome to se moe uiniti s nekim vrstama Cetagandanaca."
Lutajui zatvorenikov pogled doletio je na njegovo lice i tamo se prikovao. Prvi je put uspio osvojiti potpunu Gup-tinu pozornost. Prvi je put uspio naznaiti kako, moda, ima neto to bi Guppvja moglo zanimati. Zanimati? Neto za im ezne, plamti, udi opsjednutom, ludom gladi. Njegove su staklene oi eale za... moda za osvetom, moda za pravdom  u svakom sluaju, za krvlju. Ali bilo je oito da abljem kraljeviu nedostaje osobne strunosti u odmazdi. Barrayarci... su bili na krvolonijem glasu. to
bi se, prvi put od poetka ove misije, moglo zapravo pokazati korisnim.
Gupta duboko udahne. "Ne znam koje je vrste ovaj bio. Jest. Nikad prije nisam vidio nita slino. Cetagan-danski gad. Rastopio nas je."
"Reci mi sve", dahne Miles. "Zato vi?"
"Doao je do nas... kroz nae uobiajene agente za prijevoz tereta. Mislili smo da e biti u redu. Imali smo brod. Gras-Grace, Firka, Hewlett i ja imali smo taj brod. Hewlet je bio na pilot, ali je Gras-Grace bila mozak. Ja, ja sam imao dara za popravke. Firka je vodio knjige, sreivao pravila, putovnice i slubenike koji su zabadali nos. Gras-Grace i njezina tri mua, tako smo se zvali. Bili smo zbirka otpadnika, ali moda se od nas trojice mogao sastaviti jedan pravi mu za nju, ne znam. Svi za jednoga i jedan za sve, zato stoje bilo prokleto jasno kako posada od jacksonijan-skih izbjeglica, bez Kue i baruna, nee imati mira ni od koga u neksusu."
Gupta se poeo unositi u priu. Miles se, sluajui ga vrlo pozorno, molio da Venn ima dovoljno zdrave pameti da ga ne prekine. Desetak se ljudi motalo oko njih u ovoj prostoriji, pa ipak su on i Gupta, uzajamno hipnotizirani rastuim intenzitetom ove ispovijedi, gotovo plutali sami u mjehuriu vremena i prostora, posve izmjetenom iz ovog svemira. "Pa gdje ste uope pokupili tog Cetagan-danca i njegov teret?"
Gupta zapanjeno podigne pogled. "Vi znate za teret?"
"Ako je to isti onaj koji je ukrcan na Idris, onda da, bacio sam pogled. I zakljuio daje vrlo uznemirujui."-
"to on to zapravo ima unutra? Vidio sam samo vanjske dijelove."
"U ovom trenutku radije ne bih rekao. A to je on"  Miles odlui da sad ne pojaava zbrku uvodei rodnu oznaku ba  "rekao da prenosi?"
"Genetiki izmijenjene sisavce. Nismo ba postavljali pitanja. Platio nam je vie, samo da ne pitamo. Takav je bio Dogovor, barem smo tako mislili."
A ako je postojalo neto to su moralno fleksibilni stanovnici Jacksonova Skrovita smatrali gotovo svetim, onda je to bio Dogovor. "Dobra pogodba, zar ne?"
"Tako je izgledalo. Jo dva ili tri takva putovanja i mogli smo isplatiti brod i postati njegovi punopravni vlasnici."
Miles uzme stanku kako bi posumnjao u to, pogotovo ako je posada zbog svog skonog broda bila zaduena kod tipine jacksonijanske financijske Kue. No moda su Guppy i njegovi prijatelji bili neizljeivi optimisti. Ili neizljeivi oajnici.
"Posli se inio vrlo jednostavnim. Trebalo je samo prenijeti mijeani teret po rubovima Cetagandanskog carstva. Uskoili smo kroz Hegensku Os, preko Vervaina, pa rubom zaobili do Rho ete. I cijelim putem imali posla s tim arogantnim, sumnjiavim gadovima od inspektora koji su se ukrcavali na brod na skonim tokama i nisu uspijevali nai nita protiv nas  iako sam siguran da bi to bili voljeli  zato to na palubi nije bilo nieg osim onoga to je pisalo u teretnicama. Dobro su nasmijali starog Firku. A onda smo krenuli na posljednje skokove, prema Rho eti, kroz one prazne tampon-sustave prije mjesta na kojem se ruta grana prema Komarru. I tamo doli na jedan mali sastanak u otvorenom svemiru koji se nije vidio na naem planu puta."
"S kakvim ste se brodom sastali? Skonim, ili obinim sporim brodom iz lokalnog svemira? Moe li sa sigurnou rei, ili je bio kamufliran, odnosno nekako prikriven?"
"Skoni brod. Ne znam stoje drugo zaista mogao biti. Izgledao je kao cetagandanski vladin brod. U svakom sluaju, imao je mnogo cifrastih ukrasa. Nije bio velik, ali je bio brz  nov i otmjen. Cetagandanski je gad sam prebacio sav teret, lebdeim paletama i runim traktorima, ali sigurno je jedno, nije gubio vrijeme. im su se vrata zatvorila, oni su odletjeli."
"Kamo? Jeste li mogli odrediti?"
"Pa, Hewlet je rekao da im je putanja udna. Ili su prema onom nenastanjenom binarnom sustavu nekoliko skokova dalje od Rho ete. Ne znam znate li na koji mislim"
Miles kimne, potiui ga da nastavi.
"Ili su unutra, duboko u gravitacijski bunar. Moda su planirali okrenuti se oko sunaca i pribliiti se jednoj od skonih toaka iz lane putanje, ne znam. To bi imalo smisla, s obzirom na ostalo."
"Samo jedan putnik?"
"Da."
"Reci mi vie o njemu."
"Tad se nije imalo bogzna to rei. Drao se za sebe, jeo vlastitu hranu u svojoj kabini. Sa mnom uope nije razgovarao. Morao je razgovarati s Firkom, zato to je Firka lairao njegovu teretnicu. Do trenutka kad smo stigli do prve barravarske skone toke za inspekciju, te-retnica je imala potpuno novo podrijetlo. A dotad je i on ve bio netko drugi."
"Ker Dubauer?"
Venn se trznuo na prvi spomen poznatog mu imena, pa otvorio usta i udahnuo, no onda ih je opet zatvorio, ne prekinuvi Guptin izljev. Nesretni se amfibijac sad potpuno zahuktao i izlijevao svoje jade.
"Ne, jo ne. Pretpostavljam da je, vjerojatno, postao Dubauer tijekom boravka na komarrskoj postaji za pres-jedanje. Ionako ga nisam slijedio prema njegovu identitetu. Bio je predobar da bi mi to uspjelo. Zavarao je i vas Barravarce, zar ne?"
Zaista. ini se da je cetagandanski agent najvieg kalibra poput dima proao kroz barravarska kljuna trgovaka raskrija neksusa. CarSig e dobiti napadaj kad ovo izvjee stigne. "Pa kako si ga onda slijedio ovamo?"
Prvi izraz nalik na osmijeh koji je Miles primijetio na gumastom licu sablasno je preletio Guptinim usnama. "Ja sam bio brodski inenjer. Slijedio sam ga prema masi njegova tereta. Kad sam je poslije bolje pogledao, bila je prilino upadljiva."
Sablastan je osmijeh izblijedio u mrano mrtenje. "Kad smo njega i njegove palete iskrcali u tovarnom prostoru na komarrskoj postaji za presjedanje, doimao se zadovoljnim. Upravo srdanim. Prvi je put obiao sve nas pojedinano i osobno nam predao bonuse koje smo zaradili zato to je put proao bez problema. Rukovao se s Firkom i Hevvletom. Zamolio me da mu pokaem svoje plivae koice, pa sam ja rairio prste, a on se nagnuo naprijed, stisnuo mi ruku i doimao se kao da ga to zaista zanima, ak mi je i zahvalio. Gras-Grace je potapao po obrazu, i nasmijeio joj se onako, sentimentalno. Nasmijeio joj se kad ju je dodirnuo. A znao je. Budui daje u ruci drala karticu s bonusom, i ona se njemu nekako nasmijeila, umjesto da ga je tresnula, iako sam vidio da joj je malo falilo. A onda smo se izvukli. Hewlet i ja htjeli smo izai na postaju i potroiti malo tog bonusa, ali Gras-Grace je rekla da tulu-mariti moemo i poslije. A Firka je rekao da barravarsko Carstvo nije ba najzdravije mjesto na kojem bi se mogli zadravati ljudi poput nas." Rastreseni smijeh koji nije imao nikakve veze sa smijenim poletio mu je s usana. Tako. Onaj zapanjujui urlik kad je Miles testerom dodir-
nuo Guppvjevu kou nije zapravo bio pretjerana reakcija. Bilo je to prisjeanje. Miles potisne drhtaj. Oprosti, oprosti,
"est smo dana odmaknuli od Komarra i proli skok za Pol, kad su poele groznice. Gras-Grace je prva shvatila, prema nainu na koji su poele. Ona je od svih nas uvijek najbre shvaala. etiri male ruiaste otekline, kao ugrizi buba, na Firkinoj i Hevvletovoj nadlanici, na njezinu obrazu, na mojoj ruci, tamo gdje me cetagandanski gad dodirnuo. Natekle su do veliine jaja i u njima je pulsiralo, iako ne toliko koliko u naim glavama. Bio je dovoljan jedan sat. Glava me tako boljela da sam jedva gledao, a Gras-Grace, kojoj nije bilo nita bolje, pomogla mi je da odem u svoju kabinu i uem u svoj spremnik."
"Spremnik?"
"Dovukao sam veliki spremnik u svoju kabinu, s poklopcem koji se mogao zakljuati iznutra, budui da sila tee na toj starudiji od broda nije ba bila pouzdana. Bio je zaista udoban za odmor, neka vrsta mog vlastitog vodenog kreveta. Mogao sam se u njemu sasvim protegnuti i okretati. Dobar sustav proiavanja, zdrava i ista voda, dodatni kisik koji je dotjecao kroz cjevicu za mjehurie koju sam namjestio, sve je bilo lijepo, s obojenim svjetlima. I glazbom. Nedostaje mi moj spremnik." Teko je uzdahnuo.
"Ti... ini se da ima i plua. Pod vodom zadrava dah ili to?"
Gupta slegne ramenima. "Imam dodatne krune miie u nosu, uima i grlu, koji se automatski zatvaraju kad mijenjam nain disanja. To je uvijek neugodan trenutak, promjena; plua kao da ne ele uvijek prestati disati. A ponekad ni poeti. Ali u spremniku ne mogu boraviti vjeno, zato to bih se morao popisati u vodu koju udiem. I to se tad dogodilo. Lebdio sam u svom spremniku... satima, nisam siguran kako dugo. Mislim da nisam bio posve pri
zdravoj pameti, tako me strano boljelo. Ali onda sam morao na zahod. Silno. Pa sam morao izai.
Kad sam ustao, skoro sam se onesvijestio. Povratio sam na pod. Ali mogao sam hodati. Konano sam uspio stii do prednjeg dijela svoje kabine. Brod je jo uvijek letio. Mogao sam kroz stopala osjetiti odgovarajue podrhtavanje, ali sve se utialo. Nitko nije govorio, svaao se ili hrkao, nije bilo glazbe. Ni smijeha. Bio sam mokar i bilo mije hladno. Odjenuo sam kuni ogrta  Gras-Grace mi je dala jedan od svojih, zato stoje tvrdila daje njoj, krupnoj, stalno vrue, a menije stalno bilo hladno. Rekla je da je to zato to su mi dizajneri ugradili ablje gene. Koliko ja znam, to bi moglo biti i tono.
Naao sam njezino tijelo..." Zaustavio se. Pogled uperen u svjetlosne godine pojaao se u njegovim oima. "Otprilike pet koraka nie u hodniku. Barem sam mislio daje to bila ona. Pletenica je bila njezina, leala je na... barem sam mislio da je to bilo mrtvo tijelo. Veliina lokve otprilike je odgovarala. Zaudaralo je kao... kakva to paklenska bolest rastoi kostiT'
Udahnuo je, pa nesigurno nastavio: "Firka je uspio stii do stacionara, iako od toga nije imao koristi. Bio je sav mlohav, kao da se ispuhao. I kapalo je iz njega. Preko ruba kreveta. A zaudarao je gore od Gras-Grace. I isparavao.
Hewlet je  ono to je ostalo od njega  leao u svom pilotskom stolcu u sobi za navigaciju i komunikaciju. Ne znam zastoje tamo otpuzao, moda mu je to prualo utjehu. Piloti su u tom smislu udni. Njegove pilotske ice drale su mu lubanju na okupu, ali lice... crte njegova lica su... klizile. Pomislio sam daje moda pokuavao odaslati poziv u pomo. Pomozite nam. Biokontaminacija na brodu. Ali moda i nije, zato to se nitko nije pojavio. Kasnije mi je palo na pamet da je moda poslao poruku u kojoj je rekao previe, pa su se spasioci namjerno ogluili.
Zato bi dobri graani riskirali bilo to zbog nas? Bili smo samo jacksonijanski krijumarski olo. Bolje da smo mrtvi. To tedi trokove i probleme sa sudskom tubom, zar ne?" Sad nije gledao ni u koga.
Miles se bojao da se Gupta istroio i da e uutjeti. Ali bilo je jo toliko toga stoje bilo oajniki vano i stoje trebalo saznati... Usudio se potegnuti vodee pitanje. "Dakle, takvo sranje, bio si tamo, zarobljen na plutajuem brodu, s tri lesa u raspadanju, od kojih je jedan bio sko-ni pilot. Kako si se izvukao?"
"Brod... brod mi sad nije bio ni od kakve koristi, ne bez Hewleta. I ostalih. Neka ga dobiju prokleti financijai, zajedno s biokontaminacijom i svim tim. Ubijenim snovima. Ali u tom sam trenutku shvatio kako sam nasljednik svih njih. Nitko od nas nije imao nikoga drugoga, barem ne spomena vrijednoga. Da jedilo drugaije, i ja bih elio da njima pripadnu moje stvari. Obiao sam brod i skupio sve pokretnine, uteevinu, kreditne ploice  Firka je imao golemu skrivenu zalihu. Nikakvo udo. A imao je i sve nae lane dokumente. Gras-Grace, ona je svoje vjerojatno nekome dala, ili prokockala, ili spiskala na igrake, ili su joj nekako procurili kroz prste. to znai da je, na duge pruge, bila pametnija od Firke. Hewlet, pa  pretpostavljam daje on svoje zapio. Ali ono to sam pronaao bilo je dovoljno. Dovoljno da doputujem do kraja neksusa, ako budem pametno troio. Dovoljno da sustig-nem onog cetagandanskog gada, pa makar mu samo bio za petama. Pretpostavio sam da, s teretom onakve teine, nee tako brzo putovati.
Uzeo sam sve i utovario u kapsulu za evakuaciju. Najprije sam i sebe i sve stvari desetak puta dekontaminirao, htio sam se rijeiti tog uasnog smrada smrti. Nisam... mislim da u tom trenutku nisam ba bio najprisebniji i najbistriji, ali nisam ni toliko poludio. Kad sam se jednom ukrcao u kapsulu, nije bilo teko. One su osmiljene da od-
vedu ozlijeene idiote na sigurno, automatski pratei svjetionike lokalnog svemira... Tri dana poslije, pokupio me brod koji je prolazio, a ja sam ispriao lanu priu o tome kako se na brod raspao  povjerovali su mi kad su provjerili jacksonijanski registar brodova. Dotad sam ve prestao plakati." No sad su suze blistale u kutovima njegovih oiju. "Nisam spomenuo ono bio-sranje, jer bi me izbacili s broda. Iskrcali su me na najblioj polnoj skonoj postaji. S nje sam uspio zbrisati sigurnosnim istraiteljima i ukrcati se na prvi brod kojega sam se uspio doepati, a koji je iao prema Komarru. Prema masi sam pronaao teret cetagandanskog gada i vidio da se ukrcao na komarrsku trgovaku flotu koja je upravo isplovila. Dao sam se u potragu za rutom preko koje u ga sustii na prvom moguem mjestu. A to je bilo ovo." Zurio je uokolo, trepui prema svojoj kvadarskoj publici, kao da je iznenaen to su oni jo uvijek u prostoriji.
"Kako je porunik Solian uvuen u sve to?" Miles je ivaca rastegnutih do pucanja ekao da postavi upravo to pitanje.
"Mislio sam da se mogu jednostavno pritajiti i ekati, pa postaviti cetagandanskom gadu zasjedu im spusti nogu s Idrisa. Ali nikad nije siao. Pretpostavljam da se zavukao u svoju kabinu. Pametno smee. Nisam mogao proi kroz carinu ili slubu redarstva broda  nisam bio registriran kao putnik, ili kao gost nekoga od putnika, iako sam nekolicinu pokuao podmazati. Usrao sam se od straha kad je tip kojega sam pokuao podmititi da me pusti na palubu broda zaprijetio da e me prijaviti. Onda sam se opametio i naao si leaj na Rudri, ime sam barem dobio zakoniti prolaz kroz carinu u teretne prostore. Osim toga, tako sam bio siguran da u ga moi slijediti ako flota iznenada isplovi, stoje do tog trenutka ve morala uiniti. elio sam ga osobno ubiti, za Gras-Grace, Firku i Hewleta, ali ako mi zbrie, mislio sam, ako ga moda predam Bar-

ravarcima kao cetagandanskogpijuna... u svakom sluaju, moglo bi se dogoditi neto zanimljivo. Neto to mu ne bi bilo drago. Nisam elio ostaviti traga na vid-snimkama, pa sam osobno presreo asnika slube redarstva s Idrisa kad je izaao u tovarni prostor. Dao sam mu naznaku. Nisam siguran je li mi povjerovao ili nije, ali pretpostavljam daje poao provjeriti." Guptaje oklijevao. "Sigurno je naletio na cetagandanskog gada. ao mije. Bojim se da sam ja kriv to se rastoio. Kao Gras-Grace i..." Njegova je litanija zavrila potresnim jecajem.
"Je li Solian tad krvario iz nosa? Kad si mu davao informaciju?" pitao je Miles.
Gupta se zapiljio u njega. "to ste vi, nekakav vidovnjak?"
Potvreno. "emu lana krv na podu teretnog prostora?"
"Pa... uo sam da e se flota povui. Govorilo se da je taj jadnik koji je zbog mene nastradao zapravo dezertirao, i da su ga otpisali, isto kao i... kao da nije imao Kuu ili baruna koji se zauzeo za njega, a nikome nije bilo stalo. Alija sam se bojao da e se cetagandanski gad jo jednom prekrcati u otvorenom svemiru, dok u ja biti zatvoren na Rudri, a on e se izvui... Palo mije na pamet da ponovno svratim pozornost na Idris i ono to bi moglo biti na njemu. Ni u snu nisam mislio da e one vojnike budale-tine napasti kvadarsku postaju!"
"Bio je to itav lanac meusobno povezanih okolnosti", ree Miles ukoeno, prvi put  u vremenu koje se inilo kao mala vjenost uasnih prisjeanja  svjestan kvadarskih slubenika-oko sebe. "Ti si svakako pokrenuo dogaaje, ali nikako ih nisi mogao predvidjeti." I on je trepnuo, osvrnuvi se oko sebe. "Ovaj... Zapovjednice Venn, jeste li vi imali kakvih pitanja?"
Venn je piljio u njega iznimno udnim pogledom. Polako je odmahnuo glavom, s jedne strane na drugu.
"Ovaj..." Mladi kvadro iji je ulazak tijekom uurbanog Guppvjeva monologa Miles jedva primijetio, podigao je malen, svjetlucav predmet prema svom zapovjedniku. "Gospodine, imam dozu brzopente koju ste zatraili..."
Venn je prihvati i pogleda suca Leutwyna.
Leutwyn se nakalje. "Izvanredno. Lorde Revizore Vorkosigan, vjerujem kako je ovo prvi put da sam vidio br-zopentanje provedeno bez brzopente."
Miles dobaci pogled Guppvju koji se u zraku obavio rukama i drhturio. Vodene mrljice jo su uvijek blistale u kutovima njegovih oiju. "On... zapravo je elio nekome ispriati svoju priu. udio je za tim tjednima. A u cijelom neksusu nije bilo nikoga u koga je mogao imati povjerenja." "I jo uvijek nema", proguta teko slinu zarobljenik. "Nemoj da ti ovo udari u glavu, Barravare. Znam ja dobro da nitko nije na mojoj strani. Ali propustio sam svoju jedinu priliku, a on me vidio. Bio sam siguran sve dok je on vjerovao da sam se istopio s ostalima. Ovako ili onako, sad sam mrtav abac. Ali ako gaja ne mogu povesti u smrt sa sobom, moda netko drugi moe neto uiniti."
TRINAESTO POGLAVLJE
Zapovjednik Venn ree: "Dakle, taj cetagandanski gad zbog kojega Gupta ovdje mahnita, taj za kojega kae daje ubio troje njegovih prijatelja, a moda i vaeg porunika Soliana  zaista mislite da je ta ista osoba betanski putnik Dubauer, onaj ije ste uhienje sino zahtijevali od nas? to je on, dakle, hermafrodit, mukarac, ili to?"
"Ili to", odgovori Miles. "Moji su lijenici, prema uzorku koji sam juer posve sluajno skupio, ustanovili da je Dubauer cetagandansko ba. Ba nisu ni mukarci, ni ene, ni hermafroditi, nego bespolne sluge... pretpostavljam da bi bilo najbolje rei da se radi o kasti koja slui ceta-gandanskim nebeskim plemiima. Odnosno, najtonije, Nebeskim gospama koje vode Zvjezdane jaslice, u sri Nebeskog vrta, carske rezidencije na Eta eti." Nebeskim gospama koje gotovo nikad, sa svojim ba slugama ili bez njih, nisu naputale Nebeski vrt. Pa to onda ovo ba radi ovdje? Miles je zastao, oklijevajui, pa nastavio. "ini se da ovo ba prevozi teret od tisuu fetusa za koje pretpostavljam da su najnoviji genetski modificirani nebeski fetusi u materninim replikatorima. Ne znam kamo, ne znam zato, i ne znam za koga, ali ako nam Guppy govori istinu, ba je ubilo etvero ljudi, ukljuujui i naeg nes-talog asnika slube redarstva, te pokualo ubiti i Gup-
pyja, kako bi zamelo svoje tragove i ouvalo tajnu." Najmanje etvero ljudi.
Lice Peatnice Greenlaw potiteno se ukoilo. Venn je motrio Guptu i mrtio se. "Pretpostavljam da bi onda bilo bolje da i za Dubauerom izdamo javnu potjernicu."
"Ne!" uzbunjeno povie Miles. Venn ga pogleda podignutih obrva.
Miles uurbano objasni: "Govorimo o osobi koja je moda uvjebani cetagandanski agent i koja moda nosi sofisticirano bioloko oruje. Ve je pod iznimnim stresom prouzroenim zakanjenjima u koje ga je uvalila ova rasprava oko trgovake flote. Ba je upravo ustanovilo da je poinilo barem jednu ozbiljnu pogreku, zato to je ovdje prisutni Guppy jo uvijek iv. Nije bitno koliko nadljudskih gena ba ima, zbog svega ovoga sigurno je prilino ivano. Posljednja stvar koju elite jest poslati na njega gomilu neopreznih civila. Nitko tko ne zna tono to radi i s im se tono suoava ne bi se smio ni pribliiti tom ba."
"A vai su ljudi doveli to stvorenje na moju postaju?"
"Vjerujte mi, daje itko od mojih ljudi prije ovoga znao tko je ba, ono nikad ne bi stiglo dalje od Komarra. Trgovaka flota je nasamarena, siguran sam da su oni samo neduni prijenosnici." No dobro, nije ba bio tako siguran  kad se vrati kui, kontraobavjetajna sluba e imati vi-sokoprioritetnu zadau provjeriti tu olako danu izjavu.
"Prijenosnici..." ponovila je Peatnica, otro gledajui Guppvja. Svi kvadri u prostoriji slijedili su njezin pogled. "Je li mogue da ovaj putnik jo uvijek nosi tu... to je to ve bilo, infekciju?"
Miles udahne. "Mogue je. Ali ako je i nosi, sad je ve prokleto prekasno. Guppy ve danima tri gore-dolje postajom. K vragu, ako je zaraen, upravo je proirio kugu du neksusne rute koja dodiruje desetak planeta." / mene.
I moju flotu. A moda i Ekaterinu. "Vidim dvije stvari koje nam daju nadu. Prvo, prema Guppvjevu svjedoenju, ba tu stvar prenosi izravnim dodirom."
Pripadnici ophodnje koja je privela Guppvja tjeskobno se pogledae.
"A drugo," nastavi Miles, "ako je ta bolest, otrov ili to li ve, proizvedena bioinenjeringom u Zvjezdanim jaslica-ma, najvjerojatnije je visoko kontrolirana, moda i namjerno dizajnirana tako da samu sebe ograniava i unitava. Nebeske gospe nerado ostavljaju svoje smee uokolo kako bi ga bilo tko mogao pokupiti."
"Alija sam ozdravio!" povie amfibijac.
"Da", ree Miles. "Zato? Oito, neto je u tvojoj jedinstvenoj genetici ili situaciji porazilo tu stvar, ili je zadralo na udaljenosti dovoljno dugo da preivi razdoblje aktivnosti virusa. Sad je posve besmisleno stavljati te u karantenu, ali sljedei nam je prioritet, nakon to uhvatimo ba, to da te provedemo kroz lijenike preglede, da vidimo to ima ili to si uinio, a to bi moglo spasiti nekoga drugoga." Miles udahne. "Smijem li ponuditi opremu i smjetaj na Princu Xavu? Nai medicinski tehniari posebno su uvjebani za borbu s cetagandanskim biolokim prijetnjama."
Gupta panino ispali prema Vennu: "Ne dajte me njima! Oni e me secirati!"
Venn, kojega je Milesova ponuda razvedrila, oajno je prostrijelio pogledom zatvorenika, no Peatnica je polako rekla: "Znam poneto o ghemovima i nebesnicima, ali nikad nisam ula ni za ove ba, ni za Zvjezdane jaslice."
Sudac Leutwyn doda oprezno: "Ja nisam susreo mnogo Cetagandanaca u bilo kojem njihovom pojavnom obliku."
Peatnica je nastavila: "Zbog ega mislite da je njihovo bioloko oruje sada sigurno, daje ogranieno?"
"Sigurno, nije. Pod nadzorom, moda." Koliko daleko u svojim objanjenjima mora ii kako bi im razjasnio opasnost? Bilo je od vitalne vanosti da kvadri shvate i povje-ruju. "Cetagandanci imaju... dva stupnja plemstva koja zbunjuju vojne promatrae koji nisu s Cetagande. U sri su nebeski plemii koji su, zapravo, jedan golemi genetiki eksperiment u proizvodnji postljudske rase. Taj posao provode i nadziru nebeske genetiarke iz Zvjezdanih jaslica, sredita u kojem se stvaraju svi njihovi embriji i gdje se modificiraju prije nego to e biti poslani natrag u svoje nebeske konstelacije  klanove, roditelje  na vanjskim planetima carstva. Za razliku od veine povijesnih presedana ove pojave, Nebeske gospe nisu otpoele s pretpotav-kama da su ve stvorile savren primjerak. U sadanjem trenutku, one ne vjeruju da su gotove s prepravkama. Kad budu u to povjerovale  pa, tko zna to e se dogoditi? Kakvi e biti ciljevi i elje istinskih postljudi? ak ni Nebeske gospe ne pokuavaju nagaati kakva e biti njihova pra-pra-praunuad. Ja mogu samo rei da su iz tog razloga vrlo neugodni susjedi."
"Zar nebesnici nisu jednom pokuali pokoriti vas, Bar-ravarce?" pitao je Leutwyn.
"Nisu nebesnici, nego ghemski plemii. Oni su neka vrsta, nazovimo je tako, tampon-rase izmeu nebesnika i ostatka ljudskog roda. Pretpostavljam da biste o ghemovima mogli govoriti kao o izvanbranoj djeci nebeskih gospi, samo to oni nisu izvanbrani. Barem ne u doslovnom smislu rijei. Nebesnici otvaraju odabrane genetike linije prema ghemovima putem trofejnih nebeskih supruga  to je sloen sustav. Ali ghemski su plemii vojnika ruka carstva, uvijek eljni dokazati svojim nebeskim gospodarima svoju vrijednost."
"Ghemove sam vidio", ree Venn. "Tu i tamo prou ovuda. Mislio sam da su nebesnici neka vrsta, ovaj, degenerika. Plemiki nametnici koji se boje uprljati ruke. Oni ne rade." Vrlo je kvadarski prezirno frknuo. "Niti se bore. ovjek se mora zapitati koliko e ih jo dugo ghemovi trpjeti."
"Na povrini, ini se da nebesnici vladaju ghemovima jednostavnim moralnim uvjeravanjem. Ulijevaju strahopotovanje svojom ljepotom, inteligencijom i produhovlje-nou, te time to sebe ine izvoritem raznovrsnih statusnih nagrada, od kojih je najvia dobiti nebesku suprugu. Sve je to istina. Ali ispod toga... postoji snana sumnja da nebesnici dre bioloki i biokemijski arsenal koji ak i ghemovima utjeruje strah u kosti."
"Nisam uo daje ita slino upotrijebljeno", ree Venn sumnjiavim glasom.
"Oh, kladim se da niste."
"Ako imaju takvo oruje, zato ga onda nisu upotrijebili na Barravarcima?" pitala je polako Peatnica Green-law.
"Taj se problem mnogo prouavao, na izvjesnim razinama moje vlade. Kao prvo, to bi uznemirilo susjede. Bioloko oruje nije jedino oruje. Cetagandansko se carstvo oito nije bilo spremno suoiti s udruenom frontom okolnih planeta prestavljenih biolokim orujem kojim bi spalili Ce-tagandu i sterilizirali sve ive mikrobe. to je jo vanije, mi mislimo daje to bilo pitanje ciljeva. Ghemski su plemii eljeli teritorij i bogatstvo, uvean osobni ugled koji bi uslijedio za uspjenog osvajanja. Nebeske gospe nisu bile za to toliko zainteresirane. Nedovoljno da bi utroile svoja sredstva  ne oruje samo po sebi, nego svoj glas, svoju tajnovitost, tihu prijetnju nepoznate snage. Nae su obavjetajne slube tijekom prolih tridesetak godina skupile jmoda pet ili est sluajeva kad se sumnjalo na uporabu
biolokog oruja nebeskog podrijetla i u svakom se od njih radilo o unutarnjoj cetagandanskoj stvari." Okrznuo je pogledom duboko uznemireno lice Peatnice Greenlavv, pa dodao, nadajui se da to ne zvui kao uplja utjeha: "Nije nam poznato da je tijekom tih incidenata dolo do biolokog irenja ili pojedinanih izboja."
Venn pogleda Peatnicu Greenlavv. "Dakle, vodimo li ovog zatvorenika u bolnicu ili u eliju?"
Peatnica je na trenutak poutjela, pa rekla: "Sveuilina klinika Postaje Graf. Ravno na izolirani odjel za infektivne bolesti. Mislim da na tom sluaju elimo nae najbolje strunjake, i to to prije."
Gupta se pobunio. "Ali tamo u biti otvorena meta! Ja sam lovio cetagandanskog gada, a sad e on  ono, to god jest  loviti mene!"
"Slaem se s ovom procjenom", ree Miles brzo. "Kamo god da odvedete Guptu, mjesto mora ostati potpuna tajna. ak i injenicu da je uope priveden treba zatajiti  dragi boe, pa novost o ovom uhienju nije valjda ve objavljena na vaim vijestima, zar ne?" To bi znailo da rije o tome gdje se nalazi Gupta dopire do svakog zakutka postaje...
"Slubeno nije", ree Venn s nelagodom. Pa, to jedva daje vano, pretpostavljao je Miles. Deseci kvadara vidjeli su privoenje ovjeka s plivaim koicama, ukljuujui i svaku osobu koju je Belova ekipa manua-laca susrela na svom putu ovamo. Kvadri iz ekipe za utovar zacijelo e se svima koje poznaju pohvaliti svojom lovinom. Glasina e se svud proiriti.
"Svim bih vas silama potaknuo  zamolio!  da onda pustite glas o njegovu smionu bijegu. Zajedno s daljnjim biltenom u kojem molite sve graane da dre oi otvorene za sluaj da ga ponovno ugledaju." Ba je ubilo etvero ljudi
kako bi ouvalo svoju tajnu  bi li bilo voljno ubiti pedeset tisua?
"Kampanja dezinformacija?" Usne Peatnice Green-law napuile su se s odbojnou.
"O tome bi lako mogli ovisiti ivoti svih na ovoj postaji. Tajnost je vaa najvea nada da ostanete sigurni. I vi, i Gupta. Poslije toga, straari"
"Moji su ljudi ve napeti preko svojih granica", prosvjedovao je Venn. Uputio je Peatnici pogled pun preklinjanja.
Miles mu to prizna rastvarajui dlan. "Ne mislim na pripadnike ophodnji. Mislim na straare koji znaju to rade, i koji su obueni za bioloko-obrambene postupke."
"Morat emo pozvati specijalce iz Dragovoljakih jedinica Zajednice", ree Peatnica odluno. "Predat u zahtjev. Ali trebat e im... neko vrijeme da stignu ovamo."
"U meuvremenu", ree Miles, "ja vam mogu posuditi neto obuenog osoblja."
Venn napravi grimasu. "Imam pun zatvor vaeg osoblja. Nisam osobito impresioniran njihovom obukom."
Miles suspregne trzaj. "Nisam mislio na njih. Mislio sam na vojni lijeniki korpus."
"Razmotrit u vau ponudu", ree Peatnica neobve-zujue.
"Neki od Vorpatrilovih viih asnika sigurno su strunjaci za ovo podruje. Ako nam neete dopustiti da odvedemo Guptu u sigurnost jednoga od naih brodova, molim vas, dopustite im da se iskrcaju na postaju i pomognu vam."
Peatnica Greenlaw stisne oi. "U redu. Prihvatit emo najvie etvero takvih dobrovoljaca. Nenaoruanih. Pod izravnim nadzorom i zapovijedanjem naih vlastitih medicinskih strunjaka."
"Dogovoreno", ree Miles smjesta. Bio je to najvjerojatnije najbolji kompromis koji e, barem zasad, uspjeti postii. Medicinski dio ovog problema, ma kako zastraujui bio, treba prepustiti strunjacima; to je bilo izvan Milesova strunog podruja. Ali hvatanje ba prije nego to naini vie tete...
"Nebesnici nisu imuni na oamute. Ja... preporuujem"  nije mogao zapovjediti, nije mogao zahtijevati, a to je bilo najgore, nije mogao ni urlati  "da tiho obavijestite sve vae ophodnje kako ba  Dubauera  trebaju oamutiti im ga ugledaju. Kad ga jednom oborimo, moemo se pozabaviti rjeavanjem stvari kako nama bude odgovaralo."
Venn i Peatnica izmijenie pogled sa sucem. Stisnuta grla, Leutwyn ree: "Bilo bi protupropisno postaviti takvu zasjedu sumnjivcu, ako on nije uhvaen pri samom inu zloina, ako se ne opire uhienju ili ako ne bjei." "Bioloko oruje?" promrmlja Venn. Sudac proguta slinu. "Nastojte biti prokleto sigurni da vae ophodnje nee promaiti prvi hitac." "Vaa je odluka uzeta u obzir, gospodine." A ako se ba bude dralo podalje od pogleda? to je zacijelo uspijevalo initi tijekom posljednja dvadeset etiri sata...
to je ba eljelo? Moglo bi se pretpostaviti da eli vidjeti svoj teret osloboen, a Guppvja mrtvog prije nego to uspije progovoriti. to je u ovom trenutku ba znalo? A to nije znalo? Nije znalo daje Miles identificirao teret... ili jest? Gdje je, do avola, Bel?
"Zasjeda", ponovi Miles. "Postoje dva mjesta na kojima moete postaviti zasjedu ba. Jedno je ono, koje god bilo, na koje ete odvesti Guppvja  ili, jo bolje, mjesto za koje ba misli daje Guppvjev zatvor. Ako ne elite proiriti vijest da je pobjegao, odvedite ga na neku skrovitu
lokaciju, a drugu, manje skrovitu, bacite kap mamac. A onda postavite drugu zamku na Idrisu. Ako se Dubauer ponovno pojavi sa zahtjevom da se ukrca  a kad smo se posljednji put vidjeli, upravo je to kanio uiniti  trebate mu odobriti ukrcaj. A onda ga prikucati kad ue u teretni prostor."
"To je ono to sava ja namjeravao uiniti", ubacio se Gupta glasom punim zamjerke. "Da ste vi ljudi sve to pustili na miru, dosad je ve sve moglo biti gotovo."
Miles se u sebi s tim slagao, ali teko da bi koristilo ako to kae naglas; netko bi mogao ukazati na to tko je zapravo pritiskao da se Gupta uhiti.
Peatnica je izgledala sumorno i zamiljeno. "elim pregledati taj navodni teret. Mogue je da se njime kri dovoljno pravila da bismo ga mogli zaplijeniti, neovisno o problemu s teretnim brodom."
Sudac se nakaljao. "Peatnice, to bi moglo postati pravno sloeno. Jo sloenije nego sad. Teret koji nije is-krcan zbog prekrcaja na drugi brod, ak i ako je njegov sadraj upitan, obino ima doputenje za prolaz bez pravnih primjedaba. Takav se teret smatra odgovornou planeta na kojem je teretni brod registriran, osim ako ne predstavlja neposrednu prijetnju javnosti. Tisuu fetusa, ako se o njima radi... kakvu oni prijetnju predstavljaju?"
Ali njihova bi zapljena mogla predstavljati strahovitu prijetnju, pomisli Miles. To bi svakako usmjerilo pozornost Cetagandanaca na Kvadrosvemir. Govorei iz povijesnog i iz osobnog iskustva, to nije nuno bilo dobro.
"I ja bih to sam elio potvrditi", ree Venn. "Takoer elim osobno izdati naredbe svojim ophodnjama i smisliti kamo da smjestimo snajperiste."
"A i ja moram poi s vama, da vam otvorim spremite s teretom", naglasi Miles.
Peatnica Greenlaw ree: "Ne, trebaju nam samo vae sigurnosne ifre."
Miles joj se spokojno nasmijei. Njoj se zgrila eljust. Trenutak poslije, zagunala je: "No dobro. Idemo, Venn. I vi, suce. I," kratko je uzdahnula, "i vi, lorde Revizore Vorkosigan."
Guptu su u bio-pregrade umotala dvojica kvadara koja su i prije bila s njim u dodiru  logian izbor, premda njima ne osobito drag. I sami su se umotali i navukli rukavice, pa ga odvukli van, ne dopustivi mu da ita vie dodirne. Amfibijac je to trpio bez prosvjedovanja. Doimao se posve iscrpljenim.
Nicol je povela Garnet Petu u svoj stan, gdje su dvije kvadre kanile jedna drugoj pruati potporu dok ekaju vijesti o Belu. "Nazovi me", preklinjala je ispod glasa Nicol Milesa, dok su lebdjele iz prostorije. Miles je kimnuo u znak obeanja, pa se u sebi pomolio da se ne pokae kako e to biti jedan od onih tekih poziva.
Njegov je kratki vid-poziv Princu Xavu i admiralu Vor-patrilu bio ve dovoljno teak. Do trenutka kad je Miles zavrio s iznoenjem najnovijih podataka, Vorpatrilovo je lice bilo potpuno blijedo, gotovo iste boje kao i njegova kosa. Obeao je hitno odaslati odabrane medicinske dobrovoljce.
Povorka koja se uputila na Idris na kraju se sastojala od Venna, Peatnice, suca, dvojice pripadnika kvadarske ophodnje, Milesa i Roica. Teretni je prostor bio prigueno osvijetljen i tih kao i  zar je to zaista bilo tek juer? Jedan od dvojice kvadarskih straara izaao je iz svoje leb-djelice i  dok ga je drugi zbunjeno promatrao  uao na podu. Oito je igrao neku igru sa silom tee, u koju je bila ukljuena i aica sitnih, svijetlih metalnih iljaka i mala gumena loptica. Igra se, ini se, sastojala od odbacivanja loptice od poda, ponovnog hvatanja i grabljenja

malih iljaka izmeu dva odskoka lopte. Kako bi mu igra bila zanimljivija, straar je prilikom svakog ponavljanja mijenjao ruke. Kad je ugledao posjetitelje, straar je brzo ugurao igrake u dep i uspentrao se natrag u lebdjelicu.
Venn se pretvarao da to nije vidio i jednostavno se raspitao je li se tijekom njihove smjene dogodilo neto upadljivo. Ne samo da ni jedna neovlatena osoba nije pokuala proi pokraj njih, nego su lanovi ovog istranog odbora bili prve ive osobe koje su dvojica ljudi koji su umirali od dosade uope vidjeli otkad su preuzeli smjenu. Venn se zadrao sa svojom ophodnjom kako bi dogovorio zasjedu s oamutima, za sluaj da se pojavi ba, a Miles je poveo Roica, Peatnicu i suca na palubu broda.
inilo se daje na svjetlucavim redovima stalaka s rep-likatorima u Dubauerovu unajmljenom teretnom skladitu sve isto kao i juer. Oko Peatniinih se usta stvarala napetost dok je navodila svoju lebdjelicu skladitem kako bi dobila uvodni pojam o situaciji, a onda zastala kako bi se zagledala niz redove. Milesu se inilo kako gotovo moe vidjeti postupak mnoenja koji se odvija u njezinoj glavi. Ona i Leutwyn potom su se zadrali uz bok Milesu, dok je on aktivirao nekoliko kontrolnih ploa kako bi im pokazao sadraj replikatora.
Bilo je to gotovo jednako kao i juer, samo... cijeli je niz indikatora umjesto zeleno, svijetlio ukasto. Pomniji pregled pokazao je kako se radi o mjeraima skupine signala koji su pokazivali stres, a meu njima su bili i oni koji su pokazivali razinu adrenalina. Je li ba bilo u pravu kad je tvrdilo da su fetusi dostigli neku vrstu bioloke granice boravka u replikatorima? Je li ovo bio prvi znak da ih opasno prerastaju? Dok je Miles promatrao, nekoliko se svjetlosnih ljestvica samo od sebe iz utog vratilo u ohrabrujue zeleno svjetlo. Krenuo je dalje i ukljuio vid-moni-tore kako bi Peatnici i sucu pokazao pojedinane fetuse. etvrti koji je ukljuio pokazivao je, kad se upalilo svjet-
lo, plodnu vodu zamagljenu grimiznom krvlju. Miles zaustavi dah. Kako...?
To nikako nije moglo biti normalno. Jedini je mogui izvor krvarenja bio fetus sam. Ponovno je provjerio mjerae stresa  ovaj je izrazito ukasto svjetlucao  pa se podigao na prste i iz vee se blizine zapiljio u sliku. inilo se da krv curi iz male, neravne i duboke porezotine na leima nebeskog djeteta koje se trzalo. Miles se s nelagodom pokuao utjeiti injenicom da sve izgleda gore nego to jest zbog priguene crvene rasvjete.
Poskoio je kad mu je u uhu odjeknuo glas Peatnice Greenlaw. "Zar s ovim neto nije u redu?"
"ini se da je pretrpjelo neku vrstu mehanike ozljede. To... ne bi smjelo biti mogue u hermetiki zatvorenom replikatoru." Pomislio je na Arala Alexandera i Helen Nataliju, a eludac mu se svezao u vor. "Ako imate kvadarske specijaliste za replikatorno razmnoavanje, moda ne bi bilo loe da ih dovedete ovamo kako bi to pogledali." Pretpostavljao je daje ovo bilo specijalistiko podruje na kojem vojni lijenici s Princa Xava ne bi bili od velike pomoi.
Venn se pojavio na vratima skladita, a Peatnica mu je prepriala vei dio Milesova orijentacijskog brbljanja. Dok je promatrao replikatore, Vennovo je lice pokazivalo veliku uznemirenost. "Onaj abac nije lagao. Ovo je vrlo neobino."
Vennova je runa kom-veza zazujala, pa se on ispriao i odlebdio na suprotnu stranu prostorije, gdje se upustio u potihi razgovor s nekim od svojih podreenih koji ga je izvjetavao. Razgovor je barem zapoeo potiho, sve dok Venn nije urliknuo: "to? Kad?"
Miles prekine svoje zabrinuto prouavanje ozlijeene nebeske bebe, pa se primakne Vennu.
"Oko dva, gospodine", odgovorio je uznemireni glas iz rune kom-veze.
"To nije bilo ovlateno!"
"S dunim potovanjem, Zapovjednice Skupine, bilo je. Ovlatenje je izdao Luki kapetan Thorne. Budui da se radilo o istom putniku kojega je Thorne i juer odveo na brod, onome koji se morao pobrinuti za ivi teret, nismo mislili da neto nije u redu."
"U koje su vrijeme otili?" pitao je Venn. Lice mu je bilo oajna maska.
"Ne za vrijeme nae smjene, gospodine. Ne znam to se dogodilo poslije toga. Ja sam otiao ravno kui, u krevet. Nisam na vijestima vidio bilten o potrazi za Lukim kapetanom Thorneom sve dok se prije nekoliko minuta nisam zaputio na doruak."
"Zato to nije spomenuto u vaem izvjeu na kraju smjene?"
"Zato to nam je Luki kapetan Thorne rekao da to ne uinimo." Glas je zastao s oklijevanjem. "Zapravo... putnik je natuknuo kako je moda bolje da to izostavimo iz izvjea, kako se ne bismo morali natezati sa svim ostalim putnicima koji bi, ako douju za to, zahtijevali da se i oni ukrcaju. A Luki kapetan Thorne je kimnuo i rekao Da."
Venn se trznuo i duboko udahnuo. "Tu sad nema pomoi. Javili ste im ste uli. Drago mi je barem to ste smjesta vidjeli vijesti. Sad emo mi preuzeti. Hvala vam."
"O emu se tu radilo?" pitao je Miles. Dolunjao je i Roic, koji mu se nadvijao preko ramena.
Venn se gornjim rukama drao za glavu i stenjao. "Moj se noni straar na Idrisu maloprije probudio i vidio vijesti o Thorneovu nestanku. On kae daje Thorne doao ovamo noas oko dva, te proveo Dubauera kroz strau."
"A kamo je Thorne otiao poslije toga?"
"ini se da je pratio Dubauera na brod. Ni jedan ni drugi nisu se iskrcali dok je radna skupina none smjene deurala. Ispriajte me. Moram porazgovarati sa svojim ljudima." Venn dograbi kontrole svoje lebdjelice i u uurbanom zamahu izleti iz skladita.
Miles je zaprepateno ostao stajati. Kako je Bel mogao za manje od jednog sata prijei iz stanja neudobnog ali razmjerno sigurnog drijemea u kanti za smee, u stanje ovakve aktivnosti? Garnet Peta probudila se poslije est ili sedam sati. Njegovo je povjerenje u vlastitu procjenu Gup-tine prie iznenada bilo poljuljano.
Roic stisne oi i zapita: "Milorde, je li se va hermaf-roditski prijatelj mogao odmetnuti? Ili primiti mito?"
Sudac Leutwyn pogledao je Peatnicu Greenlaw koja je izgledala bolesna od neizvjesnosti.
"Prije bih posumnjao u... samoga sebe", ree Miles. A to je zapravo bilo klevetanje Bela. "Iako, lukog se kapetana moglo podmititi uz pomo cijevi nervnog disruptora pritisnute uz lea, ili neeg slinog." Nije bio siguran ni eli li ak i zamisliti kakvo je slino, bioloko oruje ba moglo imati. "Bel bi nastojao dobiti na vremenu."
"Kako je ba uspjelo pronai Lukog kapetana, a mi nismo?" pitao je Leutwyn.
Miles je oklijevao. "Ba nije lovilo Bela. Lovilo je Gup-pyja. Ako mu se ba pribliilo sino, kad je Guppy izveo kontranapad na one koji su ga slijedili... moglo je naletjeti na prizor ubrzo nakon to se dogodio, ili mu ak biti svjedokom. I dopustiti sebi da skrene pozornost na drugo, ili da ak promijeni prioritete, suoeno s prigodom da preko Bela dobije pristup do svog tereta."
Koje prioritete? Stoje ba eljelo? Pa, Guptu mrtvog, to svakako, i to jo i vie nego prije, sad kad je amfibijac svjedoio i njegovoj poetnoj tajnoj operaciji, i ubojstvima koje je ba poinilo kako bi posve izbrisalo svoj trag. Ali to to
je ba bilo tako blizu svom cilju, a ipak skrenulo s puta, znailo je da je imalo drugi, neizmjerno vaniji prioritet.
Ba je spominjalo mogunost potpunog unitavanja svog navodno ivotinjskog tereta; no spominjalo je i mogunost uzimanja uzoraka tkiva za zamrzavanje. Ba je izgovaralo jednu la za drugom, ali to ako je to bilo istina? Miles se okrenuo na peti kako bi se zapiljio niz prolaz pun stalaka. U njegovu se umu oblikovala slika: ba koje radi cijeli dan, nesmiljenom brzinom i koncentracijom. Otputa poklopac svakog replikatora, probija membranu, tekuinu i meku kou iglom za uzimanje uzoraka, nie igle, red za redom, u jedinicu za hlaenje veliine manjeg kovega. Do najnunijeg smanjuje svoj genetski teret na veliinu koju moe odnijeti jednom rukom. Po cijenu naputanja njezinih izvornika? Unitava dokaze?
Moda ih je ve unitilo, samo mi jo ne vidimo posljedice. Ako je ba moglo uiniti da unutar nekoliko sati tijela odraslih ljudi ispare svoje tjelesne tekuine i pretvore se u ogavne mlake, to je tek moglo uiniti s ovako siunim tijelima?
Cetagandanac nije bio glup. Njegov bi krijumarski plan moda uspio onako kako je bio zamiljen, samo da nije bilo propusta s Guptom. Koji je slijedio ba ovamo i uvukao u sve i Soliana  iji je nestanak doveo do zbrke s Corbeauom i Garnet Petom, stoje pak dovelo do spetljanog napada na kvadarski stoer Slube redarstva broj jedan, to je za posljedicu imalo zapljenu flote, a koja je ukljuivala i dragocjeni teret koji je ba nosilo. Miles je tono znao kako se ono osjealo promatrajui kako pomno planirana misija nestaje u kanalizaciji, isplahnuta nasu-minim nesretnim sluajevima. Kako bi ba odgovorilo na taj muni oaj od kojeg mu je srce bre udaralo? Usprkos injenici daje dvaput sreo tu osobu, Miles nije uspio stvoriti nikakvo miljenje o njoj. Ba je bilo vjeto, uglaeno i
imalo sjajnu samokontrolu. Moglo je ubiti jednim dodirom, pritom se smijeei.
Ali ako je ba svodilo svoju nosivost na minimalnu masu, zacijelo nije svoj bijeg kanilo opteretiti uzimanjem zarobljenika.
"Ja mislim..." ree Miles i stane kako bi proistio osueno grlo. Bel bi nastojao dobiti na vremenu. Ali, pretpostavimo da je ostao bez vremena, da nije uspio nita smisliti, a nitko ne dolazi, nitko ne dolazi, nitko ne dolazi... "Mislim da bi Bel jo uvijek mogao biti na palubi Idrisa. Moramo pretraiti brod. Smjesta."
Roic je piljio oko sebe, doimajui se obeshrabrenim. "Cijeli brod, milorde?"
Miles je krenuo viknuti Da!, no njegov je mozak oklijevao dovoljno dugo da tu rije pretvori u: "Ne. Bel nije imao pristupne ifre za prostore izvan kvadarskog nadzora, a to su zrane komore. Ba je imalo ifre samo za ovo skladite i za svoju kabinu. Sve drugo to je prije bilo zakljuano, tako je i ostalo. U prvom obilasku provjerit emo samo neosigurane prostore."
"Ne bismo li trebali priekati ophodnje Zapovjednika Venna?" s nelagodom je zapitao Leutwyn.
"Ako se bilo tko od ljudi koji ve nisu bili izloeni moguoj zarazi pokua ukrcati na brod, kunem se da u ih osobno oamutiti prije nego to uspiju proi kroz zranu komoru. I ne zezam se." Milesov je glas bio uvjerljivo priguen.
Leutwyn je izgledao zaprepateno, ali Peatnica je, poslije jednog zamrznutog trenutka kimnula. "U potpunosti mi je jasno na to ciljate, lorde Revizore Vorkosigan. Moram se sloiti s vama."
Rairili su se u parovima. Usredotoenu Peatnicu Greenlaw slijedio je poneto izbezumljeni sudac, a Roic se
odluno drao Milesu uz bok. Miles je najprije pokuao ui u kabinu ba, no zatekao ju je jednako praznu kao i prije. Jo su etiri kabine ostale nezakljuane, tri vjerojatno zato to su bile ispranjene od stvari, a etvrta, kako se inilo, iz istog nemara. Stacionar je bio hermetiki zatvoren, onakav kakvog su ga Bel i medicinski tehniari ostavili poslije jueranje inspekcije. Prostor Navigacije i komunikacija bio je potpuno osiguran. Na palubi iznad njega otvorena je bila kuhinja, kao i nekoliko prostora za rekreaciju, ali nisu pronali nikakvog drskog hermafrodi-ta ni neprirodno rastoene ostatke. Peatnica i Leutwyn svratili su kako bi javili da su sva ostala skladita u golemom dugom cilindru u kojem je ba dralo svoj teret jo uvijek bila propisno hermetiki zatvorena. Otkrili su daje Venn zauzeo komkonzolu u putnikom salonu; nakon to su ga upoznali s Milesovom novom teorijom, problijedio je i pridruio se Peatnici. Trebalo je pregledati jo pet kuita.
Na palubi ispod putnikog dijela, vei je dio inenjerskih i alatniarskih prostora bio zakljuan. Ali vrata koja su vodila u Odjel za sitne popravke otvorila su se kad je Miles dodirnuo kontrolnu plou.
Tri spojene prostorije bile su krcate klupama, alatima i dijagnostikom opremom. U drugoj je prostoriji Miles naletio na klupu na kojoj su se nalazile tri ispuhane tjelesne ahure, oznaene Idrisovim logotipom i serijskim brojevima. Ovi debeli i tvrdi baloni veliine ovjeka bili su opskrbljeni s dovoljno napona i opreme za recikliranje zraka da u situaciji nagle promjene tlaka odre putnika na ivotu do dolaska spasilake slube. ovjek je samo trebao uko-raknuti u njega, potegnuti zatvara i pritisnuti puce za ukljuivanje napona. Tjelesne ahure imale su minimalan broj uputa, uglavnom zato to, kad ste se jednom zaglavili u njima, niste ba prokleto mnogo mogli uiniti. Svaka kabina, skladite i hodnik na brodu imali su ih pohranjene
u ormariima za sluaj opasnosti koji su bili privreni za zidove.
Na podu pokraj klupe, jedna je tjelesna ahura stajala posve napuhana, kao daju je, u trenutku kad su kvadri ispraznili brod, neki tehniar ostavio ovdje usred testiranja.
Miles korakne prema jednom od plastinih prozirnih okruglih prozora ahure, pa vime kroz njega.
Unutra je sjedio Bel, prekrienih nogu, posve gol. Her-move su usne bile rastvorene, a pogled staklen i uperen u daljinu. To je oblije bilo tako mirno da se Miles uplaio kako ve gleda prema smrti, no onda su se Belove grudi podigle i pale, a prsa mu se uzbibala od drhtaja koji su proimali tijelo. Na praznom licu, grozniavo je crvenilo procvalo i smjesta nestalo.
Ne, boe, ne! Miles je naglo posegnuo za otvaraem ahure, no ruka mu se zaustavila i vratila natrag, stiui se tako silovito da su mu se nokti urezali u dlan poput noeva. Ne...
ETRNAESTO POGLAVLJE
Prvi korak. Hermetiki zatvoriti biokontaminirano podruje.
Je li brava ulaznih vrata bila zatvorena nakon to je njihova skupina ula na Idris? Jest. Je li ju netko u meuvremenu otvorio?
Miles podigne runu kom-vezu prema usnama i izgovori ifru za stupanje u kontakt s Vennom. Roic se primaknuo blie tjelesnoj ahuri, no zaustavio se kad je Miles naglo podigao ruku; pognuo je glavu i virnuo preko Mile-sova ramena, a oi su mu se razrogaile.
inilo se da nekoliko trenutaka koji su proli dok je trailica kom-veze pokuavala locirati Venna curi polako poput hladnog ulja. Konano se zauo zapovjednikov ivani glas: "Venn ovdje, to je sad, lorde Vorkosigan?"
"Pronali smo Lukog kapetana Thornea. Zarobljen je u tjelesnoj ahuri, u strojarnici. ini se daje herm oamu-en i jako bolestan. Vjerujem da ovdje imamo hitan sluaj biokontaminacije, najmanje Treeg stupnja, a moda je tako loe daje ak u pitanju i Peti stupanj." Najvia razina, kuna poast biolokog oruja. "Gdje ste sad vi svi?"
"U Teretnom kuitu broj dva. Peatnica i sudac su sa mnom."
"Nitko nije pokuao napustiti brod ili ui na njega otkad smo se mi ukrcali? Jeste li vi iz bilo kojeg razloga izlazili?"
"Ne."
"Nadam se da razumijete nunost zbog koje tako mora i ostati, sve dok ne budemo sigurni s kojim vragom ovdje imamo posla?"
"to, zar mislite da sam toliko lud da bih prenio neku paklensku kugu natrag na svoju vlastitu postaju?"
Rijeeno. "Vrlo dobro, Zapovjednice skupine. Vidim da smo u ovome na istoj valnoj duini." Drugi korak. Smjesta obavijestiti lijenike vlasti u svom okrugu. Svaki svoje. "Ja u ovo prijaviti admiralu Vorpatrilu i zatraiti lijeniku pomo. Pretpostavljam da Postaja Graf ima vlastite protokole za hitne sluajeve."
"Javit u im im se skinete s moje kom-veze."
"Dobro. U prvom pogodnom trenutku. Takoer kanim otpeatiti cijevna vrata i pomaknuti brod malo dalje od navoza, za svaki sluaj. Ako biste vi ili Peatnica upozorili kontrolu leta na postaji, te odobrili prolaz onom atlu koji Vorpatril bude poslao, to bi bilo od velike pomoi. U meuvremenu  najtoplije vam preporuujem da zatvorite zrane komore izmeu vaeg kuita i ovog sredinjeg dijela, sve dok... dok ne saznamo neto vie. Pronaite gdje su na kuitu komande za kontrolu atmosfere i prebacite se na internu cirkulaciju zraka, ako moete. Ja jo nisam... sasvim siguran to da radim s ovom prokletom tjelesnom ahurom. Nai  Vorkosigan se iskljuuje."
Prekinuo je vezu i tjeskobno se zagledao u tanku pregradu izmeu sebe i Bela. Koliko je pouzdana biokontami-nacijska barijera bila opne tjelesne ahure? Vjerojatno prilino vrsta, kad se uzme u obzir da predmet nije namjerno dizajniran za ovu svrhu. Neizbjeno, nova i zastraujua zamisao o tome gdje da potrai Soliana ili, prije,
bilo kakvu organsku mrlju koja je od porunika mogla ostati, pojavila se u Milesovoj mati.
S tim se deduktivnim skokom pojavila i nova nada, ali i novi strah. Solian je bio odbaen prije tjedan dana, vjerojatno upravo na palubi ovog broda, u vrijeme kad su se i putnici i posada slobodno kretali izmeu broda i postaje. Nikakva poast jo nije izbila. Ako je Solian bio rastoen istom jezivom metodom za koju je Gupta posvjedoio daje odnijela njegove kolege i ako se to dogodilo u tjelesnoj ahuri koja je potom uredno smotana i odbaena... ostaviti Bela u hermetiki zatvorenoj ahuri moglo bi znaiti da e svi ostali biti na sigurnom.
Svi, dakako, osim Bela...
Nije bilo jasno je li razdoblje inkubacije ili pritajenosti virusa bilo prilagodljivo, iako se iz ovoga to je Miles upravo promatrao moglo zakljuiti da jest. est dana za Guptu i njegove prijatelje, est sati za Bela? Ali bolest, ili otrov, ili biomolekularna bomba, to god to bilo, kad se jednom aktiviralo, ubilo je Jacksonijance brzo, unutar samo nekoliko sati. Koliko je vremena imao Bel na raspolaganju prije nego to svaka intervencija postane uzaludna? Prije nego to se hermov mozak pone pretvarati u nekakvu mjehuriavu, sivu ljigu, zajedno s njegovim tijelom...? Sate? Minute? Ilije ve bilo prekasno? I kakva bi mu vrsta intervencije mogla pomoi?
Gupta je ovo preivio. Iz ega proizlazi da je preivljavanje mogue. Mozak mu se zakopao u tu povijesnu injenicu poput alpinistikog cepina u povrinu stijene. Dri se toga i penji se, frajeru.
Podigao je runu kom-vezu do usta i nazvao hitni kanal admirala Vorpatrila.
Vorpatril se javio gotovo istog trenutka. "Lorde Vor-kosigan? Lijenika ekipa koju ste zatraili stigla je na kvadarsku postaju prije nekoliko minuta. Tamo bi vam se
svakog trenutka trebali javiti kako bi pomogli kod pregleda vaeg zatvorenika. Zar se jo nisu pojavili?"
"Moda i jesu, ali ja sam na palubi Idrisa, zajedno s orunikom Roicom. Kao, i na nesreu, s Peatnicom Greenlaw, sucem Leutwynom i Zapovjednikom Vennom. Naredili smo hermetiko zatvaranje broda. ini se da na njemu imamo biokontaminaciju." Opisao je Vorpatrilu Bela istim rijeima kao i Vennu, ali s neto vie pojedinosti.
Vorpatril opsuje. "Da poaljem kontejner za osoblje da vas pokupi, milorde?"
"Ni pod koju cijenu. Ako ovdje slobodno pluta neto zarazno, to  dok ne budemo sigurni  ne moemo ni iskljuiti, onda je... ovaj, ve prekasno."
"Smjesta u preusmjeriti lijeniku ekipu k vama."
"Ali ne sve njih, prokletstvo. elim da neki od naih ljudi ostanu s kvadrima i rade na Gupti. Od najvee je i hitne vanosti pronai zato je on preivio zarazu. Budui da bismo mi mogli jo neko vrijeme ovdje ostati zaglavljeni, ne aljite mi vie ljudi nego stoje apsolutno neophodno. Ali poaljite mi one bistrije. U biokontaminacijskim odijelima za Peti stupanj. S njima moete poslati i svu opremu koju ele ponijeti sa sobom, ali nita i nitko ne silazi s ovog broda dok ne otkrijemo o emu se ovdje radi." Ili dok nas kuga sve ne odnese... Milesu se pred oima pojavio prizor Idrisa kojega odvlae s postaje i naputaju, nedodirljive konane grobnice za sve koji se nalaze na njemu. Prokleto skupa grobnica, barem se time mogao utjeiti. Ve se prije suoavao sa smru i barem jednom izgubio, ali usamljena ru-noa ove situacije teko ga je potresla. Ovaj put nee biti varanja s komorom za kriooivljavanje, bio je uvjeren u to. Barem ne za one koji e posljednji otii. "Poaljite samo dobrovoljce, jeste li me razumjeli, admirale?"
"Razumijem", ree Vorpatril sumorno. "Dajem se na posao, moj lorde Revizore."
"Dobro. Vorkosigan se iskljuuje."
Koliko je vremena imao Bel? Pola sata. Dva sata? Koliko e vremena trebati Vorpatrilu da sastavi novu grupu medicinskih dobrovoljaca i njihov sloeni teret? Vie od pola sata, Miles je u to bio prilino siguran. A to e oni moi uiniti kad stignu ovamo?
Osim genetikog inenjeringa, to je s Guptom bilo drugaije nego s drugima?
Njegov spremnik? Disanje na krge... Bel nije imao krge, to, znai, otpada. Hladna voda koja se prelijeva preko njegova abljeg tijela, preko plivaih koica nalik na lepeze, kroz krvlju napunjene, uurave krge, voda koja hladi njegovu krv... je li mogue daje neto u ovoj bioraz-gradivoj paklenoj napasti osjetljivo na vruinu, ili se moda aktivira tek pri odreenoj temperaturi?
Ledena kupka? Slika mu se pojavila pred oima, a usne mu se razvukoe u divlji, iroki osmijeh. Primitivno, ali dokazano brzo sredstvo za sputanje tjelesne temperature, u to nema dvojbe. Osobno je mogao jamiti za rezultate. Hvala ti, Ivane.
"Milorde?" ree Roic nesigurno, obraajui se naizgled opijenom i paraliziranom Milesu.
"Sad emo se prokleto pouriti. Ti idi u kuhinju i potrai led. Ako ga nema, pronai stroj za pravljenje leda koji imaju i stavi ga u puni pogon. A onda se sastani sa mnom u stacionaru." Morao je djelovati brzo; ali nije zato morao biti i glup. "Tamo moda imaju opremu i odijela protiv biokontaminacije."
Prema izrazu na Roicovu licu bilo je posve jasno da ne razumije nita od ovoga, no barem je slijedio Milesa koji je izletio kroz vrata i niz hodnik. Cijevnim su se dizalom popeli dva kata do razine na kojoj su se nalazili kuhinja, stacionar i prostori za rekreaciju. Zadihaniji no to mu je bilo drago pokazati, Miles mahne Roicu da krene, a sam uga-
lopira u stacionar na suprotnom kraju sredinjeg kuita. Uslijedila je frustrirajua stanka dok je utipkavao ifru za otkljuavanje, a onda je uao u mali stacionar.
Prostor je bio skuen: dvije bolnike sobe, iako obje osposobljene da prime barem Trei stupanj biokontaminacije, plus soba za preglede, opremljena za sitnije operacije, u kojoj se nalazila i ljekarna. Oekivalo se da vei operativni zahvati i tee ozljede budu prebaeni na jedan od brodova iz vojne pratnje, koji su imali ozbiljnije opremljene stacionare. Da, kupaonica jedne od soba ukljuivala je i kadu za lijeenje koja se mogla sterilizirati; Miles zamisli nesretne putnike s konim infekcijama kako se namau u njoj. Ormarii puni opreme za hitne sluajeve. Sve ih je naglo otvorio. Unutra je bio sintetizator krvi, bila je tu i ladica tajanstvenih i uznemirujuih instrumenata, moda namijenjenih bolesnim enama, zatim je tu bila uska lebdea paleta za prijenos pacijenata koja je stajala oslonjena o uzak ormar u kojem su se nalazila  da!  dva odijela za biokontaminaciju. Jedno preveliko za Milesa, drugo premalo za Roica.
On je mogao odjenuti preveliko odijelo; ne bi mu bilo prvi put. Druga mogunost nije dolazila u obzir. Ne bi mogao opravdati takvo izlaganje Roica opasnosti...
Roic je dotrao u stacionar. "Naao sam stroj za led, milorde. ini se da ga nitko nije iskljuio kad je brod evakuiran. Do vrha je pun."
Miles izvue svoj oamut i spusti ga na stol za preglede, a onda se pone uvlaiti u manje od dva biokontami-nacijska odijela.
"A to vi kog' vraga radite, milorde?" pitao je Roic oprezno.
"Donijet emo Bela ovamo. Odnosno, ja u ga donijeti. Lijenici e ga ionako eljeti lijeiti ovdje." Bude li uope ikakvog lijeenja. "Pala mije na pamet ideja za brzu i pri-
mitivnu prvu pomo. Mislim da je Guppy preivio zahvaljujui tome to mu je voda u spremniku snizila tjelesnu temperaturu. Kreni u strojarnicu. Pronai svemirsko odijelo koje ti odgovara. Ako  kad nae odijelo, javi mi i smjesta ga odjeni. A onda emo se opet sastati tamo gdje se sad nalazi Bel. Pokret!"
Roic se, odluna lica, pokrenuo. Miles je dragocjene sekunde iskoristio kako bi otrao u kuhinju i zgrabio plastinu kantu za smee punu leda, pa je, na lebdeoj paleti, odvukao natrag u stacionar i ispraznio u kadu. Potom je dovukao jo jednu kantu. A onda je zapitala njegova runa kom-veza.
"Naao sam odijelo, milorde. Mislim da mi gotovo odgovara." Roicovje glas zadrhtao, vjerojatno zato stoje pomicao ruku. Neto ukanja i potiho gunanje naznaili su daje pokus uspio. "Kad jednom uem u odijelo, neu moi koristiti runu kom-vezu. Morat u vam se javljati kroz neki od javnih kanala."
"Morat emo ivjeti s tim. im se zatvori u odijelo, ukljui unutranju kom-vezu i stupi u kontakt s Vorpat-rilom; provjeri da njegovi lijenici imaju slobodan komunikacijski kanal kad njihov kontejner pristane uz jedan od vanjskih vezova. Pobrini se da ne pokuaju ui kroz ono teretno kuite u koje su se sklonili kvadri!"
"U redu, milorde."
"Vidimo se u Sitnim popravcima."
"U redu, milorde. Zatvaram odijelo." Zvuk iz kanala priguio se.
Sa aljenjem, Miles prekrije svoju runu kom-vezu lijevom rukavicom biokontaminacijskog odijela. Ugurao je svoj oamut u jedan od vanjskih depova hoji se mogao zatvoriti iak-trakom i koji se nalazio na bedru, pa prilagodio dotok kisika pritisnuvi nekoliko tipki kontrolnog nazuvka na lijevoj nadlaktici. Svjetla koja su se pojavila na
unutranjem displeju kacige obeavala su mu da je sad posve hermetiki odvojen od svoje okoline. Lagani pozitivni tlak unutar prevelikog odijela bucmasto gaje napuhao. Odstrugao je do cijevnog dizala u prevelikim izmama, vukui za sobom lebdeu paletu.
Upravo u trenutku kad je Miles ugurao paletu kroz vrata prostorije za sitne popravke i Roic je dokloparao hodnikom. Orunikovo svemirsko odijelo, oznaeno serijskim brojevima Idrisoue strojarnice, prualo je jednaku zatitu kao i Milesova oprema, iako su mu rukavice bile deblje i nespretnije. Miles domahne Roicu da se sagne prema njemu, pa svojim vizirom dotakne Roicovu kacigu.
"Snizit emo tlak u ahuri kako bismo je djelomino is-puhali, onda emo otkoturati Bela na lebdeu paletu i odjuriti s njim gore. Ne kanim otvoriti ahuru dok ne budemo na odjelu s aktiviranim molekularnim preprekama."
"Milorde, ne bismo li s tim morali priekati dok ne stignu lijenici s Princa XavaV zapita Roic ivano. "Trebali bi stii svaki as."
"Ne. Zato to ne znam kako e brzo postati prekasno. Ne usuujem se ispuhati Belovu ahuru u atmosferu broda, pa u je pokuati spojiti s drugom ahurom koja bi trebala usisati zrak. Pomozi mi potraiti ljepljivu traku i neto to e posluiti kao cijev za zrak."
Roic mu uputi prilino frustrirani pokret kojim je naznaio da razumije, pa zapone pretragu stolova i ladica.
Miles ponovno virne kroz prozori. "Bel? Bel!" vikao je on kroz vizir i kou tjelesne ahure. Zvuk je bio priguen, da, no svejedno ga se trebalo uti, prokletstvo. "Premjestit emo te. Dri se!"
Bel je sjedio, kako se inilo, u istom stanju kao i prije nekoliko minuta, jo uvijek staklena pogleda, bez reakcija na vanjske podraaje. Miles se pokuao ohrabriti milju da se moda uope ne radi o zarazi. Tko zna koliko je
droge herm sino primio kako bi bila osigurana njegova suradnja? Najprije ga je omamio Gupta, ba ga je neim prizvalo k svijesti, i najvjerojatnije ga naopalo hipnotici-ma kako bi uspio doi do Idrisa i tamo zavarati kvadarsku strau. Moda je poslije toga primio i brzopentu, kao i sedative da ostane miran dok otrov ne pone djelovati. Tko zna?
Miles istrese jednu od preostalih ahura na pod pokraj Belove. Ako se u njoj nalazi Solianov talog, pa, onda od ovoga nee postati jo zaraeniji, zar ne? A bi li Belovi ostaci ostali neprimijeeni jednako dugo kao i Solianovi, da Miles nije tako brzo dojurio je li to bilo ono stoje ba planiralo? Ubojstvo i uklanjanje mrtvog tijela u jednom potezu...
Kleknuo je pokraj jedne strane Belove ahure i otvorio pristupnu plou do kontrolne svemirske jedinice. Roic mu je dodao poduu plastinu cijev i komade ljepljive vrpce. Miles je motao, molio se i ukljuivao odgovarajue kontrole oduka. Zrana je pumpa lagano vibrirala. Obli se obris ahure omekao i opustio. Druga se ahura proirila, nekako ispuhano i naborano. Zatvorio je oduke, prerezao spojeve, hermetiki zatvorio obje ahure i poalio to nema nekoliko litara sredstva za dezinfekciju da ih razlije uokolo. Podigao je tkanje dalje od kvrge koja je bila Be-lova glava dok je Roic podizao herma na paletu.
Paleta se kretala brzinom odlunog hoda; Miles je elio trati. Uspjeli su ubaciti teret u stacionar i iz njega u malu sobu, to su blie mogli prilino skuenoj kupaonici.
Miles domahne Roicu da se ponovno sagne blie njemu.
"U redu. Ovdje ti stani. Nema potrebe da obojica budemo prisutni prilikom ovoga. elim da napusti prostoriju i ukljui molekularne prepreke. A onda ekaj i budi
spreman pomoi lijenicima s Princa Xaua ako bude potrebno."
"Milorde, jeste li sigurni da ne biste radije da bude obrnuto?"
"Siguran sam. Idi!"
Roic, oklijevajui, izae. Miles prieka dok se crte plavog svjetla koje su naznaavale ukljuivanje molekularnih prepreka nisu pojavile izmeu dovrataka, a onda se pog-nuo i potegnuo zatvara na ahuri i odmaknuo je od Belo-va napeta, drhtava tijela. ak je i kroz rukavice mogao osjetiti kako je Belova gola koa kipua na dodir.
Ugurati sebe i paletu u kupaonicu zahtijevalo je poneto nespretnog pentranja, no konano je uspio postaviti Bela tako da ga moe prebaciti u kadu punu leda i vode koja je bila spremna. Podigni, klizni, pljus. Prokleo je paletu i nagnuo se preko nje kako bi podigao Belovu glavu. Belovo se tijelo trzalo od oka; Miles se zapitao hoe li njegova slabana teorija umjesto olakanja donijeti rtvi srani udar. Jednom nogom gurnuo je paletu natrag kroz vrata kako mu ne bi smetala. Bel se sad pokuavao smotati u fetalni poloaj, stoje bio odgovor koji je ohrabrivao vie od razrogaenih oiju i komatoznog stanja koje je Miles dosad vidio. Jedan po jedan, Miles gurne savijene udove dolje i zadri ih pod ledenom vodom.
Milesovi su prsti utrnuli od hladnoe, osim na onim mjestima na kojima su dodirivali Bela. inilo se da ovo grubo lijeenje nema gotovo nikakva utjecaja na hermovu tjelesnu temperaturu. To je svakako bilo neprirodno. No barem je Bel prestao bivati sve toplijim. Led se topio naoigled.
Prolo je nekoliko godina otkako je Miles posljednji put vidio golog Bela, pod poljskim tuem ili kad je navlaio ili skidao svemirski oklop u svlaionici plaenikog broda. Pedesetak godina za Betance nije bila starost, ali
ipak, sila tee sustizala je Bela. Sustizala je sve nas. U njihovim je dendariijskim danima Bel iznosio svoju neuzvraenu pohotu prema Milesu kroz niz polualjivih nabacivanja koja je Miles, napola sa aljenjem, odbijao. Sad se u potpunosti kajao zbog svoje mladenake seksualne suzdranosti. Duboko se kajao. Trebali smo pokuati, onda, davno, kad smo obojica bili mladi i lijepi, a nismo toga bili ni svjesni. A Bel je bio prekrasan, na svoj ironini nain, ivei i kreui se s lakoom unutar sportski graenog, zdravog i spremnog tijela.
Belova je koa bila posuta mrljama, naizmjenino crvenima i blijedima; hermovo tijelo koje se u ledenoj kupki klizalo i micalo pod uznemirenim Milesovim rukama bilo je udno na opip, djelomino oteeno i tvrdo, a djelomino puno modrica kao trulo voe. Miles je dozivao Belovo ime, pokuao prizvati svoj najbolji Admiral Naismith Ti Zapovijeda glas, ispriao je lo vic, a nita od toga nije prodrlo kroz stakleni hermov stupor. Nije bilo mudro vikati u bio-kontaminacijskom odijelu, bilo je to gotovo jednako glupo kao i povraati u svemirskom odijelu. Ne moe otrti oi ni obrisati mrklje.
A kad te netko neoekivano dotakne po ramenu, skoi kao opaljen, a oni te udno gledaju kroz svoj i tvoj vizir.
"Lorde Revizore Vorkosigan, jeste li dobro?" pitao je lijenik s Princa Xava, umotan u biokontaminacijsko odijelo, dok se sputao do njega uz rub kade.
Miles proguta slinu kako bi ponovno zadobio nadzor nad sobom. "Zasad sam dobro. Ali ovom je hermu vrlo loe. Ne znam koliko su vam rekli o svemu ovome."
"Reeno mi je da u moda imati posla s intenzivno aktivnim biolokim orujem cetagandanske proizvodnje koje je dosad ubilo troje ljudi, dok je jedan preivio. injenica da postoji osoba koja je preivjela zaista me tjera da posumnjam kako se radi o cetagandanskom oruju."
"Ah, znai, jo niste imali prilike upoznati Guppvja." Miles udahne i ukratko mu prepria Guptinu pripovijest, odnosno barem njezine bioloke aspekte. Dok je govorio, ruke mu ni na trenutak nisu prestale gurati Belove ruke i noge pod vodu, ili prelijevati kocke leda koje su se topile preko hermove gorue glave i vrata. Dovrio je: "Ne znam je li u pitanju Guptina amfibijska genetika ili neto to je uinio, to mu je omoguilo da, za razliku od njegovih prijatelja, preivi ovo paklensko sranje. Guppy kae da su se njihova mrtva tijela isparavala. Ne znam otkud dolazi sva ova vruina, ali to ne moe biti samo od groznice. Nisam mogao kopirati jacksonijanski bioinenjering, ali sam pomislio da barem mogu kopirati trik sa spremnikom za vodu. Improvizirani empirizam, ali bio sam uvjeren kako nemam mnogo vremena."
Ruka u rukavici pruila se pokraj njega kako bi podigla Belove kapke, dodirnula herma ovdje-ondje, tiskala i gur-kala. "To vidim."
"Zaista je vano"  Miles opet udahne zrak kako bi ovrsnuo glas  "zaista je vano da ovaj pacijent preivi. Thorne nije samo jedan od stanovnika postaje. Bel je bio..." Na ovom je mjestu shvatio da ne zna kolika su lijenikova sigurnosna ovlatenja. "Ako luki kapetan umre dok smo mi na strai, to e biti diplomatska katastrofa. To jest, nova diplomatska katastrofa. A... juer mi je herm spasio ivot. Dugujem mu  Barravar mu duguje"
"Milorde, dat emo sve od sebe. Doveo sam svoju najbolju ekipu; sad emo mi preuzeti stvar. Molim vas, moj lorde Revizore, biste li se odmaknuli i dopustili naem ovjeku da vas dekontaminira?"
Jo jedan lik u odijelu, lijenik ili medicinski tehniar, pojavio se na vratima kupaonice i ispruio prema lijeniku pladanj s instrumentima. To je prisililo Milesa da se makne u stranu, dok je prva igla za uzimanje uzoraka pro-
lazila pokraj njega i uranjala u Belovo tijelo koje nije reagiralo. Ovdje nije bilo mjesta ni za nekog niskog kao stoje on, morao je to priznati. Povukao se.
Drugi krevet u sobi bio je pretvoren u laboratorijsku klupu. Trei je lik u biokontaminacijskom odijelu brzo razmjetao ono to je izgledalo kao obeavajua hrpa opreme iz kutija i kanti nagomilanih visoko na lebdeoj paleti i sputao je na improviziranu povrinu. Drugi se tehniar vratio iz kupaonice i poeo trpati komadie Bela u razne kemijske i molekularne analizatore na jednom kraju kreveta, jo dok je trei ovjek razmjetao daljnje sprave na drugom kraju.
Roicov je visoki lik u svemirskom odijelu stajao i ekao pokraj molekularnih prepreka s druge strane odjelnih vrata. Drao je visokonaponski lasersko-zvuni dekonta-minator, poznati komad barravarske vojne opreme. Podigao je ruku i pozvao Milesa, koji mu uzvrati pokret, pokazujui da je shvatio.
Ovdje vie nita nee postii bude li se nastavio tresti u blizini medicinskog osoblja. Samo e ih ometati i biti im na putu. Potisnuo je svoju ivanu potrebu da im objasni kakvo vrhunsko pravo, zahvaljujui staroj odvanosti i ljubavi, ima Bel na preivljavanje. Bilo bi to uzaludno. Imalo bi jednakog smisla kao i da se estoko obori na mikrobe same. ak ni Cetagandanci jo nisu smislili oruje koje e svoje rtve prije pokolja izdvajati prema njihovim vrlinama.
Obeao sam da u nazvati Nicol. Boe, zato sam to obeao? Svakako e joj biti gore ako sazna za sadanje Belovo stanje, nego da ne zna nita. Jo e malo priekati, barem dok ne dobije preliminarna lijenika izvjea. Ako dotad bude jo nade, onda e s njom podijeliti vijesti. A ako ne bude nikakve...
Polako je koraknuo kroz molekularne prepreke koje su zujale, pa podigao ruke i okrenuo se pod jo jaom zrakom
Roicova dekontaminatora koja je zvukom uklanjala, a laserom suila moguu zarazu. Dopustio je Roicu da prijee zrakom preko svakog dijela njegova tijela, ukljuujui dlanove, prste, tabane i, pomalo nervozno, unutranjost njegovih bedara. Odijelo ga je titilo od onoga to bi inae gadno peklo, ostavljalo kou ruiastom, a kosu u naglom opadanju. Nije domahnuo Roicu da stane sve dok nisu preli svaki kvadratni centimetar. Dvaput.
Roic pokae prema Milesovu kontrolnom nazuvku na nadlaktici pa zaurla kroz svoj vizir: "Milorde, brodska je komunikacijska veza ukljuena i radi. Ako se ukljuite na kanal 12, trebali biste me uti. Svi su lijenici na kanalu 13."
Uurbano, Miles ukljui kom-vezu u odijelu. "uje li me?"
Roicov je glas sad odjekivao pokraj njegova uha. "Da, milorde. Mnogo bolje."
"Jesmo li ve razdvojili cijevne peate i odvojili se od hvataljki naveza?"
Roic je izgledao blago rastueno. "Nismo, milorde." Kad se Milesova brada upitno podigla, dodao je: "Ovaj... vidilft, tu sam jedino ja. A ja nikad nisam upravljao sko-nim brodom."
"Osim u trenucima samog skoka, to je isto kao i upravljanje atlom", uvjeravao gaje Miles. "Samo veim."
"Alija nikad nisam upravljao ni atlom." "Ah. Pa, doi onda. Pokazat u ti kako se to radi." Prepjeaili su put do Navigacije i komunikacija. Roic im je putem otvarao prolaze utipkavajui ifre. U redu, prizna Miles, osvrui se po raznovrsnim sjedalima, stanicama i njihovim kontrolnim ploama, ovo jest bio veliki brod. Ali moraju se pomaknuti samo deset metara. Ispao je iz kondicije ak i kad su u pitanju bili kontejneri i at-
lovi, ali zaista, s obzirom na neke pilote koje je poznavao, koliko je to uope moglo biti teko?
Roic je s iskrenim divljenjem motrio Milesa dok je ovaj skrivao od svog orunika pogled kojim je traio kontrole za zatvaranje vrata pregibnih cijevi  ah, tu su. Bila su mu potrebna tri pokuaja da stupi u kontakt s postajnom kontrolom leta, a potom i s Odjelom za utovar  da je barem Bel ovdje, smjesta bi svoju zadau prebacio na... Ugrizao se za usnu, ponovno provjerio odobrenje iz teretnog prostora  vrhunac mnogobrojnih sramota ove misije bio bi da se odvoji od postaje i povue za sobom hvatalj-ke, spusti tlak u teretnom prostoru i ubije nepoznati broj kvadara koji su ondje straarili. Od komunikacijske je stanice odskakutao do pilotskog stolca, udarcem maknuo s puta skonu kacigu, pa  nakratko najprije stisnuvi svoje ake u rukavicama  ukljuio rune komande. Malo njenog pritiska iz bonih mlaznica, malo strpljenja i potiska sa suprotne strane... i golema je masa Idrisa lebdjela u svemiru, udaljena od Postaje Graf tako da se do nje mogao dobaciti kamen. Dodue, kamen izbaen odavde jednostavno bi se nastavio kretati zauvijek...
Nijedna bio-kuga ne moe prijei ovu razdaljinu, pomisli on zadovoljno, no smjesta se prisjetio to sve Ceta-gandanci mogu izvesti sa sporama. Nadajmo se.
Sa zakanjenjem mu je palo na pamet da e ponovno pristajanje, bude li lijenik s Princa Xava iz stacionara javio da ne postoji nikakva biokontaminacijska uzbuna, biti znatno osjetljiviji zadatak. Pa, ako kae daje brod ist, onda moemo uvesti pilota. Bacio je pogled na zidni digitalni sat. Otkako su pronali Bela jedva je proao jedan sat. inilo se kao cijelo stoljee.
"A vi ste takoer i pilot?" odjeknuo je prigueni, iznenaeni enski glas.
Miles se okrene u pilotskom stolcu i ugleda troje kvadara u njihovim lebdjelicama kako se vrzmaju oko dovratka kontrolne sobe. Sad su svi bili odjeveni u, posebno za kvadre krojena, biokontaminacijska odijela blijedozelene lijenike boje. Njegovo ih je oko brzo razvrstalo. Venn je bio krupniji, Peatnica Greenlaw neto nia. Sudac Leutwyn drao se na zaelju.
"Samo u hitnim sluajevima", prizna on. "Gdje ste nabavili odijela?"
"Moji su ih ljudi u bespilotnom kontejneru poslali s postaje", ree Venn. I on je, takoer, nosio svoj oamut privren s vanjske strane odijela.
Milesu bi bilo drae da su civili ostali na sigurnom, zakljuani dolje u teretnom kuitu, ali sad tu oito vie nije bilo pomoi.
"Koji je jo uvijek vezan uz navez, da", pretekne Venn Milesova otvorena usta.
"Hvala vam", ree Miles krotko.
Oajniki je elio protrljati lice i poeati kapke koji su ga svrbjeli, ali nije mogao. to je bilo sljedee? Je li uinio se stoje bilo u njegovoj moi kako bi zaustavio ovu stvar? Pogled mu padne na dekontaminator, prebaen preko Roi-cova ramena. Vjerojatno bi bila dobra zamisao odnijeti ga dolje u strojarnicu i sterilizirati njihove tragove.
"Milorde?" ree Roic srameljivo. "Da, orunie?"
"Neto sam si razmiljao. Noni je straar vidio kako luki kapetan i ba dolaze na brod, ali nitko nije prijavio da je itko s broda siao. Nali smo Thornea. Ja sam se pitao kako je ba napustilo brod."
"Hvala ti, Roic, da. I prije koliko vremena. To je odlino pitanje kojim se treba pozabaviti."
"Kad god se otvori koja zrana komora na Idrisu, automatski se ukljuuju njezine vid-kamere. Trebalo bi biti mogue doi do tih snimki odavde. Mislim, na isti nain kao i iz Solianova ureda." Roic se poneto oajniki osvrnuo po raznovrsnim i zastraujuim stanicama. "Odavde, negdje."
"Zaista bi moralo biti mogue." Miles zamijeni pilotski stolac stolcem inenjera leta. Malo prtljanja po kontrolnoj ploi i kratka stanka dok je jedna iz Roicove knjinice ifri dovodila u red brave... i Miles uspije izvui kopije sigurnosnih snimki iz zranih komora, istovrsne onima koje su pronali u Solianovu uredu i koje su satima, podbuhlih oiju, pregledavali. Namjestio je trailicu tako da podatke izbacuje obrnutim vremenskim slijedom.
Najprije se na vid-monitoru pokazao trenutak posljednje uporabe, lijepa snimka automatske radilice koja se spaja s vanjskom komorom za posadu uz teretno kuite broj dva. U komoru je na svojoj lebdjelici uao Venn, tjes-kobna izgleda. Letio je amo-tamo, dodajui zelena odijela smotana u plastinim vreama rukama koje su ih ekale, a uzeo je i niz drugih predmeta: veliku kutiju zaliha za prvu pomo, kutiju s alatom, dekontaminator poneto nalik na Roicov, kao i neto oruja koje je izgledalo jo au-toritativnije od oamuta. Miles skrati snimku i poalje trailicu dalje unatrag.
Tek nekoliko minuta prije toga, barravarska je vojna lijenika ekipa stigla u malom atlu s Princa Xava, uavi kroz jednu od komora za posadu na kuitu broj etiri. Jasno se moglo identificirati troje medicinskih asnika i Roica kako uurbano istovaruju opremu.                     0
Sljedea se pojavila teretna komora u jednom od kuita s Necklinovim tapovima, a Miles zaustavi dah. Lik u zdepastom odijelu za popravke s vanjske strane broda, oznaenom serijskim brojevima iz Idrisove strojarnice teko
je teturao kroz vidno polje kamere, pa nestao u vakuumu uz kratko puhanje potisnika odijela. Kvadri koji su poskakivali uz Milesovo rame mrmljali su i pokazivali; Peatni-ca je priguila usklik, a Venn pregrizao psovku.
Nakon toga je vremenski slijedio njihov vlastiti ulazak  troje kvadara, Miles i Roic. Ukrcali su se na brod kroz teretni prostor kako bi izvrili svoju inspekciju, prije koliko god to sati bilo. Miles smjesta odvrti vrpcu natrag do tajanstvenog lika u strojarskom odijelu. U koje vrijeme...?
Roic uzvikne: "Milorde, gledajte! On  ono je pobjeglo niti dvadeset minuta prije nego to smo pronali lukog kapetana! Ba je jo moralo biti na brodu kad smo mi stigli!" ak i kroz vizir vidjelo se kako mu je lice pozele-njelo.
Je li zagonetka Bela u tjelesnoj ahuri zapravo bila zloinaki smiljena taktika odgaanja? Miles se pitao jesu li zavoreni osjeaj u njegovu elucu i stisnutost njegova grla prvi znaci bioinenjerijske kuge.
"Je li to na sumnjivac?" pitao je Leutwyn tjeskobno. "Kamo je otiao?"
"Lorde Revizore, znate li moda koliki domet imaju ta vaa teka odijela?" pitao je uurbano Venn.
"Ova? Nisam siguran. Slue tome kako bi omoguila ljudima da nekoliko sati neprekidno rade s vanjske strane broda, pa pretpostavljam da  ako su zalihe zraka, energije i pogonskog goriva pune do vrha... vjerujem da im je domet prokleto blizu dometa malog putnikog kontejnera." Strojarska odijela za popravke nalikovala su na vojni svemirski oklop, samo su umjesto oruja imala ugraen itav niz alatki. Bila su preteka da bi, ak i snaan, ovjek u njima mogao hodati, a bila su pod potpunim energetskim naponom. Ba je u jednome od njih moglo zaobilazno stii do bilo koje toke na Postaji Graf. I jo gore, ba je moglo odletjeti do neke toke u otvorenom svemiru, gdje.....
gaje mogao pokupiti neki cetagandanski kolega, agent, ili moda ak neki podmieni ili nasamareni lokalni pomaga. Ba je dosad ve moglo odmaknuti tisuama kilometara, a taj se razmak svakom sekundom poveavao. Moglo je krenuti prema ulazu u neko drugo kvadarsko stanite, pod jo jednim lanim imenom, ili se ak sastati s nekim skonim brodom u prolazu i posve napustiti Kvadrosvemir.
"Sluba redarstva postaje podigla je spremnost na najviu razinu", ree Venn. "Sve moje ophodnje i svi Peat-niini dragovoljci vani su i trae tog tipa  tu osobu. Du-bauer se nije mogao neprimijeen vratiti na postaju." Drhtaj u Vennovu glasu potkopao je sigurnost ove izjave.
"Naredila sam da postaja bude u stanju pune biokon-taminacijske karantene", rekla je Peatnica Greenlaw. "Svim brodovima i vozilima koji su se kretali prema nama reeno je da odu ili slete na Postaju Zajednice, a ni jednome od onih koji su sad na navezu nije doputeno otii. Ako se bjegunac ve ponovno ukrcao  ne odlazi nikamo." Ako je bilo suditi po zgrenu izrazu na Peatniinu licu, nikako nije bila uvjerena kako je to dobra stvar. Miles je imao razumijevanja za to. Pedeset tisua potencijalnih talaca... "Ako je pobjeglo nekamo drugamo... ako nai ljudi ne uspiju bjegunca smjesta locirati, morat u proiriti karantenu na cijeli Kvadrosvemir."
Sto bi za ba bio najvaniji zadatak sad, kad je lov poeo? Moralo je shvatiti kako je stroga tajnovitost na iju se zatitu oslanjalo sad nepopravljivo naruena. Je li shvatilo koliko su mu blizu za petama njegovi progonitelji? Bi li jo uvijek eljelo ubiti Guptu kako bi bilo sigurno da e jacksonijanski krijumar utjeti? Ili bi prekinulo taj lov, prekriilo gubitke i pobjeglo, ako bi moglo? U kojem se smjeru pokuavalo kretati, natrag unutra, ili van?
Milesovo se oko zaustavilo na vid-sli<* radnog odijela, zamrznutoj iznad yid-ploe. Je li to odijelo imalo telemet-
riju nalik na onu svemirskog oklopa? I to je bilo jo vanije je li njime, poput svemirskog oklopa, moglo biti upravljano izvana, daljinskim upravljaem?
"Roic! Kad si dolje u strojarskim ormarima traio svemirsko odijelo, jesi li vidio automatsko zapovjedno i kontrolno mjesto za ta odijela za popravke sa samostalnim pogonom?"
"Ja... tamo dolje postoji kontrolna soba, da, milorde. Proao sam pokraj nje. Ne znam ega bi svega moglo biti unutra."
"Imam ideju. Slijedi me."
Odgurnuo se iz stolca i, nespretno poskakujui, otiao iz Navigacije i komunikacija. Biokontaminacijsko ga je odijelo ivciralo jer je klizilo oko njegova tijela. Roic je grabio za njim; znatieljni su ih kvadri slijedili u svojim leb-djelicama.
Kontrolna je soba bila tek neto vea od kabine, no u njoj se nalazila telemetrijska stanica za vanjsko odravanje i popravke. Miles klizne u njezin stolac i prokune visoku osobu koja gaje namjestila na takvu visinu da su mu noge klamparale u zraku. Na stalnom se displeju vidjelo nekoliko izravno prenoenih vid-snimki kritinih toaka s vanjske strane broda, ukljuujui i snop antena za traenje smjera, generator opih zatitnih polja i glavne potis-nike za normalno kretanje svemirom. Miles proelja zbu-njujuu zbrku podataka koji su dopirali iz senzora odranja vrstine trupla, razmjetenih po brodskoj oplati. Konano se pojavio i program za kontrolu radnih odijela.
Ukupno je bilo est odijela. Miles dozove vizualnu te-lemetriju iz njihovih kamera ugraenih u kacige. Pet kamera vratilo je sliku praznog zida, unutranjost skladinih ormaria u koje su odijela bila spremljena. Iz este je doprla neto svjetlija slika, ali zbunjujua  prikazivala
je zakrivljeni zid. No bila je jednako nepomina kao i one slike odijela u ormarima.
Miles zatrai puni telemetrijski prikaz. Pogon odijela bio je ukljuen, ali u praznom hodu. Medicinski su senzo-ri bili najosnovniji: otkucaji srca i disanje  a bili su iskljueni. itai odravanja ivotnih funkcija tvrdili su da je dovod kisika potpuno funkcionalan, a unutranja vlaga i temperatura bile su posve u skladu sa specifikacijama, no inilo se da sustav podrava prazno odijelo.
"Ne moe biti daleko", ree Miles preko ramena publici koja se vrzmala oko njega. "Moja komunikacijska veza pokazuje da prijenos slike nije odgoen."
"No, to je pravo olakanje", uzdahne Peatnica.
"Zaista?" promrmlja Leutwyn. "Za koga?"
Miles protegne ramena koja su ga boljela od napetosti, pa se ponovno prigne prema displejima. Pogonsko odijelo negdje je moralo imati mogunost preuzimanja kontrole izvana; na tim civilnim modelima to je bila osnovna sigurnosna oprema, za sluaj da osobi u odijelu iznenada pozli, da bude ranjena ili na drugi nain onemoguena... ah. Tu je.
"Sto radite, milorde?" zapita Roic s nelagodom.
"Vjerujem da mogu preuzeti kontrolu nad odijelom uz pomo vanjskih kontrola za hitne sluajeve, i vratiti ga natrag na brod."
"Zajedno s ba koje je u njemu? Je li to dobra ideja?"
"Znat emo za koji trenutak."
Zgrabio je upravljake palice koje su se klizale pod njegovim rukavicama, zadobio kontrolu nad potisnicima odijela i pokuao ih njeno ispuhnuti. Odijelo se polako poelo kretati, struui uza zid, a potom se okrenuvi. Zbunjujui se pogled razrijeio  odijelo je gledalo vanjsku stranu samog Idrisa. Bilo je skriveno, uukano u kutu izmeu dva kuita. Nitko se u odijelu *ije opirao ovoj otmici. Mi-
lesu se u misli uuljala nova i iznimno uznemirujua misao.
Oprezno, Miles dovede odijelo natrag oko vanjske strane broda do komore najblie strojarnici, s vanjske strane jednoga od kuita u kojem su bili smjeteni Necklinovi tapovi. Bila je to ista komora kroz koju je odijelo i izalo. Otvorio je komoru i uveo odijelo unutra. Servo-upravljai drali su ga uspravnim. Svjetlo se odbijalo od vizira, skrivajui ono to se ve unutra nalazilo. Miles nije otvorio unutranja vrata zrane komore.
"to sad?" zapita on sve prisutne.
Venn dobaci pogled Roicu. "Vjerujem da va orunik i ja imamo oamute. Ako vi nadzirete odijelo, nadzirete i za-robljenikove pokrete. Uvedite ga unutra, a mi emo uhititi gada."
"Odijelom se moe i runo upravljati. Svatko tko je u njemu... a iv je i svjestan, morao bi mi se moi suprotstaviti." Miles proisti grlo stisnuto od zabrinutosti. "Jednostavno, pitam se jesu li Brunovi tragai pretraili i unutranjost ovih odijela kad su se dali u potjeru za Solianom prvoga dana kad je nestao. I ovaj... kakav je  u kakvom  bi stanju njegovo tijelo dosad moglo biti."
Roic ispusti priguen zvuk i uputi tih i aloban prosvjed u obliku Milorde! Miles nije bio siguran kako bi to tono trebalo protumaiti, ali mislio je kako bi to moglo imati neke veze s Roicovom eljom da svoj posljednji obrok zadri u elucu, umjesto da ga rasprostre po unutranjosti svoje kacige.
Poslije kratke i bremenite stanke, Venn ree: "Onda bi bilo bolje da odemo pogledati. Peatnice, suce  ekajte ovdje."
Dvoje viih dunosnika nije se usprotivilo.
"Biste li eljeli ostati s njima, milorde?" napadno predloi Roic.
"Svi smo mi tjednima traili tog jadnika", odgovori Miles odluno. "Ako je to on, elim biti prvi koji e to saznati." Ipak, dopustio je Vennu i Roicu da prije njega krenu iz strojarnice, pa kroz zrane komore do kuita s generatorom za Necklinovo polje.
Pred zranom komorom, Venn je izvukao svoj oamut i zauzeo poloaj. Roic je virnuo kroz prozori na unutarnjim vratima komore. A onda mu se ruka spustila do kontrolne ploe, vrata su kliznula i otvorila se, a on ukoraio unutra. Ponovno se pojavio trenutak poslije, napola vukui, a napola gurajui radno odijelo. Poloio ga je, licem prema gore, na pod hodnika.
Miles se odvaio prii blie i zagledao se kroz vizir.
Odijelo je bilo prazno.
PETNAESTO POGLAVLJE
"Ne otvarajte ga!", uzbunjeno je povikao Venn.
"Nisam ni kanio", blago odgovori Miles. Ni za to na svijetu.
Venn dolebdi blie, zapilji se dolje preko Milesova ramena, pa opsuje. "Gad nam je ve zbrisao! Ali, je li otiao na postaju ili na brod?" Povukao se postrance, spremio oamut uguravi ga u dep svog zelenog odijela, pa poeo blebetati u kom-vezu svoje kacige, uzbunjujui i Slubu redarstva Postaje i kvadarske dragovoljce kako bi pratili, zaustavili i pretraili sve  brod, kontejner ili sati  to se tijekom prola tri sata makar i pomaknulo sa svojeg parkiralinog mjesta pokraj boka postaje.
Miles je zamiljao bijeg. Je li mogue da je ba u odijelu za popravke stiglo natrag na postaju prije nego to je Peatnica proglasila karantenu? Da, moda. Mogui vremenski raspon bio je uzak, ali izvediv. Ali u tom sluaju, kako je vratilo odijelo u njegovo skrovite s vanjske strane Idrisal Vie bi smisla imalo to da je neki kontejner s pilotom pokupio ba  u svako doba cijela gomila njih zuji ovuda  a onda je ono traktorskom zrakom gurnulo odijelo natrag u skrovite, ili naloilo nekome u drugom pogonskom odijelu da ga tamo odvue i sakrije od pogleda.
Ali Idris je, kao i svi ostali barravarski i komarrski brodovi, bio pod nadzorom kvadarskih dragovoljaca. Koliko je povrna bila vanjska straa? Zacijelo nisu bili tako nepaljivi. Pa ipak, osoba  visoka osoba  koja je sjedila u onoj kontrolnoj kabini u strojarnici i upravljala palicama, mogla je lako proetati odijelo kroz ovu zranu komoru i brzo oko kuita, spremajui ga daleko od oka dovoljno spretno da ga dragovoljake strae ne primijete. A onda je mogla ustati iz stolca i...?
Milesa su dlanovi u rukavicama luaki svrbjeli, pa ih je protrljao u uzaludnom nastojanju da si olaka muku. Dao bi krv za to da se moe poeati po nosu. "Roic", ree on polako. "Sjea li se to je ovo"  gurnuo je pogonsko odijelo nonim prstom  "imalo u ruci kad je izalo iz zrane komore?"
"Ovaj... nita, milorde." Roic se lagano promekoljio i uputio Milesu zbunjen pogled kroz svoj vizir.
"Tako sam i mislio." Tono.
Ako je Miles ispravno nagaao, ba je odustalo od neminovnog ubojstva Gupte kako bi zgrabilo prigodu da iskoristi Bela i ponovno se ukrca na Idris, te tamo sa svojim teretom uini  to? Uniti ga? Ba sigurno ne bi trebalo ovoliko vremena da utrca u replikatore neki prikladan otrov. Moglo ih je ak trovati po dvadeset odjednom, uvodei zarazu kroz sustav za odravanje ivota na svakom stalku. Ili  jo jednostavnije, ako je samo eljelo ubiti svoje tienike  moglo je jednostavno iskljuiti sustav odravanja na ivotu, za to mu nije bilo potrebno vie od nekoliko minuta. Ali uzimanje i oznaavanje pojedinanih staninih uzoraka za smrzavanje, da, to je svakako moglo potrajati cijelu no, ak i cijeli dan. Ako je ba riskiralo sve za taj pothvat, zar bi potom napustilo brod, a da u ruci nije vrsto stezalo hladnjak?
"Ba je imalo vie od dva sata na raspolaganju da smisli bijeg. Sigurno ne bi odugovlailo..." mrmljao je Miles. Ali glas mu ba nije bio uvjerljiv. Ako nitko drugi, Roic je smjesta primijetio kolebanje; njegova se kaciga okrenula prema Milesu, a on se namrtio.
Morali su prebrojiti svemirska odijela i provjeriti svaku komoru da vide je li koji od vid-monitora bio runo onesposobljen. Ne, to bi predugo trajalo  bio bi to divan zadatak skupljanja dokaza koji bi Miles prebacio na svoje ljudstvo da ga je imao, ali u ovom se trenutku osjeao bolno lien poslunika. Osim toga, pa to ako i otkriju da jo jedno odijelo nedostaje? Lov na prazna odijela bio je neto ime su se, prema Vennovoj naredbi, ve bavili kvadri oko postaje. Ali ako nijedno odijelo nije nedostajalo...
Onda je Miles osobno pretvorio Idris u klopku.
Progutao je slinu. "Upravo sam kanio rei kako bismo morali prebrojiti odijela, ali imam bolju ideju. Mislim da bismo se trebali vratiti u Navigaciju i komunikacije, pa otamo zatvarati dio po dio broda. Skupite sve oruje koje vam je na raspolaganju i obavite temeljitu pretragu."
Venn se uz trzaj okrenuo u svojoj lebdjelici. "Sto, zar mislite da bi taj cetagandanski agent jo uvijek mogao biti na brodu?"
"Milorde," ree Roic neuobiajeno otrim glasom, "to se dogaa s vaim rukavicama?"
Miles se zapilji dolje i podigne ruke. Dah mu se stisnuo u grudima. Tanko, vrsto tkanje njegovih biokontamina-cijskih rukavica paralo se i visjelo u trakama; ispod iane reetke vidjela se pocrvenjela koa dlanova. inilo se da ga svrbe dvostruko jae nego prije. Dah mu se ponovno oslobodio i on frkne: "Sranje!"
Venn doskakue blie, upije tetu razrogaenim oima i ustukne.
Miles je drao ruke podignute i razdvojene. "Venn. Idite i pokupite Peatnicu i Leutwyna, pa preuzmite Navigaciju i komunikacije. Osigurajte sebe i stacionar, tim redom. Roic, kreni ispred mene prema stacionaru. Otvori mi vrata." Priguio je nepotreban vrisak Trkom!; Roic se, udiui tako glasno da ga se ulo kroz kom-vezu, ve pokrenuo.
On se kroz polumrani brod vukao za Roicovim dugo-nogim tragom, ne dodirujui nita, oekujui da mu se srce, sa svakim otrim udarcem, razleti u grudima. Gdje li je samo pokupio tu paklenu zarazu? I je li jo netko stradao? Ili ak i svi ostali?
Ne. To se moralo dogoditi preko upravljakih palica kontrole pogonskog odijela. Masno su se klizale ispod njegovih ruku u rukavicama. Zgrabio ih je vre, usredotoen na zadatak da vrati odijelo natrag na brod. Zagrizao je mamac... Sad je, vie nego ikad, bio siguran daje ba proetalo prazno odijelo kroz zranu komoru. A onda postavilo zamku svakom pametnjakoviu koji bi to prebrzo shvatio.
Nasrnuo je kroz vrata u stacionar, pokraj Roica koji se izmaknuo u stranu, pa proao ravno kroz plavo osvijetljena unutranja vrata u biokontaminacijski zatvorenu bolniku sobu. Lik medicinskog tehniara u odijelu iznenaeno se trgnuo. Miles dozove kanal 13 i ispali: "Neka mi netko, molim vas..." pa zastao. Kanio je povikati Otvori vodu! i gurnuti ruke pod mlaz u umivaoniku, ali kamo je iz njega voda otjecala? "Pomogne", dovrio je tiim glasom.
"to se dogodilo, moj lorde Reviz" poeo je glavni lijenik, izlazei iz kupaonice; a onda je njegov pogled uoio Milesove podignute ruke. "to se dogodilo?"
"Mislim da sam upao u klopku. im budete imali slobodnog tehniara, neka ga orunik Roic povede dolje u
strojarnicu da uzme uzorak s daljinskog upravljaa pogonskih odijela koji se tamo nalazi. ini se daje bio premazan nekim jakim korozivnim sredstvom ili encimom i... ne znam ime jo."
"Zvunu ribalicu", ispali kapetan Clogston preko ramena tehniaru koji je nadgledao improviziranu laboratorijsku klupu. ovjek se pourio prekopati zalihe opreme. Okrenuo se natrag, ukljuujui napon aparata. Miles isprui obje ruke koje su mu gorjele. Stroj je huio dok je tehniar prelazio usmjerenom zrakom vibracija preko oteenih podruja, a njegov je moni vakuum usisavao osloboeni otpad, i makroskopski i mikroskopski, u herme-tiki zatvorenu vreicu za skupljanje uzoraka. Lijenik se nagnuo naprijed sa skalpelom i hvataljkama, reui i otkidajui preostale komade rukavica koji su potom takoer bili usisani u otpadnu vreicu.
inilo se daje ribalica bila djelotvorna; osjeaj u Mile-sovim dlanovima prestao se pogoravati, iako su mu ruke i dalje pulsirale. Je li mu koa bila probijena? Svoje sad gole dlanove podigao je blie viziru, preduhitrivi lijenika koji je ispod glasa zasiktao. Da. Crvene su se krvave mrlje skupljale u naborima oteklog tkiva. Sranje. Sranje. Sranje...
Clogston se uspravio i osvrnuo oko sebe, usana razvuenih u grimasi. "Milorde, vae je biokontaminacijsko odijelo prokleto probijeno."
"Na drugom odijelu nalazi se jo jedan par rukavica", ukae mu Miles. "Mogao bih skinuti njih i staviti ih na ovo odijelo."
"Ne jo." Clogston se pourio premazati Milesove ruke nekom tajanstvenom ljigom i umotati ih u biokontamina-cijske prepreke, iak-trakom zatvorene oko runih zglobova. Miles se osjeao kao da nosi vunene rukavice preko ruku punih mrklji, ali gorua je bol popustila. Na drugoj
strani sobe, tehniar je strugao djelie zaraene rukavice u analizator. Je li trei ovjek bio s Belom? Je li Bel jo uvijek bio u ledenoj kupki? Jo uvijek iv?
Miles duboko udahne kako bi povratio ravnoteu. "Jeste li ve postavili nekakvu dijagnozu Lukom kapetanu Thorneu?"
"Oh, da, smjesta smo je dobili", ree Clogston poneto odsutna glasa, jo uvijek zatvarajui traku na Milesovu lijevom zglobu. "Istog trenutka kad smo pregledali prvi uzorak krvi. Jo nije sasvim jasno to, kog vraga, moemo s tim u vezi uiniti, ali imam neke zamisli." Ponovno se uspravio, duboko se mrtei nad Milesovim rukama. "Hermova krv i tkivo preplavljeni su umjetnim  to jest, bioinenjerijski stvorenim  nametnicima." Podigao je pogled. "ini se da su u poetnoj, prikrivenoj, asimpto-matskoj fazi, tijekom koje se brzo razmnoavaju u tijelu. Potom, u odreenom trenutku  koji moda stie kad se nakupi dovoljna masa njih  prelaze na proizvodnju dviju kemijskih tvari u razliitim upljinama unutar membrane vlastitih elija. upljine odebljaju. Porast tjelesne temperature rtve postaje otponac za njihovo pucanje, a onda kemijske tvari naizmjence prolaze kroz silovitu egzoter-miku reakciju jedna s drugom  ubijaju nametnike, oteuju okolno tkivo rtve i potiu nove nametnike u okolini da se kreu dalje. Poput vrha igle sitne bombe u cijelom tijelu. To je"  glas mu je nevoljko izraavao divljenje  "vrlo elegantno. Na neki ogavan nain."
"Je li  dakle, je li moje lijeenje ledenom kupkom pomoglo Thorneu?"
"Da, apsolutno. Pad unutranje temperature privremeno je zaustavio irenje vodopada nametnika koji su prije toga bili gotovo dostigli kritinu masu."
Milesove su se oi nakratko i zahvalno zatvorile. Pa opet otvorile. "Privremeno?"
"Jo uvijek nisam smislio kako emo se rijeiti tih prokletih stvarica. Pokuavamo modificirati kirurku premosnicu u proista za krv, kako bismo istodobno i mehaniki uklonili nametnike i ohladili krv do kontrolirane temperature prije nego to je vratimo u tijelo. Mislim da mogu natjerati nametnike da selektivno odgovore na primjenu elektroforezijskog uspona kroz cijev premosnice, i izvui ih sve iz krvotoka."
"Zar to nee rijeiti problem?"
Clogston odmahne glavom. "To nee izvui nametnike smjetene u drugom tkivu, a oni su spremnici ponovne zaraze. To nije lijek, ali bi nam moglo kupiti neto vremena. Lijek bi nekako morao ubiti sve nametnike u tijelu, do posljednjega, ili e proces jednostavno poeti iznova." Usta su mu se iskrivila. "Sredstva za unutranje uklanjanje nametnika mogla bi biti problematina. Ako utrcamo neto za ubijanje ve nabubrelih nametnika u tkivu, to e samo otpustiti njihovo kemijsko punjenje. ak bi i najmanja koliina takvog izljeva mogla prokleto natetiti krvotoku, preopteretiti proces popravaka, prouzroiti silnu bol  to je... to je problematino."
"Moglo bi unititi i modano tkivo?" zapita Miles, osjeajui muninu.
"Na kraju, da. ini se da nametnici ne prolaze ba lako izmeu krvi i mozga. Vjerujem da bi rtva bila svjesna do, ovaj, do vrlo kasnog stadija raspadanja."
"Oh." Miles se nije mogao odluiti je li to dobro ili loe.
"Postoji i vedrija strana", iznese lijenik. "Moda bih mogao spustiti biokontaminacijsku uzbunu s Petog na Trei stupanj. ini se daje nametnicima za prenoenje zaraze potreban izravan kontakt izmeu krvi dviju rtava. Izvan tijela domaina ne preivljavaju dugo."
"Ne mogu se iriti zrakom?"
Clogston je zastao s oklijevanjem. "Pa, ne, sve dok domain ne pone iskaljavati krv."
Sve dok, a ne osim ako. Milesu nije promaknuo lijenikov izbor rijei. "Bojim se daje ionako prerano govoriti o sputanju uzbune. Cetagandanski agent, naoruan nepoznatim biolokim orujem  pa, nepoznatim ako se izuzme ovo, koje postaje prokleto previe poznato  jo uvijek je vani, na slobodi." Udahnuo je paljivo, pa se prisilio da govori mirnim glasom. "Pronali smo dokaze koji ukazuju na to kako bi se agent jo uvijek mogao skrivati na ovom brodu. Morate osigurati svoje radno podruje od mogueg upada."
Kapetan Clogston opsuje. "Jeste uli, deki?" dozvao je kroz kom-vezu odijela svoje tehniare.
"Oh, sjajno", stigao je zgaen odgovor. "Sad nam je samo jo to trebalo."
"Hej, to je barem neto to moemo upucati", eznutljivo je primijetio drugi glas.
Ah, Barrayarci. Milesovo se srce zagrijalo. "I to im ga vidite", potvrdi on. Ovo su bili vojni lijenici; svi su, bog ih blagoslovio, nosili oruje na boku.
Pogled mu je preletio preko bolnike sobe i prostorije stacionara iza nje, zbrajajui slabe toke. Samo jedan ulaz, no je li to bila prednost ili nedostatak? Svakako je bila prednost imati nadzor nad vanjskim vratima, jer se time titio bolniki odjel iza njih; Roic je tamo posve automatski zauzeo poloaj. Pa ipak, tradicionalni napad oamu-tom, plazmikim lukom ili iglinom granatom inio se... nedovoljno matovitim. Ovo se mjesto jo uvijek napajalo brodskim zalihama kisika i energije, ali upravo je ono, od svih drugih odjela, za hitne sluajeve imalo vlastite zalihe obojega.
Vojnika biokontaminacijska odijela za Peti stupanj koja su nosili lijenici, takoer su funkcionirala i kao svemirska odijela, to znai da su imala potpunu unutranju cirkulaciju zraka. Isto nije vrijedilo i za Milesovo, jeftinije odijelo, ak i prije nego stoje ostao bez rukavica; njegov je atmosferski paket vukao zrak iz okruenja, kroz proista-e i sterilizatore. U sluaju gubitka tlaka, njegovo bi se odijelo pretvorilo u kruti, tromi balon koji bi ak, na slaboj toki, mogao i puknuti. Naravno, na zidovima su visjeli ormarii s tjelesnim ahurama. Miles zamisli kako bi to izgledalo, on zarobljen u tjelesnoj ahuri dok se akcija odvija bez njega.
S obzirom na to daje ve bio izloen... emu li ve, skidanje biokontaminacijskog odijela na vrijeme dovoljno dugo da se uvue u neto ue ne bi moglo pogorati stvari, zar ne? Zapiljio se u svoje ruke i zapitao kako to da ve nije mrtav. Je li mogue da je ljiga koju je dodirnuo ipak bila tek obino korozivno sredstvo?
Miles nespretno, rukom u rukavici, ieprka svoj oa-mut iz depa na bedru, pa se vrati natrag kroz plave reetke svjetla koje su oznaavale biokontaminacijsku prepreku. "Roic, elim da odjuri natrag u strojarnicu i donese mi najmanje svemirsko odijelo koje uspije pronai. Ja u stra-ariti na ovom mjestu, dok se ne vrati."
"Milorde..." pone Roic sumnjiavim glasom.
"Dri oamut izvuen; uvaj lea. Mi smo svi ovdje, prema tome  ako vidi neto to se mie, a nije u kva-darskom zelenom, najprije pucaj."
Roic muki proguta slinu. "Da, pa, dobro, pobrinite se da ostanete ovdje, milorde. Nemojte nikamo odmagliti bez mene!"
"To mi ni u snu ne bi palo na pamet",,obej. MiliS,..
Roic je odgalopirao. Miles bolje namjesti oamut koji je nespretno stiskao, provjeri daje namjeten na maksimalnu snagu paljbe, pa zauzme poloaj djelomino skriven iza vrata. Zurio je niz sredinji hodnik za likom svog tjelohranitelja koji je nestajao, i mrtio se.
Ne razumijem ovo.
Neto se nije slagalo, i kad bi samo uspio dobiti deset minuta bez prekidanja koje ne bi bile prepune novih smrtonosnih taktikih kriza, moda bi se i sjetio to to... Pokuao je ne misliti na dlanove koji su ga peckali i na to kakav bi se pametno smiljeni potajni napad mikroba mogao u ovom trenutku uljati njegovim tijelom, moda se ak probijati i prema njegovu mozgu.
Obino carsko posluniko ba trebalo bi prije umrijeti nego napustiti povjereni mu teret ovakav kakav su bili replikatori puni nebeskih beba. A ak i ako je ovo ba bilo uvjebano kao neka vrsta posebnog agenta, zato je potroilo sve to kritino vano vrijeme na uzimanje uzoraka iz fetusa koje je kanilo napustiti, a moda ak i unititi? Svaka nebeska beba ikad stvorena imala je svoju DNA spremljenu u sredinjim bankama gena Zvjezdanih jaslica. Zacijelo su ih mogli ponovno napraviti. Zbog ega je ovo leglo bilo tako nezamjenjivo?
Vlak njegovih misli siao je s tranica dok je zamiljao male genetski modificirane nametnike kako se mahnito mnoe u njegovu krvotoku, blip-blip-blip-blip. Prokletstvo, daj se smiri. Nije ak znao ni je li zaraen istom zloudnom boleu kojom je bio zaraen i Bel. Pa da, moglo bi biti neto jo i gore. Pa ipak, neki cetagandanski dizajnirani neurotoksin  ili ak neki posve obian otrov koji se mogao kupiti u svakom duanu  trebao bi djelovati mnogo bre od ovoga. Iako, ako se radi o drogi koja svoju rtvu izluuje paranojom, onda zaista dobro djeluje. Je li ba imalo ogranien repertoar paklenskih napitaka? Ako ih
je uope imalo, zato ih nije imalo ^nogo? Kakve d sti. mulanse ih hipnotike daje primijexnilo na BelU; oni nigu morali biti nita iznimno, prema Mjerilima tajnih operacija. Koliko je drugih, tosmh biotrikova ba imalo u mka. vu? Hoe li Miles osobno demonstrirati sljedei od njih?
Hou lipoivjeti dovoljno dugo ^a se oprostim od Eka-terine? Oprotajni poljubac nije dolazio u obzir) osim ^ ne bi pritisnuli svoje usne na suprotne strane nekog zaista debelog staklenog prozora. Toli]^o joj je toga elio rei; inilo se nemoguim odrediti gdje ^i poeo. Bilo je to jo vie nemogue izraziti samo glasor^ kroz otvorenu, neosiguranu javnu komunikacijsku n^eu. uvaj djecu. Poljubi ih umjesto mene svake veeri PHje spavanja, i reci im da sam ih volio iako ih nikad nisam vidio. Nee biti sama - moji roditelji e ti pomoi. Reci mojim roditelJima__
reci im...
Je li ova prokleta stvar ve poinjala djelovati, ili su vrua panika i suze koje su ga guile u grlu bile neto to je u potpunosti sam izazvao? Neprijatelj koji te napada iznutra prema van - moe se pokuati izvrnuti poput rukavice kako bi se borio protiv njeg^ a Opet nee uspjeti - podlog h oruja! Bio kanal otvoren ili ne, sad u je nazvati...
Umjesto toga, u njegovu je uhu odjeknuo Vennov glas. "Lorde Vorkosigan, ukljuite kanal 12. Treba vas va admiral Vorpatril. Oajniki."
Miles zaiti kroz zube i ponovi^ utipka ifru u kontrolnu plou svoje kacige. "Vorkosigan ovdje."
"Vorkosigane, idiote jedan!" Iz admiralove su se sintakse negdje tijekom prologa sata izgubile poasne titule. "Do avola, to se tamo dogaa? Zato se ne javljate na svoju runu kom-vezu?"
"Zato to se ona trenutano nalazi unutar mog biokon-taminacijskog odijela, to znai daje nedostupna. Bojim se da sam odijelo morao navui u velikoj urbi. Imajte na umu kako ova veza kroz kacigu ide javnim kanalom i nije osigurana, gospodine." K vragu, otkud mu je ispalo ovo gospodine? Navika, obina stara loa navika. "Moete zatraiti kratko izvjee od kapetana Clogstona kroz njegovu direktnu navoenu liniju u vojnom odijelu, ali budite kratki. On je u ovom trenutku vrlo zaposlen i ne elim da ga se ometa."
Vorpatril opsuje je li psovka bila openita ili upuena Carskom revizoru, to je naravno ostalo nejasno  pa se iskljui.
Slabano odjekujui kroz brod, pojavio se zvuk koji je Miles oekivao  udaljeni zveket i itanje koje su isputala vrata zranih komora prilikom zatvaranja, to znai da se brod dijelio na hermetiki zatvorene odvojene dijelove. Dobro, znai, kvadri su stigli u Navigaciju i komunikacije! Samo, Roic se jo nije vratio. Orunik je morao stupiti u kontakt s Vennom i Peatnicom kako bi mu oni otvorili prolaz i ponovno ga zatvorili kad krene natrag prema
"Vorkosigane?" Napetije Vennov glas ponovno odjeknuo u njegovu uhu. "Jeste li to vi?"
"Jesam li to ja?" "Zatvarate li vi odjeljke?"
"Zar to nist..." Miles je pokuao, ali bez uspjeha, progutati svoj glas i vratiti ga natrag nekako razumnije ugo-enog. "Zar vi jo niste u Navigaciji i komunikacijama?"
"Ne, zaokruili smo natrag u kuite broj dva kako bismo pokupili svoju opremu. Upravo smo kanili otii odanle."
Nada je zaleprala u Milesovu srcu koje je mahnitalo. "Roic", zazove on hitno. "Gdje si?"
"U Navigaciji i komunikacijama nisam, milorde", uzvratio je sumorno Roicov glas.
"Ali ako smo mi ovdje, a on tamo, tko onda izvodi ovo?" javio se nesretni Leutwynov glas.
"A to mislite, tko?" ispalila je Peatnica Greenlaw. Glas joj se tjeskobno zahuktao. "Petero ljudi, a nikome od nas nije palo na pamet da provjeri jesu li vrata iza nas ostala zatvorena  prokletstvo!"
Tih i smrknut zvuk, kao u ovjeka pogoena strijelom, ili spoznajom, odjeknuo je u Milesovu uhu: Roic.
Miles uurbano ree: "Svatko tko ima nadzor nad Navigacijom i komunikacijama ima pristup svim ovim brodskim povezanim komunikacijskim kanalima ili e ga uskoro imati. Morat emo se iskopati."
Kvadri su imali pojedinane veze s postajom i Vorpat-rilom kroz svoja odijela; isto je vrijedilo i za lijenike. To je znailo da e Miles i Roic biti ti koji e se nai u zrakopraznom komunikacijskom prostoru.
A_ onda je, iznenada, zvuk u njegovoj kacigi utihnuo. Ah. ini se daje bapronalo komunikacijske kontrole...
Miles poskoi do kontrolne ploe okruenja stacionara, koja se nalazila lijevo od vrata, otvori je i pritisne svaku tipku koja je omoguavala direktno runo upravljanje. Ako ova vanjska vrata ostanu zatvorena, moi e zadrati tlak zraka, iako e njegovo cirkuliranje biti zaustavljeno. Lijenicima to, zbog njihovih odijela, nee nakoditi, ali riziku e biti izloeni Miles i Bel. Bez imalo je naklonosti piljio u ormari s tjelesnim ahurama objeen na zidu. Bioloki hermetiki zatvorena soba ve je funkcionirala na unutranjoj cirkulaciji zraka, hvala bogu, a tako je moglo i ostati  sve
dok napon bude ukljuen. Ali kako e odravati Bela hladnim ako se herm bude morao povui u ahuru?
Miles pouri natrag u sobu. Pribliio se Clogstonu i zaurlao kroz vizir: "Upravo smo izgubili brodske komunikacijske veze. Drite se samo svojih navoenih vojnih veza."
"uo sam", zaurla natrag Clogston.
"Kako napredujete s proistaem za hlaenje?"
"Dio koji se odnosi na hlaenje je gotov. Jo uvijek radimo na proistau. Volio bih da sam doveo vie ljudi, iako ovdje jedva da ima mjesta za jo koje dupe."
"Mislim da sam skoro gotov", povikao je tehniar pognut iznad klupe. "Provjerite to, hoete li, gospodine?" Mahnuo je u smjeru jednog od analizatora, na ijem je itau sad zbirka svjetala treptala, traei pozornost.
Clogston ga obie i sagne se prema stroju o kojem se radilo. Trenutak kasnije, promrmlja: "Oh, to je lukavo."
Miles, koji se ramenom probio dovoljno blizu da to uje, nije imao utjean osjeaj. "Stoje lukavo?"
Clogston pokae na ita analizatora koji je sad pokazivao nerazumljiv niz slova i brojeva u vedrim bojama. "Nije mi bilo jasno kako nametnici uope uspijevaju preivjeti u matrici tog enzima koji je poderao vae biokon-taminacijske rukavice. Ali bili su mikrokapsulirani."
"Molim?"
"To je uobiajen trik za provoenje droge kroz neprijateljsko okruenje  na primjer, kroz va eludac ili moda krvotok  do ciljanog podruja. Kad mikrokapsu-lacija proe kroz neprijateljsko ozraje u  kemijski reeno  prijateljsko podruje, kapsula se otvara i istovaruje svoj teret. Bez gubitaka i bez otpada."
"Oh. Divno. elite li time rei da sad i ja imam isto sranje kao i Bel?"
"Hm." Clogston baci pogled na zidni krono. "Koliko je vremena prolo otkako ste bili izloeni, milorde?"
Milesov je pogled slijedio njegov. "Pola sata, moda?"
"Dosad bi ve moda mogli biti vidljivi u vaem krvotoku."
"Provjerite."
"Morat emo otvoriti vae odijelo da dobijemo pristup veni."
"Provjerite to smjesta. Brzo."
Clogston dograbi iglu za uzimanje uzoraka; Miles zguli traku biokontaminacijskog odijela sa svog lijevog zgloba, pa zakrgue zubima dok ga je biocidni tapi za uzimanje brisa pekao, a igla se zabadala. Morao je priznati daje Clogston, s obzirom na svoje biokontaminacijske rukavice, bio u tome prilino spretan. Tjeskobno je motrio lijenika kako oprezno ubacuje iglu u analizator.
"Koliko e to dugo trajati?"
"Sad kad imamo ablonu, bit e gotovo u sekundi. To jest, ako je nalaz pozitivan. Ako se ovaj prvi uzorak pokae negativnim, volio bih otprilike svakih pola sata ponoviti provjeru, da budemo sigurni." Clogstonov se glas usporio dok je prouavao nalaz. "No, ovaj... Ponovna provjera nee biti potrebna."
"Sjajno", frkne Miles. Uz trzaj je otvorio kacigu i svukao rukav odijela. Prignuo se prema svojoj runoj kom-ve-zi i ispalio: "Vorpatril!"
"Da!" istog se asa zauo Vorpatrilov glas. Mijenjao je komunikacijske kanale  zacijelo je na dunosti ili u Navigaciji i komunikacijama Princa Xava, ili moda ve i u
taktikoj sobi. "ekajte, to vi radite na ovom kanalu? Mislio sam da nemate pristup do njega."
"Situacija se promijenila. To sad nije vano. to se tamo dogaa?"
"to se tamo dogaa?"
"Lijenika ekipa, Luki kapetan Thorne i ja zatvoreni smo u stacionaru. Zasad jo uvijek nadziremo svoje okruenje. Vjerujem da su Venn, Peatnica Greenlaw i Leutwyn zarobljeni u Teretnom kuitu broj dva. Roic bi mogao biti negdje u strojarnici. A mislim daje ba zauzelo Navigaciju i komunikacije. Moete li potvrditi ovo posljednje?"
"Oh, da", zagunao je Vorpatril. "Upravo razgovara s kvadrima na Postaji Graf. Prijeti i zahtijeva. ini se daje Voa Watts zasjeo u vrui stolac. Ja sastavljam udarnu ekipu."
"Spojite ga ovamo. Moram to uti."
Poslije nekoliko sekundi odgode, odjeknuo je glas ba. Betanski se naglasak izgubio; akademska se hladnokrvnost istopila. "... Ime nije vano. Ako elite Peatnicu, Carskog revizora i ostale dobiti natrag ive, ovo su moji zahtjevi. Skonog pilota za ovaj brod, isporuenog smjesta. Slobodan i nezaprijeen izlaz iz vaeg sustava. Budete li ili vi ili Barravarci pokuali izvesti vojni napad na Idris, ja u ili raznijeti brod sa svima na njemu, ili se zabiti u postaju."
Zgren od napetosti, glas Voe Wattsa mu je uzvratio: "Budete li se pokuali zabiti u Postaju Graf, mi emo vas sami raznijeti."
"Oba mi naina odgovaraju", uzvrati ba suhim glasom.
Je li ba znalo kako dii u zrak skoni brod? To ba nije bilo jednostavno. K vragu, ako je Cetagandanac imao sto godina, tko zna to je sve znao uiniti? Zabijanje u posta-
ju, sad, to  s ciljem tako velikim i nedalekim mogao je izvesti svaki laik.
Ubacio se ukoeni glas Peatnice Greenlaw; moglo se pretpostaviti kako je njezina kom-veza s Wattsovom bila spojena na isti nain kao i Milesova s Vorpatrilovom. "Ne inite to, Watts. Kvadrosvemir ne moe dopustiti da ovakav prenositelj zaraze proe do naih susjeda. aica ivota ne moe biti vanija od ivota tisua ljudi."
"Zaista", nastavilo je ba poslije lagana oklijevanja, jo uvijek istim hladnim glasom. "Ako me i uspijete ubiti, bojim se da ete time samo dobiti novu dvojbu. Ostavio sam mali dar na postaji. Ono to su proli Gupta i Luki kapetan Thorne trebalo bi vam dati dobru predodbu o tome to je u paketu. Mogli biste ga pronai prije nego to eksplodira, iako mislim da su vam anse slabe. Gdje su sad vae tisue ivota? Mnogo blie domu, rekao bih."
Prava prijetnja ili blef, pitao se mahnito Miles. Svakako se uklapalo u stil koji je ba dosad pokazivalo  Bel u tjelesnoj ahuri, klopka na komandnim palicama za kontrolu odijela  podle i smrtonosne zagonetke koje je ba bacalo za sobom kako bi zaustavilo i omelo svoje progonitelje. U svakom sluaju, na menije upalilo.
Vorpatril se privatno ubacio kroz runu kom-vezu, nepotrebno snienim, napetim glasom, prekrivajui komunikaciju izmeu ba i Wattsa. "Milorde, mislite li da gad blefira?"
"Nije vano blefira li ili ne. elim ga ivog. Oh, boe, kako ga elim ivog! Neka vam to bude prioritet, admirale, i shvatite to kao zapovijed Carskoga Glasa."
Nakon kratke i, kako se Miles nadao, promiljene stanke, Vorpatril se vratio: "Razumijem, moj lorde Revizore."
"Pripremite svoje udarne ekipe, da..." Vorpatrilova je najbolja udarna ekipa bila zakljuana u kvadarskom zatvoru. Kakva mu je onda bila druga najbolja? Milesovo je srce zadrhtalo. "Ali nemojte odmah krenuti. Ovo je iznimno nestabilna situacija. Jo nemam jasan osjeaj kako e se stvari odigrati. Vratite mi natrag kanal na kojem je ba." Miles ponovno obrati pozornost na pregovore koji su se odvijali, ne  zahuktavali?
"Skonog pilota." inilo se da se ba ponavlja. "Samog, u kontejneru za posadu, do zrane komore B u kuitu broj pet. I, ovaj  neka doe gol." Bilo je to uasno, no inilo se da se ba prilikom posljednje rijei nasmijalo. "Iz oitih razloga."
A onda je prekinulo vezu.
ESNAESTO POGLAVLJE
Sto sad?
Uslijedit e odgode, nagaao je Miles, dok e kvadri na Postaji Graf pripremati pilota, ili ipak riskirati zavlaenje njegova slanja u takvu opasnost. A to ako ne bude dobrovoljaca? Dok je Vorpatril opremao svoje udarne snage, dok je troje kvadarskih dunosnika bilo zarobljeno u teretnom kuitu  pa, kladio se Miles, sigurno se nisu trudili ni da prstom maknu  dok se ova zaraza iri kroz mene, dok ba ini  to?
Odgode mi nisu od koristi.
Ali su ipak bile svojevrstan dar sudbine. Koliko je, uostalom, bilo sati? Kasna veer  jo uvijek isti onaj dan koji je u zoru poeo vijestima o Belovu nestanku? Da, iako se to inilo jedva moguim. Zacijelo je uao u neku vremensku rupu. Miles se zapilji u svoju kom-vezu, duboko i prestravljeno udahne, pa unese Ekaterininu ifru. Je li joj Vorpatril ve rekao to se dogaa, ili je odluio da je bolje ako ona nita ne zna?
"Miles!" smjesta se javila.
"Ekaterina, ljubavi. Gdje, ovaj... gdje si?"
"U taktikoj sobi, s admiralom Vorpatrilom."
Ah. To je, dakle, odgovaralo na njegovo pitanje. Na neki je nain osjetio olakanje to joj ne mora osobno i hladno iznijeti cijelu litaniju loih vijesti. "Znai, u toku si s ovim."
"Vie-manje. Sve je prilino zbrkano."
"Kladim se da jest. Ja..." Nije joj to mogao rei, ne tako izravno. Izmicao je, skupljajui hrabrost. "Obeao sam javiti Nicol kad budem imao vijesti o Belu, ali nisam imao prilike. Vijesti, kao to moda zna, nisu dobre; nali smo Bela, ali herm je namjerno zaraen bioinenjerijskim cetagandanskim nametnicima koji bi... se mogli pokazati smrtonosnima."
"Da, to sam razumjela. Sve sam to ula, ovdje u taktikoj sobi."
"Dobro. Lijenici daju sve od sebe, ali utrkuju se s vremenom, a sad su se pojavile i druge komplikacije. Hoe li nazvati Nicol i odrati rije umjesto mene? Ne mogu rei da nema nade, ali... mora biti svjesna da u ovom trenutku stvari ne izgledaju ba dobro. Sama procijeni koliko e ublaiti stvari."
"Moja je procjena da joj se treba rei potpuna istina. itava je Postaja Graf u ovom trenutku uskomeana, s obzirom na karantenu i biokontaminacijsku uzbunu. Ona tono mora znati to se dogaa, i ima na to pravo. Smjesta u je nazvati."
"Oh. Dobro. Hvala ti. Ja... ovaj... zna da te volim." "Da. Reci mi neto to ne znam."
Miles trepne. Ovo je postajalo sve tee. Ispalio je vijesti u jednom dahu. "Pa. Postoji mogunost da sam ja ovdje gadno zaribao. U smislu da se moda neu izvui iz ovoga. Ovdje je situacija prilino nesigurna i, ovaj... bojim se da su moje biokontaminacijske rukavice bile probijene kad sam ugazio u gadnu malu cetagandansku klopku. ini se
da sam zaraen istim biorizikom koji je oborio i Bela. Ipak, ini se da stvar ne napreduje osobitom brzinom."
U pozadini je upravo mogao uti glas admirala Vorpat-rila kako psuje odabranim vojnikim jezikom koji ni najmanje nije bio sukladan s potovanjem koje je trebao ukazati jednom od Carskih revizora Njegova Velianstva Gregora Vorbarre. Od Ekaterine je dolazila samo utnja; napinjao se kako bi uo njezino disanje. Zvuna je reprodukcija na ovim visokokvalitetnim kom-vezama bila tako dobra da je mogao uti kad je ponovno ispustila dah kroz svoje napuene, prekrasno tople usne koje nije mogao ni vidjeti ni dodirnuti.
Ponovno je poeo. "Ja... ao mi je to... elio sam ti pruiti  ovo nije bilo ono to sam kanio  nikad te nisam namjeravao rastuiti"
"Miles. Smjesta prestani s tim blebetanjem." "Oh... ovaj, da?"
Glas joj se zaotrio. "Ako mi tamo dolje umre, neu biti tuna, nego bijesna. Sve je to divno i krasno, ljubavi, ali smijem li ti ukazati na injenicu da sad nema vremena za valjanje u tjeskobi? Ti si ovjek koji je nekad za ivot zaraivao izvlaenjem talaca. Nije ti doputeno da se iz ovoga ne izvue. Prema tome, prestani se brinuti zbog mene i poni obraati pozornost na ono to radi. Slua li ti mene, Miles Vorkosigan? Da se nisi usudio umrijeti! Ja to neu trpjeti!"
To se inilo vrlo odlunim. Svemu usprkos, razvukao je osmijeh od uha do uha. "Da, draga", krotko je zapjevu-io, ohrabren. O, da, vorske pretkinje ove ene u ratovima su branile tvrave.
"Prema tome, prestani razgovarati sa mnom i vrati se
Gotovo joj je uspjelo prikriti potreseni jecaj u posljednjoj rijei.
"uvaj tvravu, ljubavi", dahnuo je on sa svom njenou koju je u sebi imao.
"Uvijek." Mogao ju je uti kako s mukom guta. "Uvijek."
Iskljuila je vezu. On je to shvatio kao mig.
Spaavanje talaca, ha? Ako eli da neto bude uinjeno kako treba, uini to sam. Kad bolje razmisli, je li ovo ba znalo kojim se poslom Miles prije bavio? Ilije pretpostavilo daje Miles samo diplomat, birokrat, tek jo jedan prestraeni civil? Ba takoer nije moglo znati ni tko je iz njihova drutva naletio na zamku postavljenu na kontrolnim palicama. Dodue, ovo biokontaminacijsko odijelo bilo je neprikladno za svemirski napad i prije nego stoje postalo do kraja sjebano. Ali kakvog je orua bilo u ovom stacionaru, a koje bi se moglo iskoristiti na naine koje njegovi proizvoai ni u snu nisu zamiljali? A osoblje?
Vojni su lijenici proli vojnu obuku, tono, a imali su i vojniku disciplinu. Takoer su i svi do jednoga do lakata bili u drugim zadacima koji su takoer imali svoj prioritet. Posljednje to je Miles elio bilo je da ih odvue od njihovih skuenih laboratorijskih klupa i kritinog posla koji su obavljali brinui se za pacijenta, samo da bi se mogli s njim igrati komandosa. Iako, moglo bi i do toga doi. Zamiljeno je poeo koraati vanjskom prostorijom stacionara, otvarajui ladice i ormarie, te piljiti u njihov sadraj. Mutan se umor poeo prevlaiti preko njegove ivane i adrenalinom napumpane euforije, a iza oiju je poeo osjeati pojavljivanje glavobolje. Paljivo je zanemario njezino zastraujue znaenje.
Virnuo je kroz plave reetke svjetlosti u bolniku sobu. Tehniar se urno odmaknuo od klupe i krenuo prema ku-
paonici, nosei u rukama neto za im su se vukle zapetljane cijevi.
"Kapetane Clogston!" vikne Miles. Okrenuo se i drugi lik u odijelu. "Da, milorde?" "Zatvorit u vaa nutarnja vrata. Ona bi se i sama trebala moi zatvoriti u sluaju promjene tlaka, ali nisam siguran da u ovom trenutku imam povjerenja u bilo koji dio opreme ovog broda kojom se upravlja daljinski. Jeste li spremni, u sluaju potrebe, prebaciti svog pacijenta u tjelesnu ahuru?"
Clogston mu nemarno salutira rukom u rukavici, pokazujui da jesu. "Jo malo, milorde. Poinjemo s gradnjom drugog proistaa krvi. Ako prvi bude radio onako dobro kako se nadamo, vrlo emo brzo i vas moi spojiti."
Cime e ga privezati uz krevet u bolnikoj sobi. Jo nije bio spreman na gubitak pokretljivosti. Ne dok je jo sposoban samostalno se kretati i razmiljati. Znai, nema mnogo vremena. Bez obzira na to to ba bude uinilo. "Hvala vam, kapetane", vikne Miles. "Obavijestite me." Runim je komandama zatvorio vrata koja su kliznula.
to je ba moglo saznati iz Navigacije i komunikacija? I stoje bilo jo vanije, gdje su mu mrtvi kutovi? Miles je koraao gore-dolje, razmiljajui o razmjetaju u sredinjem kuitu: dugi valjak podijeljen na tri palube. Ovaj je stacionar bio na krmi najvie palube. Navigacija i komunikacije bile su daleko naprijed, na drugom kraju srednje palube. Nutarnja hermetika vrata svih razina nalazila su se na tri jednako razmaknuta krianja iz kojih se izlazilo u pogonska i skladina kuita, dijelei longitudinalno svaku palubu na etvrtine.
Navigacije i komunikacija imali su sigurnosne vid-mo-nitore u svim vanjskim zranim komorama, naravno, kao i monitore za sluaj opasnosti na svim unutranjim vrati-
.?djeijaka koji su; se zatvaraji i.fefsrmeJtiki dijelili brod
na neprobojne odjeljke. Gaenje monitora oslijepilo bi ba, ali ga takoer upozorilo na to da su se navodni zarobljenici sposobni kretati. Gaenje svih monitora, ili barem svih do kojih se moglo doi, zbunilo bi ga vie... ali jo uvijek bi ostao problem upozorenja. Koliko je bilo vjerojatno da e ba ispuniti svoju ponovljenu, a moda samo ludu prijetnju o zabijanju u postaju?
Prokletstvo, ovo je bilo tako neprofesionalno... Miles stane, opinjen vlastitom milju.
Kakvi su bili standardni operativni postupci cetagan-danskog agenta  svakog agenta, zapravo  ija bi tajna misija propadala? Unititi sve dokaze: pokuati stii u sigurno podruje, u veleposlanstvo ili na neutralni teritorij. Ako to nije bilo mogue, unititi dokaze i mirno sjediti i ekati uhienje mjesnih vlasti, tko god mjesne vlasti bile, a potom ekati da vas vlastita strana izvue, bilo uz jamevinu, bilo silom. U sluaju zaista, zaista kritino vanih misija, unititi dokaze i poiniti samoubojstvo. Ovo posljednje rijetko se nareivalo, zato to bi jo rjee bilo izvreno. No cetagandanski su ba imali uvjetovanu potpunu poslunost svojim nebeskim gospodarima  i gospodari-cama  tako daje Miles u ovim okolnostima i samoubojstvo morao smatrati realistinijom mogunosti.
Ali traljavo uzimanje talaca iz redova neutralne nacije i susjeda, oglaavanje misije na vijestima i, vie od svega
 najvie od svega  javna uporaba najtajnijeg arsenala Zvjezdanih jaslica... To nije bio nain djelovanja uvjebanog agenta. Ovo je bilo prokleto amaterska izvedba. A Mi-lesa su njegovi nadreeni optuivali da je izvan kontrole
 ha! Nijedna zbrka koju je on osobno i izravno izazvao nije se nikad pokazala tako izgubljenom kao to se inilo da e ova biti  na alost, za obje strane. Na nesreu, ova zadovoljavajua dedukcija nije inila sljedei potez ba predvidljivijim. Upravo suprotno.
"Milorde?! Iz Milesove se rune kom-veze nenadano uzdigao Roicov glas.
"Roic!" povie Miles radosno. "ekaj. Koga ti vraga radi na ovoj vezi? Nisi trebao skidati odijelo."
"To bih i ja vas mogao pitati, milorde", prilino mu zajedljivo uzvrati Roic. "Kad bih imao vremena. Ali ionako sam morao izai iz svemirskog odijela kako bih se uvukao u ovo radno odijelo. Mislim... da. Mogu objesiti kom-vezu s unutranje strane kacige. Eto." uo se tihi zveket, kao da se zatvara ploa vizira. "Moete li me i dalje uti?"
"Oh, da. Pretpostavljam da si jo uvijek u strojarnici?"
"Zasad. Pronaao sam vam zaista lijepo malo svemirsko odijelo, milorde. I hrpu drugog alata. Pitanje je samo kako u vam to dostaviti."
"Dri se dalje od svih vrata zranih komora  iznad njih su monitori. Jesi li sluajno pronaao kakav alat za rezanje?"
"Ja, ovaj... prilino sam siguran da ovo to nosim tome slui, da."
"Onda se primakni to blie moe krmi, pa prorezi put kroz strop do srednje palube. Nastoj ne otetiti provodnike zraka i gravitacijske reetke, kontrole i provodnike tekuina  barem zasad. Kao i bilo to drugo zbog ega bi mogla bljesnuti svjetla u Navigaciji i komunikacijama. A onda emo te namjestiti za sljedee rezanje."
"U redu, milorde. I ja sam mislio da bi neto slino upalilo."
Prolo je nekoliko minuta tijekom kojih se nije ulo nita osim Roicova disanja, isprekidanog povremenim priguenim psovkama dok je, metodom pokuaja i promaaja, otkrivao kako se rukuje nepoznatom opremom. Gunaj, itaj i naglo prekinut zveket.
Ovaj za nudu smiljeni postupak paklenski e otetiti atmosferski integritet odjeljaka, ali  iz pozicije talaca  je li to nuno znailo i pogoranje poloaja? A svemirsko odijelo, oh, kakva srea! Miles se pitao je li koje od pogonskih radnih odijela moda bilo posebno malog broja. To bi zaista bilo gotovo jednako dobro kao i svemirski oklop.
"U redu, milorde", javi se dobrodoao glas kroz njegovu runu kom-vezu. "Stigao sam na srednju palubu. Sad kreem prema krmi... nisam sasvim siguran koliko sam blizu ispod vas."
"Moe li podii ruku i kuckati o strop? Ali tiho. Ne elimo da to odjekne kroz pregrade sve do Navigacije i komunikacija." Miles se baci na trbuh, podigne vizir, nakrivi glavu i pone sluati. Slabano lupkanje oito je dopiralo izvana, iz hodnika. "Moe li se primaknuti blie krmi?"
"Pokuat u, milorde. Problem je u tome to moram razdvajati stropne oplate..." Uslijedilo je jo tekog disanja. "Eto. Pokuajte sad."
Ovaj se put inilo kako kucanje dopire gotovo tono ispod Milesove pruene ruke. "Mislim daje to to, Roic."
"Dobro, milorde. Potrudite se da ne stanete na mjesto gdje reem. Mislim da bi mi lady Vorkosigan prilino zamjerila kad bih vam sluajno otpilio neki dio tijela."
"I ja mislim da bi." Miles ustane, odere s poda komad frikcijskog tapisona, poskoi u stranu vanjske prostorije stacionara, pa prestane disati.
Crveni sjaj gole podne oplate ispod njega poutio je, pa pobijelio. Toka se pretvorila u crtu koja se produavala i u neurednom se krugu vraala natrag prema svom poetku. Priguen tresak, kad je Roicova apa u rukavici, pod naponom njegova odijela, probila put kroz pod, otkidajui oslabljeni krug od njegove matrice.
Miles se nagnuo naprijed i zapiljio se dolje, pa se veselo nasmijeio Roicovu licu koje je zabrinuto zurilo gore kroz vizir drugog odijela za popravke. Otvor je bio premalen da se kroz njega protisne tako golemo tijelo, ali ne i premalen za svemirsko odijelo koje je pruio kroz njega.
"Dobar posao", vikne Miles kroz rupu. "ekaj. Odmah silazim k tebi."
"Milorde?"
Miles svue beskorisno biokontaminacijsko odijelo i ugura se u svemirsko odijelo rekordnom brzinom. Naravno, odvodi su bili enski, pa ih nije ni spajao. Ovako ili onako, nije mislio da e u tom odijelu provesti mnogo vremena. Zajapurio se i znojio, u jednom mu je trenutku bilo prevrue, u drugom prehladno, iako je jedva mogao razabrati je li to zbog poetka infekcije, ili tek zbog prenapreg-nutih ivaca.
U kacigi nije imao kamo objesiti svoju kom-vezu, ali za trenutak je taj problem uspio rijeiti uz pomo flastera. Spustio je kacigu na glavu, duboko udiui zrak iji dotok nije nadzirao nitko osim njega. S oklijevanjem je temperaturu u odijelu spustio na prohladnu.
Potom je kliznuo kroz rupu i zamlatarao nogama. "Prihvati me. I nemoj prejako stisnuti  sjeti se da su ti ukljueni pojaivai snage."
"Dobro, milorde."
"Lorde Revizore Vorkosigan", dopre do njega Vorpat-rilov glas pun nelagode. "to to izvodite?"
"Odlazim u izvianje."
Roic ga prihvati za kukove i s pretjeranom ga obzir-nou spusti na tlo srednje palube. Miles baci pogled uz hodnik, pokraj vee rupe u podu, prema hermetikim vratima na kraju ovog sektora. "U ovom je odjeljku Solianov ured Slube redarstva. Ako na palubi ovog prokletog
broda postoji kontrolna ploa uz pomo koje se neprimije-eno moe motriti brod, onda je zacijelo tamo."
Na prstima je otapkao niz hodnik. Roic je tropotao za njim. Ispod orunikovih stopala u izmama, paluba je pucketala. Miles unese sad ve poznatu ifru u plou uz vrata ureda; Roic se jedva protisnuo kroz njih iza Milesa. Miles klizne u stanini stolac pokojnog porunika Soliana i raz-giba prste, promatrajui konzolu. Udahnuo je i nagnuo se naprijed.
Da, mogao je izvui slike svih vid-monitora u svakoj zranoj komori na brodu  ak i istodobno, ako je elio. Da, mogao je provaliti u osigurane senzore hermetikih vrata. Bili su smiljeni tako da uhvate dobar pogled na svakoga tko bi bio blizu  i, na primjer, mahnito lupao o  vrata. ivano je provjerio jedan od monitora ovog srednjeg stranjeg odjeljka. Pogled, ako ga je ba uope i motrilo usred svih ovih dogaanja, nije dopirao do vrata So-lianova ureda. Kakvo olakanje. Moe li moda dobiti sliku iz Navigacije i komunikacija, pa potajno uhoditi trenutanog stanovnika prostorije?
Roic zabrinuto zapita: "to kanite uiniti, milorde?"
"Razmiljam o tome kako iznenadni napad tijekom kojega se est do sedam puta moramo zaustaviti da bismo buili rupe u odjeljcima ako elimo stii do mete, nikako nee biti dovoljno iznenaujui. Iako, moda i na to spad-nemo. Ponestaje mi vremena." Energino je trepnuo, pa pomislio, k vragu sa svim tim, te podigao vizir kako bi protrljao oi. Vid-slika razbistrila mu se pred oima, no jo je uvijek drhtala na rubovima. Miles nije vjerovao da je problem u vid-ploi. inilo se da se njegova glavobolja, koja je zapoela kao probadajua bol izmeu oiju, poela iriti prema sljepoonicama koje su pulsirale. Drhturio je. Uzdahne i ponovno spusti vizir.
"To biosranje  admiral kae da ste se zarazili istim biosranjem kao i herm. Onim smeem koje je istopilo Gup-tine prijatelje."
"Kad si ti razgovarao s Vorpatrilom?" "Trenutak prije nego s vama." "Ah."
Roic tiho ree: "Ja sam trebao biti onaj koji je upravljao daljinskim kontrolama. Ne vi."
"Morao sam biti ja. Ja sam bolje upoznat s opremom. "Da." Roicov se glas jo vie utiao. "Trebali ste povesti Jankowskoga, milorde."
"Ovo je samo nagaanje, ali  pazi, na temelju dugog iskustva..." Miles zastane, mrtei se prema sigurnosnom displeju. No dobro, Solian ipak nije imao monitor u svakoj kabini, ali morao je imati privatni pristup Navigaciji i komunikacijama ako je trebao neto... "Bojim se da e do kraja dananjeg dana uokolo kruiti povelika koliina junatva. Mislim da neemo morati paziti koga e koliko zapasti, Roic."
"Nisam to mislio", ree Roic dostojanstveno.
Miles se sumorno nacerio. "Znam. Ali pomisli kako bi to teko palo Mami Jankowski. I svim ne vie tako malim Jankovvskima."
Tihi frktaj koji je dopro iz kom-veze prilijepljene unutar Milesove kacige dao mu je do znanja kako se Ekateri-na ponovno ukopala i slua. Bio je uvjeren kako se nee ubacivati.
Iznenada je odjeknuo Vorpatrilov glas i naruio mu koncentraciju. Admiral je bio izvan sebe: "Hulje beski-menjake! Cetveroruki gadovi! Moj Lorde Revizore!" Ah, Miles je ponovno bio promaknut. "Prokleti mali mutanti daju tom bespolnom cetagandanskom kunom prijenosniku skonog pilota!"
"Molim?" Milesov se eludac'ponovno svezao u vor, ovaj put vri. "Nali su dobrovoljca? Kvadra ili prizemalj-ca?" Nisu ba imali iroku bazu iz koje su mogli birati. Kirurki ugraena pilotova neuro-oprema morala je odgovarati brodu koji se navodio kroz crvotone skokove. Ma koliko skonih pilota da je u ovom trenutku bilo smjeteno  ili zarobljeno  na Postaji Graf, sva je prilika bila daje veina od njih nekompatibilna s barravarskim sustavima. Dakle, je li se radilo o Idrisovu pilotu, njegovu zamjeniku ili pilotu s jednog od srodnih komarrskih brodova...?
"Zato mislite da se radi o dobrovoljcu?" zafrktao je Vorpatril. "Jednostavno ne mogu povjerovati da upravo predaju prokletog..."
"Moda su kvadri neto smislili. to kau?"
Vorpatril zastane, pa ispljune: "Watts me izbacio iz komunikacijske petlje prije nekoliko minuta. Svaali smo se oko toga ija bi udarna ekipa trebala napasti, naa ili ona kvadarskih dragovoljaca. I pod ijim zapovijedanjem. Meni se inilo da bi istodobni napad obje ekipe bez koordinacije bio iznimno loa zamisao."
"Zaista. Lako je vidjeti potencijalne opasnosti." Poinjalo se initi da je ba poneto brojano nadjaano. Ali, opet, tu su bile njegove bio-prijetnje... Suut koja se raala u Milesu umrla je im mu se pogled ponovno zamutio. "Mi smo gosti u njihovoj dravi... ekajte malo. Neto se dogaa kod jedne od vanjskih zranih komora."
Miles povea sigurnosnu vid-sliku iz komore koja je iznenada oivjela. Svjetla za pristajanje koja su uokvirivala vanjska vrata prolazila su kroz niz provjera i odobrenja. Ba je, podsjeti on sebe, vjerojatno gledalo isti prizor. Zaustavio je dah. Jesu li kvadri, pod maskom isporuke zatraenog skonog pilota, pokuavali ubaciti svoju udarnu ekipu?
Vrata zrane komore kliznula su i otvorila se, pokazujui nakratko pogledu sitan kontejner za jednu osobu. Goli mukarac na ijem su elu i sljepoonicama blistali srebrni kontaktni krugovi neuralnih usadaka, koraknuo je naprijed u zranu komoru. Vrata su ponovno kliznula, zatvorivi se. Visok, tamnokos i naoit, ako se izuzmu brazde tankih ruiastih oiljaka koje je Miles sad mogao vidjeti kako se u zavojitom uzorku pruaju cijelim njegovim tijelom. Dmitri Corbeau. Lice mu je bilo blijedo i odluno.
"Skoni je pilot upravo stigao", ree Miles Vorpatrilu. "Prokletstvo. ovjek ili kvadro?"
Vorpatril bi zaista morao poraditi na obogaivanju svog diplomatskog rjenika... "Prizemaljac", odgovori Miles, u nedostatku otrije primjedbe. Zastao je s oklijevanjem, pa dodao: "To je zastavnik Corbeau."
Uslijedila je zaprepaujua tiina, a onda je Vorpatril zasiktao: "Taj prokleti kukin sin...!"
". Ba se konano javlja." Miles prilagodi jainu zvuka i ponovno podigne svoj vizir kako bi i Vorpatril mogao uti zbivanja. Sve dok Roic bude svoje odijelo drao hermetiki zatvoreno, stvari ne mogu postati gore... nego to su ve bile. Da, a kako su zapravo loe?
"Okreni se prema sigurnosnom modulu i otvori usta", hladnim je glasom, bez ikakva uvoda, ba dalo uputu. "Blie. Jae otvori." Miles je bio poaen poprilino dobrim pogledom na Corbeauove krajnike. Osim ako Corbeau nije imao zub pun otrova, u tim se ustima nije krilo nikakvo oruje.
"Vrlo dobro..." Ba je nastavilo nizati ledene upute Corbeauu da proe kroz slijed krunih pokreta koji su, iako ne tako temeljiti kao pretraga tjelesnih upljina, davali ipak kakvu-takvu sigurnost da pilot ni tamo nije nita sakrio. Corbeau se pokoravao naredbama precizno, bez
oklijevanja ili raspravljanja, a izraz na licu bio mu je zgren i bezizraajan.
"A sad odvoji kontejner od hvataljki naveza."
Corbeau, koji je dotad uao, ustane i korakne kroz komoru prema ulaznom podruju u palubu za posadu. Zveket i lupa i kontejner je, osloboen ali ne i s ukljuenim pogonom, odlebdio dalje od boka Idrisa.
"Sad posluaj sljedee upute. Prijei e dvadeset metara prema zavoju, skrenuti lijevo i priekati da ti se otvore sljedea vrata."
Corbeau je posluao, jo uvijek gotovo bezizraajna lica, ako se izuzmu njegove oi. Pogled mu je letio uokolo, kao da neto trai, ili kao da pokuava upamtiti put kojim je doao. Izgubio se iz vida monitorima u komori.
Miles je razmiljao o udnovatom uzorku starih oiljaka od crva koji se pruao Corbeauovim tijelom. Mora daje upao, ili bio ubaen, u posebno gadno gnijezdo. inilo se da su ti izblijedjeli hijeroglifi ispisali priu na koi. Mladi naseljeniki klinac, moda nov u gradu ili logoru  moda su ga na prijevaru namamili, ili postavili mu izazov, ili jednostavno skinuli i gurnuli unutra? A on se ponovno digao, uplaen i uplakan, samo kako bi uo buno i okrutno ruganje...
Vorpatril je neprekidno psovao sebi u bradu. "Zato Corbeau? Zato Corbeau?"
Miles, koji se mahnito pitao to isto, iznese pretpostavku: "Moda se sam javio."
"Osim ako ga prokleti kvadri nisu prokleto rtvovali. Umjesto da riskiraju jednoga od svojih. Ili... ili je on moda smislio nov nain dezerterstva."
"Ja..." Miles zaustavi rijei, uzme si dug trenutak za razmiljanje, pa ih opet ispusti zajedno s dahom. "Ja mis-
lim da bi to bio tei nain. to e se pokazati, iji je saveznik Corbeau?"
Miles je ponovno ulovio Corbeauovu sliku dok gaje ba \ provodilo kroz brod prema Navigaciji i komunikacijama, brzo otvarajui i zatvarajui hermetika vrata. Proao je kroz posljednju prepreku i nestao iz vidokruga monitora, uspravnih lea, tih, bosih stopala koja su jedva ujno klizila palubom. Izgledao je... kao da mu je hladno.
Milesovu pozornost naglo je preusmjerio bljesak jo jednog alarmnog senzora na drugoj zranoj komori. Uurbano je prizvao sliku te druge komore  upravo na vrijeme kako bi vidio kvadra u zelenom biokontaminacijskom odijelu kako svom silinom razbija monitor kljuem za matice dok su iza njega promicala jo dva lika u zelenom. Slika se zatresla i zamraila. Ipak, zvuk je jo uvijek imao  pisak alarma komore, itanje hermetikih vrata koja se otvaraju  ali ne i itanje kad su se zatvorila. Je li to bilo zato to se nisu zatvorila, ili zato to su se zatvorila vakuumski? Zrak i zvuk vratili su se dok se komora okretala, to je znailo da se zatvarala vakuumski; kvadri su oko postaje uspjeli pobjei u svemir.
To je bio i odgovor na njegovo pitanje vezano uz njihova biokontaminacijska odijela  za razliku od jeftinijeg Id-risoua modela, mogla su se pokretati u vakuumu. U Kvad-rosvemiru je to iz mnogih razloga bilo smisleno. Mogli su pronai utoite u pet do est komora na postaji, smjetenih na udaljenosti od tek nekoliko stotina metara. Kva-darski su bjegunci mogli birati, a uz to su imali na raspolaganju i sve kontejnere i atlove koji su se vrzmali uokolo i koji su bili sposobni spustiti se prema njima i ukrcati ih.
"Venn, Leutwyn i Peatnica upravo su pobjegli kroz zranu komoru", prijavi on Vorpatrilu. "Izvrstan tajming." Lukav tajming, zbrisati upravo kad je ba bilo ometeno dolaskom skonog pilota i kad je, suoeno sa stvarnom mo-
gunou izlaza, bilo manje sklono ispuniti prijetnju o zabijanju u postaju. Bio je to upravo nepogreiv potez, u svakoj moguoj prigodi smanjivati broj talaca u neprijateljskim rukama. Jasno, trebalo je priznati i kako je ovo iskoritavanje Corbeauova dolaska bilo iznimno bezobzirno proraunato. Miles nije mogao aliti zbog toga. "Dobro. Izvrsno! Sad na ovom brodu vie nema nijednog civila."
"Osim vas, milorde", ukae mu na to Roic koji je htio rei jo neto, no tad je ugledao mraan pogled to mu ga je Miles dobacio preko ramena, pa samo neto promumljao.
"Ha", mrmljao je Vorpatril. "Moda e se Watts sad predomisliti." Glas mu se utiao, kao daje gjavu odmaknuo od mikrofona, ili zaklonio usta rukom. "Stoje, porunice?" Potom je promrmljao: "Ispriavam se." Miles nije bio siguran kome je ta isprika bila namijenjena.
Dakle, sad su na brodu bili sami Barravarci. Plus Bel  koji je bio na plai CarSiga, to znai daje prema svim smrtnikim mjerilima bio poasni Barravarac. Usprkos svemu tome, Miles se nasmijeio razmiljajui kako bi bjesomuan zacijelo bio Belov odgovor na takav prijedlog. Najbolji trenutak za ubacivanje udarne ekipe bio bi prije nego to se brod pokrene. To bi svakako bilo bolje nego pokuati igrati se lovice u otvorenom svemiru. Vorpatril e vjerojatno prestati ekati na kvadarsko doputenje da poalje svoje ljude. U odreenom e se trenutku i Miles s tim sloiti.
Miles vrati svoju pozornost na problem uhoenja Navigacija i komunikacije. Ako je ba razorilo monitor na isti nain na koji su to sad u prolazu uinili i kvadri, ili ako je tek prebacilo svoju jaknu preko zaslona, Miles nee imati sree... ah. Konano. Prizor Navigacije i komunikacija ukazao se iznad vid-ploe. Ali sad nije imao zvuk. Miles zakrgue zubima i nagne se naprijed.
Vid-kamera u prostoriji oito je bila smjetena iznad vrata, pruajui dobar pogled na pet, est praznih stolaca i njima pripadajue, zatamnjene konzole. Ba je bilo tamo, jo uvijek odjeveno u betansku odotu Svog odbaenog al-ter ega, sako, sarong i sandale. Iako, svemirsko je odijelo  samo jedno  izdvojeno iz Idrisovih zaliha, lealo u blizini, prebaeno preko naslona stolca. Corbeau, jo uvijek ranjivo gol, sjedio je u pilotskom stolcu, ali jo nije privrstio pilotski set uz glavu. Ba je podiglo ruku i neto reklo; Corbeau se estoko namrtio, i trznuo kad je ba brzo pri-tisnulo hiposprej uz pilotovu nadlakticu, pa koraknulo unatrag s bljeskom zadovoljstva na napetu licu.
Droga? Pa valjda ak ni ba nije bilo toliko ludo da drogira skonog pilota o ijim e neural^im funkcijama uskoro ovisiti i njegov ivot. Zaraza nekom boleu? Na to se mogla primijeniti ista potekoa, iako je moda iskoristilo neto latentno  Surauj, a poslije u ti dati serum. Ili se radi samo o blefu, o istoj vodi, moda. Hiposprej se, sve u svemu, inio suvie grubim i upadljivim nainom, a da bi se Cetagandanci njime koristili prilikom utrcavanja droge. Milesovu se umu to inilo kao blefiranje, iako to Corbeau moda nije tako vidio. Kad bi pilot spojio svoje rieuralne kontrole s brodskim umom, ovjek ne bi imao izbora nego prepustiti kontrolu njegovim rukama. Zbog toga je pilotima bilo tee djelotvorno zaprijetiti.
inilo se da to pothranjuje Vorpatrilove paranoine strahove daje Corbeau postao izdajica i da se dobrovoljno javio za ovo kako bi besplatno izaao [z kvadarskog zatvora i rijeio sve svoje dvojbe. Ili ipak ne? Bez obzira na prethodne ili tajne dogovore, ba se ne bi Oslonilo na jednostavno povjerenje ako je mislilo da moe dobiti vrsta jamstva. Kroz svoju je kom-vezu, prigueno, kao s velike daljine, Miles uo iznenadan, zaprepaten urlik admirala Vor-patrila: "to? To je nemogue. Pa Zar su poludjeli? Ne sad..."
Nakon to je jo nekoliko trenutaka prolo bez daljnjeg prosvjetljenja, Miles promrmlja: "Ovaj, Ekaterina? Jesi jo tu?"
Ona udahne. "Jesam." "to se dogaa?"
"Admirala Vorpatrila pozvali su njegovi asnici za komunikaciju. ini se da je stigla nekakva hitna poruka iz stoera Sektora pet. ini se da se radi o neem iznimno vanom."
Na vid-slici ispred sebe, Miles je promatrao kako Cor-beau ukljuuje provjeru kontrola pred polijetanje, kreui se od postaje do postaje pod tvrdim, budnim pogledom ba. Corbeau se pobrinuo da se kree nepotrebno pomno. Oito, prema pokretima njegovih prilino ukoenih usana, svaki je pokret objanjavao prije nego to bi dodirnuo konzolu. A inio je to vrlo polako, primijetio je Miles. Mnogo sporije nego stoje bilo neophodno, iako ne i tako sporo da bude napadno.
Konano se vratio i Vorpatrilov glas, odnosno, Vorpat-rilovo teko disanje. ini se daje admiral iscrpio svoju zalihu psovki. To je Milesa zabrinjavalo znatno vie od njegova prijanjeg mornarikog urlanja.
"Milorde." Vorpatril je oklijevao. Glas mu se spustio do zaprepatenog stenjanja. "Upravo sam primio zapovijedi Prvog stupnja hitnosti iz stoera Sektora pet. Moram skupiti svoje brodove iz pratnje, napustiti komarrsku flotu i najveom moguom brzinom krenuti na flotni sastanak pokraj Marilaca."
Ali nee povesti i moju enu, to nikako, bila je prva u krugu Milesovih misli.
A onda je trepnuo i zaledio se u stolcu.
Druga funkcija vojne pratnje koju je Barravar poklanjao komarrskim trgovakim flotama bila je da tiho i neu-
padljivo odrava oruanu silu rairenu kroz cijeli neksus. Silu koja bi mogla, u sluaju zaista hitnih potekoa, biti skupljena vrlo brzo i tako predstavljati uvjerljivu vojnu prijetnju na kljunim stratekim tokama. U kripcu, moglo bi inae biti previe sporo ili ak diplomatski ili vojno nemogue dovesti vojne snage s domovinskih planeta kroz crvotone skokove meumjesnih lokalnih drava do zbornih mjesta na kojima bi Barravar od njih mogao imati koristi. Ali trgovake su flote na tim mjestima ve bile.
Planet Marilac bio je barravarski saveznik uz stranja vrata Cetagandanskog carstva, s barravarske toke gledita, u sloenoj mrei crvotonih skonih ruta koje su povezivale neksus. Bila je to druga bojinica, a prvom se smatrala neposredna susjedska prijetnja Rho ete Komarru. Trebalo je priznati, Cetagandanci su imali bre komunikacijske i logistike veze izmeu dvije toke dodira. Ali strateka su klijeta jo uvijek bila stoput bolja od zvuka pljeskanja jednom rukom, posebno kad se tome doda i mogue sudjelovanje vojnih snaga Marilaca. Na Marilac bi Barravarci krenuli tek ako su eljeli zaprijetiti Cetagandi.
Samo to su  kad su Miles i Ekaterina napustili Barravar kako bi poli na svoj zakanjeli medeni mjesec  odnosi izmeu dva carstva bili, pa, moda srdani nije prava rije, ali svakako ve godinama nije izmeu njih bilo tako malo napetosti. to se, do avola, moglo promijeniti tako stubokom i u tako kratkom vremenu?
Neto je uznemirilo Cetagandance oko Rho ete, rekao je Gregor.
Nekoliko skokova dalje od Rho ete Guppy i njegovi krijumarski prijatelji ukrcali su udnovati ivi teret s cetagandanskog vladina broda koji je bio pun cifrastih ukrasa. Je li meu njima bio i logotip vritee ptice? Zajedno s jednom  samo jednom  preivjelom osobom? Poslije toga, brod je skrenuo na opasan put.14 sredite, sustava.    .
prema njegovim suncima. A to ako ta putanja nije bila lano skretanje? to ako je bila izravno zaranjanje, bez povratka?
"Ahuvrajumater", dahne Miles.
"Milorde?" ree Vorpatril. "Ako"
"Tiina", ispali Miles.
Admiral je uutio okirano, ali je ipak utio.
Jednom godinje, najdragocjeniji teret nebeske rase naputao je Zvjezdane jaslice na sredinjem planetu, Eta eti. Osam brodova, od kojih je svaki kretao prema jednom od planeta Carstva kojim su tako udnovato vladali nebesnici. Svaki je nosio godinju kohortu nebeskih embrija, genetiki modificiranih i zajamenih rezultata svih ugovora o zaeu o kojima se tijekom prole godine tako pomno pregovaralo izmeu lanova velikih konstelacija, klanova, pomno uzgojenih genetikih linija nebeske rase. Svaki teret od otprilike tisuu novoroenih ivota prenosio je jednu od osam najvanijih Nebeskih gospi iz Carstva, planetarnih savjetnica od kojih se sastojao upravni odbor Zvjezdanih jaslica. Sve je to bilo najprivatnije, najtajnije i nikad se o tome nije smjelo razgovarati sa strancima.
Zbog ega agent ba nije mogao poi natrag po nove kopije ako je u prijevozu izgubio takav teret buduih nebeskih ivota?
Zbog toga to uope nije bilo agent. Bilo je otpadnik.
"Zloin nije ubojstvo", proaptao je Miles dok su mu se oi irile. "Zloin je otmica."
Ubojstva su uslijedila tek poslije, u narastajuem vodopadu panike dok je ba, s dobrim razlogom, pokuavalo zamesti svoj trag. Pa, oito je isplaniralo smrt Guppvja i njegovih prijatelja, jer su bili svjedoci kako jedna osoba nije pola dolje s ostalima na ukletom brodu. Brodu koji je
bio otet, iako posve kratko prije svog unitenja  oh, da, sve su najbolje otmice uvijek bile izvedene iznutra.
"Milorde, jeste li dobro  ?"
Uslijedio je estok Ekaterinin apat: "Ne, nemojte ga prekidati. Razmilja. Uvijek isputa te sitne smijene zvukove kad razmilja."
S toke gledita Nebeskog vrta, brod s djecom iz Zvjezdanih jaslica nestao je na onome to je trebala biti sigurna ruta prema Rho eti. Svaka vojna jedinica za spaavanje i svi obavjetajci koje je Cetagandansko carstvo posjedovalo bili bi poslani na taj zadatak. Da nije bilo Guppvja, tragedija bi moda mogla biti objanjena kao neki tajanstveni kvar koji je poslao brod u pad, bez nadzora i mogunosti komunikacije, ravno u vatrenu grobnicu. Bez olupine, bez preivjelih, bez otvorenih pitanja. Ali Guppy je ipak preivio. I ostavio brljav trag divlje sugestivnih dokaza za svakom stopom svojih perajastih nogu.
Koliko bi daleko sad ve mogli biti Cetagandanci? Oito preblizu da bi se ba osjealo ugodno; bilo je pravo udo to to ba, kad se Guppy pojavio uz onu balustradu u hos-telu, nije na licu mjesta umrlo od sranog udara, bez ikakve potrebe za uporabom automata sa zakovicama. Ali trag ba Guppy je oznaio vatrenom paljbom i on je vodio ravno od mjesta zloina do srca nekad neprijateljskog carstva  Barrayara. Kakve li su zakljuke Cetagandanci iz svega toga izvukli?
Pa, sad imamo prilino dobru predodbu, zar ne ?
"Dobro", dahne Miles, a potom ustrije doda: "Dobro. Nadam se da sve ovo snimate. Prema tome, moja prva zapovijed, u svojstvu Carskog Glasa, admirale, jest da ponitavam zapovijed o vojnom sastanku iz Sektora pet. To ste i htjeli od mene zatraiti, zar ne?"
"Jesam, lorde Revizore, hvala vam", ree Vorpatril zahvalno. "U normalnim okolnostima,,.radije bik umro
nego zanemario takav poziv, ali... s obzirom na nau trenutanu situaciju, oni e morati malo priekati." Vorpat-ril nije dramatizirao; ovo je bilo jednostavno iznoenje injenica. "Iako, nadam se, ne predugo."
"Naekat e se oni itekako. Ovo je sljedea moja zapovijed kao Carskog Glasa. Napravite kopije svega  svega  to ste ovdje zabiljeili tijekom posljednja dvadeset etiri sata, i protisnite to kroz otvoreni kanal, najveom hit-nou. Adresirajte na Carsku Rezidenciju, Stoer CarSiga i Odjel galaktikih poslova na Komarru. I", udahne on kako bi nadglasao Vorpatrilov sablanjeni povik Kopirajte sve! U ovakvom trenutku? "poaljite jedan primjerak u ime Lorda Revizora Milesa Vorkosigana s Barravara kao hitnu, osobnu poruku ghemskom generalu Dagu Beninu, efu Slube redarstva Nebeskog vrta na Eta eti i napiite osobno, hitno, najhitnije, Rianinih mi kosa ovo je prava stvar, Dag. Tono tim rijeima."
"Molim?" zavritao je Vorpatril, a potom smjesta spustio glas i tjeskobno ponovio: "Molim? Sastanak kod Mari-laca moe znaiti samo da se sprema rat s Cetagandanci-ma! Pa ne moemo im predati ovakve obavjetajne podatke o svom poloaju i pokretima  umotane kao dar!"
"Skupite takoer i potpune, nemontirane snimke ispitivanja kojem je na Postaji Graf bio podvrgnut Russo Gupta, pa i njih poaljite, im prije budete mogli. Jo prije od toga."
Novije uas potresao Milesa, nalik na viziju iz grozniava sna; velianstveno proelje Kue Vorkosigan, u bar-ravarskom glavnom gradu Vorbarr Sultani, na koje poput kie pada paljba iz plazmikih lukova, a njegov se prastari kamen topi poput maslaca; dva spremnika puna tekuine eksplodiraju isputajui paru. Ili kuna magla koja ubija sve zatitnike Kue i ostavlja ih da hrpimice lee na
hodnicima ili bjee kako bi umrli na ulicama; dva gotovo zrela replikatora, bez nadzora, ostaju bez energije, zaustavljaju se, polako se hlade, njihovi siuni stanovnici umiru zbog nedostatka kisika i utapaju se u vlastitoj plodnoj vodi. Njegova prolost i budunost, unitene jednim potezom... Nikki, takoer  bi li ga pokupili s ostalom djecom u nekom mahnitom pokuaju spaavanja ili bi ga previdjeli, ostavili za sobom, smrtonosno osamljenog? Miles sije zamiljao kako je uspio postati dobar ouh Nik-kiju  no, to je sad ozbiljno dolo u pitanje. Ekaterina, oprosti. ..
Proi e sati  dani  prije nego to novi usko frekventni komunikacijski kanal uspije stii natrag do Barravara i Cetagande. A dovoljne su minute da sumanuto uzrujani ljudi poine fatalne pogreke. Sekunde... "A ako ste poboan ovjek, Vorpatrile, onda se pomolite da nitko ne uini nita glupo dok to ne stigne. I da nam pov-jeruju."
"Lady Vorkosigan", uurbano je proaputao Vorpatril. "Je li mogue da on halucinira zbog bolesti?"
"Ne, ne", tjeila ga je ona. "On samo prebrzo misli i izostavlja sve misaone meukorake. Takav je. To ovjeka moe izluditi. Miles, ljubavi... bi li, ovaj, za nas ostale ovo malo proirio?"
Udahnuo je  dva, tri puta  kako bi zaustavio drhtavicu. "Ba. Ono nije agent u misiji. Ono je kriminalac. Otpadnik. Moda je i poludjelo. Vjerujem daje otelo godinji brod s djecom namijenjenom Rho eti, strmoglavilo brod i sve stoje bilo na njemu  koji su vjerojatno ve bili ubijeni  prema najbliem suncu, pa zbrisalo s teretom, koji je poslije prebacilo preko Komarra i koji je napustio Barrayarsko carstvo na trgovakom brodu koji pripada Carici Laisi osobno  a kako e optuujue posebno taj dio izgledati izvjesnim umovima u Zvjezdanim jaslicama,
strah me i pomisliti. Cetagandanci misle da smo mi ukrali njihove bebe, ili da smo bili suuesnici u pljaki i da smo, dragi boe, da smo ubili planetarnu savjetnicu i tako su nakanili krenuti u rat protiv nas pogrekom!"
"Oh", ree Vorpatril tupo.
"Sva sigurnost ba poivala je na potpunoj tajnosti, jer kad bi Cetagandanci jednom nanjuili pravi trag, ne bi se zaustavili dok ne bi razrijeili taj zloin. Ali savreni se plan raspao kad Gupta nije umro prema rasporedu. Gup-tini mahniti ispadi uvukli su u to i Soliana, uvukli su vas, uvukli su mene..." Glas mu se usporio. "Samo, za ime boje, za sto ba treba te nebeske bebe?"
Ekaterina predloi, s oklijevanjem: "Bi li ih moglo krasti za nekoga drugoga?"
"Da, ali ba ne bi trebali biti podloni tuem utjecaju."
"Pa, ako ne za novac ili kakvo mito, moda to ini zbog ucjene ili prijetnje?"
"A moda i za neku frakciju unutar Zvjezdanih jaslica?" nadopuni je Miles. "Samo to... ghemski se plemii dijele na frakcije. Nebesnici to ne ine. Zvjezdane su jaslice uvijek djelovale jedinstveno  ak i kad su na neki nain bile ukljuene u veleizdaju, prije jednog desetljea, ak su i tad Nebeske gospe imale jedinstveno miljenje."
"Zvjezdane jaslice su poinile veleizdaju?" zaprepateno je ponovio Vorpatril. "To svakako nije procurilo dalje! Jeste li sigurni? Nisam uo ni zajedno masovno pogubljenje na tako visokoj razini u Cetagandanskom carstvu u to doba, a trebao bih."
"Na izvjestan nain, nije im uspjelo. Iz razliitih razloga." Miles se nakaljao.
"Lorde Revizore Vorkosigan? Ovo je vaa kom-veza, zar ne? Jeste li tamo?" ubacio se nov i iznimno dobrodoao glas.
"Peatnice Greenlaw!" povie Miles veselo. "Jeste li na sigurnom? Svi vi?"
"Vratili smo se na Postaju Graf, odgovorila je Peat-nica. "ini se daje prerano govoriti o sigurnosti. A vi?"
"Jo sam uvijek zaglavljen na Idrisu. Iako ne ba posve bez sredstava. Ili zamisli."
"Moram hitno s vama razgovarati. Vi moete zaobii zapovijedi one usijane glave, Vorpatrila."
"Ah, moja kom-veza podrava otvoreni zvuni kanal s admiralom upravo u ovom trenutku, gospoo. Ako elite, moete istodobno razgovarati s nama obojicom", urno se ubacio Miles, prije nego to se ona dospjela slobodnije izraziti.
Oklijevala je samo djeli sekunde. "Dobro. Apsolutno je neophodno da Vorpatril zadri, ponavljam, zadri sve svoje udarne snage. Corbeau potvruje kako ba ima neku vrstu daljinskog upravljaa ili samoubilakog prekidaa na sebi, a koji je oito povezan s biohazardom skrivenim na Postaji Graf. Ba ne blefira."
Miles iznenaeno podigne pogled prema svojoj bezvu-noj slici Navigacije i komunikacija. Corbeau je sad sjedio u pilotskom stolcu, kontrolni set bio mu je sputen na elo, a bezizraajno lice jo odsutnije. "Corbeau potvruje? Ali kako? Bio je posve gol  ba ni na sekundu ne sputa pogled s njega! Potkona kom-veza?"
"Nije bilo vremena da je pronaemo i usadimo. Prihvatio se toga da unaprijed dogovorenom ifrom trepe upaljenim brodskim svjetlima."
"ija je to zamisao bila?" "Njegova."
Bistri mali naseljenik. Pilot je bio na njihovoj strani. Oh, kako je to dobro bilo znati... Milesova se drhtavica pretvarala u snanije drhtanje.
"U ovom trenutku svaki odrasli kvadro Postaje Graf koji nije na nekom deurstvu ide uokolo i trai bio-bom-bu," nastavila je Peatnica, "ali pojma nemamo kako izgleda, ni kako je velika, ni je li zakamuflirana u neto drugo. A ne znamo ni ima li ih vie. Pokuavamo evakuirati to vie djece moemo, brodovima i atlovima koji su nam na raspolaganju, pa ih hermetiki zatvoriti, ali zapravo ne moemo biti sigurni ni da su brodovi isti. Ako vi, ljudi, napravite ita to bi pokrenulo ovo ludo stvorenje  ako neovlateno zaponete napad prije nego to ovu podlu prijetnju otkrijemo i uspjeno neutraliziramo ja vam se kunem da u osobno narediti naim dragovoljcima da pucaju na vas. Jeste li me uli, admirale? Potvrdite."
"ujem vas", ree nevoljko Vorpatril. "Ali, gospoo  i sam je Carski Revizor zaraen jednim od smrtonosnih agensa koje iri ba. Ja ne mogu ja ne elim ja nemam namjeru sjediti ovdje, ne poduzimati nita i sluati ga kako umire"
"Na Postaji Graf nalazi se pedeset tisua nedunih ivota, admirale  lorde Revizore!" Glas joj se na trenutak pokolebao; vratio se stisnut. "ao mi je, lorde Vorkosi-gan."
"Nisam jo umro", poneto ukoeno odvrati Miles. U njegovu se trbuhu s otrim strahom mijeao nov i nimalo dobrodoao osjeaj. Dodao je: "Na trenutak u iskljuiti svoju kom-vezu. Odmah se vraam."
Domahujui Roicu da se ne mie, Miles otvori vrata ureda Slube redarstva, korakne u hodnik, podigne vizir, nagne se naprijed i ispovraa se na pod. Tu nije bilo pomoi. Bijesnim zamahom ponovno je podigao temperaturu u svom odijelu. Muno je zelenilo odagnao treptanjem, obrisao usta, vratio se natrag, ponovno sjeo i opet prizvao svoju kom-vezu. "Nastavljamo."
Nastojao je da svadljivi glasovi Peatnice i Vorpatrila ne zaokupljaju njegovu pozornost, pa pomnije prouio snimku Navigacije i komunikacija. Jedan je predmet morao biti tamo negdje... ah. Eto ga, mali krio-hladnjak veliine kovega, paljivo odloen na pod uz jedan od praznih stolaca kontrolne stanice pokraj vrata. Uobiajeni, komercijalni model, bez sumnje kupljen u nekom duanu s medicinskom opremom ovdje na Postaji Graf, u neko doba tijekom posljednjih nekoliko dana. Sve to, cijela ova diplomatska zbrka, ovaj nastrani trag smrti koji krivuda preko polovice neksusa, dva carstva na rubu rata, sve se to svodi na ovaj koveg. Miles se sjetio stare barravarske narodne prie o zlom arobnjaku mutantu koji je svoje srce drao u kutiji kako bi ga sakrio od svojih neprijatelja.
Da...
"Peatnice", ubaci se Miles. "Postoji li neki nain da vi neto signalizirate Corbeauu?"
"Odredili smo jednu od navigacijskih bova da alje zvune signale pilotima koji imaju kibernetiku neuro-kontrolu. Ne moemo tim putem slati glasovnu komunikaciju  Corbeau nije bio siguran kako bi se to odrazilo na njegovu percepciju. Ali sigurni smo da moemo poslati neku jednostavnu ifru, svjetlosnu ili tonsku."
"Imam jednostavnu poruku za njega. Hitnu. Poaljite je, ako ikako moete, na bilo koji nain. Recite mu da otvori sva unutranja hermetika vrata na srednjoj palubi sredinjeg kuita. Ako moe, neka iskljui i tamonje sigurnosne kamere."
"Zato?" pitala je ona sumnjiavo.
"Zato to tamo imamo osoblje koje bi uskoro moglo umrijeti ako Corbeau to ne uini", odgovori Miles spretno. Pa, bila je to istina.
"Dobro", ispalila ie ona. "Vidiet u to mnJpmn nni-ni-n s
Iskljuio je izlazni kanal svog glasa na kom-vezi, okrenuo se u svom stolcu i, preavi rukom preko grla, pokazao Roicu da i on uini isto. Nagnuo se naprijed. "uje li me?"
"Da, milorde." Roicov je glas bio priguen prolazei kroz deblji vizir radnog odijela, ali ipak dovoljno ujan; ni jedan od njih dvojice u ovom tihom, malom prostoru nije morao vikati.
"Peatnica nikad nee zapovjediti ili dopustiti napad udarnih snaga kojim bi se pokualo zarobiti ba. Ni svojih, ni naih. Ne moe. Previe je kvadarskih ivota na kocki. Mislim da taj popustljivi pristup njezinu postaju nee uiniti nita sigurnijom. Ako je ovo ba zaista ubilo planetarnu savjetnicu, nee ni trepnuti zbog nekoliko tisua kvadara. Obeavat e suradnju do posljednjeg trenutka, a onda e otpustiti otponac svoje bio-bombe i skoiti, samo zbog mogue prilike da bi kaos koji e ostaviti za sobom mogao usporiti ili onemoguiti potjeru na nekoliko dodatnih dana. Prati li me?"
"Da, milorde." Roicove su oi bile razrogaene.
"Ako se uspijemo nevieni pribliiti vratima Navigacije i komunikacija, mislim da imamo dobru ansu sami zgrabiti ba. Da budem precizniji, ti e zaskoiti ba; ja u se pobrinuti da ga ometem. Nita ti se nee dogoditi. Vatra iz oamuta i nervnih disruptora uglavnom se odbija od tih radnih odijela. A ako i doe do toga, ni igline ga bodlje nee smjesta probiti. A i vatri iz plazmikog luka trebalo bi vie od nekoliko sekundi koje ti treba da prije-e tu malu sobu kako bi ga progorjela."
Roicove su se usne iskrivile. "A to ako jednostavno bude pucalo u vas? To svemirsko odijelo nije tako dobro."
"Ba nee pucati u mene. To ti obeavam. Cetagandan-ski nebesnici i njihovi srodnici, ba, tjelesno su jai od svih osim od predanih meuplanetarnih ratnika, ali nisu jai
od pogonskog odijela. Kreni na njegove ruke i dri ih. Ako stignemo tako daleko, pa, ostalo e uslijediti samo."
"A Corbeau? Taj jadniak ima samo svoju golu kou. Nita ne moe zaustaviti nikakvu paljbu usmjerenu prema njemu.
"Corbeau e", ree Miles, "biti posljednja osoba u koju bi ba odabralo pucati. Ah!" Oi su mu se rairile i on se zavrti u svom stolcu. Na rubu vid slike, niz od pet do est sitnih sliica tiho se gasio. "Doi do hodnika. Spremi se da potri. to tie moe."
U njegovoj je kom-vezi snienim tonom Vorpatril svim srcem preklinjao Carskog Revizora da, lijepo molim, ponovno otvori izlazni kanal za svoj glas. Pourivao je lady Vorkosigan da zatrai isto.
"Dajte mu mira", ree Ekaterina odluno. "Zna on dobro to radi."
"Pa to radi?" zajecao je Vorpatril.
"Neto." Glas joj se snizio do apata. A moda je to bila i molitva. "Mnogo sree, ljubavi."
Nekako sa strane, ubacio se nov glas: kapetan Clog-ston. "Admirale? Moete li doi do Lorda Revizora Vorko-sigana? Zavrili smo s pripremanjem njegova proistaa krvi i spremni smo ga iskuati, ali on je nestao iz stacionara. A bio je tu prije samo nekoliko minuta..."
"ujete li ovo, lorde Vorkosigan?" pokuao je Vorpatril poneto oajno. "Morate se javiti u stacionar. Smjesta."
Za deset minuta  pet  lijenici mogu s njim raditi to god poele. Miles se odgurne iz svog stolca  morao se posluiti objema rukama  pa krene za Roicom u hodnik pred Solianovim uredom.
Tamo naprijed, u polumraku, prva su hermetika vrata u hodniku zaitala i tiho se izmaknula u stranu, otkrivajui krini hodnik koji je vodio prema osjjaliin, Jiugj- ...
tima iza. Na suprotnoj strani, poela su kliziti i sljedea vrata.
Roic je poeo kaskati. Neizbjeno, njegovi su koraci bili teki. Miles je napola trkarao za njim. Pokuavao se prisjetiti kad je posljednji put koristio stimulator napadaja, koliki je rizik da e se upravo sad sruiti i dobiti napadaj kao posljedicu kombinacije loe modane kemije i straha. Srednje riskantno, zakljuio je. U svakom sluaju, na ovom izletu nije imao nikakvo automatsko oruje. Nije uope imao oruje, osim svoje domiljatosti. U ovom trenutku, to mu se inilo kao slabaan arsenal.
Drugi se par vrata otvorio pred njima. Potom i trei. Miles se molio da ne ulijeu u jo jednu lukavu zamku. Ali nije mislio da bi ba imalo naina da sazna, ili pogodi neto o ovoj zaobilaznoj komunikacijskoj liniji. Roic je nakratko zastao, koraknuvi preko ruba posljednjih vrata, pa virnuo naprijed. Vrata Navigacije i komunikacija bila su zatvorena. Kratko je kimnuo, pa nastavio naprijed, dok ga je Miles slijedio kao sjena. Dok su prilazili blie, Miles je mogao vidjeti kako je kontrolna ploa lijevo od vrata bila oprena nekim alatom za rezanje, nedvojbeno nekom roakinjom alatke kojom se posluio Roic. I ba je otilo u strojarnicu u kupovinu. Miles pokae prema ploi; Roico-vo se lice razvedrilo, a kut usana uzvio. inilo se da netko ipak nije zaboravio zatvoriti vrata za njima kad su naputali tu prostoriju.
Roic pokae na sebe, pa na vrata; Miles odmahne glavom i pokae mu da se prigne blie. Kacige su im se do-dirnule.
"Najprije ja. Moram se doepati tog kovega prije nego to ba dospije reagirati. Osim toga, tebe trebam da povue vrata."
Roic pogleda oko sebe, udahne i kimne.
Miles mu domahne da se ponovno spusti za jo jedan dodir kacigama, "uj, Roic? Drago mi je da nisam poveo Jankowskoga."
Roic se nasmijeio. Miles korakne u stranu.
Sad. Odgaanje nije bilo niiji prijatelj.
Roic se pognuo, rairio svoje ruke u rukavicama preko vrata, pritisnuo i povukao. Servo-upravljai njegova odijela zacviljeli su od teine. Nevoljko, vrata su popustila u stranu.
Miles klizne unutra. Nije se osvrtao, nije podizao pogled. Njegov se svijet suzio na jedan cilj, jedan predmet. Prijenosni hladnjak  tamo, jo uvijek na podu pokraj stolca odsutnog asnika za vezu. Poletio je, zgrabio ga, podigao, stisnuo pred prsa poput tita, poput nade iz dna due.
Ba se okretalo, urlalo razvuenih usana, razrogaenih oiju, ruke koja je posezala prema depu. Milesove ruke u rukavicama potraile su ruke. Ako je zakljuan, bacit e koveg prema ba. Ako nije zakljuan...
Koveg se naglo otvorio. Miles ga potegne i irom rastvori, protrese ga silovito i mahne njime.
Srebrni vodopad, vei dio tisue igala za krio-pohranu uzoraka tkiva u luku je poletio iz kovega i nasumino od-skakivao palubom. Neki su zveckali pri padu, isputajui sitne, kristalne zvukove, poput umiruih insekata. Neki su se zavrtjeli. Neki su kliznuli i nestali iza stolaca i u udubinama. Miles se divlje cerio.
Urlik se pretvorio u vritanje; ba je rukama poletjelo prema Milesu, kao da ga preklinje, u nijekanju, u oaju. Cetagandanac je poeo posrtati prema njemu, siva lica koje se pokretalo u oku i nevjerici.
Ruke Roicova pogonskog odijela ovile su se oko zglobova ba i stisnule ih. Kosti zapea pukle su i iskoile; izmeu stisnutih prstiju.rukavicaprskala ie krv. Tiieln ha
zgrilo se kad je poletjelo u zrak. Divlje su oi kolutale. Vrisak se izmijenio u udnovato zavijanje koje se gubilo u daljini. Stopala u sandalama udarala su i beskorisno lupala po tekim nazuvcima na cjevanicama Roicova radnog odijela; nokti na nogama pucali su i krvarili, sve uzalud. Roic je vrsto stajao, podignutih i razmaknutih ruku, razapinjui bespomono ba u zraku.
Miles pusti da mu prenosivi hladnjak padne iz ruku i s treskom bubne na pod. Jednom tihom rijeju ponovno je dozvao izlazni kanal svoje kom-veze. "Zarobili smo ba. Poaljite nam smjensku ekipu. U biokontaminacijskim odijelima. Sad im nee biti potrebno oruje. Bojim se da je ovaj brod sila neista."
Koljena su mu poputala. Potonuo je na pod, nekontrolirano hihoui. Corbeau se podizao iz pilotskog stolca; Miles mu uurbano rukom pokae da se dri dalje od njega. "Ne pribliavaj se, Dmitri! Ja u..."
Trzajem je uspio podii vizir na vrijeme. Ali jedva. Povraanje i grevi koji su mu cijedili eludac ovaj su put bili mnogo gori. Gotovo je. Molim vas, mogu li sad umrijeti?
Samo, nije bilo gotovo. Ni izbliza. Peatnica Greenlavv igrala je u ulog od pedeset tisua ivota. Sad je bio Mile-sov red da zaigra u pedeset milijuna.
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Miles se u Idrisov stacionar vratio nogama naprijed. Nosila su ga dvojica ljudi iz Vorpatrilove udarne ekipe koja je na brzinu bila prenamijenjena u, uglavnom, ekipu za pruanje lijenike pomoi, pa su joj kao takvoj kvadri odobrili prolaz. Njegovi su nosai zamalo propali kroz nevidljivu rupu koju je Roic ostavio u podu. Miles je ponovno preuzeo osobnu kontrolu svojih pokreta na dovoljno dugo vrijeme da vlastitom snagom ustane, pa se poprilino nesigurno oslonio o zid uz vrata sobe za bioizolaciju. Roic ga je slijedio, oprezno u biokontaminacijskoj vreici nosei daljinski upravlja koji je oteo od ba. Na zaelju se nalazio Corbeau, blijeda i ukoena lica, odjeven u iroku lijeniku tuniku i hlae koje su se vezale vrpcom, a pratio ga je medicinski tehniar koji je u drugoj biokontaminacijskoj vreici nosio hiposprej.
Kapetan Clogston izaao je kroz zujave plave prepreke, te bacio pogled na svje priljev pacijenata i pomonika. "U redu", objavi on, nabusito gledajui rupu u palubi. "Ovaj je brod tako prokleto zagaen da ga cijelog proglaavam biokontaminiranim podrujem Treeg stupnja. Sto znai, momci, da se moemo rairiti kako bi nam bilo udobnije."
Tehniari su nainili ljudski lanac kako bi brzo prenijeli opremu za analizu u vanjsku prostoriju,jg
Miles je ugrabio priliku da izmijeni nekoliko kratkih, uurbanih rijei s dvojicom mukaraca koji su na svojim odijelima imali lijenike oznake i koji su stajali podalje od ostalih  bili su to vojni istraitelji s Princa Xava. Nisu se zapravo preruili, samo su bili pritajeni  osim toga, morao je priznati Miles, zaista su proli lijeniku obuku.
Druga je bolnika soba bila proglaena privremenom zatvorskom elijom za njihova zarobljenika koji je u povorci sudjelovao vezan uz lebdeu paletu. Miles je prezirno pogledao paletu dok je lebdjela pokraj njega, a na kontrolnoj ju je uzici vodio pozorni, miiavi narednik. Ba je bilo vrsto vezano, no glava i oi udnovato su mu se okretali, a usne umrljane slinom izvijale.
Vie od bilo ega drugoga bilo je vano zadrati ba u barravarskim rukama, a najvanija je zadaa u ovom trenutku bila doznati gdje je na Postaji Graf ba sakrilo svoju prljavu bioloku bombu. Nebesnici su imali genetiki ugraen odreen stupanj imuniteta na najee koritene droge za ispitivanje i njihove derivate; ako na ovome nee djelovati brzopenta, kvadrima bi na raspolaganju bio krajnje uzak raspon mjera za koje bi mogli dobiti odobrenje suca Leutwyna. U ovako hitnoj situaciji inilo se da su vojne mjere prikladnije od civilnih. Drugim rijeima, ako nas samo budu ostavili na miru, mi emo umjesto njih poupati nokte ba.
Miles uhvati Clogstona za lakat. "Kako je Bel Thor-ne?" zahtijevao je odgovor.
Flotni lijenik odmahne glavom. "Nije dobro, moj lorde Revizore. Isprva smo mislili da se hermovo stanje popravlja, kad su proistai proradili  inilo se da se vraa k svijesti. A onda je postao nemiran. Stenjao je i pokuavao govoriti. Rekao bih daje buncao. Stalno trai admirala Vorpatrila."
Vorpatrila? Zato? Samo malo  "Je li Bel rekao Vor-patril?" zapita Miles otro. "Ili je samo spominjao admirala?"
Clogston slegne ramenima. "U ovom trenutku Vorpat-ril je jedini admiral u blizini, iako mislim da luki kapetan, sve u svemu, halucinira. Nije mi drago davati sedative nekome tko je pod ovakvim fiziolokim stresom, pogotovo ako se tek probio iz narko-izmaglice. Ali ako se taj herm ne smiri, morat u to uiniti."
Miles se namrtio i pourio u izoliranu sobu. Clogston ga je slijedio. Miles skine svoju kacigu, odlijepi svoju runu kom-vezu s unutranje povrine, pa vitalno vanu komunikacijsku sponu vrsto stegne oko svog zapea. Tehniar je pripremao na brzinu raien drugi krevet, a moglo se pretpostaviti da ga priprema za zaraenog Lorda Revizora.
Bel je sad leao na prvom krevetu, suh i odjeven u bli-jedozelenu barrayarsku bolesniku tuniku iz vojnih zaliha, to se isprva inilo kao ohrabrujui napredak. Ali hermovo je lice bilo sivo, usne Ijubiastoplave, a oni su mu kapci drhturili. Infuzijska cjevica, neovisna o moebitno nasuminoj brodskoj gravitaciji, brzo je utakala ukastu tekuinu u Belovu desnu ruku. Desna mu je ruka ljepljivim trakama bila privrena uz plou; ispod zavoja su izlazile plastine cjevice pune krvi i zavravale u iz vie ureaja sklepanoj napravi oko koje je bio niz namotaja ljepljive trake. Druga se cjevica vraala natrag u venu, a njezina je tamna povrina bila vlana od kondenzacije.
"U ba'tu", stenjao je Bel. "U ba'tu."
Usne flotnog lijenika iza vizira su se napuile od medicinskog nezadovoljstva. Progurao se naprijed kako bi bacio pogled na monitor. "I krvni mu je tlak znatno porastao. Mislim da je dolo vrijeme da jadnika ponovno onesvijestimo."
"ekajte." Miles se prolaktario do ruba Belova kreveta kako bi se postavio u Belov vidokrug, piljei dolje prema hermu s divljom nadom. Belova se glava trznula. Oni su kapci poletjeli gore; oi su se razrogaile. Plave su se usnice pokuale opet pomaknuti. Bel ih je obliznuo, uzeo dug dah, pa pokuao jo jednom. "Admirale! V'no. Gad skrio u ba'tu. Rek'o mi. Sadis'ki gad."
"Jo uvijek trabunja o admiralu Vorpatrilu", oajno je promrmljao Clogston.
"Ne misli na admirala Vorpatrila, nego na mene", dahne Miles. Je li u bunkeru ovog mozga jo postojao dovitljiv um? Belove su oi bile otvorene i pomicale se, nastojei se usredotoiti na Milesa iji je lik pred hermovim oima treperio i maglio se.
Bel se osjeao vlano? Ne. Bel je pokuavao rei neto vano. Bel se hrvao sa smru za nadzor nad vlastitim ustima kako bi kroz njih predao poruku. Batu? Bratu? Blatu? Ne  u baletu!
Miles uurbano ree: "Ba je svoju bio-bombu sakrilo u baletu  u Dvorani Minchenko? Bel, je li to ono to pokuava rei?"
Napeto se tijelo opustilo s olakanjem. "Je. Je. Javi dalje. U svjetlima, mislim."
"Je li bila samo jedna bomba? Ili vie? Je li ti ba reklo ili si mogao pogoditi?"
"N'znam. Mislim domaa izrada. Provjeri. Kupov'ne..."
"U redu, shvaam! Sjajan posao, kapetane Thorne." Uvijek si bio najbolji, Bel. Miles se napola okrene od njega i silovito progovori u svoju runu kom-vezu, zahtijevajui da ga spoje s Peatnicom, ili Vennom, ili Wattsom ili s nekim iz vlasti Postaje Graf.
Konano se javio izmueni enski glas. "Da, lorde Vor-kosigan? Imate li to?"
"Moda. Bel Thorne prijavljuje da je ba reklo kako je bio-bombu sakrilo negdje u Dvorani Minchenko. Moda iza nekakvih svjetala."
Udahnula je. "Dobro. Tamo emo koncentrirati svoje uvjebane tragae."
"Bel takoer misli da je bomba neto to je ba samo sklepalo, i to nedavno. Moda je u liku Kera Dubauera na Postaji Graf obavilo neke kupovine koje bi vam mogle ukazati na to koliko je bombi moglo sloiti."
"Ah! Sjajno! Dat u taj posao Vennovim ljudima."
"Imajte na umu da je Bel u prilino gadnom stanju. Takoer, ba je moglo i lagati. Javite mi se im neto saznate."
"Da. Da. Hvala vam." Uurbano je prekinula vezu. Mi-lesu padne na pamet da se zapita je li i ona u ovom trenutku bila u zatitnoj bioizolaciji u kakvoj e on uskoro biti i pokuavala utjecati na kritiki vaan trenutak iz jednako frustrirajue udaljenosti od zbivanja.
"Gad", mrmljao je Bel. "Paral'zirao me. Stavio me u prokletu a'ru. Rek'o mi. A onda me zakopao. Ostavio me d'umrem, z'miljam... Znalo... znalo za Nicol'mene. Vidio moju kocku. Gdje moja vid-kocka?"
"Nicolje na sigurnom", uvjeravao gaje Miles. Pa, bila je onoliko sigurna koliko je sad bio svaki kvadro na Postaji Graf  ako ne sigurna, a ono barem upozorena. Vid-kocka? Oh, mala slikovnica puna pretpostavljene Belove djece. "Tvoja vid-kocka je spremljena na sigurno." Miles pojma nije imao je li ovo posljednje tono ili ne  kocka bi jo uvijek mogla biti u Belovu depu, unitena zajedno s hermovom kontaminiranom odjeom, a moda ju je i ba ukralo. Ali njegova je uvjerenost donijela Belu olakanje. Oi iscrpljenog herma ponovno su se sklopile, a disanje mu je postalo ravnomjernije.
Za nekoliko sati i ja u ovako izgledati. Onda ti je bolje da ne gubi vrijeme, zar ne?
S neizmjernim gaenjem, Miles je pretrpio da se oko njega vrzma medicinski tehniar koji mu je pomogao da svue svemirsko odijelo i donje rublje  kako bi ih odnio i spalio, pretpostavljao je Miles. "Ako ete me ovdje zavezati, elim da uz moj krevet smjesta bude postavljena komkonzola. Ne, to ne moete dobiti." Miles odbije tehniara koji je pokuavao olabaviti i skinuti njegovu runu kom-vezu, a onda zastao kako bi progutao slinu. "I neto protiv munine. No dobro, onda, stavite je na moju desnu ruku."
U vodoravnom mu je poloaju bilo jedva neto bolje nego u okomitom. Miles zagladi svoju blijedozelenu tuniku i prui lijevu ruku lijeniku koji se osobno pobrinuo za probadanje njegove vene nekakvom medicinskom builicom koju je osjeao kao daje iroka poput slamice za sok. S druge strane, tehniar je pritisnuo hiposprej o njegovo desno rame  nadao se da se radi o tekuini koja e ubiti vrtoglavicu i greve u trbuhu. Ali nije jauknuo sve dok se prvi mlaz proiene krvi nije vratio u njegovo tijelo. "Sranje, ovo je hladno. Mrzim hladnou."
"Tu nema pomoi, lorde Revizore", utjeno je promrmljao Clogston. "Moramo sniziti vau tjelesnu temperaturu barem za tri stupnja. Tako emo dobiti na vremenu."
Miles se pokunjio uvi ovo neugodno podsjeanje na injenicu da za ovu stvar jo nisu pronali lijek. Priguio je navalu straha koji je pod pritiskom bjeao s mjesta na kojem ga je tijekom proteklih nekoliko sati drao zakljuanoga. Ni na sekundu nee sebi dopustiti pomisao kako nikakvog lijeka nee biti i kako e ga ovo bio-sranje povui na dno s kojeg se nee vratiti... "Gdje je Roic?" Podigao je desno zapee do usana. "Roic?"
"Ja sam u prednjoj prostoriji, milorde. Bojim se prenijeti ovaj detonator kroz biokontaminacijske prepreke dok nismo sigurni da je onesposobljen."
"U redu, dobro razmiljanje. Jedan od ovih tipova vani trebao bi biti tehniar za razminiranje kojega sam zatraio. Pronai ga i predaj mu detonator. A onda umjesto mene preuzmi nadzor nad ispitivanjem, hoe li?"
"Da, milorde."
"Kapetane Clogston."
Doktor spusti pogled s mjesta na kojem je petljao po improviziranom proistau krvi. "Milorde?"
"im budete imali slobodnog medicinskog tehniara  ne, lijenika. im budete imali slobodne neke kvalificirane ljude, poaljite ih u teretno skladite u kojem ba dri repli-katore. elim da uzmu uzorke i pokuaju ustanoviti je li ih ba na neki nain onesposobilo ili zatrovalo. Potom neka provjere radi li sva oprema kako treba. Iznimno je vano da nebeske bebe ostanu na ivotu i zdrave."
"Da, lorde Vorkosigan."
Ako su nebeske bebe zaraene istim gnusnim nametnicima koji su u ovom trenutku divljali i kroz njegovo tijelo, moe li se temperatura u replikatorima sniziti kako bi se ohladile i time usporilo napredovanje bolesti? Ili bi takva hladnoa izazvala stres kod beba, otetila ih... zvao je nevolju, ovako zakljuujui prije nego to je dobio sve podatke. Uvjebani agent, koji je u stanju pravilno razdvojiti djelovanje od mate, mogao bi provesti takvu zarazu i na taj nain ukloniti svaki djeli optuujue nebeske DNA prije nego to napusti mjesto dogaaja. Ali ovo je ba bilo amater. Ovo je ba bilo uvjetovano da razdvaja stvari na posve drugaiji nain. Da, ali ta je uvjetovanost nekako morala poi silno krivo, ili ba ne bi dolo ovako daleko...
Dok se Clogston okretao, Miles doda: "I javite mi kakvo je stanje pilota, Corbeaua, im budete saznali." Lik u biokontaminacijskom odijelu koji se povlaio, podigne ruku naznaivi mu da ga je uo.
Nekoliko minuta poslije, Roic je uao u sobu; svukao je zdepasto pogonsko radno odijelo i sad bio odjeven u udobniju vojniku biokontaminacijsku halju za Trei stupanj.
"Kako ide tamo?"
Roic pogne glavu. "Ne ba dobro, milorde. Ba je palo u neko udno duevno stanje. Bunca, ali posve besmisleno, a deki iz obavjetajne kau da mu je i fizioloko stanje u raspadu. Pokuavaju ga stabilizirati."
"Ba mora ostati na ivotu!" Miles se s mukom napola podigao, a kroz glavu mu proleti prizor u kojem nareuje da ga odnesu u susjednu sobu kako bi preuzeo zapovijedanje. "Moramo ga vratiti natrag na Cetagandu, da dokaemo kako je Barravar neduan!"
Potonuo je natrag i promotrio zujavu napravu koja mu je visjela s lijeve strane i proiavala mu krv. Izvlai nametnike, da, ali izvlai i energiju koju su mu nametnici ukrali kako bi sami sebe stvorili. Isisava mentalnu bistrinu koja mu je u ovom trenutku bila oajniki potrebna.
Ponovno je svoje ratrkane misli stjerao u red, pa objasnio Roicu novosti koje mu je iznio Bel. "Vrati se u sobu za ispitivanje i ispriaj im o tom novom razvoju dogaaja. Pogledaj mogu li dobiti neku vrstu dodatne potvrde da je bomba skrivena u Dvorani Minchenko, a posebno se pob-rini da vidi mogu li iz njega izvui bilo to iz ega bi se dalo zakljuiti radi li se o vie bombi. Ili samo jednoj."
"U redu." Roic kimne. Dobacio je pogled prema sve veoj zbirci instrumenata prikopanih uz Milesa. "Usput, milorde, jeste li lijeniku ve spomenuli svoj konvulzivni poremeaj?"
"Nisam jo. Nije bilo vremena."
"U redu." Roicove su se usne zamiljeno iskrivile, u komentaru koji je Miles odluio previdjeti. "Onda, hou li se ja za to pobrinuti, milorde?"
Miles se pokunjio. "Da, da."
Roic umornim korakom napusti sobu kako bi obavio obje svoje zadae.
Stigla je prijenosna komkonzola; tehniar je namjestio podlogu preko Milesova krila, poloio okvir vid-ploe na nju i pomogao Milesu da, uz pomo dodatnih jastuka, sjedne gotovo uspravno. Ponovno je poinjao drhturiti. U redu, dobro, naprava je bila iz barravarskih vojnih zaliha, a ne neto to su operuali s Idrisa. Sad je ponovno imao vizualnu vezu koja se dala osigurati. Unio je ifre.
Vorpatrilovu je licu trebalo nekoliko trenutaka da se pojavi; predvodei sve ovo iz taktike sobe Princa Xaua, admiral je nesumnjivo imao drugih stvari koje su zahtijevale njegovu pozornost. Konano se javio sa: "Da, milorde!" Oi su mu pomno pretraivale Milesov like na vid-dis-pleju. Oito, ono to je vidio nije ga utjeilo. eljust mu se u oaju stisnula. "Jeste li do" poeo je, no usput pre-montirao tu bedastou u: "Koliko ste loe?"
"Jo uvijek mogu govoriti. A dok jo mogu govoriti, elim snimiti neke zapovijedi. Dok ekamo na rezultate kva-darske potrage za bio-bombom  imate li najnovije podatke o tome?" Miles iznese admiralu nove podatke o Belovim informacijama vezanima uz Dvoranu Minchenko, pa nastavi: "U meuvremenu, elim da izaberete i pripremite najbri brod iz vae pratnje koji ima dovoljnu zapre-minu za teret koji e prenositi. A to emo biti ja, Luki kapetan Thorne, lijenika ekipa, na zarobljenik ba sa straarima, jacksonijanski krijumar Guppy  ako ga uspijem izvui iz kvadarskih ruku  tei tisuu matsrninib......
replikatora u radnom stanju. S osposobljenom lijenikom pratnjom."
"I ja", odluno se sa strane ubacio Ekaterinin glas. Lice joj se nakratko nagnulo u domet Vorpatrilove vid-ka-mere. Ugledavi Milesa, namrtila se. No ona je vie nego jednom prije vidjela svog mua kako izgleda kao smrt na dopustu; moda je ovo nee uznemiriti onako kako je, oito, uznemirilo admirala. Ako bi se za vrijeme njegova deurstva Carski revizor rastopio u ljigu iz koje se dimi, bila bi to upadljivo crna toka, premda je Vorpatrilova karijera zbog ove epizode ve ionako bila u raspadu.
"Moj e kurirski brod putovati u tom konvoju i na njemu e biti lady Vorkosigan." Prekinuo je Ekaterinu koja je upravo nakanila prosvjedovati. "Moda e mi putem biti potrebna barem jedna glasnogovornica koja nije u karanteni."
Ona se primirila uz sumnjiavo: "Hm."
"Ali elim biti prokleto siguran da nas putem nee zaustaviti nikakve gnjavae, admirale, prema tome  neka va flotni odjel smjesta pone raditi na tome da nam raisti put kroz sva svemirska drutva kroz koja emo morati proi. Brzina. Brzina je od neizmjerne vanosti. elim krenuti istog trenutka kad budemo sigurni da je vraja naprava koju je ba postavilo na Postaju Graf uklonjena. S obzirom na sve biohazarde koje prenosimo, barem je sigurno to da nas nitko nee eljeti zaustaviti i ukrcati se na brod zbog inspekcije."
"Idemo na Komarr, milorde? Ili Sergvar?"
"Ne. Izraunajte najkrau moguu skonu rutu izravno do Rho ete."
Vorpatrilova se glava trznula od zaprepatenja. "Ako zapovijedi koje smo primili iz stoera Sektora pet znae ono to mislimo da znae, teko da ete tamo uspjeti dobiti slobodan prolaz. Ja bih oekivao doek plazmikom vatrom i
fuzijskim granatama istog trenutka kad iskoite iz crvo-tone rupe."
"Pojasni, Miles", ulebdio je Ekaterinin glas.
Kratko se nasmijeio uvi poznatu izbezumljenost u njezinu glasu.
"Do trenutka kad mi stignemo tamo, ja u ve urediti slobodan prolaz s Cetagandanskim carstvom." Nadam se. U suprotnom, svi e se nai u gorim nevoljama nego to bi ih Miles volio i zamisliti. "Barravar im vraa natrag njihove otete nebeske bebe. Na kraju dugakog tapa. A taj sam tap ja."
"Ah", ree Vorpatril kojemu su pretpostavke podignule sive obrve.
"Upoznajte sa situacijom pilota mog CarSigovskog kurirskog broda. Kanim krenuti im sve i svakoga ukrcamo na brod. Vi ve sad moete poeti ukrcavati sve."
"Razumijem, milorde." Vorpatril ustane i izgubi se iz vidokruga kamere. U njega ue Ekaterina i nasmijei mu se.
"Pa, konano napredujemo", ree joj Miles glasom za koji se nadao da prenosi vedro raspoloenje, a ne potisnutu histeriju.
Osmijeh joj se iskrivio u stranu. Ali oi su joj bile tople. "Napredujemo? Ako je ovo napredak, kako bi ti opisao lavinu?"
"Bez arktikih metafora, molim te. Dovoljno mije hladno i bez njih. Ako lijenici ovu... infekciju tijekom puta stave pod nadzor, moda e mi odobriti primanje posjeta. Kurirski e nam brod ionako biti potreban tek poslije."
Pojavio se medicinski tehniar, izvukao uzorak krvi iz cjevice koja ju je izvlaila iz tijela, dodao sklopu infuzij-sku cjevicu, podigao preke kreveta i sagnuo se, poevi vezivati Milesovu lijevu ruku uz plou.
"Hej," usprotivio se Miles, "kako u otpetljati cijelu ovu zbrku s jednom rukom vezanom iza lea?"
"Zapovijedi kapetana Clogstona, moj lorde Revizore." Odluno, medicinski tehniar dovri privezivanje njegove ruke. "Uobiajeni postupak prilikom rizika od napadaja."
Miles je zakrgutao zubima.
"Tvoj stimulator napadaja nalazi se s ostalim tvojim stvarima na Kestrelu", primijeti Ekaterina smireno. "Nai u ga i poslati ga prijeko im me vrate natrag na Kes-trel."
Miles je razborito svoj odgovor ograniio na: "Hvala ti. Javi mi se prije nego to ga poalje  moda e biti jo stvari koje bi mi mogle zatrebati. Javi se kad bude sigurno ukrcana."
"Da, ljubavi." Dodirnula je prstima usne i podigla ih, aljui poljubac kroz ekran pred sobom. On joj uzvrati istim pokretom. Srce mu se malo stisnulo kad je njezina slika trepnula i nestala. Koliko e vremena proi prije nego to se ponovno budu usudili dodirnuti toplim tijelima? A to ako nikad...? Prokletstvo, kako mije hladno.
Tehniar je otiao. Miles se pokunjio u krevetu. Pretpostavljao je da nema smisla traiti dodatne pokrivae. Zamiljao je male, siune bio-bombe tempirane da se raz-lete cijelim njegovim tijelom, iskrei se poput Ljetoslavnog vatrometa vienog s udaljenosti, preko rijeke u Vorbarr Sultani, kako u vodopadu praskaju prema velianstvenom i smrtonosnom svretku. Zamiljao je svoje tijelo kako se raspada u korozivnom curenju dok on jo obitava u njemu. Bilo mu je potrebno razmiljati o neem drugom.
Dva carstva, oba u slinom stanju ogorenja, manevriraju prema poloajima, gomilaju smrtonosnu silu iza desetak crvotonih rupa, a svaka je skona rupa mjesto dodira, sukoba, katastrofe... ne, ni to nije bilo bolje.
Tisuu gotovo zrelih nebeskih fetusa okretalo se u svojim malim komorama, nesvjesni udaljenosti i opasnosti kroz koje su proli, kao i rizika koji e tek uslijediti  koliko jo vremena do trenutka kad e ih se morati izvaditi? Prizor tisue cendravih beba koje padaju na teret nekolicini izmuenih barrayarskih vojnih lijenika bio bi gotovo dovoljan da mu izmami smijeak, samo da nije imao takvu potrebu da pone vritati.
U susjednom krevetu, Bel je teko i s naporom disao.
Brzina. Iz svih moguih razloga, brzina. Je li stavio u pokret sve i svakoga koga je mogao? U svojoj je bolnoj glavi preao popise zadaa, izgubio se, poeo iznova. Koliko je prolo otkad se naspavao? Minute su puzale krvniki sporo. Zamiljao ih je nalik na pueve, stotine malih pueva sa arenim oznakama cetagandanskih klanova na svojim kuicama, kako prolaze u povorci i ostavljaju ljigav trag biokontaminacije... beba koja pue, mala Helen Na-talia, gugue i posee ruicom za jednim od lijepih, otrovnih stvorenja, a on je ovdje vezan i proupljen cjevicama i ne moe na drugi kraj sobe stii dovoljno brzo daje zaustavi...
Hvala bogu, pisak iz komkonzole na njegovu krilu tr-znuo ga je u stanje budnosti prije nego to je uspio saznati kojim se tono smjerom kretala ta nona mora. Iako, jo je uvijek bio izbuen cjevicama. Koliko je bilo sati? Posve je izgubio osjeaj za vrijeme. Njegova uobiajena mantra  naspavat u se kad umrem  sad se inila malo previe prikladnom.
Slika se oblikovala iznad vid-ploe. "Peatnice Green-law!" Dobre ili loe vijesti? Dobre. Njezino je izborano lice zrailo olakanjem.
"Nali smo je", ree ona. "Onemoguena je."
Miles ispusti dug dah olakanja. "Da. Izvrsno. Gdje?"
"U Dvorani Minchenko, ba kao to je luki kapetan i rekao. Bila je privrena za zid u eliji scenske rasvjete. ini se daje uistinu bila sastavljena poneto uurbano, ali je usprkos tome bila smrtonosno dobro smiljena. Jednostavna i pametna bomba. Bila je jedva neto vie od herme-tiki zatvorenog plastinog balona, napunjenog nekakvom hranjivom otopinom, kau mi moji ljudi. I sitan naboj, s elektronikim otponcem. Ba ju je prilijepilo za zid obinom ljepljivom trakom za pakiranje i poprskalo s malo crne boje bez sjaja. U normalnom slijedu dogaaja nitko je ne bi ni primijetio, ak ni da se radilo na svjetlima, osim ako netko ne bi stavio ruku ravno na nju."
"Kuna izrada, znai. Na licu mjesta?"
"Reklo bi se daje tako. Elektronika  dijelovi su kupljeni u duanu, ba kao, to se toga tie, i ljepljiva traka  sve je to kvadarske izrade. Odgovaraju kupljenim stvarima zabiljeenima na Dubauerovoj kreditnoj ploici iste veeri poslije napada u hostelskom predvorju. Svim smo dijelovima uli u trag. ini se da je bila postavljena samo jedna naprava." Gornjim je rukama prola kroz svoju sijedu kosu, umorno masirajui tjeme, pa stisnula i zatvorila oi ispod malih, umornih polumjeseca.
"To... odgovara slijedu dogaaja o kakvom sam nagaao", ree Miles. "Sve dok Guppy nije izronio sa svojim automatom za zakovice, ba je oito vjerovalo daje uspjelo neopaeno zbrisati sa svojim otetim teretom. I da se izvuklo sa Solianovom smru. Sve je bilo mirno i savreno. Planiralo je tiho proi kroz Kvadrosvemir, ne ostavljajui tragove. Prije tog napada nije imalo nikakva razloga da sklepa takvu napravu. Ali od tog propalog pokuaja ubojstva nadalje, bilo je prestravljeno i moralo je brzo improvizirati. Ipak, udno je daje tako razmiljalo unaprijed. Pa zacijelo nije moglo pretpostaviti da e se nai zarobljeno na palubi Idrisa."
Ona odmahne glavom. "Neto je svakako planiralo. Eksplozivni je naboj imao dvije vodice do upaljaa. Jedna je bila prijamnik za signalnu napravu koju je ba imalo u depu. Druga je bila jednostavan zvuni senzor. Namjeten na prilino visoku razinu decibela. Na primjer, na onu pune dvorane koja pljee."
Miles naglo sklopi zube. Oh, da. "To bi prikrilo eksploziju naboja i ispalilo zarazu na najvei mogui broj ljudi u jednom trenutku." Smjetaje to zamislio, a prizor je bio uasavajui.
"I mi tako mislimo. Ljudi sa svih postaja u Kvadrosve-miru dolaze vidjeti izvedbe Baleta Minchenko. Zaraza bi se s njima proirila kroz pola sustava prije nego to bi postala uoljiva."
"Radi li se o istom  ne, to ne moe biti isto ono to je ba prenijelo meni i Belu. Ili moe? Je li bilo smrtonosno, ili neto to izaziva slabost, ili to?"
"Uzorak je sad u rukama naih lijenika. Uskoro bismo trebali znati vie."
"I tako je ba namjestilo svoju bio-bombu... nakon to je saznalo da e ga slijediti pravi cetagandanski agenti, nakon to je shvatilo da e biti prisiljeno napustiti sasvim inkriminirajue replikatore i njihov sadraj... Kladim se daje sklepalo bombu i tamo je postavilo u velikoj urbi." Moda se radilo o osveti. Osveti kvadrima za sve prisilne odgode koje su tako upropastile savren plan koji je ba imalo...? Prema onome to kae Bel, ini se da ba nije bilo iznad takvih motivacija; Cetagandanac je pokazao okrutan smisao za humor i sklonost prema razgranatim strategijama. Da ba nije na Idrisu uletjelo u nevolje, bi li demontiralo napravu ili bi je tek tiho ostavilo iza sebe i pustilo da eksplodira sama od sebe? Pa, ako Milesovi ljudi ne uspiju izvui cijelu priu iz njihova zarobljenika, on je prokleto dobro poznavao neke ljude koji su to mogli.
"Dobro", dahne on. "Mi sad moemo krenuti." Iznurene su se Peatniine oi rastvorile: "Molim?"
"Mislim  s vaim doputenjem, gospoo Peatnice." Proirio je svoje vid-polje kako bi obuhvatilo i zastraujui medicinski sklop oko njega. Bilo je prekasno da prilagodi i boju kako bi izgledao bolesnije i zelenije. A moda je to bilo i nepotrebno. Kad ga je pogledala, Peatniine su se usne oajno spustile.
"Admiral Vorpatril primio je iznimno uznemirujuu vojnu obavijest od kue..." U kratkim crtama, Miles iznese svoje zakljuke o vezi nenadano povienih napetosti izmeu Barravara i njegovih cetagandanskih susjeda s nedavnim dogaajima na Postaji Graf. Paljivo je okoliao oko taktike uporabe vojnih pratnji trgovakih flota u svrhu njihova brzog stavljanja u stanje pripravnosti, iako je sumnjao da su Peatnici promaknule te implikacije.
"Moj plan je prevesti sebe, ba, replikatore i onoliko dokaznog materijala koliko mogu skupiti o zloinu koji je ba poinilo, natrag na Rho etu, kako bih to pokazao ceta-gandanskim vlastima i oprao Barravar od onih optubi o suradnji koje su pokrenule ovu krizu. I to to bre bude mogue. Prije nego to neka usijana glava  na bilo kojoj strani  uini neto prema emu e, da se otvoreno izrazim, posljednji potezi admirala Vorpatrila na Postaji Graf izgledati kao uzor suzdravanja i mudrosti."
Time je izazvao kratak frktaj njezina smijeha; nastavio je dalje. "Iako su i ba i Russo Gupta poinili zloine na Postaji Graf, najprije su ih poinili na podrujima bar-ravarskog i cetagandanskog carstva. Tvrdim kako je jasno da mi imamo pravo prvo jurisdikcije. to je jo gore  i sama njihova produena prisutnost na Postaji Graf opasna je zato to, obeavam vam, prije ili poslije, e im njihove bijesne cetagandanske rtve ui u trag. Mislim da ste vidjeli dovoljno njihovih metoda da vam roj pravih ceta-
gandanskih agenata koji se obruava na vas uine krajnje nedobrodolim. Predajte nam oba zloinca i mogua e odmazda krenuti u lov na nas."
"Hm", ree ona. "A vaa zaplijenjena trgovaka flota? A globe?"
"Neka... U skladu sa svojim ovlastima, voljan sam prenijeti vlasnitvo nad Idrisom na Postaju Graf, kako bi se time pokrile sve globe i trokovi." Razborito je dodao. "U njegovu sadanjem stanju."
Oi su joj se naglo razrogaile. Uvrijeeno je rekla: "Ali brod je kontaminiran."
"Da. Sto znai da ga mi ionako ne moemo nikamo povesti. Njegovo ienje moglo bi biti zgodna mala vjeba za vae biokontrolore." Rupe je odluio ne spominjati. "Cak i uz taj troak, na kraju ete zaraditi. Bojim se da e osiguranje putnika pojesti vrijednost onoga tereta koji se ne bude dao oistiti. Ali pun sam pouzdanja da vei dio tereta nee morati biti stavljen u karantenu. A ostatak flote moete pustiti da slobodno ode."
"A vae ljudstvo koje je u pritvoru?"
"Ve ste pustili jednoga od njih. Je li vam ao zbog toga? Zar ne moete dopustiti da hrabrost zastavnika Cor-beaua iskupi njegove drugove? Ono je zacijelo bilo jedno od najhrabrijih djela koje sam ikad vidio; odetao je gol, svjestan u kakav uas ide, samo da bi spasio Postaju Graf."
"To... da. To je bilo izvanredno", priznala je ona. "Po mjerilima svih rasa." Zamiljeno gaje motrila. "I vi ste uli unutra kako biste ulovili ba."
"Moja se djela ne raunaju", ree Miles automatski. "Ja sam ve bio..." odrezao je rije mrtav. Prokletstvo, pa ipak jo nije umro. "Ja sam ve bio zaraen."
Obrve su joj se zbunjeno i znatieljno podigle. "A da niste bili zaraeni, to biste uinili?"
"Pa... radilo se o taktikom trenutku. Vidite, imam izvjestan dar za dobar tajming."
"Kao i za dvosmislice."
"Da, i to. Ali to s ba, to je bilo samo dio mog posla."
"Je li vam itko ikad rekao da ste potpuno ludi?"
"Tu i tamo", prizna on. Usprkos svemu, osmijeh je polako uzvio njegove usne. "Iako, ne tako esto otkad sam postao Carski revizor. Korisno je to imenovanje."
Vrlo je tiho frknula, nasmijavi se. Je li to znak omekavanja? Miles ispali sljedei rafal. "Moja je molba, takoer, humanitarne naravi. Uvjeren sam  nadam se  da cetagandanske Nebeske gospe imaju u svojim prostranim rukavima neku vrstu lijeka za svoj vlastiti proizvod. Predlaem da sa sobom povedem i Lukog kapetana Thornea  na na troak  kako bi i on dobio lijek koji sad tako oajniki traim za sebe. To bi bilo pravedno. Herm je, na izvjestan nain, ovako ozlijeen u mojoj slubi. U mojoj radnoj skupini, moglo bi se tako rei."
"Ha. Znai, vi, Barravarci, ipak ne naputate svoje ljude u nevolji. To vam je jedna od rijetkih dobrih osobina."
Miles rastvori dlan u jednako dvosmislenom pokretu kojim je priznao ovaj dvojbeni kompliment. "I Thorne i ja sad se muimo da sustignemo rok o kojem ne odluuje nikakav odbor, bojim se, i koji ne ovisi ni o ijem odobrenju. Trenutano olakanje", pokae on nespretno na proista krvi, "kupuje nam malo vremena. Od ovog trenutka nadalje, nitko ne zna hoe li tog vremena biti dovoljno."
Protrljala je elo, kao daje boli. "Da, svakako... svakako morate... oh, prokletstvo." Udahnula je. "U redu. Uzmite svoje zarobljenike i svoje dokaze i cijelu svoju prokletu drubu  i Thornea  i nestanite."
"A Vorpatrilovi ljudi u pritvoru?"
"I njih takoer. Odvedite ih sve. I svi vai brodovi mogu otii, osim Idrisa." Nos joj se nabrao od gaenja. "Ali o ostatku vaih globa i trokova jo emo razgovarati, nakon to nai inspektori obave procjenu broda. Poslije. Vaa vlada moe poslati nekoga da dovri tu zadau. Ako je ikako mogue, neka ne alju vas."
"Hvala vam, gospoo Peatnice", zapjevuio je Miles s olakanjem. Prekinuo je vezu, pa se sruio na svoje jastuke. inilo se da mu se bolnika soba okree oko glave, vrlo polako, uz kratke trzaje. Trenutak poslije, zakljuio je kako problem nije u sobi.
Kapetan Clogston, koji je pokraj vrata ekao da Revizor dovri svoje pregovore na najvioj razini, krenuo je naprijed i jo se jednom nabusito zapiljio u sklepani proista krvi. Potom je nabusiti pogled preao na Milesa. "Konvulzivni poremeaj, ha? Sva srea da mi je netko rekao."
"Da, pa, nismo htjeli da pomislite kako je to neki novi, egzotini simptom cetagandanske zaraze. Stvar je uglavnom rutinska. Ako se dogodi, ne paniarite. Sam doem k svijesti poslije otprilike pet minuta. Obino sam nakon toga mamuran, iako sad ne bih znao prepoznati razliku izmeu mamurluka i normalnog stanja. Nije vano. to mi moete rei o zastavniku Corbeauu?"
"Provjerili smo hiposprej. Ba ga je napunilo istom vodom."
"Ah! Dobro! Tako sam i mislio." Miles se od zadovoljstva vuji nasmijeio. "Dakle, moete li ga proglasiti istim od biolokih zaraza?"
"S obzirom na to da je gol golcat trkarao ovim kunim brodom, ne mogu dok ne budemo sigrurni da smn
identificirali sve hazarde koje je ba moglo ispustiti. Ali u prvom uzorku tkiva i krvi koji smo uzeli, nita se nije pokazalo."
Dobar znak  Miles je pokuao ne misliti o tome kao o pretjerano optimistinom. "Moete li poslati zastavnika k meni? Je li to bezopasno? elim razgovarati s njim."
"U ovom trenutku vjerujemo kako to to imate vi i herm nije virusna zaraza koja je prenosiva uobiajenim dodirom. Kad jednom budemo posve sigurni da na ovom brodu nema nikakve druge zaraze, svi emo se moi izvui iz ovih odijela, to e biti pravo olakanje. Iako, nametnici bi se mogli prenositi i spolnim putem  moramo to prouiti."
"Ne svia mi se Corbeau ba tako silno. Dobro onda, poaljite ga ovamo."
Clogston uputi Milesu udan pogled, pa se pokrene. Miles nije bio siguran je li kapetanu promaknula loa ala, ili ju je jednostavno smatrao previe loom da bi zasluivala odgovor. No taje teorija o spolnojprenosivosti u Mi-lesovu umu izazvala cijeli novi vodopad neugodnih i nedobrodolih pretpostavki. to ako lijenici zakljue da ga mogu beskrajno dugo odravati na ivotu, ali ne i osloboditi ga sasvim tih prokletih ivotinjica? Zar nikad vie, do kraja ivota, nee moi dodirnuti Ekaterinu drugaije nego kroz holovidnu sliku...? To je takoer znailo da Guppvju treba postaviti jo jedan niz pitanja o njegovim nedavnim putovanjima  no, dobro, kvadarski su lijenici bili sposobni, a dobili su i primjerke barravarskih medicinskih prirunika; nema sumnje da njihovi epidemiolozi ve rade na njima.
Corbeau se probio kroz biokontaminacijske prepreke. Sad je poneto nedosljedno bio odjeven u masku i rukavice za jednokratnu uporabu, kao modni dodatak medicinskoj tunici i nekakvim bolesnikim papuama. Miles sjed-
ne uspravno, odgurne podlogu komkonzole, pa neopazice raspetlja svoju tuniku kako bi se pokazala izblijedjela paukova mrea starih oiljaka od igline granate, i bez rijei prepustila Corbeauu da iz njih izvue zakljuak kakav eli.
"Traili ste me, moj lorde Revizore?" Corbeau nervozno trne glavom i kimne.
"Jesam." Miles zamiljeno poee nos svojom slobodnom rukom. "Pa, junaino. To to ste upravo izveli bio je sjajan potez za napredovanje u karijeri."
Corbeau se malice, tvrdoglavo pogrbio. "Nisam ja to uinio zbog svoje karijere. Ni zbog Barrayara. Uinio sam to za Postaju Graf i za kvadre. I za Garnet Petu."
"A meni je zbog toga itekako drago. Svejedno, ljudi e vam bez sumnje eljeti prikopati zlatne zvijezde na grudi. Suraujte sa mnom, a ja vas zauzvrat neu natjerati da ih primite u istom kostimu u kojem ste bili kad ste ih zaradili."
Corbeau gaje zbunjeno i oprezno pogledao.
Pa dobro, to danas nije u redu s njegovim vicevima? Tanki, tanji, najtanji. Moda kri kakav nepisani revizor-ski protokol i upropatava svima replike.
Zastavnik je, upadljivo odbojnim glasom, rekao: "Sto elite da uinim? Milorde."
"Mnogo vanije brige  da se blago izrazim  prisilit e me da napustim Kvadrosvemir prije nego to diplomatska misija u koju sam poslan bude posve dovrena. Pa ipak, sad kad je pravi uzrok i tijek naih nedavnih nevolja ovdje konano izaao na svjetlo dana, ono to slijedi moralo bi biti mnogo jednostavnije." Osim toga, nema nieg boljeg od neposredne prijetnje smru da ovjeka natjera na prebacivanje dunosti na druge. "Posve je jasno kako je Barrayar uvelike zakasnio s imenovanjem stalno zaposlenog konzularnog diplomatskog dunosnika na Za-
jednici Slobodnih Stanita. Bistar mladi ovjek koji..." nevjenano ivi s kvadarskom djevojkom, ne, koji je vjenan s, ekaj, ne, to se ovdje kae drugaije, koji je u par-tnerskom odnosu sa, da vrlo vjerojatno, ali to se jo nije dogodilo. Iako, Corbeau bi bio viestruka budala kad ne bi iskoristio ovu prigodu da jednom zauvijek osvoji Garnet Petu. "... voli kvadre", nastavio je Miles glatko, "i koji je svojim vrlinama zasluio i njihovo potovanje i njihovu zahvalnost, te koji nema primjedaba na zadatak koji e ga na dugo vrijeme odvojiti od kue  dvije godine, nije li tako? Da, dvije godine. Takvog bi mladog ovjeka bilo vrlo dobro smjestiti da djelotvorno zastupa barravarske interese u Kvadrosvemiru. To je moje osobno miljenje."
Miles nije mogao razabrati je li Corbeau iza svoje zatitne maske razjapio usta. Ali oi su mu se poprilino razrogaile.
"Ne mogu zamisliti", ree Miles, "da bi se admiral Vorpatril protivio tome da vas otpusti na ovu odvojenu dunost. Ili mu, barem, nee smetati to vie neete biti dio njegova zapovjednog lanca poslije... poslije svih ovih sloenih dogaaja. Dodue, nisam mu prilikom donoenja svojih revizorskih odluka ni kanio dati pravo glasa."
"Ja... ja ne znam nita o diplomaciji. Uvjeban sam za pilota."
"To to ste proli obuku za vojnog skonog pilota pokazuje da ste sposobni naporno uiti, brzo shvaati i donositi pouzdane i brze odluke koje se tiu ivota drugih ljudi. Vaa je primjedba odbijena. Naravno, na raspolaganju ete imati konzularni proraun, pa moete unajmiti struno osoblje koje e vam pomagati oko posebnih problema, u pitanjima prava, ekonomije lukih pristojbi, trgovakim stvarima, bilo emu. Ali od vas e se oekivati da usput i sami nauite dovoljno da biste mogli procijeniti jesu li njihovi savjeti na korist Carstvu. I ako, po isteku
dvije godine, odluite da to nije za vas i da biste radije ostali ovdje, iskustvo koje ete tako stei dat e vam odlinu prednost u zapoljavanju u kvadarskom privatnom sektoru. Ako s vae toke gledita  ili s gledita Garnet Pete koja je, usput budi reeno, vrlo uravnoteena ena, ne dajte da vam zbrie  postoji bilo kakav problem ja ga ne vidim."
"Ja u"  Corbeau proguta slinu  "razmisliti o tome, Milorde."
"Izvrsno." Nije objeruke prihvatio, stoje takoer bilo dobro. "Uinite tako." Miles se nasmijei i otpusti ga pokretom ruke; Corbeau se oprezno povukao. im se naao dovoljno daleko da ga vie ne moe uti, Miles promrmlja ifru u svoju runu kom-vezu.
"Ekaterina, ljubavi? Gdje si?"
"U svojoj kabini na Princu Xavu. Zgodan mladi doasnik upravo mi se sprema pomoi da prenesem svoje stvari u atl. Da, hvala vam, i to takoer..."
"U redu. Upravo sam nas uspio osloboditi iz Kvadro-svemira. Peatnica je bila razumna, ili barem previe iscrpljena da bi se dalje svaala."
"Potpuno je razumijem. Mislim da meni vie ne radi nijedan ivac."
"Sad mi ne trebaju tvoji ivci, nego tvoja uobiajena ljupkost. im se uspije doepati komkonzole, nazovi Garnet Petu. elim onog junakog mladog idiota Corbeaua imenovati ovdanjim barravarskim konzulom i tako ga natjerati da poisti sav nered koji ja moram ostaviti za sobom. A to je i pravedno; on je svakako pripomogao njegovu nastanku. Gregor je izriito zatraio da se pobrinem za to da barravarski brodovi jednog dana mogu opet pristati ovdje. Ali mali se koleba. Prema tome, objasni to Garnet Petoj i neka se ona pobrine da Corbeau pristane."
"Oh! Kakva briljantna zamisao, ljubavi! Mislim da e njih dvoje biti dobra ekipa."
"Da. Njezina ljepota u kombinaciji s, ovaj... s njezinim mozgom."
"I njegovom hrabrou, svakako. Mislim da bi to moglo upaliti. Moram smisliti to da im poaljem kao vjenani dar, kako bih im prenijela izraze svoje osobne zahvalnosti."
"Dar za stupanje u partnerstvo? Ne bih znao, pitaj Nicol. Oh. Kad smo ve kod Nicol..." Miles pogleda u stranu, prema plahtom pokrivenom liku na drugom krevetu. im je predao najvaniju poruku, Thorne je opet zapao u ono za to se Miles nadao daje san, a ne skoranja koma. "Mislim da bi zaista bilo potrebno da netko putuje s Belom i brine se za njega. Ili za njega obavlja stvari. Uglavnom, neka vrsta jedinice za potporu. Oekujem da e Zvjezdane jaslice imati lijek za vlastito oruje  moraju ga imati, ako ni zbog ega drugoga, onda zbog moguih laboratorijskih nezgoda." Ako tamo stignemo na vrijeme. "Ali ini se daje ovo bolest koja ukljuuje i izvjesno vrijeme uistinu neugodnog oporavljanja. Ni sam se tome ne veselim." Ali promisli kakva je alternativa... "Pitaj Nicol je li voljna poi. Moe s tobom putovati na Kestrelu, barem e imati nekakvo drutvo." A ako se ni Bel ni ja ne izvuemo, bit ete jedna drugoj potpora.
"Svakako. Nazvat uje odavde."
"Javi mi se opet, ljubavi, kad se sigurno ukrca na Kes-trel." I stalno me zovi.
"Naravno." Zastala je. "Volim te. Odmori se malo. Zvui kao da ti je to potrebno. Glas ti je kao iz bunara, onakav kakav... Imat emo vremena." Kroz njezin ujni zamor probila se odlunost.
"Ne bih se usudio umrijeti. Postoji jedna opasna vor-ska dama koja mi je zaprijetila da e me ubiti ako to uinim." Slabano se nasmijeio i prekinuo vezu.
Neko je vrijeme drijemao, iscrpljen i osjeajui vrtoglavicu, borei se protiv sna koji ga je htio obuzeti, zato to nije bio siguran da to nisu simptomi paklenske bolesti koja ga zahvaa; bojao se da se moda nee probuditi. Uoio je laganu promjenu u zvucima i glasovima koji su dopirali iz prednje prostorije u kojoj se lijenika ekipa prebacivala u stanje evakuacije. Nakon nekog vremena, stigao je tehniar koji je odnio Bela na lebdeoj paleti. Malo poslije, paleta se vratila, a sam je Clogston, u drutvu jo jednog tehniara, prebacio Carskog Revizora i njegov rastui sklop naprava za odravanje na ivotu na palubu drugog broda.
Jedan je od obavjetajaca, tijekom kratkog zastoja u prednjoj prostoriji stacionara, predao Milesu prijavak.
"Konano smo pronali tijelo porunika Soliana, moj lorde Revizore. Koliko je od njega ostalo. Nekoliko kilograma... no, da. U tjelesnoj ahuri, smotanoj i vraenoj u svoj ormari u hodniku, malo dalje od teretnog skladita u kojem su se nalazili replikatori."
"U redu. Hvala vam. Ponesite i njih. U stanju u kojem jesu. Kao dokazni materijal, i kao... ovjek je poginuo vrei svoju dunost. Barravar mu... duguje asnu zahvalnost. Vojniki sprovod. Mirovina, obitelj... smislite to poslije..."
Njegova se paleta ponovno podigla, a stropovi hodnika Idrisa po posljednji su put letjeli kroz njegov zamagljeni pogled.
OSAMNAESTO POGLAVLJE
"Jesmo li ve stigli?" mrmljao je omamljeno Miles.
mirnuo je i otvorio oi koje, za divno udo, nisu bile ljepljive i bolne. Strop iznad njega nije mu se pred oima ljuljao i savijao, nalik na fatamorganu koja se vidi kroz rastuu pustinjsku vruinu. Dah uvuen kroz rairene nosnice uao je u nos kao osvjeavajui, ne nailazei na prepreke. Nikakve sluzi. Nikakvih cjevica. Nikakvih cjevica?
Strop mu se nije inio poznatim. Napinjao se da se bilo ega sjeti. Magla. Aneli i vragovi u biokontaminacijskim odijelima, kako ga mue; netko trai od njega da se pomokri. Nedostojanstveni lijeniki zahvati koji su sad, na sreu, bili tek nejasno sjeanje. Pokuavao je govoriti, zapovijedati, sve dok ga nije uutkao neki mrani hiposprej.
A prije toga: gotovo pa oaj. Slanje mahnitih poruka na putu pred njihovim malim konvojem. Povratni tok danima starih vijesti o blokadama skonih rupa, o stanovnicima drugih sistema interniranima na obje sukobljene strane, o zaplijenjenim dobrima, gomilanju brodova, sve je to Milesovu umu prialo svoju priu, jo goru zato to je bila puna pojedinosti. Miles je znao sve o pojedinostima. Ne moemo se sad zaratiti, vi, budale! Zar ne znate da djeca samo to nisu stigla1? Lijeva mu se ruka trznula^pri
emu nije doivjela nikakav otpor osim onoga glatkog pokrivaa koji je stiskao prstima... "Ve stigli?"
Ekaterinino se ljupko lice sa strane nagnulo nad njega. Nije bilo napola skriveno iza biokontaminacijske opreme. Na trenutak se pobojao da je to samo holovidna projekcija ili nekakva halucinacija, ali stvaran, topao poljubac daha njezinih usana, ponesen na oblaiu smijeha, uvjerio gaje u njezinu vrstu prisutnost ak i prije nego stoje njegova ruka s oklijevanjem dodirnula njezin obraz.
"Gdje ti je maska?" pitao je promuklo. Podigao se na jedan lakat, borei se protiv vala vrtoglavice.
U svakom sluaju, nije bio u pretrpanom, utilitaristi-kom stacionaru barravarskog vojnog broda u koji su ga prebacili s Idrisa. Krevet mu se nalazio u maloj, ali otmjeno namjetenoj prostoriji koja je mirisala na cetagandan-sku estetiku, od aranmana ivih biljaka, preko smirene rasvjete, do pogleda koji je kroz prozor pokazivao umirujui prizor morske obale. Valovi su njeno oplahivali blijedu pjeanu plau kroz udnovata stabla koja su bacala fine prste sjene. Bila je to gotovo sigurno vid-projekcija, budui da su ga podsvjesni osjeaji ozraja i zvui u prostoriji uvjeravali kako je smjeten u brodskoj kabini. Bio je odjeven u iroku, svilenkastu halju priguene sive nijanse, a samo su njezini udni pristupni otvori ukazivali na to da se radi o bolesnikoj odjei. Iznad uzglavlja, diskretna je ploa pokazivala medicinske parametre.
"Gdje smo? to se dogaa? Jesmo li zaustavili rat? Oni replikatori koje su pronali na svom kraju  to je varka, znam da jest"
Zavrna katastrofa  njegovi su jurei brodovi presreli telezrane vijesti s Barravara koje su javljale o prekidu diplomatskih pregovora nakon to je u jednom skladitu izvan Vorbarr Sultane pronaeno tisuu praznih replika-tora koji su r^vqdnLbili_ukradeni.iz Zvjezdanih, jaslica, a
njihovih stanovnika nije bilo. Navodnih stanovnika? ak ni Miles nije bio siguran. Zbunjujua nona mora moguih posljedica. Barravarska je vlada, naravno, zduno poricala bilo kakvo znanje o tome kako su replikatori tamo dospjeli i gdje bi njihov sadraj sad mogao biti. A nisu joj povjerovali...
"Ba  Guppy, obeao sam  sve one nebeske bebe  ja moram"
"Ti mora mirno leati." vrsta ruka pritisnuta na njegove grudi vratila ga je natrag na lea. "Za sve smo se najhitnije stvari pobrinuli."
"Tko se pobrinuo?"
Lagano se zarumenjela. "Pa... uglavnom ja. Vorpatri-lov me kapetan broda najvjerojatnije nije smio pustiti da ga, tehniki govorei, zaobiem, ali odluila sam da mu na tu injenicu neu ukazati. Ljubavi, ti na mene loe utje-e."
to? to? "Kako?"
"Jednostavno sam neprestano ponavljala tvoje poruke i zahtijevala da budu prenesene Visosti Pel i ghemskom generalu Beninu. Benin je bio sjajan. Kad je jednom primio tvoju poruku, shvatio je da su replikatori u Vorbarr Sultani bili varka i da ih je ba u vie navrata tijekom prolih godinu dana krijumarilo iz Zvjezdanih jaslica, kako bi se pripremilo za ovo." Namrtila se. "Oito se radilo o namjernom lukavom potezu ba, smiljenom da izazove upravo ovakve nevolje. Rezervni plan, za sluaj da netko otkrije kako nisu poginuli svi na onom djejem brodu, te za sluaj da netko uspije slijediti njegov trag sve do Ko-marra. Zamalo je upalilo. Moglo je upaliti, da Benin nije bio tako uporan i uravnoteen. Pretpostavljam da su u tom trenutku unutranjopolitike okolnosti njegove istrage ve bile iznimno teke. Zaista je stavio svoju reputaciju na kocku."
Moda ak i svoj ivot, ako je Miles dobro itao izmeu tih jednostavnih redaka. "Znai, njemu pripadaju sve poasti."
"Vojne snage  i nae i njihove  spustile su stupanj pripravnosti i sad mirno stoje. Cetagandanci su proglasili da se radi o unutarnjem, civilnom problemu."
Opustio se, osjeajui golemo olakanje. "Ah."
"Mislim da se ne bih probila do njih da nije bilo imena Visosti Pel." Zastala je. "I tvojega."
"Naega."
Kad je to ula, usna joj se uzvila. "Pa, inilo se da je lady Vorkosigan titula koja je djelovala. Dala je misliti objema stranama. To, a i to to sam stalno iznova vikala istinu. Ali nikad mi ne bi uspjelo da nije bilo imena."
"Smijem li rei da imenu nikad ne bi uspjelo da nije bilo tebe?" Njegova se slobodna ruka na pokrivau stisnula oko njezine. Ona mu je uzvratila stisak.
Ponovno se poeo podizati. "ekaj  zar ti ne bi trebala biti u biokontaminacijskoj opremi?"
"Vie ne. Daj, lezi, k vrapcu. Stoje posljednje ega se sjea?"
"Moje posljednje^as^o sjeanje jest da boravim na bar-rayarskom brodu i da smo otprilike etiri dana odmaknuli od Kvadrosvemira. I da mije hladno."
Osmijeh joj se nije izmijenio, ali oi su joj potamnjele od sjeanja. "Hladnoe se dobro sjea. Proistai krvi sve su slabije djelovali, iako su ak etiri radila istodobno. Mogli smo upravo vidjeti kako ivot istjee iz tebe; tvoj metabolizam nije mogao drati korak, nije mogao zamijeniti snagu koja je bila isisana, bez obzira na infuziju i hranjive cjevice koje su neprekidno utakali u tebe; ak ni viestruke transfuzije krvi nisu pomogle. Kapetan Clogston nije se mogao domisliti nikakvom drugom nainu da suz-
bije nametnike osim da tebe, Bela i njih prebaci u stanje mirovanja. Hladna hibernacija. Sljedei bi korak bio krio-smrzavanje."
"Oh, ne. Ne opet...!"
"To je bilo posljednje rjeenje, ali nije bilo potrebno, hvala nebesima. Kad ste ti i Bel konano bili pod sedativima i dovoljno ohlaeni, nametnici su se prestali razmnoavati. Kapetani i posade naeg malog konvoja bili su sjajni i jurili su naprijed onoliko brzo koliko se moglo bez opasnosti, moda ak i malo bre. Oh  da, stigli smo; doli smo u orbitu Rho ete... mislim daje to bilo juer."
Je li ona otad oka sklopila? Ne ba, procijenio je Miles. Njezino lice, iako sad vedro, usukalo se od umora. Ponovno je posegnuo prema njemu kako bi lagano dodirnuo njezine usne s dva prsta, onako kako je obiavao dodirivati njezinu holovidnu sliku.
"Sjeam se kako mi nisi dopustila da se propisno oprostim s tobom", poalio se on.
"Pretpostavljala sam da e tako imati bolju motivaciju da se probije natrag do mene. Pa makar to bilo samo zato da tvoja rije bude zadnja."
Frknuo je i nasmijao se, pa pustio svoju ruku da padne na pokriva. Umjetna sila tee u ovoj prostoriji najvjerojatnije nije bila namjetena na dva G, usprkos osjeaju da mu na ruci vise olovni utezi. Morao je priznati da se ne osjea ba... ivahno. "Dobro, onda, jesam li sad potpuno ist od tih paklenih nametnika?"
Osmijeh joj se vratio na lice. "Jo i bolje. Pa, to znai da te ona zastraujua cetagandanska lijenica koju je Visost Pel dovela sa sobom proglasila izlijeenim. Ali jo si uvijek prilino izmoden. Trebao bi se odmarati."
"Odmarati, ne mogu se sad odmarati! Sto se jo dogaa? Gdje je Bel?"
", i Bel je iv. Uskoro e ga moi vidjeti, i njega i Nicol. Oni su u kabini niz hodnik. Bel je..." Namrtila se s oklijevanjem. "Bel je pretrpio vie tete od tebe, ali oekuje se da e se uglavnom oporaviti. S vremenom."
Milesu se nije posve svidjelo kako to zvui.
Ekaterina je slijedila njegov pogled po prostoriji. "Sad se nalazimo na osobnom brodu Visosti Pel  to jest, na njezinu brodu Zvjezdanih jaslica, koji je dovela s Eta ete. ene iz Zvjezdanih jaslica dale su da se tebe i Bela prenese ovamo kako bi vas mogle lijeiti. Nebeske gospe nisu dopustile nikome od vaih ljudi da se ukrca kako bi vas mogao uvati, isprva ak ni oruniku Roicu, to je izazvalo vrlo glupu raspravu; bila sam na rubu da ih sve ispljuskam, a onda su konano odluili da Nicol i ja moemo poi s vama. Kapetan Clogston silno se uzrujao to mu nije bilo doputeno da bude ovdje. Htio im je uskratiti uzimanje replikatora dok ne ponu suraivati, ali moe se kladiti da sam tu ideju sasjekla u korijenu."
"Odlino!" I to ne samo zato to je Miles htio te male tempirane bombe prvom moguom prigodom prebaciti iz barravarskih ruku. Nije mogao ni zamisliti psiholoki od-bojniji i diplomatski katastrofalniji razvoj dogaaja u ovom posljednjem trenutku. "Sjeam se da sam pokuavao umiriti onog idiota Guppvja koji je bio histerian pri pomisli da ga vodimo natrag Cetagandancima. Obeavao sam mu... nadam se da mu nisam lagao kao pas. Je li istina da se i u njemu nalazio jo jedan spremnik nametnika? Jesu li i njega izlijeili? Ili... nisu? Zakleo sam mu se svojim imenom da e ga, bude li suraivao u ispitivanju, Barravar zatititi, ali bio sam uvjeren da u ovamo stii pri svijesti..."
"Da, cetagandanska se lijenica i njime pozabavila. Ona tvrdi kako se taj prikriveni talog nametnika ne bi ponovno aktivirao, ali zaista, uinilo mi se da ni sama ruje
sigurna. Kako se ini, nitko nikad prije nije preivio napad tog biooruja. Dobila sam dojam da Zvjezdane jaslice ele dobiti Guppvja u istraivake svrhe ak i vie nego to ga cetagandanska Carska Sigurnost eli zbog optubi za zloin, a ako se budu morali natezati oko njega, Zvjezdane jaslice e pobijediti. Nai su ljudi izvrili tvoje zapovijedi; jo ga uvijek dre na barravarskom brodu. Neki Ce-tagandanci nisu time ba najzadovoljniji, ali ja sam im rekla da e u vezi s tim morati porazgovarati s tobom."
On je zastao s oklijevanjem i nakaljao se. "Ovaj... takoer mi se ini da se sjeam kako sam snimao neke poruke. Svojim roditeljima. I Marku i Ivanu. I malima Aralu i Helen. Nadam se da ih... nisi ih valjda ve poslala, zar ne?"
"Odloila sam ih."
"Oh, dobro. Bojim se da tad vie nisam bio ba najsu-visliji."
"Lako mogue", priznala je ona. "Ali svejedno su bile vrlo dirljive."
"Pretpostavljam da sam ekao posljednji trenutak da ih snimim. Sad ih moe izbrisati."
"Nikad", ree ona vrlo odluno. "Ali baljezgao sam."
"Svejedno, ja u ih sauvati." Pomilovala gaje po kosi i iskrivljeno se nasmijeila. "Moda ih jednog dana moemo reciklirati. Na kraju krajeva... moda sljedei put nee imati vremena za snimanje."
Vrata sobe kliznula su u stranu i u prostoriju uoe dvije visoke, vitke ene. Miles je stariju od njih smjesta prepoznao.
Visost Pel Navarr, planetarna savjetnica Eta ete, bila je moda druga ena u udnovatoj tajnoj hijerarhiji Zvjezdanih jaslica, odmah poslije same Carice, Visosti Rian Degtiar. Likom se nije izmijenila otkad ju je Miles prije de-
set godina prvi put sreo, promijenila joj se moda samo frizura. Njezina je neizmjerno duga kosa boje meda danas bila skupljena u desetak pletenica koje su padale, ispletene od jednog do drugog uha, niz njezina lea, a njihovi su se ukraeni krajevi njihali oko njezinih glenjeva zajedno s rubom suknje i njezinim naborima. Miles se pitao je li ovaj uznemirujui dojam da je pomalo nalik na Meduzu Pel odabrala namjerno. Koa joj je jo uvijek bila blijeda i savrena, ali nitko je ni na trenutak ne bi proglasio mladom. Bila je isuvie mirna, isuvie staloena, zraila previe hladne ironije...
Izvan najtajnijih utoita Nebeskog vrta, Nebeske gospe su se obino kretale u privatnosti svojih zatitnih mjehura, kako ih ne bi vidjele oi nevrijednih. injenica daje ovamo ula nezastrta, sama je po sebi bila dovoljna da kae Milesu kako je sad smjeten unutar zatitnog polja Zvjezdanih jaslica. Tamnokosa ena uz nju oito je imala dosta godina jer su jo sijedi pramenovi u kosi u petljama padali niz lea meu naborima njezine duge halje, a koa joj je, iako besprijekorna, upadljivo omekala od starosti. Hladna, puna potovanja, Milesu nepoznata.
"Lorde Vorkosigan." Visost Pel razmjerno mu je srdano kimnula. "Veseli me to vas nalazim budnoga. Jeste li ponovno pri sebi?"
Zato, pri kome sam bio prije? Bojao se da moe pogoditi. "Mislim da jesam."
"Prilino me iznenadilo to to smo se ponovno sreli na ovaj nain, iako je to, s obzirom na okolnosti, dobrodoao susret."
Miles se nakalje. "Sve je to i mene iznenadilo. Vae bebe u replikatorima jeste li ih dobili natrag? Jesu li dobro?"
"Moji su ljudi sino dovrili preglede. ini se da je s njima sve u redu, usprkos njihovim stranim pustolovinama. ao mije to se isto ne moe rei i za vas."
Kimnulaje svojoj druici; pokazalo se daje ena lijenica koja je, uz neto odrjeita mrmljanja, dovrila kratak lijeniki pregled njihova barrayarskog gosta. Dovrava svoj posao, nagaao je Miles. Njegova navodea pitanja o bioinenjerijskim nametnicima susrela su se s pristojnim izbjegavanjem odgovora, a onda se Miles zapitao je li ona zaista lijenica  ili osoba koja je smislila to oruje. Ili moda veterinarka... ali veina veterinara s kojima se on u ivotu susretao pokazivala je sve znakove ljubavi prema svojim bolesnicima.
Ekaterina je bila odlunija. " Poslije ove nesretne izloenosti zarazi, moete li mi dati ikakve informacije o tome na koje dugorone popratne pojave moramo obratiti pozornost kod lorda Vorkosigana i Lukog kapetana Thor-nea?"
ena pokae Milesu rukom da moe zakopati svoju halju, pa se okrene i pone govoriti preko njegove glave. "Va suprug"  iz njezinih je usta rije zvuala posve strano  "pretrpio je izvjesne mikroskopske oiljke na miiima i krovotoku. Miije bi se s vremenom trebalo postupno oporaviti i dostii svoju prijanju razinu. Pa ipak, s obzirom na njegovu prijanju krio-traumu, oekivala bih da u poznijim godinama ima vee anse za probleme s cirkulacijom. Iako, s obzirom na to kako kratko vi ljudi ivite, moda tih nekoliko desetljea razlike u oekivanom ivotnom vijeku nee biti znaajno."
Upravo suprotno, gospoo. Modani udari, tromboza, krvni ugruci, aneurizme... Miles je pretpostavio da ona govori o tome. Oh, kakve li radosti. Dodat e to na popis, uz igline granate, sonine granate, plazmiku vatru i
zrake iz nervnih disruptora. Kao i uz vrue zakovice i isti vakuum.
I napadaje. Dakle, kakve bi se zanimljive sinergije mogle oekivati kad se ovi cirkulacijski mikrooiljci sastanu s njegovim konvulzivnim poremeajem? Miles odlui da to pitanje odloi i kasnije ga postavi vlastitim lijenicima. Mogao bi im koristiti takav izazov. Jo e jednom postati prokleti istraivaki projekt. Sledio se kad je shvatio da taj projekt nee biti samo lijeniki, nego i vojni.
Nebesnica je nastavila govoriti Ekaterini: "Betanac je pretrpio upadljivo jaa unutranja oteenja. Potpuni oporavak miinog tkiva moda se nikad nee dogoditi, a herm e se morati uvati svih cirkulacijskih stresova. Za njega bi najsigurnije ozraje tijekom oporavka mogla biti niska ili nulta gravitacija. Od njegove kvadarske partnerice doznala sam kako se bi to zapravo moglo lako osigurati."
"Bel e dobiti sve to bude potrebno", zakleo se Miles. Za tako izmoujuu ozljedu u slubi Cara, moda nee biti potrebne ni ovlasti Carskog revizora da mu skinu Car-Sig s vrata, a moda mu uspije u pogodbu ubaciti i malu invalidsku mirovinu.
Visost Pel kratko je trznula bradom. Lijenica uputi planetarnoj savjetnici pokoran naklon, pa se ispria i ode.
Pel se okrenula prema Milesu. "im budete osjetili da ste se dovoljno oporavili, lorde Revizore Vorkosigan, ghemski general Benin molio bi za prigodu da porazgovara s vama."
"Ah! Dag Benin je ovdje? Sjajno! I ja s njim elim razgovarati. Je li ba ve u njegovu pritvoru? Je li posve razjanjeno da je Barravar neduan i da ga je ba nasamarilo tijekom svojih tajnih putovanja?"
Pel odgovori: "Ba je pripadalo Zvjezdanim jaslicama, pa je u Zvjezdane jaslice i vraeno. To je unutranja stvar,
iako smo, naravno, zahvalni ghemskom generalu Beninu za njegovu pomo i bavljenje svim osobama izvan naih ovlasti, a koje su moda pomogle ba... u njegovu ludom bijegu."
I tako su Nebeske gospe vratile natrag svoju zabludjelu ovcu. Miles potisne lagani ubod saaljenja prema ba. Umirujui prizvuk Pelina glasa nije zazivao daljnja pitanja od stranih barbara. teta. Pel je bila najpustolovnija meu planetarnim savjetnicama, ali vjerojatnost da e ikad uspjeti s njom porazgovarati nasamo, u etiri oka, poslije ovoga trenutka, bila je slaba, a vjerojatnost da e ona s njim iskreno raspravljati o ovoj stvari pred ikim drugim bila je jo slabija.
Krio je put dalje. "Konano sam zakljuio kako ba mora biti otpadnik, a ne, kao to sam prije mislio, agent Zvjezdanih jaslica. Iznimno me zanima mehanika ove bizarne otmice. Guppy  jacksonski krijumar, Russo Gupta  mogao mije dati samo vanjski opis dogaaja, a i to samo prema njegovoj prvoj toki dodira, kad je ba iskr-calo replikatore s onoga to pretpostavljam daje bio godinji brod s djecom za Rho etu, zar ne?"
Pel je udahnula, ali ukoeno popustila: "Da. Sad se pokazalo da je zloin bio dugo planiran i pripreman. Ba je otrovalo savjetnicu Rho ete, njezine slukinje i posadu broda odmah poslije posljednjeg njihova skoka. U trenutku sastanka, svi su ve bili mrtvi. Namjestilo je brod na upravljanje automatskim pilotom, kako bi odmah poslije zaronio prema suncu najblieg sustava. Ba jedno slui na ast  bila je to svojevrsna, prikladna pogrebna lomaa", nevoljko je priznala.
S obzirom na svoje prijanje upoznavanje s tajanstvenim pogrebnim obiajima nebesnika, Miles je gotovo uspio slijediti ovu dodjelu pozitivnog boda zarobljeniku, a da mu se pritom nije zgrio mozak. Skoro. Ali Pel je o nam-
jeri ba govorila kao o injenici, ne kao o pretpostavci; to je znailo da su Nebeske gospe ve imale vie sree u svom ispitivanju poremeenog ba nego to su njegovi ljudi iz osiguranja uspjeli dobiti tijekom cijelog putovanja do ovog mjesta. Pretpostavljam da srea nije imala nikakve veze s tim. "Mislio sam da je ba trebalo nositi raznovrsnije bioloko oruje, ako je imalo vremena pretraiti djeji brod prije nego to je letjelica bila naputena i unitena."
Pel je u uobiajenim prigodama, kao i sve planetarne savjetnice, bila prilino vedra osoba, no ovo je izazvalo mrtenje od kojega se ledila krv u ilama. "Te stvari uope nisu za raspravu izvan Zvjezdanih jaslica."
"U idealnim okolnostima, nisu. Ali, na nesreu, vae... privatne stvari zaista su otputovale podaleko od Zvjezdanih jaslica. Kao to mogu osobno posvjedoiti. Postale su izvor javne zabrinutosti za nas, kad smo na Postaji Graf priveli ba. U trenutku kad sam naputao to mjesto, nitko nije bio siguran jesmo li ili nismo identificirali i neutralizirali svaku zarazu."
S oklijevanjem, Pel je priznala: "Ba je namjeravalo ukrasti itav bojevi niz. Ali Nebeska gospa koja je bila zaduena za savjetniine... zalihe, iako je umirala, uspjela ih je unititi prije smrti. Kao to joj je bila i dunost." Peline su se oi suzile. "Nje emo se uvijek sjeati."
Je li ona moda bila parnjakinja tamnokose ene? Je li hladna lijenica u Pelino ime uvala slian arsenal, moda upravo na ovom brodu? Bojevi niz, ha. Miles je tiho pohranio to preutno priznanje, kako bi ga kasnije podijelio s najviim ealonima CarSiga, pa smjesta preusmjerio razgovor.
"Ali stoje ba zapravo pokuavalo postii? Je li djelovalo samo? Ako jest, kako je porazilo svoju programiranost da bude odano?"
"I to je, takoer, unutranja stvar", mrano je ona ponovila.
"Pa, ja u vam rei to nagaam", brbljao je dalje Miles, prije nego to se ona dospjela okrenuti i dovriti razgovor. "Vjerujem daje to ba u vrlo bliskom srodstvu s Carem Fletchirom Giajom, a time i s njegovom pokojnom majkom. Nagaam da je ovo ba bilo jedno od najbliih pouzdanika stare Carice udove Lisbet, tijekom njezine vladavine. Njezina bioloka veleizdaja, njezin plan da razdijeli nebesnike u podgrupe koje bi se meusobno natjecale, propao je poslije njezine smrti  "
"Nije to bila veleizdaja", slabano se oprla Pel. "Ne kao takva."
"No dobro, nedoputena jednostrana promjena nacrta. Iz nekog razloga, poslije njezine smrti ovo ba nije bilo proieno zajedno s ostalima iz njezina unutranjeg kadra  a moda i jest, ne znam. Moda je bilo degradirano? No, u svakom sluaju, itav je ovaj pothvat bio neka vrsta na pogrean put zavedenog nastojanja da se dovri misija njegove pokojne gospodarice  ili majke. Jesam li blizu?"
Nebeska gaje Pel motrila s izrazitim nezadovoljstvom. "Prilino. U svakom sluaju, sad je s tim zaista gotovo. Car e biti zadovoljan s vama  ponovno. Neki zalog njegove zahvalnosti mogao bi uslijediti sutra, na sveanosti slijetanja djejeg broda, a na koju ste pozvani vi i vaa gospoa supruga. Prvi stranci kojima je ikad udijeljena ta ast."
Miles odmahne rukom kako bi odstranio ovo malo skretanje s teme. "Zamijenio bih sve poasti za mrvicu razumijevanja cijele stvari."
Pel frkne, smijui se. "Niste se promijenili, zar ne? Jo uvijek nezasitno znatieljan. Pretjerano", doda ona naglaeno.
Ekaterina se ironino nasmijeila.
Miles je ignorirao Pelinu naznaku. "Potrpite me. Mislim da ipak jo nisam sve povezao. Rekao bih da nebesni-ci  i ba jo uvijek nisu tako nadljudska bia da bi bili iznad samozavaravanja, koje je, zato to su oni istanani, i samo jo istananije. Vidio sam lice ba kad sam pred njim unitio hladnjak pun genetikih uzoraka. Posljednje, oajniko... neto." Ubijao je ljudska tijela, bilo je to vidljivo na njemu i on je to znao. Ali nije mislio da je ikad prije ubio neiju duu, ostavivi pritom ivo tijelo koje die, oaloeno i optuujue. Moram ovo razumjeti.
Pel oito nije bilo drago nastavljati ovaj razgovor, ali razumjela je dubinu duga koji se nije mogao naplatiti takvim beznaajnostima kakve su bile medalje i sveanosti. "ini se daje ba", polako je rekla, "eljelo vie od Lisbeti-ne vizije. Planiralo je novo carstvo, kojem bi ono bilo i car i carica. Ukralo je nebesku djecu Rho ete, ne samo kao zametak stanovnitva svojeg planiranog novog drutva, nego i kao... sudrugove. Savjetnike. Teilo je neem viem ak i od genetikog mjesta Fletchira Giaje koje, iako dio nebeskog cilja, ne zamilja sebe kao zasebnu cjelinu. Pretjerani ponos", uzdahnula je ona. "Ludilo."
"Drugim rijeima", dahne Miles, "ba je eljelo djecu. Na jedini nain na koji ih je moglo... zaeti."
Ekaterinina ruka, koja je dolutala na njegovo rame, stisnula se.
"Lisbet... mu nije smjela toliko toga povjeriti", ree Pel. "To je ba bilo njezin ljubimac. Ponaala se prema njemu gotovo kao prema djetetu, umjesto kao prema sluzi. Ona je imala snanu osobnost, ali nije uvijek bila... mudra. Moda... moda je u poznim godinama takoer bila sklona udovoljavati sebi."
Da  ba je bilo srodnik Fletchira Giaje, moda gotovo i klon cetagandanskog cara. Stariji brat/sestra. Pokusni primjerak, a pokus je procijenjen kao uspjean  poslije
ega su uslijedila desetljea slube u Nebeskom vrtu i pomnog motrenja uvijek praenog istim pitanjem  zato nije ba, umjesto svog brata, dobilo svu tu ast, mo, bogatstvo, plodnost?
"Jo samo jedno pitanje, ako doputate. Kako se ba zove?"
Peline su se usne stisnule. "Odsad e biti bezimeno. Zauvijek."
Izbrisano. Neka kazna odgovara razmjeru zloina. Miles je zadrhtao.
Raskoni letni kombi zaustavio se iznad palae Carskog guvernera Rho ete, iroko rasprostrtog kompleksa koji je svjetlucao u mraku. Vozilo se poelo sputati u nepregledni tamni vrt, obrubljen ilama svjetla uzdu svojih staza i puteljaka koji su se pruali istono od zgrada. Miles je zadivljeno piljio kroz prozor dok su se obruavali dolje, pa se podigli iznad kratkog niza breuljaka, pokuavajui pogoditi je li krajolik prirodan ili umjetno izrezbaren u povrini Rho ete. U svakom sluaju, djelomino izrezbaren, zato to se na suprotnoj strani uzvisine u padini skrivala travnata udubina amfiteatra koji se uzdizao iznad kilometar udaljenog, svilenkastog crnog jezera. Iza breuljaka, s druge strane jezera, glavni je grad Rho ete inio da nono nebo svjetluca poput jantara.
Amfiteatar je bio osvijetljen samo priguenim, blistavim kuglama obilato rasporeenima du njegove irine: tisuu zatitnih mjehura Nebeskih gospa, namjetenih na alobnu bijelu boju, stianu do jedva vidljiva svjetlucanja. Meu njima, drugi su se blijedi likovi kretali tiho poput sablasti. Pogled mu je nestao iz vidokruga kad se voza kombija polukruno obruio i njeno spustio vozilo na sle-tite nekoliko metara udaljeno od obale jezera, najednom od rubova amfiteatra.
Unutranja svjetla kombija tek su nakratko zasjala, na crvenim valnim duinama smiljenima da pomognu putnicima prilagoditi se na tamu. U odjeljku prekoputa Mile-sa i Ekaterine, ghemski se general Benin okrenuo od svog prozora. Bilo je teko iitati izraz njegova lica ispod slubenih zavijutaka bijele i crne boje za lice koja ga je oznaavala kao ghemskog carskog asnika, ali Miles je zakljuio da je zamiljen. Pod crvenim je svjetlom njegova uniforma blistala poput svjee krvi.
Sve u svemu, ak i kad se uzme u obzir njegovo iznenadno blisko upoznavanje s biolokim orujem Zvjezdanih jaslica, Miles nije bio siguran bi li se s Beninom mijenjao za none more. Proli su tjedni bili iscrpljujui za vieg asnika unutranje sigurnosti Carskog vrta. Djeji brod koji je nosio osoblje Zvjezdanih jaslica za koje je on bio posebno zaduen, putem je nestao bez traga; nejasni izvjetaji koji su curili za Guppvjevim koprcavim tragom naz-naavali su ne samo drsku krau, nego i biokontaminaciju iz najtajnijih zaliha Zvjezdanih jaslica. Trag je zavravao u'srcu neprijateljskog carstva.
Nikakvo udo da je, do trenutka kad je sino stigao u orbitu Rho ete kako bi osobno ispitao Milesa  svakako, s iznimnom ljubaznou  izgledao, ak i ispod boje za lice, onako umorno kako se Miles osjeao. Njihova je borba za zadravanje ovlasti nad Russom Guptom bila kratka. Miles je svakako imao razumijevanja za Beninovu silnu elju da, s obzirom na to da su mu Zvjezdane jaslice izvukle ba iz ruku, barem na nekome isprazni svoju frustraciju, ali... Kao prvo, Miles je dao svoju vorsku rije, a kao drugo, otkrio je je da ovaj tjedan na Rho eti oito u velikoj milosti.
Usprkos tome, Miles se pitao gdje da iskrca Guppvja kad sve ovo bude gotovo. Strpati ga u barrayarski zatvor predstavljalo bi suvian troak za Carstvo. Osloboditi ga na Jacksonovu Skrovitu znailo bi pozvati ga da se vrati
starim lovitima i poslodavcima  to ne bi donijelo koristi susjedima, a izazvalo bi cetagandansku osvetu. Mogao je smisliti samo jedno zgodno udaljeno mjestace na koje bi mogao istovariti osobu tako umrljane prolosti i nasuminih talenata, ali je li bilo poteno uiniti tako neto admiralici Quinn...? uvi taj prijedlog, Bel se zloesto smijao sve dok nije morao stati da uzme zraka.
Usprkos kljunom mjestu Rho ete u barravarskim taktikim i stratekim razmatranjima, Miles nikad prije nije nogom stupio na taj planet. Nije ni sad, barem ne odmah. Uz grimasu je dopustio Ekaterini i ghemskom generalu Beninu da mu pomognu izai iz kombija i ui u leb-djelicu. Tijekom sveanosti koja je trebala uslijediti, kanio je stajati na vlastitim nogama, ali mali gaje pokus uvjerio kako bi bilo bolje da tedi svoju izdrljivost. Barem nije bio jedini kojem je bila potrebna pomo mehanizacije. Nicol se vrzmala oko Bela Thornea i pomagala mu. Herm je sjeo i uspio sam upravljati palicom svoje lebdjelice, a samo je cjevica za kisik u njegovu nosu ukazivala na iznimnu iscrpljenost.
Orunik Roic, u besprijekorno izglaanoj i ulatenoj odori Kue Vorkosigan, zauzeo je poloaj iza Milesa i Eka-terine, ukoen i tih kao nikad. Nasmrt je prestravljen, zakljuio je Miles. Nije ga mogao kriviti.
Zakljuivi kako veeras predstavlja cijelo Barravarsko carstvo, a ne samo svoju Kuu, Miles je odluio odjenuti svoje obino sivo civilno odijelo. Ekaterina se doimala vi-sokom i ljupkom poput nebesnice u nekakvoj lepravoj si-vocrnoj stvari; Miles je sumnjao na nekakvu potajnu krojaku pomo Pel ili jedne od njezinih mnogobrojnih poslunica. Dok je ghemski general Benin vodio drutvo naprijed, Ekaterina je koraala uz Milesovu lebdjelicu, a ruka joj je lagano poivala na njegovoj podlaktici. Njezin slabani, tajanstveni osmijeh bio je suzdran kao i uvijek,
ali Milesu se inilo da ona hoda s novim i odlunim samopouzdanjem, bez straha u sjenovitoj tami.
Benin se zaustavio kod male grupe mukaraca, koji su iz tame svjetlucali kao duhovi i stajali nekoliko metara dalje od kombija. Sloeni su parfemi dopirali iz njihove odjee kroz vlaan zrak, izraziti, a opet ne napadni. Ghemski je general savjesno predstavio svakog lana svojeg drutva trenutanom nebeskom guverneru Rho ete, koji je bio iz konstelacije Degtiar i neka vrsta roaka sadanje Carice. I guverner je bio odjeven, kao i svi prisutni nebesnici, u iroku bijelu tuniku s hlaama i vieslojni plat koji mu je padao do glenjeva.
ovjek koji je nekad zauzimao ovaj poloaj i kojega je Miles jednom sreo, jasno mu je stavio do znanja kako su strani barbari jedva podnoljivi; no ovaj mu je ovjek udijelio dubok i oito iskren naklon, ruku slubeno prislonjenih uz grudi. Miles je zaprepateno trepnuo, jer taj je pokret vie nalikovao na to kako se ba klanja nebesnicima, nego na naklon nebesnika strancu.
"Lorde Vorkosigan. Lady Vorkosigan. Luki kapetane Thorne. Nicol od Kvadra. Orunie Roic s Barravara. Dobro doli na Rho etu. Moje vam je kuanstvo na usluzi."
Svi su uzvratili odgovarajuim, pristojnim zahvalnim mrmoljenjem. Miles je razmatrao izraz  moje kuanstvo, ne moja vlada  pa se prisjetio kako e veeras pri-sutvovatiprivatnoj sveanosti. Nebeskog su guvernera na trenutak omela na obzoru vidljiva svjetla atla koji se sputao iz orbite. Usne su mu se razdvojile kad je virnuo prema blistavom nonom nebu, ali letjelica je, razoarava-jue, poletjela prema suprotnoj strani grada. Guverner se ponovno okrenuo prema njima, mrtei se.
Nekoliko minuta pristojnog avrljanja izmeu nebeskog guvernera i Benina  slubene elje za to due zdravlje cetagandanskog cara i njegove carice, pa poneto
spontani, barem je tako zvualo, upiti o zajednikim poznanicima  ponovno je bilo prekinuto kad su se u irokoj tami prije zore pojavila svjetla novog atla. Guverner se naglo okrenuo kako bi se ponovno zagledao u nebo. Miles je dobacio pogled prema tihoj gomili nebesnika i zatitnih mjehura nebesnica koji su poput cvjetnih latica bili razbacani udubinom u breuljku. Nisu klicali, inilo se da se jedva i miu, ali Miles je osjetio prije nego uo kako se uzdah mekolji kroz njihove redove, a napetost oekivanja pojaava.
Ovaj put atl je postajao sve vei, a njegova svjetla sve sjajnija dok se obruavao prema jezeru koje se pjenilo pred njim. Roic je nervozno koraknuo natrag, pa opet naprijed, blie Milesu i Ekaterini, promatrajui kako se oblije atla nadvija gotovo tono iznad njih. Bona su svjetla na trupu obasjavala uzorak vritee ptice, utisnut crvenom bojom, koji je blistao poput plamena. Plovilo se spustilo na svoje prueno podnoje meko poput make i smirilo se, a zveket i lupa njegovih zagrijanih bokova koji su se stezali zvuali su vrlo glasno u tiini koja je mirno i bez daha ekala.
"Vrijeme je da ustanemo", apne Miles Ekaterini, pa prizemlji svoju lebdjelicu. Ona i Roic pomogli su mu da se izvue na noge, pa korakne naprijed i stane mirno. Sasvim kratko podrezana trava pod njegovim je stopalima u izmama bila poput finog, gustog saga; miris joj je bio vlaan i mahovinast.
iroki teretni otvor se rasklopio i iz njega se pruila kosina, s donje strane obasjana blijedim, difuznim sjajem. Najprije je dolje dolebdio zatitni mjehur Nebeske gospe  njegovo zatitno polje nije bilo, kao u drugih, mutno, ve prozirno poput gaze. Moglo se vidjeti kako je lebdjeli-ca u njemu prazna.
Miles promrmlja Ekaterini: "Gdje je Pel? Mislio sam daje sve ovo njezino... dijete."
"Ovo je u ast savjetnice Rho ete koja je izgubila ivot na otetom brodu. Visost Pel e biti sljedea i ona e voditi djecu u ime mrtve savjetnice."
Miles je ubijenu enu nakratko sreo prije deset godina. Bilo mu je ao to od nje sad pamti jedva neto vie od oblaka kose smee poput okolade koja je padala oko nje, zapanjujuu ljepotu skrivenu u skupini drugih, jednako velianstvenih Nebeskih gospa, kao i divlju odanost njezinim dunostima. No lebdjelica mu se iznenada uinila jo praznijom.
Slijedio je jo jedan mjehur, pa jo njih, pa ghemske ene i sluge, ba. Drugi se mjehur primaknuo blie grupi nebeskog guvernera, postao proziran, pa se uz treptaj ugasio. Pel je, u svojim bijelim haljama, kraljevski sjedila u svojoj lebdjelici.
"Ghemski generale Benin, kao to vam je odreeno, molim vas da sad prenesete zahvalnost Nebeskog Cara Fletchira Giaje ovim strancima koji su nam kui vratili nadu naih konstelacija."
Govorila je prirodnim glasom, a Miles nije primijetio mikrofone, ali slabaan odjek od travnate udubine rekao mu je kako su njezine rijei prenesene svima prisutnima.
Benin pozove Bela da istupi; slubenim sveanim rijeima, predao je Betancu visoko cetagandansko odlije, papir vezan vrpcom, ispisan Vlastitom Carevom Rukom, a koji se udnovato nazivao Jamstvom Nebeske Kue. Miles je poznavao ghemske plemie koji bi zamijenili vlastite majke za mogunost da ove godine budu na Jamstvenom popisu, samo... nije se bilo lako za to kvalificirati. Bel spusti lebdjelicu kako bi mu Benin mogao utisnuti svitak s vrpcom u ruku, i  premda su mu oi bile blistave od ironije  zauzvrat promrmlja zahvalnost dalekom Flet-
chiru Giaji, jednom, za promjenu, zadravajui svoj smisao za humor pod kontrolom. Tome je vjerojatno pripomo-glo i to to je herm jo uvijek bio toliko iscrpljen da je jedva drao glavu ravno, a Miles nikad nije mislio da e mu zbog neeg takvog biti drago.
Miles trepne i potisne irok osmijeh kad je ghemski general Benin kao sljedeu pozvao Ekaterinu i predao joj jednaku, vrpcom omotanu, poast. Ni njezino zadovoljstvo nije bilo posve lieno ironije, ali uzvratila je elegantno sroenom zahvalom.
"Milorde Vorkosigan", progovorio je Benin. Miles korakne naprijed, malice bojaljivo.
"Moj Carski Gospodar, nebeski Car Fletchir Giaja, podsjea me kako istinska istananost darivanja lei u tome da se uzme u obzir ukus darovanoga. Stoga me zaduio samo da vam prenesem njegovu osobnu zahvalu, njegovim vlastitim Dahom i Glasom."
Prva nagrada, Red Zasluga Za Cetagandu, a kako gaje taj orden postidio prije deset godina... Druga nagrada, dva Reda Zasluga Za Cetagandu? Oito ne. Miles izdahne s olakanjem, iako ga je probolo lagano aljenje. "Poruite od mene svom Carskom Gospodaru da mu od srca zahvaljujem."
"Moja Carska Gospodarica, nebeska Carica Rian Deg-tiar, Slubenica Zvjezdanih jaslica, takoer me zaduila da vam prenesem njezinu osobnu zahvalu, njezinim vlastitim Dahom i Glasom."
Miles se uoljivo dublje naklonio. "U ovome sam bio njoj na slubu."
Benin je koraknuo natrag; Visost Pel stupila je naprijed. "Zaista. Lorde Miles Vorkosigan s Barravara, Zvjezdane vas jaslice pozivaju."
Upozorili su ga na ovo i on je o tome porazgovarao s Ekaterinom. Sto se praktine strane ticalo, nije imalo smisla odbiti ast; Zvjezdane jaslice ionako su ve imale kilogram njegova tijela u privatnoj arhivi, skupljen ne samo tijekom njegova nedavnog lijeenja, nego i tijekom njegova davnanjeg posjeta Eta eti. I tako je, tek s laganim grem u elucu, koraknuo naprijed i dopustio da ba posluitelj podigne njegov rukav i preda Visosti Pel pladanj s blistavom iglom za uzimanje uzoraka.
Pel je vlastitim, dugim blijedim prstima utisnula iglu za uzorke u mesnati dio njegove nadlaktice. Bila je tako tanka daje jedva osjetio bol; kad ju je izvukla, tek se kapljica krvi koju je obrisalo ba pojavila na njegovoj koi. Pel je poloila iglu u zasebnu kutiju za hlaenje, na trenutak je visoko podigla kako bi objavu mogli vidjeti okupljeni, pa je zatvorila i smjestila u odjeljak naslona svoje lebdjelice. Slabaan amor koji je dopro iz gomile okupljene u amfiteatru nije se doimao kao sablazan, iako se u njemu, moda, moglo osjetiti uenje. Najvia ast koju je mogao zasluiti netko od Cetagandanaca, via ak i od dodjele nebeske supruge, bila je ta da se njegov ili njezin genom slubeno unese u banke gena Zvjezdanih jaslica, kako bi tamo bio rastavljen i pomno pregledan, poslije ega bi se, moda, odobreni dijelovi unijeli u sljedei nebeski narataj.
Miles je, ponovno sputajui rukav, promrmljao Pel: "Znate, kod mene se vjerojatno vie radi o odgoju, nego o uroenim osobinama."
Njezine su prekrasne usne odoljele osmijehu i umjesto toga oblikovale tihi zvuk, .
Iskra mranog humora u njezinim oima ponovno je bila prekrivena, kao kroz jutarnju izmaglicu, kad je opet ukljuila zatitno polje mjehura. Nebo je na istoku, s druge strane jezera i iza sljedeeg niza breuljaka, polako blijedjelg, Kovrige magle kovitlale .,se pre.ko jezerske
vode ija je glatka povrina u odrazu sjaja pred zoru postajala elinosiva.
Dublja se tiina spustila nad okupljene nebesnike kad su kroz vrata atla i niz kosinu poeli silaziti nizovi polica s replikatorima koje su vodile nebesnice i ba. Zamjenska je savjetnica, Pel, pozivala jednu nebesku konstelaciju za drugom da prie i primi svoje replikatore. Guverner Rho ete napustio je malu grupu gostujuih dostojanstve-nika-junaka kako bi se takoer pridruio svom klanu i Miles shvati kako prijanji duboki naklon ipak nije bio ironian. U bijelo odjevena, okupljena gomila nije bila sveukupna nebeska rasa koja je boravila na Rho eti, ve samo onaj dio ije je genetiko krianje, dogovoreno meu kla-novima, na ovaj dan, ove godine, donijelo ploda.
Mukarci i ene ija su djeca bila isporuena moda se nikad nisu dodirnuli, moda nikad ak ni vidjeli sve do ove zore, no svaka je grupa mukaraca iz ruku Zvjezdanih jaslica primala djecu koju su zaeli. Naizmjenino su gurali lebdee palete prema skupini bijelih zatitnih mjehura koji su ih ekali i u kojima su se nalazile njihove genetike partnerice. Kako se svaka konstelacija postavljala oko svog stalka s replikatorom, zatitna su polja mijenjala boju iz mutnobijele u niz sjajnih, divljih duga. Mjehuri svih duginih boja tekli su iz amfiteatra u pratnji svojih mukih drubenika dok se brdoviti obzor s druge strane jezera ocrtavao iznad plamena zore, a iznad njega, zvijezde su se gasile u plavetnilu neba.
Kad nebesnici stignu u svoje kune enklave razasute po planetu, djeca e biti predana njihovim ghemskim dadiljama i posluiteljima koji e ih izvaditi iz replikatora i smjestiti u brine jaslice njihovih raznovrsnih konstelacija. Roditelji i djeca moda e se opet sresti, a moda vie nikad nee. Pa ipak, inilo se daje ova sveanost neto vie od obinog nebeskog protokola. Nismo li pozvani da, na kraju, predamo svoju djecu natrag svijetu? Vorovi jesu.
barem u svojim idealima. Barrayar jede svoju djecu, rekla je jednom, po rijeima njegova oca, Milesova majka. Gledajui Milesa.
Onda, pomisli Miles iznureno. Jesmo li danas junaci ili najvee izdajice koje su izbjegle pogubljenje? U to e se, s vremenom, izroditi ove siune, budue nebeske nade? U velike mukarce i ene? Ili u strane neprijatelje? Je li on, i ne znajui, ovaj put spasio neku buduu barrayarsku pokoru  neprijatelja i unitavatelja njegove vlastite, jo neroene djece?
A da mu je neko okrutno boanstvo iznijelo tu stranu slutnju ili proroanstvo, bi li on postupio drugaije?
Potraio je Ekaterininu ruku svojom, hladnom; njezini su je prsti obuhvatili svojom toplinom. Sad je bilo dovoljno svjetla da mu ona vidi lice. "Jesi li dobro, ljubavi?" promrmljala je zabrinuto.
"Ne znam. Idemo kui."
EPILOG
S Nicol i Belom oprostili su se u komarrskoj orbiti.
Miles se s njima odvezao do prekrcajne stanice na kojoj su se nalazili uredi CarSigovih Galaktikih poslova kako bi bio prisutan posljednjem Belovu izvjetaju, djelomino i kako bi se pobrinuo da deki iz CarSiga ne zamore herma pretjerano. I Ekaterina je bila prisutna, kako bi svjedoila, ali i kako bi se pobrinula da se Miles ne premori. Milesa su udaljili prije nego Bela.
"Jeste li vas dvoje sigurni kako ne elite s nama u Kuu Vorkosigan?" revno je Miles pitao ve etvrti ili peti put otkako su se na gornjem stjecitu putnika skupili pred konani oprotaj. "Ipak ste propustili vjenanje. Mogli bismo se sjajno zabaviti. Obeavam vam da je, ako nita drugo, samo moja kuharica vrijedna putovanja." Miles, Bel i, dakako, Nicol, motali su se uokolo u lebdjelicama. Ekaterina je stajala prekrienih ruku, lagano se smijeei. Roic je tumarao nevidljivim perimetrom kao da mu nije drago predati svoju dunost neupadljivim CarSigovskim straarima. Orunik je tako dugo bio u neprekidnom stanju uzbune, pomisli Miles, da vie ne zna kako se opustiti. Miles je razumio taj osjeaj. Kad se vrate na Barravar,
zakljuio je, Roic treba dobiti barem dva tjedna neprekidnog dopusta.
Nicoline su se obrve trznule. "Bojim se da bismo mogli uznemiriti vae susjede."
"Da, natjerati konje u stampedo", ree Bel.
Miles se naklonio u sjedeem poloaju; lebdjelica mu se blago nagnula. "Mojem biste se konju svidjeli. On je vrlo prijateljski raspoloen, da ne spominjem to kako je prestar i prelijen da bi krenuo u bilo kakav stampedo. A osobno vam jamim kako vas se, s pratnjom orunika u odori Vorkosiganovih, nikakva neprosvijeena seljaina iz zabiti ne bi usudila uvrijediti."
Roic je to, prolazei rubom Milesove orbite, potvrdio kimanjem glave.
Nicol se nasmijeila. "Svejedno, hvala ti, ali mislim da bih radije otila na neko mjesto na kojem mi nee biti potreban tjelohranitelj."
Miles je bubnjao prstima po rubu lebdjelice. "Radimo na tome. Ali, gledaj, zaista, ako"
"Nicol je umorna," ree Ekaterina, "vjerojatno ezne za domom, a mora se brinuti i o oporavku jednog herma. Mislim da bi joj bilo drago da se vrati kui, svojoj vrei za spavanje i uobiajenoj dnevnoj rutini. Njezinu glazbu da i ne spominjem."
Njih su dvije izmijenile jedan od onih saveznikih enskih pogleda, pa Nicol zahvalno kimne.
"Pa", ree Miles, nevoljko poputajui, "onda se dobro brinite jedno za drugo."
"I vi, takoer", ree Bel promuklo. "Mislim da je vrijeme da se ostavi aktivnog bavljenja tajnim operacijama, sad kad postane tata i sve to. ini mi se da je izmeu ovog sluaja i onog prolog, Sudbina zapeatila raspon
tvojih mogunosti. Rekao bih da bi bilo loe izazivati je i trei put."
Miles nevoljko pogleda svoje dlanove koji su ve posve zacijeljeli. "Moda. Bog zna da me Gregor vjerojatno eka s popisom domaih zadaa duim od sve etiri kvadarske ruke zajedno. Posljednja takva bila je sudjelovanje u pretrpanim odborima koji su smiljali, vjerovao ili ne, novi prijedlog barravarskog bio-zakona koji je trebalo predati na ovjeru Vijeu grofova. Potrajalo je godinu dana. Ako jo jednom pone s 'Miles, ti si napola Betanac, to te ini pravim ovjekom za'  mislim da u se okrenuti i zbrisati."
Bel se nasmijao; Miles doda: "Pazi umjesto mene na mladog Corbeaua, moe? Kad na taj nain bacim tienika u vodu da propliva ili potone, obino volim sam biti u blizini s pojasom za spaavanje."
"Garnet Peta mije poslala poruku, nakon to sam joj javila da e Bel preivjeti", ree Nicol. "Kae da im, zasad, dobro ide. U svakom sluaju, Kvadrosvemir jo nije proglasio sve barravarske brodove nepoeljnima ili tako neto."
"to znai da nema razloga da se i vas dvoje jednom ne vratite tamo", ukae Bel. "Ako ne, onda barem budite u vezi. Sad obojica moemo otvoreno komunicirati, ako mogu primijetiti."
Miles se razvedrio. "Da. Diskretno, ali moemo. To je istina."
Meusobno su izmijenili vrlo nebarravarske zagrljaje; Milesu se fukalo to o tome misle CarSigovi straari. Lebdio je, drei Ekaterininu ruku i promatrao kako Bel i Nicol nestaju s vidika prema navozu za putnike brodove. No ak i prije nego to su zali za ugao, on je osjetio kako mu se lice, kao privueno nekom magnetnom silom, okree u suprotnom smjeru  prema vojnom dijelu postaje, gdje je Kestrel ekao i bio im na raspolaganju.
U glavi mu je otkucavalo
"Oh, da", ree Ekaterina.
Morao je ubrzati lebdjelicu kako bi mogao drati korak s njom koja je sve bre grabila prema stjecitu.
Gregor je ekao kako bi pozdravio povratak lorda i lady Vorkosigan na posebnom primanju u Carskoj rezidenciji. Miles se nadao da e nagrada koju je Car imao na umu, ma kakva bila, biti manje uznemirujua i tajanstvena od one Nebeskih gospa. Ali Gregorov e tulum morati priekati dan, dva. Njihov je porodniar iz Kue Vorkosigan javljao kako je boravak djece u replikatorima bio produen do krajnje granice sigurnosti. U tonu poruke bilo je toliko zaobilaznog lijenikog neodobravanja da mu vie nisu bili potrebni ni Ekaterinini ivani vicevi o desetomjesenim blizancima i tome kako je sretna to su ga repli-katori pravilno usmjerili. A sigurno mu nisu bile potrebne vie nikakve upadice.
Kroz ovakve je povratke kui prolazio, inilo mu se, tisuu puta, pa ipak se ovaj inio drugaijim od svih prijanjih. Zemaljsko vozilo koje je iz vojnog sletita za atlove vozio orunik Pym, zaustavilo se pod nadstrenicom Kue Vorkosigan koja je i dalje bila prijetea hrpa kamenja. Ekaterina je prva srnula naprijed i eznutljivo se zapiljila prema vratima, ali je zastala da prieka Milesa.
Kad su prije pet dana napustili komarrsku orbitu, zamijenio je prezrenu lebdjelicu jedva neto manje prezrenim tapom i proveo putovanje neprekidno poskakujui gore-dolje ogranienom koliinom Kestrelovih hodnika. Umiljao je sebi da mu se snaga vraa, iako sporije nego to se nadao. Moda e privremeno pristati na to da si nabavi tap s ugraenim maem kakav je imao komodor Koudelka. Podigao se na noge, kratko i objeenjaki, prkosno mahnuo tapom, pa ponudio Ekaterini svoju ruku. Ona je svoju paljivo poloila .na njegovu podlakticu, po-
tajno spremna prihvatiti ga ako se zaljulja. Dvostruka su se vrata u zamahu otvorila prema velianstvenom, crno--bijelim ploama prekrivenom glavnom predvorju.
Gomila je ekala, na elu s visokom enom plamenocr-vene kose i oduevljena osmijeha. Grofica Cordelia Vorkosigan zapravo je najprije zagrlila svoju snahu. Sjedokos i zdepast mukarac krenuo je naprijed iz predsoblja s lijeve strane, lica sjajna od zadovoljstva, pa stao u red pred Eka-terinu prije nego to e se ona okrenuti svom sinu. Nikki je doskakutao niz zavojito stubite ravno u majin zagrljaj, pa uzvratio njezin vrsti stisak s tek neznatnom nelagodom. U prola je dva mjeseca djeak narastao barem tri centimetra. Kad se okrenuo prema Milesu i ponovio grofovo rukovanje sa zastraujue odraslom odlunou, Miles se zatekao kako mora podii glavu prema licu svog pastorka.
Desetak je orunika i lanova posluge stajalo uokolo i smijeilo se; Mama Kosti, kuharica kojoj nije bilo ravne, utisnula je u Ekaterinine ruke prekrasan buket cvijea. Grofica im je predala nespretno sroenu ali iskrenu estitku u povodu skoranjeg roditeljstva od Milesova brata Marka, studenta na Koloniji Beta, kao i znatno teniju poruku Milesove bake Naismith koja se takoer nalazila tamo. Neoekivano, bio je prisutan i Ekaterinin stariji brat, Will Vorvavne, koji je sve to snimao vid-kamerom.
"estitam", ree Potkralj grof Aral Vorkosigan Ekaterini, "na dobro obavljenom poslu. Hoe jo koji? Ako eli, siguran sam da ti Gregor poslije ovoga moe pronai posao u diplomatskom koru."
Ona se nasmijala. "Mislim da ve imam barem tri ili etiri posla. Pitajte me ponovno za, oh, recimo... dvadeset godina." Pogled joj je poletio uza stube prema gornjim katovima i djejoj sobi.
Grofica Vorkosigan, koja je primijetila taj pogled, ree: "Sve je spremno i eka samo na vas."
Poslije najkraeg mogueg ispiranja putne praine u njihovu apartmanu na drugom katu, Miles i Ekaterina poli su niz poslugom prenapueni hodnik kako bi se s ostatkom obitelji ponovno sastali u djejoj sobi. Uz njih je bila i ekipa za porod  porodniar, dvoje medicinskih tehniara i biomehaniar  mala soba koja je gledala na stranji vrt bila je dupkom puna. inilo se da e porod biti gotovo jednako javan kao i oni koje su tijekom povijesti morale trpjeti sirote ene kraljeva, samo to je Ekaterina imala tu prednost da je stajala uspravno, odjevena i dostojanstvena. Sve to vedro uzbuenje, a bez krvi, boli i straha. Miles je zakljuio da odobrava postupak.
Dva replikatora, skinuta sa svojih postolja, stajala su jedan uz drugoga na stolu, puna obeanja. Medicinski je tehniar upravo dovravao petljanje oko kanile jednoga od njih. "Hoemo li nastaviti?" zapitao je porodniar.
Miles dobaci pogled svojim roditeljima. "Kako ste vi to u ona davna vremena uinili?"
"Aral je podigao jednu kopu, a ja drugu", ree njegova majka. "Tvoj djed, general Piotr, zloesto je virkao, ali poslije toga je malo proirio vidike." Njegovi roditelji izmi-jenie privatan osmijeh, a Aral Vorkosigan ironino zatrese glavom.
Miles pogleda Ekaterinu.
"Meni to zvui dobro", ree ona. Oi su joj bile sjajne od radosti. Milesu je srce poletjelo od pomisli da joj je on darovao tu sreu.
Krenuli su prema stolu. Ekaterina je pola na suprotnu stranu, a medicinski se tehniari izmaknue da joj naprave mjesta; Miles je zakvaio tap za rub stola, oslonio se o jednu ruku i podigao drugu u isti poloaj kao i Ekateri-
na. Dvije su kope istodobno kljocnule. Pomaknuli su se nie i ponovili postupak kod drugog replikatora.
"Dobro", proape Ekaterina.
A onda su se morali maknuti s puta i s iracionalnom tjeskobom promatrati kako porodniar podie prvi poklopac, mie u stranu pokriva s cjevicama, ree posteljicu i podie na svjetlo dana ruiastu bebu koja se uvijala. Uslijedilo je nekoliko trenutaka od kojih je zastajao dah, dok je lijenik istio prolaz zraka te suio i rezao pupkovinu; Miles je ponovno poeo disati kad i mali Aral Alexander, pa trepnuo zamagljenim trepavicama. Osjetio se manje smetenim kad je primijetio da i njegov otac brie oi. Grofica Vorkosigan stiskala je akama tkaninu suknje na bokovima, silei svoje ruke gladne bake da ekaju na red. Grofova se ruka na Nikkijevu ramenu stisnula, a Nikki, koji je imao sredinji i najbolji pogled, podigne bradu i nasmije se od uha do uha. Will Vorvavne poskakivao je uokolo kako bi dobio bolji kut snimanja, sve dok njegova mlaa sestra nije primijenila svoj najodluniji glas lady Ekaterine Vorkosigan i uguila njegove pokuaje reiranja. Izgledao je zaprepateno, ali se povukao.
Nekim preutnim dogovorom, Ekaterina je dobila pravo prvenstva. Podigla je svog drugog sina i promatrala kako iz drugog replikatora izlazi njezina prva ki. Miles se, njoj uz bok, oslanjao o svoj tap, oima prodirui zapanjujui prizor. Beba. Prava beba. Njegova. Kad je dodirivao replikatore u kojima su rasla, njegova su mu se djeca ve inila stvarnom. Ali ovo se nije moglo s time usporediti. Mali je Aral Alexander bio tako siuan. Treptao je i protezao se. Disao je, zaista je disao i mirno mljackao svojim malim usnicama. Imao je upadljivu upu crne kose. Bilo je to predivno. Bilo je... zastraujue.                                 
"Na tebi je red", rekla je Ekaterina, smijeei se Mi-         j|
lesu.                                                                              JI
... ,.,..._. .._ j.,_.,..    ...... ... .     ,____   ,.... ...._ _____   ..,.,.........;._..,!.,    .-.........................._.......______i,._.........     j.     ...       ..  s.          .......       ..    .. ;,'i&.     Wtm
"Ja... ja mislim daje bolje da najprije sjednem." Napola se sruio u naslonja koji su mu uurbano donijeli. Eka-terina je utaknula dekicom ovijen zamotuljak u njegove uspaniene ruke. Grofica se nadvijala preko ruba naslonjaa poput neke majinske grabeljivice.
"ini se tako malen."
"to, pa ima etiri kile i deset!" zagrcnula se Milesova majka. "Pravo malo brdo od ovjeka, ba jest. Kad smo tebe izvadili iz replikatora, bio si dvostruko manji." Nastavila je s nimalo laskavim opisom Milesa u trenutku roenja, to Ekaterina ne samo daje upijala, nego [poticala.
eznutljiv urlik koji je dopro od stola s replikatorima zaprepastio je Milesa; eljno je podigao pogled. Helen Na-talia energino je objavljivala svoj dolazak na svijet, maui osloboenim akama i zavijajui. Porodniar je zavrio svoj pregled i prilino je uurbano utisnuo u pruene ruke njezine majke. Miles protegne vrat. Kad se osue, zamiljao si je, tamni i mokri pramenovi kose Helen Natali-je bit e upravo onako crvenkastosmei kako im je i obeano.
Budui da e uokolo kruiti dvije bebe, svi ljudi koji su stajali u redu kako bi ih uzeli u ruke dobit e svoju prigodu, zakljui Miles, prihvaajui Helen Nataliju koja je jo uvijek buila, iz ruku njezine majke koja se iroko osmjehivala. Mogu priekati jo koji trenutak. Zapiljio se u dva zamotuljka koja su mu posve ispunila krilo, u nekoj vrsti svemirskog udivljenja.
"Mi smo ih napravili", ree on Ekaterini koja je sad sjedila na naslonu za ruke. "Zato nas nitko nije sprijeio? Zato nema vie propisa vezanih uz takve stvari? Koja bi budala pri zdravoj pameti mene zaduila da se brinem za dijete? Za dvoje djece?"
Njezine su se obrve skupile u zagonetnoj suuti. "Nemoj se osjeati krivim. Ja sjedim ovdje i mislim kako mi se
jedanaest godina iznenada ini duim vremenom nego to sam mislila. Ne sjeam se niega o malim bebama."
"Siguran sam da e se svega sjetiti. To ti je kao, ovaj, kao letenje u lakoletu."
On je bio vrhunac ljudske evolucije. U ovom se trenutku nenadano osjetio vie kao karika koja nedostaje. Mislio sam da znam sve. Ali sad znam da nisam znao nita. Kako mu je samo vlastiti ivot uspio postati takvim iznenaenjem, kako se uspio tako potpuno presloiti? U glavi mu se vrtloilo tisuu planova za ove sitne ivote, vizija budunosti koja je istodobno bila i teka, i puna nade, i zabavna, i zastraujua. Na trenutak, inilo mu se daje sve stalo. Pojma nemam tko e biti ovo dvoje ljudi.
A onda je doao red na sve ostale, Nikkija, groficu, grofa. Miles je zavidno promatrao kako njegov otac sigurno naslanja bebu na svoje rame. Tamo je Helen Natalia zapravo prestala urlati i spustila razinu buke na openitu, nedosljednu alopojku.
Ekaterinina je ruka ukliznula u njegovu i vrsto je stisnula. Bilo je to nalik na slobodan pad u budunost. Uzvratio joj je stisak i poletio prema nebu.
MILES VORKOSIGAN/NAISMITH NJEGOV IVOT I PUSTOLOVINE
Kronologija
Dogaaji
Kronika
Otprilike 200	Genetikim inenjeringom         Slobodni pad
godina prije	stvoreni su kvadri.
Milesova roenja	
Tijekom betansko-	Upoznaju se Cordelia               Krhotine asti
-barrayarskog rata	Naismith i lord Aral
	Vorkosigan, koji ratuju
	na suprotnim stranama.
	Usprkos potekoama,
	zaljube se i vjenaju.
Vordarijanova	Pokuaj Aralova ubojstva           Barrayar
Uzurpacija	otrovnim plinom propada,
	ali u napadu je pogoena
	trudna Cordelia; Miles
	Vorkosigan roen je s kostima
	koje e uvijek biti krhke i
	s mnogim drugim
	zdravstvenim tegobama.
'                     Milesu je 17 godina	Miles                                  Pripravnik za ratnika           '.
	ne uspijeva proi ispit                                                 )
	tjelesne spremnosti kako bi
	uao na Vojnu akademiju.
	Na putu, okolnosti ga prisile
	da improvizacijom stvori
	dendariijske plaenike;
	sljedea etiri mjeseca
	provodi u nenamjernim,
s'	ali neizbjenim pustolovinama.
I	Ostavlja Dendariijce u
	sposobnim rukama Ky
	Tunga i vodi Elli Ouinn na
Milesu je 20 godina
Milesu su 22 godine
Milesu su 23 godine
Betu, gdje e joj rekonstruirati oteeno lice; vraa se na Barravar i uspijeva sprijeiti urotu protiv svog oca. Car povlai veze i ubacuje Milesa na Vojnu akademiju.
Zastavnik Miles diplomira i smjesta mora preuzeti dunost barravarskog plemia, te biti istraitelj, ali i sudac u jednom sluaju ubojstva. Nedugo potom, njegov prvi vojni zadatak zavrava njegovim uhienjem.
Miles se mora ponovno pridruiti Dendariijcima i spasiti mladog barravarskog cara. Car prihvaa Dendariijce kao svoju osobnu tajnu slubu.
Miles i njegov brati Ivan odlaze na cetagandanski dravni sprovod i nau se upleteni u cetagandansku unutranju politiku.
Zapovjednicu Elli Quinn, koja je na Beti dobila novo lice, Miles alje u osamljenu misiju na Postaju Kline.
Sad ve barravarski porunik, Miles odlazi s Dendariijcima prokrijumariti znanstvenika
Planine korote u zbirci Granice vjenosti
Vorska igra
Cetaganda
Ethan od Athosa
Labirint u zbirci Granice vjenosti
Milesu su 24 godine
Milesu je 25 godina
Milesu je 28 godina
Milesu je 29 godina
s Jacksonova Skrovita. Milesove su krhke none kosti zamijenjene sintetikima.
Iz cetagandanskog zatvorenikog logora na Dagooli IV, Miles smilja plan za oslobaanje i zatvorenika. Cetagandanci progone Dendariijsku flotu koja napokon uspije stii na Zemlju, kako bi obavila popravke. Miles istodobno mora odravati oba svoja identiteta, skupiti novac za popravke i sprijeiti urotnike koji ga kane zamijeniti dvojnikom. Ky Tung ostaje na zemlji. Zapovjednica Elly Quinn sad je Milesova desna ruka. Miles i Dendariijci odlaze u spasilaku misiju u Sektor IV.
Granice vjenosti u zbirci
Granice vjenosti i Braa po oruju
Nakon prethodne misije Miles zavrava u bolnici. Njegove slomljene ruke zamijenjene su sintetikim kostima. Zajedno sa Simonom lllvanom, Miles iz leeeg poloaja uspijeva sprijeiti jo jednu urotu protiv svog oca.
Miles ponovno sree svog kloniranog brata, Marka, ovaj put na Jacksonovu Skrovitu.
Miles kuca na vrata tridesete, a trideseta uzvraa udarac.
Granice vjenosti
Ples zrcala
Pamenje
Milesu je 30 godina
Milesu je 31 godina
Milesu su 32 godine
Car Gregor alje Milesa na Komarr, kako bi istraio svemirsku nesreu, a Miles shvaa kako smrtonosan moe biti spoj stare politike i nove tehnologije.
Carsko vjenanje na Barravaru zapalilo je iskru romantike i spletki, a Miles se nae preko glave upleten i u jedno i u drugo.
Na Milesovu vjenanju veina se uzvanika odlino zabavlja promatrajui njegove pokuaje da ostane smiren, no postoji neto to oito nitko ne vidi, neto vrlo sitno i definitivno jako smrtonosno.
Milesov i Ekaterinin medeni mjesec prekida revizorska zadaa u Kvadrosvemiru; tamo nalaze stare prijatelje, nove neprijatelje i pune ruke spletki.
Komarr
Graanska dunost
Zimoslavni darovi
Diplomatski imunitet
Nakladnik
ALGORITAM d.o.o.
Zagreb, Harambaieva 19
Za nakladnika Branko otari
Grafiki urednik Katarina Ivankovi-Mari
Korektura Tamara Perii
Grafika priprema Algoritam DTP studio
Tisak: Zagraf ZT
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 821.111 (73)-31 =163.42
BUJOLD, Lois McMaster
Diplomatski imunitet / Lois McMaster Bujold ; < prevela s engleskoga Martina Anii>. - Zagreb : Algoritam, 2002. -(Pustolovine Milesa Vorkosigana)
Prijevod djela: Diplomatic Immunitv. ISBN 953-220-094-0 4011700
Lois McMaster Bujold,
roena 1949., svoju prvu znanstvenofantastinu pripovijetku Trampa (Barter) napisala je 1985. g. za Twilight Zone, a 1986. zapoinje njezina spisateljska karijera romanom Krhotine asti koji sa svojim nastavkom Barravar, nastalim pet godina kasnije (Hugo, Locus i nominacija za Nebulu za najbolji roman 1991.) ini uvertiru u pustolovine Milesa Vorkosigana - seriju s najvie nagrada u povijesti znanstvene fantastike.
Novela Planine korote (zbirka novela Granice vjenosti) nagraena je Hugom, Nebulom i Locusovom nagradom za 1989., roman Vors/ca igra osvojio je Huga kao najbolji roman 1990., ve spomenuti Barrayar donio je dva odlija za 1991., a roman Ples zrcala poluio je isti uspjeh 1994. godine. Roman U slobodnom padu, koji nije dio serije iako se odvija u istom okruju ali dva stoljea ranije, nagraen je Nebulom za najbolji roman 1988. godine.
Svi romani Lois McMaster Bujold odlikuju se napetom fabulom, duhovitim dijalozima i dubokom humanou svojih glavnih protagonista, a u usporedbi s drugim romanima vojne tematike, zbog uoljivog izostanka grafikog nasilja, doimaju se gotovo pacifistiki.
1.